Polazak u školu

[latica]

Da na jednom mjestu malo porazgovaramo o pripremama za školu i početku školovanja - dakle i predškolci i prvašići, tj. njihove mame

O čemu sve razmišljate, što vas brine, što vas zanima, ne u tehničkom smilslu, nego u onom iskustvenom, osobnom ...

Ja imam dečka od skoro 6 godina, u školu će sljedeće jeseni, dakle s punih 7. Neki njegovi vršnjaci iz vrtića kreću ove godine, kad ih gledam, nisu po mojoj procjeni ništa spremniji od mog sina, ali okolnosti su im drugačije - hvataju istu smjenu s generacijom starije braće i sestara i sl.
Neki su pak stariji od njega, roditelji su tražili odgodu, pa kreću godinu kasnije ...
Ok, indivudalne razlike su takve da dob naravno nije jedino mjerilo kada treba krenuti u školu. Kolegica iz škole mi kaže da to ima i drugu stranu - u istom razredu budu djeca u dobi od 6 do čak 8 godina, urednog razvoja, dakle nije riječ o prilagođenim programima i sl. Razlike među njima su i u pogledu fizičkog razvoja dosta velike, kako na početku, tako i kasnije. Godina-dvije s ulaskom u pubertet može značiti jako puno.

Onda sam malo čitala o tome - navodno je u svijetu dosta prisutan trend odgađanja polaska u školu, posebno u SAD-u. Istraživanja pokazuju da to i nije uvijek najbolje rješenje. Oni zreliji, često i stariji, u početku imaju određenu prednost, spremniji su, lakše savladavaju gradivo i u tome smislu imaju dobar start, a to je jako važno. S druge strane oni mlađi u početku se moraju više boriti da savladaju osnove, više se truditi i malo im je teže. Međutim, ono što je zanimljivo je da dugoročno upravo takva djeca imaju prednost jer su se morali više truditi, stvorili su možda bolje navike i strategije učenja, te na kraju imaju bolje rezultate u školovanju, u odnosu na djecu koja su startala spremnija, ali im je svojevrsna lakoća s kojom su u početku savladavali gradivo donjela osjećaj da se ne trebaju toliko truditi, da se mogu više "opustiti" te su u kasnijoj fazi zapravo bili nespremni za nove izazove.

Kakva su vaša iskustva?

[lastavica]

ne znam statistike no u našem razredu nitko nije prijevremeno upisan, a samo je jedno dijete s posebnim potrebama upisano uz odgodu no tu se radilo od par dana odgode, rođen je krajem trećeg mjeseca.
Mislim da je taj broj od prijevremeno ili uz odgodu upisane djece u prosjeku 1-2 po razredu.

[Jewel]

Osobno nikad ne gledam statistike, jer sva su djeca individualna....
Onaj od 7 god može biti ne zreliji od onog sa 6 god, tako da....

Moj L. kreće ovu jesen u školu i imat će 7 punih godina pošto je rođen u 7 mj i nama je to išlo na ruku.
A što se tiče same škole i polaska u 1. razred tu imam 1001 dilemu i trilemu

[danijela81]

Ni ja ne vidim poantu odgode ako je dijete spremno. A većinom su spremni, rijetko čujem da neko dijete nije

[Vicky & Mama]

I ja o tome dosta razmišljam iako još imamo vremena do škole poprilično...
Moj V je rođen 19.04. i u školu bi (kad bude vrijeme) trebao kreniti sa gotovo 7 ipo godina... gledajući njega to mi se čini pretjerano i teta u vrtiću mi baš govori da je on ne samo jako bistar već i dosta zrel i da se njoj čini puno previše da toliko čeka (u mješovitoj je grupi i već sad puno toga rješava zajedno s predškolcima na svoju vlastitu inicijativu i teta kaže da im itekako može parirati (a tek ima četiri godine) i po njoj će itekako biti spreman za prvi razred sa šest ipo)...
Onda opet krenem razmišljati s druge strane - nije tu stvar samo "bistrine" djeteta i intelektualne zrelosti godina dana puno znači u razvoju djeteta vezano uz sazrijevanje, put od kuće do škole, koncentraciju. odnose s vršnjacima itd.
Imamo još vremena, vidit ćemo kako će se stvari dalje razvijati, ali tema mi je itekako zanimljiva, pratim vas dalje i rado ću pročitati vaša iskustva i savjete.

