Mame i bebe forum

drrrndrrrnddrrn iiiii grand finale

ja se odjavljujem s ovog topika.
ovo je nadmašilo Baka servis. ovo je do it yourselve topic.

aaa joj. šta reć. oćemo još!

Eeeee, draga moja pcelo, mora biti do it your self kad nijedna od nas nema baka servis.

e nije nam lako ali ovime dokazujemo kliko smo zapravo "moćne" svima nam
Ja se stvarno divim ženama koje nemaju baš nikoga a imaju više djece, jer meni je s ovim jednim ponekad
Uglavnom treba malo popustiti i tad je život puno lakši, što ako veš nije opeglan, ako na ormarima ima prst prašine, ako se 5 puta popikneš na igračke prije nego dođeš do wc-a,? Nemojmo život provesti ribajući vlastite zahode 2 puta dnevno dok bismo to vrijeme mogle provesti sa svojom dječicom vani u šetnji, u parku... zahod će uvijek biti tu a ova mala stvorenja će odrasti i otići...Zato uživajmo u njima dok možemo
Ne kažem da treba živjeti u svinjcu nego samo da treba malo popustiti, ja sam to shvatila kad sam počela raditi i puno sam sretnija i zadovoljnija i manje opterećena.
I da, zahod ribam jednom tjedno, subotom

Ja sam mama blizanaca od 3 i pol mjeseca i nemam baka servisa, odn. dodju jednom tjedno po sat vremena, nosaju ih cjelo vrijeme i rasp...... ih i onda nek se ja snalazim. Za sada funkcioniramo dobro, kao da je prva dva mjeseca bilo bolje jer su samo papali i spavali a sad je to vec druga prica, ali tjesim se da dolazi ljepse vrijeme pa ce mo van.

Ja se preporodim kad pocnu ovi lijepi dani! Doslovno preporodim!
Nakon vrtica idemo u park. Dominik se natrci i naigra, a ja se naklafram sa mamama koje tamo nadem.
U petak smo i vecerali u parku, on ja i njegova dva prijatelja sa mamama. Narucili smo si pizzu.
I moram napomenuti da je moj stan u neredu kad pocnu lijepi dani. Samo operem sude i pometem po podu.

Jedino zahod nije u neredu, al o njemu se brine moj muz.

I tako, jucer sam vam pricala o lijepim danima i urekla se.
Danas pada kisa pa sam prisiljena cistiti.

tomislava, ali tebi barem netko dođe i drži dicu. to je isto dobro. iako ti si druga kategorija. blizanci
baš o tome pričam - kako je to teško

Ja mogu reci da nije uvijek jednako tesko.Najteze su prve dvije godine.Poslije je ljepota!
Period prohodavanja,puzanja je katastrofa.Sve dira,trpa u usta,pada,razbija se..tu mama mora bit prisutna i imat obje ruke slobodne..tak da nista drugo nestizes..e tu sam bukvalno rucak pravila u ponoc.Sa 2 god dijete samo hoda,zna reci sta hoce,spava i jede kao i odrasli..i zivot je pjesma!Vrijeme za drugo,trece..ili?

uuuu neć vidim da do tog prohodavanja i puzanja moram nabaviti namještaj za router i internet i telefon jer bu mi sve žice poskidala

znaci s dvije godine kad zivot postane pjesma onda na drugo i sve ispocetka..!
i onda jos trece (ja bi troje).. a najbolje da to rjesim do 30-te pa onda uzivancija

cim prije to bolje!Pregrmis 2god i onda si na konju;)

Kad vas čitam vidim da moj problem nije najveći. Moji su u drugom gradu, mi odlazimo vikendom k njima (1 mjesečno), svekrva živi u istom dvorištu, ali nikada nismo od nje imali pomoć, mada je u penziji i nema aposolutno nikakvih obaveza. Ni sa unukom baš nije na Ti, Nina nije oduševljena sa njom, zašto Svekrva je veliki paničar, komplicirana, nije opuštena kad je s djetetom i valjda se to osjeti. Samo ću vam reći da nije u stanju skuhati si čaj kad ostane s Ninom (a to su rijetki petki). Konstantno viče Pazi, gledaj, nemoj, pazi, past ćeš,ali baš konstantno.
Ja ne očekujem da mi ona pomaže u kući, ne mora, njezina volja,nije mi ručak skuhala kad sam došla iz bolnice, ni narednih dana. Tko želi pomoći sam se ponudi, vidi situaciju, ako imalo suosjeća, ne moraš tu puno pitati. Ili hoće ili neće. Moja je jako komforna pa je izabrala da neće.
MM ju je počeo zvati na ručak vikendom, radnim danom, obavezno dođe na 20min popije kavicu, pojede palačinke, kolač. Režem takve situacije koliko je moguće, i vidim da se odmičem od svega. Koliko ti meni, toliko ja tebi. Ona je zdrava žena i može kao baka donijeti sama palačinke, ne bi joj kruna s glave pala.

