Hotel Mama

[Potica]

Primjećujem dvije kategorije suživota sa roditeljima jedna su ovo hotelaši a druga su oni koji ne mogu naći posao tako da i nemaju izbora nego biti sa roditeljima. Drugih mi je žao jer na žalost to je Hrvatska realnost a prvih sam srela par slučajeva i to uglavnom kod dobrostojećih roditelja koji su uvijek skakali na svaku djetetovu riječ.
Meni su cure odselile ali kod mene nikad nije bio hotel, svi su znali šta moraju raditi i svi rade a ni sa sinom nisam drugačija :maćeha. Iskreno priznajem da je meni bilo baš teško kad su cure otišle i još mi fale i jako me veseli kad su mi opet sva djeca doma. Organzacijski mi se pojavila ogramna rupa u stvarima koje su mi one radile, ali s druge strane sam jedva dočekala jer nisu se prestajala svađati, sad kad svaka živi u svome su si super, to je valjda tako moralo biti.

[TanjaMT]

JiA, tvoji. roditeljima skidam kapu na potezu.
mislim da je u odredjenom trenutku potpuno legitimno vlastite interese potrebno staviti na prvo mjesto

[mirbi]

Let's face it, kod nas je to tradicija. Naročito u Dalmaciji, di su rađene višekatnice, pogotovo ako se imaju sinovi. Moj otac sinove nema, al ima kuću na kat, pa sam ja u prizemlju, a roditelji na katu. Mama je domaćica. I, da, uživam u tome.

Nisam morala slati djecu u vrtić prije 3 godine, ali nakon toga nije mi padalo napamet ostaviti ih doma. Nisam je želila opterećivati više nego je trebalo. Ono što je meni najveća blagodat jest restoran mama. Eh, kakve se tamo spize nađe... financiram to, naravno, meni je samo bitno da dođem doma s posla i nađem skuhano, makar to bila tvrdo kuhana jaja. K tome, ja mrzim kuhati. Sve ostalo radimo sami. Ne znam kako bi mogla molit mamu da mi pegla, to mi je strašno, ili da mi kuću čisti.

Ali, navikli smo biti svi skupa, kad dođe vikend, tu je i sestrina curica. U podrumskom stanu stanuje mamin brat i žena. Moja Rea ima običaj, ako joj se ne sviđa što je na stolu, otić kod bake ili ujaka da vidi šta se kod njih skuhalo.

[skorpionka]

Ajde Mirci, i u Dalmaciji se ta tradicija napušta po malo, moji imaju i etažu i sina pa se on svejedno sa ženom odselio

[skorpionka]

Realno su nijanse jel ti kuha, čisti ili pegla. Nekome npr ne kuha ali zato pegla.

[mirbi]

To je stvarno pomalo. Dosad se odselio samo tvoj brat.

Me ni je ok to ako svatko ima svoj stan. Ali, evo, moji frendovi su kupili stan na kredit, ona ostala bez posla, od njegove se plaće pokrije kredit i ostane jako malo. Jedva za režije, ponekad čak ni to. I vrlo su blizu toga da se vrate nekome od roditelja u stan, a ovaj iznajme, jer će ga inače izgubiti.

Što se razlike između kuhanja i peglanja tiče, nije to isto. Jer, ne kuha ona za nas posebno, samo stavi veću količinu u teću. Isto ko što, kad mi priko vikenda pečemo ribu na gradele, kupimo za sve nas.

[skorpionka]

Ma neovisno o tome što staviš veću teču, svatko tko kuha za manje osoba i više zna da je razlika. Imaš očistiti duplo povrća, krumpira, salate, itd, i tako svaki dan. Nije to baš zanemarivo vremenski, a da ne govorim da i to stvara određenu obavezu ako je to gotovo svaki dan. Ne moš mrdnuti.

[mirbi]

To stoji. No, rekoh, moja mama je ionako doma, pogotovo otkad je tata dijabetičar i ručak mu mora bit na stolu u 12.30. Ako ona slučajno nije doma, bilo tko od nas ulijeće. Tako smo koncipirani.

