hvala cure

ovo nam je 9. godišnjica, a zajedno smo 15 godina, od milenijske nove godine 2000., za novu godinu smo se i upoznali
što se tiče našeg spavanja, to je duga priča, ne volim na generacijskom davit stalno s tim, dovoljno kukam. ali ona je uvijek teško zaspivala jer si nije dala. dok je sisala, to je bio jedini način da zaspe i brzo je išlo. kako je bila veća, ni to nije išlo brzo, što me počelo smetat jer nacicavat se sat vremena i vrtit s cicom u ustima, niti jede, niti spava, postalo mi je previše. onda smo to razdvojili, teško, ali relativno brzo je bilo i ok. i sad jaaaako teško zaspe. i dadilji nekad teže zaspe, jučer je bila umorna i kaže da je 20 minuta urlala u krevetiću. ali ona leži i plače i ne diže se, a može sama izać iz krevetića jer nema jednu bočnu stranicu, a dadilja ne mora ni bit u sobi, zapravo joj ne da da bude. a nekad samo legne i zaspe. a kad sam ja s njom, onda ima poseban programa samo za mamu, jer ja moram kraj nje bit dok ona viče, pa me gura, pa ja ne dam da me gura nogama, nego joj lijepo govorim da legne kraj mene, da se zagrlimo i tak. dok ona to ne izbaci neće zaspat. a nekad, recimo sinoć, lijepo legne kraj mene, priča, ali ja smijem i spavat i mazi se, priča, pjevuši, grli me i zaspe.
ma samo da se ne dere
popodne samnom nema šanse da legne, neće glavu spustit ni na pod, ne smijem ni ja recimo ako sjednem na kauč, glavu spustit, dolazi mi dignut glavu, terorista samo takav ... ako i legne, onda je u stanju dva sata u mraku pričat i izvodit čuda da ne zaspe, zijeva, ali neće oči zaklopit dulje od treptaja...
ritam nam je poštiman kako i nama paše. tako da subotom kolektivno odspavamo do recimo 9, što mi baš treba. ili se ja dignem pa nešto u miru napravim, a oni još spavaju.
sunčeko, super je kad imaš malo mira navečer, zavidim ti. ali ja sam onda okrenula pa se sad dignem ujutro prije svih pa u miru napravim šta treba, ručak, nekad i opeglam malo prije posla, doručkujem u miru i tak...