Evo i nas

Mato, 6 godina krajem 7. mjeseca. Moj dragi, smeđooki, nježni, pametni dječak
Pravi predškolac rekla bih, tako mi u zadnje vrijeme djeluje. U školu će sljedeće godine i mislim da će biti totalno spreman do tada. Jako je osjetljiv, onako emotivan, ali isto tako i hrabar pa nekako ipak gura kroz život
U vrtić je krenuo s pune 3 godine, recimo da se brzo privikao, ali mu je trebalo punu godinu dana da vrtić i zavoli i da ne onako opusti kako treba. Sad ima i ženu u vrtiću i dogovorili su se da će on uzet njezino prezime

papučar
Jako je živ i aktivan, ne staje, takav je bio od kad se rodio i uvijek je bio druželjubiv i veseo, lako odgojivo dijete od početka. Kasnije se više ispoljila ta njegova emotivnost, ali uči se nosit s time ...
Vozi bicikl od prošle jeseni, pliva onako - nekako, vidjet ćemo kad dođemo na more kako će bit, ali zato skače i roni ko pravi. Jako se voli penjat na stabla, imamo jedan lješnjak u dvorištu i stalno sjedi skroz na vrhu tog lješnjaka i gleda preko dvorišnog zida, glumi koješta i uživa gore. Jako lijepo crta, iako nije uvijek izgledalo da bi tako moglo bit, i jako lijepo i rado pjeva. Zna jako puno pjesmica i uvijek me iznenadi kako ih divno otpjeva. Ide na folklor i engleski u vrtiću i na gimnastiku van vrtića.
Ima mlađu seku koja je sad napunila 2. godine i jako je voli. Ona je borbenija od njega, ali on je u pravilu divan prema njoj, pažljiv od kad se rodila, jako je voli, a ona njega isto obožava. Iako se sve češće zakače oko nečega, ali zaista se zapravo jako lijepo slažu.
Što se tiče kila, valjda ima 20, moram sutra pogledat zadnje što smo se mjerili, ali ima sve mliječne zube i nema šestice, to će vjerojatno kasnije kod njega. Štrkljav je, sav je mišić na mišiću, nema grama sala. Jede OK, malo, ali raznoliko, jako često ga moramo nutkat da još malo pojede. Jako voli voće i nema voća koje ne voli.
I eto, mislim da je to sve što mi sad pada na pamet, iako bi ja o njemu mogla pisat danima, obožavam ga šta da kažem