[latica]

A što se tiče same škole i polaska u 1. razred tu imam 1001 dilemu i trilemu

podijeli

inače, nisu bitne statistike, naravno da je svatko dijete priča za sebe, u svemu, tako i po pitanju školskog uspjeha i sl. Ali čisto kao razmišljanje, meni nekad pomaže uvid i u to kakvi trendovi postoje.

vicky, slično razmišljamo. mene više brine emocionalna zrelost nego intelektualna a ja se već i opasno raspitujem za škole i učiteljice

[Crazy Daisy]

iz svog iskustva rekla bi vam da emocionalnu zrelost stavite na prvo mjesto. polazak u skolu, nove obveze i nova sredina stresni su sami po sebi ma koliko zrelo bilo dijete,

kako se dijete snalazi sa novim izazovima, evenutalnim neuspjesima, neslaganjima s drugom djecom i sl. gradivo svi vise manje savladaju.

moje su rodjene u svibnju i krenule su sa 7+ i plivaju kroz skolu k'o ribice
imala sam i ja dileme dati ih godinu ranije, no sad sam zadovoljna s odlukom

[Barbi]

Potpisujem lastu u svemu, broj djece u razredima s odgodom/ ranijim upisom jako je mali, a za godinu-dvije se početne razlike izglade.

Često vidim (u razmišljanjima mama ) da se kao kriterij spremnosti za školu navodi "zna sva slova", "zbraja i oduzima do 20", "jako je bistar i sve ga zanima"... no po meni je to skroz sporedno. Puno je važnije da dijete može razumjeti i prihvatiti nova pravila koja se u školi pojavljuju i čine razliku u odnosu na vrtić - sjediti na satu, raditi ono što učiteljica kaže a ne aktivnost koju bi ti u tom trenutku radije jer ti se ovo ne da. Zrelost u smislu prihvaćanja novih okolnosti bez puno drame puno je važnija od intelektualne zrelosti jer budimo realni, za prvi razred osnovne ne traži se nikakvo posebno predznanje kako se često spominje.

Evo me Krejzi preduhitrila.

[Vicky & Mama]

Joj latice kužim te skroz, ponekad sam smiješna sama sebi šta već sad mozgam o školi al baš to šta je rođen u travnju (šta bi rekli na amo ni tamo) mi daje za misliti...
Mm je rođen dan poslije (samo tridesetak godina ranije) i on je normalno krenuo u prvi razred sa šest ipo i njemu je nezamislivo da V damo u školu tek sa 7ipo (pogotovo kad se uzme u obzir da je mali filozof i dijete koje stalno traži nove zadatke i poticaje), a ja ne mogu da se ne pitam hoće li i sa emocionalne strane biti jednako tako spreman?
Lako se on uklopi s drugom djecom di god da ga "baciš" (to najbolje pratim ovako po igralištima, igraonicama itd. gdje je masu nove, nepoznate djece), ali kad se nađe u jednoj tako zatvorenoj grupi (razredu) gdje bi onda svi bili mahom stariji od pola godine do godinu dana (šta u njihovoj dobi i nije malo), bi li se mogao lako uklopiti, da li bi bio spreman i s te strane?
A onda opet se pitam (ako ga ostavimo da krene sa 7 ipo) hoće li mu biti nasmrt dosadno jer već sad barata sa slovima, brojevima, logičko razmišljanje mu je na zavidnoj razini, koncentracija postojana, stalno traži neke nove zadatke i poticaje - kužite šta me muči, hoće li mu u školi biti dosadno, u smislu totalno nepoticajno ako krene tek sa 7 ipo, pa da ne postignemo kontraefekt?

