educirat ćeš se o svemu
teško da može biti parcijalni napad ako se popiškila, pokakala, migala očima, niste je mogli prizvati i ničeg se ne sjeća.
trebaš naći pametnog neuropedijatra koji će si dati truda pronaći joj odgovarajuću terapiju koja će kontrolirati napade. s time da moraš biti spremna na to da traženje terapije može trajati nekoliko mjeseci, ponekad je nemoguće pogoditi od prve.
lijekovi, nebitno je odakle su, sastav im je sličan i određuje ga isključivo neoropedijatar. naravno, neuropedijatru možeš napomenuti da ste spremni plaćati lijekove iz uvoza ukoliko bi joj više odgovarali, a hzzo ih ne pokriva.
mi pijemo 2, jedan na recept, jedan plaćamo.
kod napada nemojte zvat hitnu i ići u bolnicu, nabavite klizme (mi ih ni ne dajemo jer su kraći od 5 minuta) tek ako klizma ne pomogne, onda se ide u bolnicu.
roditelju je teže živjeti s epi nego djetetu. imaš odličnu stranicu udruge za epilepsiju na webu gdje sve piše pa i kako naučiti živiti s epilepsijom.
moja je u autističnom spektru i ima epi. s ovim prvim se lakše nosim
na napade se nikada ne možeš naviknuti, ali možeš živjeti normalno.