[Berta]

To je stvarno pomalo. Dosad se odselio samo tvoj brat.

predobro

ja sam odselila s 18, odlaskom u drugi grad na studij i više se nikad nisam doista vratila u hotel mama. Moja sestra je u istom gradu kao ja studirala, ali je putovala svaki dan u hotel mama, diplomirala i još uvijek je tamo. Trenutno najviše zato što nema fin. mogućnosti zbog nedostatka posla, ali te godine putovanja tamo-amo i želja da ne ode iz doma meni nikako nisu bile jasne.
Koliko mama voli kad joj mi dođemo i stalno joj nedostajemo toliko vidim i da želi da se ova odseli jer imaju sad drugačija poimanja života, organizacije, doma i ostalog.
ja sam doduše u neko doba napravila grešku i doselila u hotel mm-mama. Nisam morala kuhati ni spremati ni prati, nisam morala ništa što nisam htjela, ali osjećaj ograda oko mene je bio nepodnošljiv. MM-u se recimo nikud nije išlo (oduvijek se zna da će on ostati u kući, veliki je prostor, nije lud da plaća podstanarstvo i sl.). Nakon skoro 6 godina smo odselili uz velike njegove proteste. Sad kaže da ni sam ne zna zašto nije htio ići, činilo mu se da ima sve što treba, živio je kao srednjoškolac, bez osobitih obaveza i s mogućnosti da netko drugi riješi sve što on ne riješi. Ja sam pak htjela da odraste.
I generalno mislim, osim u slučaju ekonomskih razloga, da je to želja da ne odrasteš i ne preuzmeš svoje obaveze. komoditet.
Sada su šanse da će mi djeca, ako dođu do fakulteta, studirati u gradu u kojem živimo pa sam im obećala da će za 18. rođendan dobiti plaćenu podstanarsku sobu

[MalaSirena]

Ne razumijem one koji se ne žele maknuti od kuće ako mogu, a pogotovo ne razumijem to nepreuzimanje obaveza, ali s druge strane i razumijem jer sam i sama u situaciji da živim s MMovim roditeljima jer nismo imali mogućnosti za osamostaliti se, ali daleko je to od hotela - dijelimo troškove, ja kuham za sve, svatko sebi pere veš i pegla, uglavnom mi obavljamo velike kupovine, sve što treba obavljati njegovim starcima također obavljamo mi, dijete mi ne čuvaju, odn. možda je bilo par puta, mi plaćamo račune, najčešće mi čistimo i spremamo i koliko god nam je malo mjesta čini mi se da njima više odgovara ovakva situacija jer ne moraju ni o čemu previše brinuti jer ćemo mi sve riješti i nekako mislim da se oni potajno užasavaju toga da mi jednom odemo (pogotovo sveki) . S druge strane, baš zbog činjenice da dijelimo troškove i nam je i jednima i drugima ekonomska situacija malo bolja, ali opet ne baš prebajna.
Mislim da se jako teško osamostaliti s malim ili čak prosječnim primanjima bez ikakve pomoći sa strane .

[skorpionka]

Ako govorimo o situaciji u nuždi, onda je teško da su baš obje strane zadovoljne.
Iako nije isključeno da je neke nužda ili nekakva objektivna prepreka nagnala na suživot, a da se kasnije ispostavi da to jednima i drugima paše, i budu zadovoljni time, zašto ne. u takvoj situaciji nema one težnje da se situacija promjeni, nego se živi na način da jedni drugima olakšaju. Ukoliko je to situacija koju baš i ne želiš, onda je tu obično prisutna i želja za promjenom i izlaskom iz toga.

Meni se npr kod Mirbi čini da je ona zadovoljna suživotom, oni se svi dobro slažu, uživaju u prednostima.

A i nisam topik zamislila da iznosimo pojedinačne situacije sada kod nas, već što o tome općenito mislimo kad su naša djeca u pitanju Znači, da ne idemo mi u Hotel, nego da mi držimo Hotel.