[Vicky & Mama]

E slažem se ja sa CD i Barbi - emotivna zrelost je jaaako bitna zato i dvojim...
A vezano uz koncentraciju ovaj moj je zbilja ima na izvoz... zato i teta govori da joj je i masu stvari spremniji i "suradljiviji" od predškolaraca koje priprema... zato i dvojim... ah vidit ćemo još...

[Barbi]

Ma gle, kod djeteta koje je rođeno na graničan datum i po procjeni roditelja je zrelo za školu, ja bi se u odluci ravnala skroz pragmatičnim razlozima kao što je taj ide li te godine u školu većina vrtićke ekipe ili većina ekipe ostaje još jednu godinu u vrtiću.
Moji su oboje rođeni nakon čarobne granice 01.04., sin početkom lipnja, kćer krajem svibnja i oboje su u školu krenuli sa punih 7 godina. Realno, oboje su bili zreli i godinu ranije i ne bi bila nikakva tragedija da su krenuli sa 6 ali nije bilo niti razloga da idu ranije. I jedno i drugo su imali takvu strukturu vrtićke grupe i ekipe da je cijela generacija išla u školu kad i oni. Da je bilo obrnuto, da su trebali ostati sami zadnju vrtićku godinu, onda bi možda i razmišljala o ranijem upisu. Ovako mi nije bilo ni u peti jer jednostavno ne vidim razloga čemu to.

[Vicky & Mama]

Barbi hvala ti šta si mi pojednostavila pogled na cijelu stvar (nekad mi to zbilja dobro dođe )
Ne igra nam ulogu to s ostatkom vrtićke grupe (dal ide ili ostaje) jer u vrtić ide u kvartu di ja radim i di mi živi mater jer u našem kvartu (turističko naselje na minut autom od grada) nije bilo adekvatnog vrtića - tako da ekipu svakako mijenja kad krene u školu al ono šta si rekla (da je datumom graničan i da nebi u biti trebalo biti problema ni amo ni tamo) mi je dobra smjernica - kako ga u tom momentu procijenimo tako ćemo napraviti

[patkica]

S djecom rodjenom u travnju treba racunati da nece biti starija godinu dana od drugih, mozda od par klinaca rodjenih npr u ozujku, ali u razredu ce biti djece rodjene u travnju, svibnju, lipnju... nastavi niz, ali hocu reci, bit ce vjerojatno vise djece mladjih par tjedana, mjesec, dva, razlika koja je sporadicna.
Mi konkretno imamo dvije cure rodjene u ozujku, njihova emotivna "mladost" jos uvijek, u trecem razredu. Dolazi do izrazaja, teze im je u odnosu s s drugom djecom.
Naravno da sve ovisi o djetetu, imamo i curu koja je u svibnju rodjena (znaci da je medju najstarijima u razredu), jos uvijek npr. toliko nesamostalna da ni cestu ne prelazi sama, niti ikud ide sama (stanuje jako blizu skole).
Kao sto Barbi kaze, sam interes, znanje slova i koncentracija nisu faktori koji su odlucujuci. Svi oni nauce citati i pisati u prvom razredu, pitanje je koliko im je potrebno gurati ih ranije, ne samo u prvi razred, nego i u sve naredne razrede.
Nekad se puno cesce slalo djecu ranije u skolu, otac moje djece je imao jedva sest (u kolovozu) kad je krenuo, automatski je taj dio obitelji reagirao s "pa prepametno je dijete Da bi ga dala u skolu godinu kasnije", a rodjen je u srpnju nije cak ni granicno u travnju.

