mislim, uvijek postoje iznimke, ali po onom što mogu reći iz osobnog primjera i onih iz bliže okoline: većina curica je u predškolskoj dobi puno više usredotočena na olovku i papir, bojice i škarice (dovoljno mi ih je samo vidjet kad dodjem u vrtić po nju), nego dečki...
ali isto tako to ništa ne mora značiti za školski uspjeh, bitno da su zreli u glavi i po mome - da mogu usredotočeno sjediti i koncentrirat se:
stariji sin u dobi prije škole je crtao jedino kad je morao, likovi bez ikakvih detalja, nažvrljano samo da se čim prije riješi...
ipak, kad je krenula škola grafomotorika mu je do kraja 1. razreda bila jednaka onima koji su do tad crtali ko mali Picasso, bez problema su prevladana pisana slova (čega sam se grozila, gledajući ga u predškolskom uzrastu kako drži olovku, kako vuče crte...
) ono što su bile njegove prednosti je to što je mogao bez problema koncentrirano pratit nastavu bez dizanja, šetanja i sl, 90% toga popamtit na satu...
mlada dama, nasuprot tome, već sad piše pisana slova, sama sebi zadaje zadatke u crtančicu ako im ih teta nije zadala, također na likovima crta sve do zadnjeg detalja (tipa trepavice, prsten na ruci, vezice na tenisicama...
)Doma nam je stol vječno pun kolaža, ljepila, škarica, njezinih šljokica za ljepljenje, kartončića za izrezivanje...
Opet, ona je drugačije naravi i unatoč tome što sve zna i može već prije škole - više je vrtirepka od brata i ne znam kako će ta vragolanka sjedit 4-5 sati u komadu bez kokodakanja i vrzmanja






, s tim da puno više voli rezati i lijepiti nego crtati.

) puno crtanja, previše za mog školarca 