napisat cu, pa kud puklo.
Brojimo cetvrti dan bez dude, ulkjucujuci i tri noci.
Pocelo je kao kazna zbog ruznog ponasanja, kad vise nista nije pomagalo. Tu vecer ju je trazila, ali sam joj rekla da je zbog ruznog ponasanja ne moze dobiti. Prihvatila je bezpogovorno. Zaspala brzo, nije se budila. Sutradan je se sjetila, ali sam joj odvalicla paznju, te bi brzo zaboravila. Isla je kod bake na spavanje, baki sam rekla da ako bude plakala, neka joj da. Nije plakala, trazila ju je, ali baka ju je puno mazila i pricala, te je uspjesno zaspala.
Ne spominjem dudu, ali kad ju trazi, kazem da je hrabra, velika curica i dajoj vise ne treba. Pomaze sto ni sestricne nemaju dudu, ni frendovi, pa povucem paralelu.
Da se razumijemo, buru tek ocekujem, jer bi bilo nevjerojatno da ide tako bezbolno, bez ijedne suze. Eh...
drzte figetine.