[Jewel]

A što se tiče same škole i polaska u 1. razred tu imam 1001 dilemu i trilemu

podijeli

1. Kakvu učiteljicu odabrati? Dali možeš uopće birati? Ja bi strogu i pravednu, jer ipak su im to temelji za cijelo školovanje.
2. Dali možeš tražiti da ti dijete s nekim ne ide ili ide u razred?
3. Muči me i financijska strana po pitanju školarca...
djeca imućnijih roditelja će se isticati spram ostale djece
i to bi mogao biti psihički problem za onu djecu čiji si roditelji ne mogu priuštiti sve markirano i sve naj naj....
4. itd... sad moram ić pa ne stignem dalje

[Barbi]

Nema na čemu, samo ti pitaj. Ako išta volim volim besplatno dijeliti pamet.

Ovo što si pisala da neće u školu s ekipom iz vrtića, to čak ni nema veze. Bitno je da ide iz vrtića kad i oni. Mislim nije bitno ali o tome sam pisala.
I kod nas u Zagrebu je tako, često djeca idu u vrtić u jednom kvartu, a u školu u skroz nekom drugom (naš slučaj) pa ionako ne idu u školu gotovo ni sa kim iz vrtića (sin baš ni sa kim, kćer ima dvoje slučajno u paralelnim razredima).

[Vicky & Mama]

Nema na čemu, samo ti pitaj. Ako išta volim volim besplatno dijeliti pamet.

ooo volim i ja to - čekaj za koju godinu kad ja budem žena sa iskustvom pa kad krenem savjetovati nadobudne friške mamice

[patkica]

Imovinsko stanje je (pogotovo u nizim razredima) problem ako si ga sama stvoris, klinci ga nisu svjesni, bar ne u takvom drasticnom obliku da bi se trebalo bojati.
Uciteljicu mozes birati ne na nacin da opises sta bi ti htjela, nego da se raspitas koje uviteljice idu u prvi razred te godine, pa na upisu zamoliti da ti dijete ide kod nje, u dosta skola to mozes na upisu reci, sto ne znaci da ce automatski kod nje i zavrsiti.
Ako imas s nekim djetetom problem, mislim da i to mozes na upisu reci, ali ne u kombinaciji s uciteljicom, ono: ja bih da ide uciteljici Miri, a da mali Pero ne ide kod nje.
Procijeni sta ti je bitnije, ne mozes bas sve kontrolirati (zsmisli da svaki roditelj trazi ko da ide a ko da ne ide u razred s njegovim djetetom )
Moje je iskustvo da je uciteljica bitnija, osim ako je neki ogroman osobni problem s konkretnim djetetom, a i tada, samo izbjegavanje problema nece ga i rijesiti.

[patkica]

nama su oba puta na upisu slozili razrede da su klinci iz kvarta koji su bili u vrtickoj grupi zajedno, ostali i u razredu zajedno

[Vicky & Mama]

nama su oba puta na upisu slozili razrede da su klinci iz kvarta koji su bili u vrtickoj grupi zajedno, ostali i u razredu zajedno

To je baš super stvar za djecu koja ostaju u istom kvartu tako je meni bilo kad sam krenula u prvi razred

[tanjabb]

prvo o spremnosti... potpis na crazy

iz svog iskustva rekla bi vam da emocionalnu zrelost stavite na prvo mjesto. polazak u skolu, nove obveze i nova sredina stresni su sami po sebi ma koliko zrelo bilo dijete,
kako se dijete snalazi sa novim izazovima, evenutalnim neuspjesima, neslaganjima s drugom djecom i sl. gradivo svi vise manje savladaju.

Pitaj se kako ce se nositi s nepravdom? Hoce li biti dovoljno emotivno zreo da ce se znati nositi s eventuelno grubom uciteljicom, podbadanjem druge djece? To mi se cini najbitnije kod odluke prije ili kasnije u skolu. Ta emocionalna zrelost.

Kod mog starijeg, 5.razred, ima samo jedna djevojcica koja je isla prijevremeno u skolu (rodjena je pocetkom 6.mj.) zato jer joj je nepunu godinu dana stariji brat isao pa je roditeljima bilo zgodno da ih oboje upisu istovremeno u skolu. Curica je bistra i pametna, ali ujedno najveca "delikventica" u razredu koja je u nizim razredima imala najvece probleme s postovanjem granica. Sada u 5.razredu cure vec fino gaze u pubertet, ona je od nekih niza za dvije glave, tako da i na to treba misliti.
Moj je rodjen u 12.mjesecu i medju mladjima je u razredu.