malo skrenuh s teme, dakle nemamo baka servis, mi servisiramo baku

Forest bas si me nasmijala ista stvar i kod mene,kod mene jos kukaju kako im je dosadno,neznaju sta ce od sebe

pčelica_maja_23 je napisao/la:tomislava, ali tebi barem netko dođe i drži dicu. to je isto dobro. iako ti si druga kategorija. blizanci
baš o tome pričam - kako je to teško

Bogme mi netreba takva pomoc, neki dan su ih toliko iznavlacili da sam popi.....kad sam ostala sama s njima

Da, to je još gore, umjesto da pomognu samo naprave nered. Bolje da ni ne dolaze. No ne možeš im zabraniti, ali ograničiti da, jer zašto bi opet išlo sve preko naših leđa, stalno nekome moraš ugađati, a sve padamo s nogu od umora.
Nekako sam zaključila da generacija baka (godište 40to,50to, tu negdje) su vrlo komforne, njihovu djecu su pod normalno odgajale njihove mame i sve pomagale, a one ništa ne mogu, sve im je teško. Je li to komunistički način razmišljanja, neka netko drugi obavi ipak je ovo drugo vrijeme, ritam brži, poslovi drugačiji, nesigurni, kad ideš na bolovanje čudno te gledaju (ima iznimaka, ali su rijetkost). Oni nisu tako živjeli i jednostavno to ne kuže. Meni se ne da nakon posla s njom ispijati kavice i pričati trla baba lan

dobro je pcelica_maja i rekla ovo je do it yourself topik Ja bi mogla pisati prirucnik u vezi ove teme pa da i zaradimo nesto

Bogme bi dobro zaradile

Lijepo je meni moja mama govorila, uzdaj se use i u svoje kljuse.

Evo da se i ja prijavim u ovu veselu ekipicu
Ja sam mama 2 curke, Ema će 01.04. navršiti 2 godine, a Lea ima 3 mjeseca i par dana...
Uglavnom...mm radi na zračnoj luci Pleso, nije mu posao tako daleko ali radi po 10-12 sati dnevno...je slobodan svaki treći dan, ali tu je milijon obaveza koje obavljamo uz njih dvije.
Većinom sam sama doma...ova zima me ubila jer smo po cijele dane bili u stanu...da sam koji kat niže možda bi i išla češće van, ali sa njih dvije dolje-gore na 4.kat...nije baš jednostavno!
Mm-ovi baka, deda i ujo su nam jaakoo blizu, ali od njih nema puno pomoći, ujo možda jednom u dva-tri tjedna uzme Emu pa prošeću na sat-dva...
Bake su nam po sat vremena udaljene i viđamo ih jednom tjedno po sat vremena, ako ne i rjeđe...
Meni je super kaj nas 4 živimo sami, bez ikakvih pametovanja, prodika i sl. ali mi nekad zafali bar 20 minuta odmora
Ema mi je dobra, posluša me, prilično je mirna curica iako, kao i svako dijete ima svoje žute minute...jedino kaj je jaakoo vezana za mene. Nije me bilo 4 dana kad sam rodila Leu, to ju je strašno pogodilo, sad ne može bez mene biti duže od sat vremena...
Lea je još mala i ne zahtijeva puno, stvarno je dobra beba, lijepo papa i spava iznadprosječno dobro...ali njih dvije u kombinacije da svakih pola sata jedna od njih treba jesti, kakati, spavati ili nešto deseto...za mene znači neprestana akcija i hiper-brz tempo!
Uz to sve još trebam skuhat, oprat, pospremiti...ma divota od života