[Bubidea]

kad je moje dijete u pitanju?
meni je normalno da bude kod mene sve dok ne osnuje svoju familiju (ajd, dobro, ne bas do pedesete, pretpostavljam da ce se to dogoditi u neko vrijeme normalno za zenidbu)
kasnije nek seli.
prednost je sto ima gdje.
ne znam kako bih razmisljala da nema gdje, da moraju placati podstanarstvo i da zato krpaju kraj s krajem.

[† Volvo]

Uplaćujemo djetetu stambenu štednju, jasno vam je onda za koju sam varijantu

Ok prespavavanje (pogotovo unučadi), čuvanje, ponekad kuhanje kad svima to odgovara i nije tlaka, pranje veša za slučaj kvara i to je otprilike to, ako je moguće, u nekoj kriznoj situaciji kuća nije tijesna di čeljad nije bijesna (rat, poplava, bolest pa blizina bolnice itd)...

[skorpionka]

Prvi korak u mom planu je studiranje izvan roditeljskog doma i u drugom gradu. Ostalo ću smisliti ako taj korak ostvarim

[Bubidea]

Prvi korak u mom planu je studiranje izvan roditeljskog doma i u drugom gradu. Ostalo ću smisliti ako taj korak ostvarim

mislis da idu negdje van studirati, jel? s obzirom da zivis u zgb.

lako onima koji nisu iz zagreba, oni storpediraju djecu na studij u neki grad.
meni bas ne pada na pamet da ga saljem u split na studij, cisto zato da nismo u istom gradu

a i puno bih radje da ostane tu di sam ja. ne smeta mi, dapace, falio bi mi.

[skorpionka]

Bubidea, pa nije Zg jedini sveučilišni grad u Hr

A i pojedini studiji u ST i RI su po mojim saznanjima prešišali istovjetne Zg studije. Tako da zašto ne

[Bubidea]

naravno da nije, ali mi nema logike sibnuti ga u split ili rijeku ili gdje vec, kad sve ima u zagrebu i svi teze tu doci, a ja da njega saljem nekam, gdje ga nemam pod kontrolom i gdje jos moram placati smjestaj i hranu...

[mirbi]

Forenzika, npr.

Ne razmišljam o tome di će mi dica na fakultet, ja bi volila da su u Splitu. Jednog dana će, nadam se, i za njih bit mjesta u našoj kući, a ako se budu udale onako kao moja sestra, opet dobro, neće biti daleko.

Bitno je postaviti stvari na svoje mjesto, ja sam mojima prvi dan rekla da mi se ne mješaju u život i to uglavnom poštuju. Mislim da bi bila luda plaćati negdje stan, a kući ima prazan.

[ivana7997]

... hotel mama nije dakle uzrokovan komocijom potomaka....

[JiA]

Prvi korak u mom planu je studiranje izvan roditeljskog doma i u drugom gradu. Ostalo ću smisliti ako taj korak ostvarim

ovako nekako i ja razmisljam.
bilo bi mi zao da ne iskuse cari studentskog zivota daleko od roditelja
ne znam koliko ce to biti financijski moguce, ali da, to bih im zeljela

[ivana7997]

i ja razmisljam o slanju na studij u drugi grad/zemlju

[black_lady]

Ja poznam ljude koji su u braku 10god, imaju jedno dijete, ona ne radi, on svaki dan poslije posla ide kod svoje i njezine mame, pokupi tećice i to se jede. Njegova žena kaže da jednostavno ne stiže. Ne znam šta bi rekla, nekad dok kuham se čak mislim da svaka joj čast

[Barbi]

Prvi korak u mom planu je studiranje izvan roditeljskog doma i u drugom gradu. Ostalo ću smisliti ako taj korak ostvarim

bilo bi mi zao da ne iskuse cari studentskog zivota daleko od roditelja

Potpisujem. Čekaju me na sastanku pa ću opširnije kasnije.