Jewel, ne znam u kojem si gradu. Ali...

1. Kakvu učiteljicu odabrati? Dali možeš uopće birati? Ja bi strogu i pravednu, jer ipak su im to temelji za cijelo školovanje.

Kad smo mi upisivali starijeg (Zagreb) mogli smo reci koju uciteljicu zelimo i zasto. Medjutim skola nije obavezna ispuniti zelje roditelja. Ja bih uvijek isla na prije svega pravednu uciteljicu koja ima sluha za svako djete pojedinacno. Stroga/nestroga mi je manje bitno.

2. Dali možeš tražiti da ti dijete s nekim ne ide ili ide u razred?

Mi smo trazili jer je 5 djece iz iste vrticke grupe kretalo u istu skolu. Svi su upisani u isti razred. Nama je to bilo bitno jer je moj kretao u skolu sav uplasen i u stresu (i imali smo molbu psihologa da ga se upise s nekim poznatim) ali je ubrzo, nakon par tjedana nasao nove prijatelje u razredu tako da s ovim znanjem danas rekla bi da nije presudno ide li u razred s poznatima.

3. Muči me i financijska strana po pitanju školarca...
djeca imućnijih roditelja će se isticati spram ostale djece
i to bi mogao biti psihički problem za onu djecu čiji si roditelji ne mogu priuštiti sve markirano i sve naj naj....

Ako su djeca lijepo odgojena mogu biti i iz imucnijih obitelji pa se nece po tome isticati. Hocu reci to je kako vam grah padne. Ako cete imati u razredu djecu bahatih roditelja onda ce takvi klinci isticati svoje materijalno. U nasem razredu smo imali raspon kucnog budgeta zaista od-do ali klinci nisu optereceni time pa se nikada, barem koliko ja cujem, nije povuklo pitanje tko sta ima/nema.

[Vicky & Mama]

Tanja baš su to ta pitanja (vezana uz emotivnu zrelost) koja si i sama postavljam... vidjeti ćemo kako će se stvari razvijati u tom smjeru do odluke

Edit:tipfeler

[Liv Tyler]

Mogu samo potpisati cure sa djecom kija su se vec susrela sa skolom.
Dakle gledajte emocionalni zrelost prije onog zna li pisati, citati ili racunati.

Mi isto nismo mogli izbirati uciteljicu ali smijemo uloziti zahtjev/zalbu ili sto vec za prebaciti dijete u drugi razred.

A za birati s kim ce ici moze se napomenuti da bi s nekim iz blizine ali isto skola vodi o tome racuna.

Sto se tice imucnijih, mislim da problem nastaje ako takvi izruguju one druge, a to onda nije problem samo pojedinca.

[latica]

da dodam još par svojih razmišljanja

ja nekako mislim da je učiteljica najbitnija stvar. ili jedna od najbitnijih.
ako je ona OK, ona će znati i potaknuti dijete i zainteresirati za rad, i znati ga malo ako treba utješiti i usmjeriti, znati "problematičniju" djecu moderirati i preusmjeriti, neće dopustiti da se istiću neke imovinske razlike, potaknut će osjećaj zajedništva i pomaganja u razredu, poticat suranju i pomaganje i sl. sad ovo naravno zvuči idealistički, ali kužite što hoću reći. prvašićima je teško iz puno razloga, a učenje i gradivo su samo jedan dio toga. treba sjedit cijeli dan u klupi, izvadit svaki sat novu bilježnicu i knjigu, naći sve u torbi, onda to sve spremit, prešaltat se s jednog predmeta na drugi, ne pričat dok učiteljica priča, trudit se i kad ti ne ide ili kad ti se ne da, uz to se psrijateljit s drugima,upast u ekipu koja ti se sviđa, ma ima tu masa toga - OK, neke stvari su slične kao u vrtiću, ali neke nisu ni blizu ...