Ja sam danas ulovila 2h popodnevnog sna
Vec 4. noc spavam na rate,N me budi-prducka i cendra 2x na sat,svako sat,cijelu noc.Ujutru se smiri al tad ja vec moram ustati.Nocas me probudila u 1,u 2,pol 3,u 4 je kakala i ja dalje nisam mogla zaspat..A jaako mi se spavalo u 6.No kako mi u pol 7 zvoni sat-nema smisla padat u komu za nepunih pol sata.
Popodne smo isli u posjetu kod sveki,koja inace ima anginu i cesto je lose,tj u bolnici.Danas je bila doma pa smo joj odnjeli cvijece i cokoladu za 8.mart..popili kavu i u 4 sata ja vise nevidim.Ispricam se prisutnima i odem u svekin krevet.Nisam ni spustila glavu na justuk,bude me.. ! MM veli idemo doma 6 sati je. Veli nemogu vjerovat da si mogla spavat od djece,vriste i smiju se..Nisam spavala-umrla sam. Sad morem opet 3-4 dana

Forest je napisao/la:malo skrenuh s teme, dakle nemamo baka servis, mi servisiramo baku

ajmo ko je slijedeći.

Glo moja Li se budu nešto po noći - jel to možda njima smetaju godine??? Ipak imaju 6mj - nisu ni one proljetno cvijeće

I ja se nekoliko zadnjih noci budim jer se D. popiski.
Tesko mu se dignuti pa vodimo rat.

Ovo će biti malo kao tužnjikavo, ali da objasnim. Jučer je umro moj svekar- ciroza jetre, teški alkoholičar, dakle svi su odahnuli, a ponajviše svekrva jer je od njega dobivala živčane slomove. E sada, ona kao i svaka udovica plače cijeli dan-joooj nema ga više, nema ga, za poludit. Ok mogu razumjeti, iako je muž bio problematičan, spoznaja da ga nema te zašora. Danas je već bolje, of course
Ali, pazite sad ovo, njoj se ne da kuhati, ništa joj se ne da sad jer je bezvoljna, moj MM kaže meni da ja za sve skuham ručak danas (šogor, šogorica, mi, svekrva). I nije problem, gurneš mesine i krompira i eto ručka, ali sam odlučila da neeeeću. Možda ću sad ispasti bezobrazna, ali...prošli tjedan sam imala 5 dana temp 37.5 + dijete respiratornu virozu, nas dvije bolesne doma, užaaaas. Mislite da me je netko i sekunde pitao trebam li pomoć, hoćeš da ti skuham, malo pričuvam, lezi, odmori. Niiiije, došla bi na 10min i rekla Dobro, idem sad popiti kavicu sa susjedom, kaaavicu, još tepa tepat ću ja njoj Jedan dan si je fino pojela i palačinke, koje sam jaaaa pekla pod temperaturom, a MM kaže Mama kaj da ti namažem, pekmeza ili nutele
Eto tako, ako sam bezobrazna baš me briga, jer neću servisirati svekrvu bez obzira na situaciju, ni mene ne servisiraju, i MM sve manje

Glo...točno mogu zamisliti situaciju kad si zamrla u krevetu, da je tornado puhao ti bi spavala snom pravednika-mučenika Ja imam jedno dijete pa zamrem, a ti troje. Moje x 3, my god.

Sve je to rock and roll

ali sam odlučila da neeeeću

pobogu, zeni je jucer umro muz, a ti joj neces skuhati rucak jer ga ona nije skuhala tebi kad si imala temperaturu?
oprosti, ne razumijem taj postupak.

imam blizance i odgojili smo ih sami, mm i ja. prve dvije godine je bilo koma. bake su udaljene po 400 km. moja mama je bila u radnom odnosu i dosla mi je 5 dana nakon poroda. svekrva je imala krave o kojima se trebala brinuti, tako da ni ona nije dosla pomoci ( u medjuvremenu se razboljela. sto bih joj sad trebala vracati to sto mi nije pomogla?? bitnija mi je moja mirna savjest, to je majka mog muza. a i da nije ).
mm je radio u smjenama, 12-24, noci sam provodila sama sa drekavim nedonoscadima, preko dana vjezbala sa njima ( krvarenje u mozgu, motoricke poteskoce ).
kad su bili stari godinu dana, mm je otisao na tromjesecni put na drugi kontinent. zivjela sam u stanu na 3. katu bez lifta. po kruh nisam mogla otici, a da ne vucem dvoje djece za sobom.
prezivjeli smo.
sa dvije godine su krenuli u jaslice. ostavljali smo ih tamo prije 7 ujutro. vlak za povratak sa posla kretao je u 17:20, a jaslice su radile do 17:00. djecu su mi kupili susjedi, drugi roditelji ili su jednostavno cekali da dodjem sa tetama.
bilo je gadno. tesko i naporno.
al nije mi zao. nikome nista nisam duzna, decki su danas veseli i zdravi 11-godisnjaci i ja im s ponosom prepricavam nase prve godine.

