Postao/la Jasena » 24 ožu 2004, 14:19
Ja radim slicno kao ti - nikad ne kritiziram dijete pred drugima i ne opisujem je kao zlocestu, "tesku" i sl. U biti, ni njoj samoj ne govorim da je zlocesta.<
>Pohvalim je pred drugima (u smislu da prepricam kako je nesto super napravila) sam za iznimne stvari, ali nju, kad vidim da nesto radi ili je napravila ili joj je uspio neki tezi pothvat, obavezno je pohvalim. Kad se mazimo, znam joj reci da je moja divna, mila, draga djevojcica, ali takve hvale nemaju veze s konkretno ucinjenim. <
><
>Pred njom nikad ne spominjem druge osobe u ruznom kontekstu (moj estarce, MMove starce, MMa, njene frendove, tete u vrticu), ne pricam o stvarima koje ona vjerojatno ne bi razumjela ili bi joj bilo tesko/prerano shvatiti (otkazi, podmetanja na poslu, problemi s poslom) i opcenito ne govorimo stvari koje bi nam bilo neugodno kad bi negdje ponovila. <
><
>Isto sam primijetila da, kad prepricavam nesto sto je napravila, da joj je neugodno i da bi radije da nisam spominjala. Npr. neki dan smo prolazile pored celavog tipa i ona je zapjevala na glas "ciko nema kosu".. tip se nasmijao i sve je bilo ok, ali ja sam joj objasnila da ne smije tako ... bla, bla.. doma sam MMu ponovila pricu jer mi je bila simpaticna, a ona se sva pokunjila sto mu to pricam, kao da ju je bilo sram <i></i>