Evo i nas opet malo.
Idemo već 2 tjedna u vrtić, i ja sam si kao i obično

mislila da će joj biti grozno jer je puno spojenih grupa.
Međutim dijete je oduševljeno sa puno novih prijatelja.
Evo kak najčešće mi brijemo neku glupost a djeca to prebrode dok pucneš prstima.
Meni je zapravo ogromna razlila između nje i brata joj pa sam zato na oprezu.
Jučer smo bili na danima šišmiša.
Prvo na Glavici gdje je bilo najviše događanja, od crtanja šišmiša na kožu, bojanja, igrica, kvizova... A svaki puni sat se moglo ići u špilju Veternicu.
To smo samo Mihael i ja išli jer Vita nije htjela ići u špilju ni pod razno. Tek je na kraju dana rekla da će i ona ići iduće godine ali ne u novim tenisicama da ih ne zamaže.
Nisam mogla vjerovati da je samo to muči glede špilje. Mislila sam da se boji šišmiša
Kad smo kod špilje, skoro smo se prije vratili nego što smo ušli. Naime novitet u mom životu je neka vrsta panike kad se nađem u uskom prostoru. Tuneliranom.
Neke možda i znaju da sam pobjegla sa MRa zbog toga i nikada ga nisam obavila
Mislim da je voditeljica skužila šta mi je pa je rekla da je samo na početku tak usko i brzo se dođe do širokih prostorija sa puno zraka. Tako da sam pričekala da svi odu i išli smo zadnji. Pokušala sam se svijesno skulirati i to najviše radi M koji nije baš mogao skužiti šta mi je
No dobro. Preživjela sam i jedva čekala da izađem.
Ne znam jel ste znale da je tamo uvije 10 stupnjeva. Što je poprilično osvježenje naspra 33 koji su bili vani