pobogu, zeni je jucer umro muz, a ti joj neces skuhati rucak jer ga ona nije skuhala tebi kad si imala temperaturu?
oprosti, ne razumijem taj postupak

X

koji je otac tvog muza i djed tvoje djece/djeteta (ne znam sta imas), zar ne??

pitala sam prije par dana prijateljicu koja je 4. djece rodila za tri godine (zadnje dvoje su blizanci), kako je uopce prezivjela prve godine uz 4. bebe?
odgovorila je:
'to je isto kao da te neko baci u vodu. ili plivaj ili se utopi. nema treceg'

imala je pravo. nema tu prevelike mudrosti.


JiA,

Znam da me mnogi neće razumjeti, ali sam tako odlučila iz puno razloga. Ne osuđujte na prvu, jer imam svoje razloge kojih se nakupilo u ovih 1,5god.
Djed koji nikada nije pogledao unuku, važniji mu je bio alkohol.
Znam da vam to zvuči grozno kako se sad ponašam, ali kad živite u takvom okruženju gdje gledaš da dijete mičeš od pijanog čovjeka, gdje mu žena donosi alkohol iz dućana, ipak, jer je lakše kad se napije i zaspi. I pomažeš, tješiš, pečeš kolače za Božić, Uskrs, odneseš francusku, zoveš na ručak, zoveš na izlet samo da bude mir i lakše.
Ne tražim ništa za uzvrat, dam od srca, ali mi je dosta, jednostavno dosta. Neki dan sam se pitala dokle tako? Nemam živaca više. Mogu reći da sam pukla.
I da, kad si bolestan, jedva se vučeš po kući i hendlaš dijete koje je bolesno, da, bilo bi normalno da ti netko pomogne ako je već u blizini.

rek'o bi djole: jed je jed, a red je red...

Slažem se JiA, dobro je to Đole otpjevao.
I moram priznati da me peče savjest zbog te moje odluke, znači da nije donešena ispravno jer se loše osjećam bez obzira na cjelokupnu situaciju i niz okolnosti koje su me natjerale da tako razmišljam. Ljutnja je prevladala, a u ljutnji čovjek uglavnom donese krive odluke.
Bit ću svoja do kraja, pa kud puklo da puklo, ne treba mi nikada ništa pomoći,niti nije,pa od kuda da stalno to očekujem od nje
Hvala curke na komentarima, pomogle ste mi jako

moj(a) djeca(k) je napisao/la:

pitala sam prije par dana prijateljicu koja je 4. djece rodila za tri godine (zadnje dvoje su blizanci), kako je uopce prezivjela prve godine uz 4. bebe?
odgovorila je:
'to je isto kao da te neko baci u vodu. ili plivaj ili se utopi. nema treceg'

imala je pravo. nema tu prevelike mudrosti.

Ovako je i meni bilo, a samo jednog imam. Al opet sam se osjecala kao da se utapljam prva 2 mjeseca kad smo se doselili ovdje. Jednostavno nisam znala hendlati situaciju sama.
Ponavljam, meni je puno bolje sada kad nemam nikoga da mi pomaze. Odrasla sam i kao zena i kao majka.
Bez matere i oca koji mi dahcu za vratom i preispituju svaki moj korak, svaku moju odluku puno lakse disemo.
Ako i pogrijesimo, svjesni smo da smo pogrijesili i da nemamo koga drugoga okrivljavati.
Meni je najveci kompliment moja mama dala proslo ljeto kad je, na moje pitanje da li izlaze na kraj s malim koji je stvarno jako ziv i tvrdoglav (on bude kod njih 2 mjeseca preko ljeta), odgovorila da ja i moj muz jako dobro odgajamo nase dijete koje je pristojno, s kojim se da razgovarat i kojemu se mogu objasniti stvari, koje slusa bez da radi neki preveliki cirkus.

Forest, nitko te ovdje ne osuduje, samo su cure rekle da bi drugacije postupile u datoj situaciji. Vidim da imas griznju savjesti, mozda bi ipak trebala napraviti taj korak nazad i skuhati taj rucak iako ga mozda i nije zasluzila. Cisto radi sebe, da se lose ne osjecas.

Ručak skuhan