[Crazy Daisy]

bubidea kako bi ti to kontrolirala studenta studenta eventualno kontroliras financijama, ne valja - zatvoris pipu, sve ostalo je utopija bez obzira gdje studira

potpis na jia, za njih je zdravije da se osamostale sa 18. ostalo je rizik da od djeteta napravimo invalida koji si ni jaja ne zna ispeci

[rucho]

cure... kolko vas zivi u dalmatinskom podneblju?

[Potica]

Prvi korak u mom planu je studiranje izvan roditeljskog doma i u drugom gradu. Ostalo ću smisliti ako taj korak ostvarim

ovako nekako i ja razmisljam.
bilo bi mi zao da ne iskuse cari studentskog zivota daleko od roditelja
ne znam koliko ce to biti financijski moguce, ali da, to bih im zeljela

To sam i ja mislila ali djeca nisu htjela otići u drugi grad rekle su mi, baš kako i Bubi kaže, što da one idu iz dok Zagreba svi ostali pokušavaju doći u njega.

[skorpionka]

cure... kolko vas zivi u dalmatinskom podneblju?

Živila 19 godina i dobro poznam prilike i nekad i sad.

[teutonija]

Koliko vidim oko nas, financije su te koje jako često djecu, a kasnije i mlade ljude vežu uz roditelje.
Ja nemam ništa protiv dok je to vrijeme školovanja i studiranja i ne bi išla toliko daleko da ih tjeram nekud dalje na studij ili srednju školu, ako to ne žele. No isto tako ne planiram da mi kuća postane hotel kasnije.
Hoće-neće moje cure će morati (ako će željeti studirati) na studij u drugi grad što i nije loše s jedne strane no udar na budžet je velik i ima roditelja koji to ne mogu financijski izgurati pa i to bude stavka zbog koje se dijete dalje ne školuje. Stoga život u velikom gradu s roditeljima djeci pruža barem neku šansu da završe studij.

Ja sam otišla na studij u dr. grad, vratila se nakon faksa doma(dobila odmah posao u rodnom gradu) i živjela doma još neko vrijeme cc 2 g, (u hotelu mama i baš mi je bilo lijepo )dok se nisam udala. Moja seka isto tak.

Kako će cure? . Mi ćemo biti podrška, ne planiram ih tjerati nekak mi je to ružno, ali u hotelu sigurno neće biti ni ako ostanu ni ako odsele, na kraju krajeva ja ću raditi još ohoho.
Mi živimo odvojeno i one tako odrastaju i stvarno vjerujem da će i one težiti tome, djeca koja u roditeljskom domu vide da su roditelji nametnici često i sama takvom postanu.
Znači ako vide da se svaki ručak jede kod bake, ako se veš pere kod bake,...preslikat će takvo ponašanje, bit će im normalno i očekivat će to i sami.
Stoga ako sad to ne radite radit ćete ko baka i deda.

[skorpionka]

Znači ako vide da se svaki ručak jede kod bake, ako se veš pere kod bake,...preslikat će takvo ponašanje, bit će im normalno i očekivat će to i sami.

Točno, dosta toga se prenosi po tom obrascu. Tako neki kukaju kad moraju odraditi svoj zaostatak, ali kako su prostrli neka i legnu

[TmamaKiN2]

Imam i ja sestričnu patologinju, ima stan, nema vešmašinu, al zato ima mercedesa i Restoran i Praonicu i Peglaonicu kod Mame

he he, imam i ja prijateljicu, tvoje i sestricnine struke, stan do stana, bez vesmasine, sa svim pogodnostima hotela....

mi nismo u hotelu, dok su djeca bila manja puno smo koristili pogodnosti "dnevnog boravka" sa svim uslugama koje idu pride, ali kod nas doma. ja sam dugo bila u hotelu mama, ne zbog nemogucnosti vec upravo zbog nekakvog odgoja koji je bio strog da sam bila prilicno nesamostalna i nesigurna. a nije da nisam mogla financijski....
u stvari sam za neku sredinu, ne u hotelu, ali blizu da. jer, ruka ruku mije, pomognete jedni drugima kad i ako treba, a opet ste sami i odvojeni bez uplitanja u tudje zivote.