zapravo ja već sad vidim koliko je istinito ovo što ti pišeš tanja. jer kad gledam unatrag, više imao koristi od 4 godine gimnastike nego par godina stranih jezika, barem se meni tako čini i to mislim na onom emotivno-socijalnom planu.
a s druge strane, recimo ta Aloha - mentalna aritmetika od prošle godine, išao je samo jedan semestar, ali jako je to dobro bilo za njega jer se u školi već u drugom razredu on sam nekako svrstao u djecu kojoj matematika ne ide (zapravo mu samo ne ide kao nekoj drugoj djeci) i ovo mu je bilo totalno otkriće, toliko je dobio na samopouzdanju, toliko je bio veseo kako brzo računa i zato smo rekli nek još jedno polugodište ove godine ide.
digitalna mu je zapravo nagrada, ove godine rade robotiku i to ga jako zanima i uživa u tome, pa smo rekli ajde još jednu godinu.
ali od jezika smo odustali, definitivno...
a sport, on se ne može odlučit za nešto, plivanje ne bi, gimnastiku ne bi, nažalost, nogomet je spominjao ali to mu nekako i nije baš napeto nakon ljeta, rukomet je igrao jednu godinu u školi pa odustao jer je većinom sjedio na klupi, jedino taj graničar, prošle godine je bio silno ponosan jer je upao u školsku ekipu za Sportske igre mladih, nije ga na kraju pokolebalo čak ni to što na natjecanju nije dobio priliku nijednom zaigrat - ipak želi nastavit dalje...
ali generalno, curama sve manje aktivnosti "planiram" nego njemu koji je bio prvi - za njega sam stvarno imala taj dojam da će nešto propustit, sad vidim da neće, tak da sam s njima ipak opuštenija. jedino što ova srednja pak silom HOĆE sve