mislim da bi mnoge učiteljice bile više na tom tragu kad bi im se malo smanjili razedi po broju učenika, ovako one nemaju baš vremena za individualni pristup, ali ipak, kad je netko topla osoba, to jako puno pomaže kod prvašića da se ne osjećaju neadekvatno u novoj okolini!

moj sin bi mogao i sad u školu s punih 6, jer krajem 7. će imat 6 godina, ali emocionalno mislim da mu treba još jedna godina vrtića i zato nam je super ispalo ovako kako i treba ... on je na mamu osjetljivo dijete, iako ni blizu introvertiran kao ja (hvala Bogu), on će profitirat s godinom dana jer to je za emocionalnu zrelost dosta vremena da se neke stvari nadograde! u vrtiću je on super, tete ga samo hvale i za ponašanje i za kognitivne sposobnosti i za odnose s drugom djecom, ali zato on taj jedan emocionalni dio s kojim ne zna što bi i kako prenese doma na nas. to je isto OK, mi smo kao roditelji ti koji mu tu trebamo pomoći, ali vidim da je to još u takvoj fazi da ima mjesta za poboljšanje a možda ja samo imam previsoke kriterije

[tanjabb]

U godini dana prije skole djeca se jako promijene, pogotovo ljeto prije skole. Kod nas je to bilo bas jako izrazeno iako nisam vjerovala psihologici kad mi je to govorila. Moj je bio jako povucen, s manjkom samopouzdanja, strahom pred novim, strahom pred nepoznatim ljudima, javnim nastupanjem (kao sto je npr. kad nesto moras reci pred cijelim razredom).... i mislila sam da ce biti 1.razred katastrofa. A onda je tu zadnju godinu i to zadnje ljeto nekako "ojacao", bas se naocigled vidjelo da je sazrio za skolu.

[latica]

e tanja, baš to i ja čekam imamo iz ove perspektive još dva ljeta da to i dočekamo i zato se ne brinem, samo pratim razvoj, ali kažem - nama je s obzirom na datum rođenja to taman sljedeće jeseni!

[† Volvo]

Tanju u potpunosti mogu potpisati: ovaj dio s jačanjem i sazrijevanjem, zadnja godina je veliki skok (s time da smo realizirali odgodu - ožujak, dakle vrlo blizu granici) - u smislu sigurnosti, opuštanja, i lakšeg starta poslije. Znam i ranije poslane koji su se dobro snašli tako da nisam isključivi zagovornik ijednog. Svatko najbolje primijeti kod svog djeteta. Onaj tko nešto dvoji, obično se i raspita pa razriješi dilemu. Ili ide po propisanom u nadi da će ispasti najbolje.

Učitelj/ica mi se čini jako važna za start, eventualno koje poznato dijete (poklopi li se blizina škole i vrtića) može dobro doći za probijanje leda ali probijanje leda kraće traje. I učitelj/ica u eventualnom boravku jer mali klinci jako dugo budu u školi u startu. Ovo napisano o mogućnosti odabira nije loše, raspitati se kod roditelja starijih generacija, ali opet, sličnomislećih roditelja

Materijalne razlike ne vidim da dolaze do izražaja na način da ih klinci primijete u smislu da im smetaju. Pomaže ako učitelj/ica postavi pravu atmosferu i vrijednosti u razredu u startu. I kućni odgoj, naravno. Ali to je tako sa svim eventualnim različitostima, na milion načina smo različiti ionako. Plus škole su rijetko superopremljene i raskošne tako da zrnce skromnosti samo zdanje pruža već . I često se na roditeljskima čuje da nije dobro da klinci donose skupe stvari bez kojih mogu i napažnjom ostati, a i na udobnost se pozove radi igranja vani i slično.

[mrava]

Javljam se u klub kao mama sina koji u 9. mj. kreće u 1.r., a u 10. mj. puni 7 godina, i kao mama učiteljica koja radi u razrednoj nastavi, ali od ljeta ide na rodiljni dopust

Sistematski smo prošli, uskoro imamo i upise, što njegov upis, što ja s kolegama upisujem buduće prvašiće.

Jako se veselim što ću njegov početak 1.r. proći kod kuće s njim.

Iako sam učiteljica, moja djeca nisu nikad bila forsirana da nešto trebaju znati već su sama radoznalo otkrivala sve što ih je zanimalo.

Mogu pomoći u stručnom savjetu ako nekome bude trebalo, a veselim se s vama prolaziti 1.r. naše dječice

[Diami]

Mi smo sad u Bavarskoj i ovdje idu u školu svi koji do 1.9. pune 6g. Za K mi tu nema dileme, pa ni za M, ići će u školu sa skoro 7g (K najesen) odnosno 6,5g (M za 2g). Ema mi je tu "problematočna" jer bi imala 6g i 15 dana kad bi kretala u školu, no srećom ima još dosta godina do tada...

K je po pitanju intelektualnog razvoja spreman, a po pitanju emocionalnog ne znam. Još je dosta povučen i puno stvari ga je strah, ali s druge strane je prilagodbu u novi vrtić super odradio ove zime i puno je napredovao i u emocionalnom pogledu, pa se nadam da će biti ok.

Mogli smo birati cjelodnevni razred ili običan, prvo smo naginjali cjelodnevnom, ali obzirom da su to dodatni sati nastave baš, ipak smo se odlučili za normalan razred i eventualno boravak ako ću ja raditi.

Čeka nas sad tzv. igranje škole, tu konačno procjenjuju učitelji/ce i psiholog spremnost, to je idući tjedan.

[Diami]

E da, ovdje možeš reći do 2 djece s kojom bi voljeli da ide u razred. O biranju učiteljice nisam razmišljala. Nemam se ni kod koga raspitati... Tako da to otpada i kad bi htjela.

[kalea]

Uf, kad se sjetim tih dilema oko polaska u prvi razred sa 6 ili 7 (moja je rođena na samom kraju ožujka)... dvoumili smo se do zadnjeg trenutka i to isključivo zato što joj emocionalna zrelost i socijalne vještine u toj dobi nisu bile na zavidnoj razini, za razliku od intelektualne zrelosti. Na kraju smo je ipak dali u školu sa 6, jer je bila školski obveznik (iako je većina ekipe ostala u vrtiću) i nismo pogriješili. Doduše, u razredu nije bilo nikog poznatog iz vrtića i trebalo joj je cijelo prvo polugodište da nađe svoje mjesto, ali baš kao što je netko rekao, izborila se i od onda sve štima od odličnih ocjena do ekipe u razredu (sad je peti razred).

Što se tiče ostale djece, u našem razredu nitko nije ranije upisan (moja je najmlađa), a mislim da je jedan upisan s odgodom, ali taj je rođen u ožujku (i ima individualizirani program) tako da je raspon dobi u razredu cca 13 mjeseci što je ok, jer manje od 12 mjeseci ni ne može biti .

Čini mi se da je na kraju najbolje vidjeti što kažu tete u vrtiću, vrtićki psiholog, školski liječnik, pedagog... ima cijela procedura prije upisa u školu i ako svi nabrojani daju zeleno svjetlo, onda najvjerojatnije dijete stvarno je zrelo za školu .
I da, mislim da se kod donošenja odluke ne treba previše oslanjati na to koja će učiteljica preuzeti prvi razred ove ili iduće godine ili koja će djeca iz vrtića krenuti u školu. Nama je jedan od razloga za odgodu (iz ove perspektive blesav) bio i taj što je godinu kasnije jedna fenomenalna učiteljica trebala preuzeti prve razrede. Mi nismo odgodili, a ta učiteljica na kraju nije iduće godine preuzela prve razrede nego neki stariji razred...