Mame i bebe forum

Danas se pitam jesam li ja munjena ili sto?...

imam curku od 9god.i curku od 4god....nikada nisam bila za to da starija cuva mladu i vuce sa sobom (jedino u susjedovo dvoriste)...
gledam oko sebe imam susjedu od 10god njena seka od 6god...stalno se voze zajedno...
onda susjeda od 7god.vozika se po cesti sa sekom od 4god...
i za kraj susjeda od od 9god.setkara okolo brata od jedva 3god....to sve po cesti i ne blizu kuce ...

e sada pocela sam se pitat jel sam ja jedina koja nije normalna sto ne pustam stariju s mladom da setkara okolo i glupira se?...po mojem smatam da mi manja curka jos uvjek nema sta raditi na cesti bez odrasle osobe...sto vi kazete?

ja isto imam malca od 10 i malca od 6.
i ne puštam ih baš tako....
prvo zato jer malac od 6 je neukrotiv i nikad ne mogu reći 100% da će poslušati ovog starijeg.
a drugo zato jer je stariji full u oblacima, i vjrovatno bi nakon dva koraka zaboravio da ima još i brata
ne znam šta je gore

sin 9,5
kćer 5
nikad ih još nisam pustila van zajedno (iako sa balkona sve vidim i ne moraju prelazit nikakvu cestu, iz zgrade se izadje u park), ali još mi je za to prerano...
on pod normalno već dvije godine izlazi sam sa svojim dečkima u park i na igralište, ali s njom

moje su bile skupa dosta često ali samo pod uvjetom da to i jednoj i drugoj paše i da starija zeli preuzeti dio odgovornosti (ako je u pitanju bilo nekaj kaj inace ne bih mladju samu pustila).
Sad konkretno ne mogu navoditi primjere za mladju dob koliko su vaši stari jer se ne sjećam, ali recimo kad je starija bila cca 12 a mladja 9 recimo voznja u tramvaju ili druzenje s prijateljicom i "večernji" izlazak.

to sto imamo dvoje djece je nasa stvar (mm-ova i moja) nisam za to da starija djeca cuvaju mladju, generalno. mozda kratko pricuvati KOD KUCE ako trebas skoknut negdje na kratko, ali pravo cuvanje, nisam za to.

mm ponekad ima "ispade" pa sina "gura" kceri u drustvo, a ovoj nije na kraj pameti da ga vodi sa sobom. trebam li reci da stajem na njezinu stranu doci ce vjerojatno vrijeme kad ce htjeti zajedno izlaziti, sad to jos nije slucaj. iako, nesto i zajedno idu. ali, mislim da je to neka druga tema, ne cuvanje mladje od strane starije djece.

Moji stariji (12 i 13) ponekad doma ostanu sami sa najmladjim (3). Na kratko, a i jako blizu su moji roditelji tako da mogu uskociti ako treba. Ovo dvoje starijih se krecu u skroz razlicitim krugovima, ne druze se uopce van kuce (a i tu minmalno, ali to ie druga tema ).

Moja velika cura ih čuva doma ako mi moramo nekud otići, s tim da imaju tetu u prizemlju za slučaj potrebe. I da malu djecu uvijek uglavnom mi furamo sa sobom. Sad joj tu i tamo ostavim curku od 3 i pol godine, ali ne predugo. I bebonju od godinu joj ostavim samo dok odem do vrtića koji mi je na 5 minuta, ostavim seku i vratim se, onda one idu u školu. Nikad ih nisam pustila na ulicu same s malim djetetom, da ga vozaju u kolicima, niti bi ih pustila na biciklu bez mog ili tatinog nadzora, da okolo planduju. Ajd, sad je ova 5.razred, pa može s prijateljicom na rolama do dućana po bilježnice. Ne znam jesam ja prestroga, ali nemam povjerenja u ekipu koja okolo hoda...

Moj je brat mlađi od mene 10,5 godina i ja sam ga uredno čuvala kad je bio mali.

lastavica je napisao/la:Moj je brat mlađi od mene 10,5 godina i ja sam ga uredno čuvala kad je bio mali.

i dali ti je to odg.?

Na početku nisam
ali kod mene je razlika od 8. godina i kad mi je bilo potrebno zamolila sam najstariju da se igra s najmanjom (tek kad je najmanja navršila 6 godina izašle su i koji put zajedno)
istovremeno njih dvije se obožavaju i najmanja često ide kod seke u krevet (zimi je ova i zove da kako ona kaže da joj radijator bude bliže )
Velika je razlika i koliko god da se malo malo posvađaju, istovremeno znaju si prijatelje i to im je potpuno normalno da koji put odu zajedno bez moje inicijative

Ovisi to o puno faktora. Kakva su dica karakterno? Jesu li mirni, problematični, živi? Pamtim jednom, dok je moja starija bila živa i morao si je jako pazit, susjedov mali je, isto godište ko i moja, sjedio na zidiću. Di si ga ostavio, tamo si ga našao.

Moje su razlike 5,5 godina i ostavljam ih doma ima koju godinu.

dok je moja starija bila živa

uf, mirbi, morala sam ovo 3x procitati

mislis zivahna, nestasna....

Hvala bogu, živa je i zdrava. Samo malo manje živahna nego onda.

bubsek je napisao/la:

lastavica je napisao/la:Moj je brat mlađi od mene 10,5 godina i ja sam ga uredno čuvala kad je bio mali.

i dali ti je to odg.?

nije ,

Ja ne znam nikog tko je uživao u tome da vodi uokolo mlađeg brata ili sestru sa sobom, da pazi na njih kad roditelji nisu u blizini, da ode u vrtić/ školu po mlađeg brata sestru (dobro, u naše je vrijeme to bilo moguće, sad ih ne bi dali bratu/ sestri i još bi prijavili socijalnoj službi ) pa smo opet svi to radili jer se od nas očekivalo.
Isto tako ne znam da koje dijete uživa u pospremanju svoje sobe, usisavanju, kuhanju pa svejedno to od njih očekujemo.
Dakle, ne zamaraj se, neće im ostaviti traume ni jedno ni drugo.
Što sam starija to me manje brine kako će se što na njih psihički odraziti.

mene je moja 9 godina starija sestra čuvala i vodala sa sobom posvuda.
nije bila oduševljena. za razliku od mene
nije nam to poremetilo odnos, a i veli ona da nema traume zbog toga
ja također

između mojih cura je razlika nepune 2 godine tako da nemam tu nekih posebnih iskustava - imaju zajedničko društvo i uglavnom se ne odvajaju jedna od druge.

Barbi je napisao/la:Ja ne znam nikog tko je uživao u tome da vodi uokolo mlađeg brata ili sestru sa sobom, da pazi na njih kad roditelji nisu u blizini, da ode u vrtić/ školu po mlađeg brata sestru (dobro, u naše je vrijeme to bilo moguće, sad ih ne bi dali bratu/ sestri i još bi prijavili socijalnoj službi ) pa smo opet svi to radili jer se od nas očekivalo.
Isto tako ne znam da koje dijete uživa u pospremanju svoje sobe, usisavanju, kuhanju pa svejedno to od njih očekujemo.
Dakle, ne zamaraj se, neće im ostaviti traume ni jedno ni drugo.
Što sam starija to me manje brine kako će se što na njih psihički odraziti.

XXX

Barbi je napisao/la:Ja ne znam nikog tko je uživao u tome da vodi uokolo mlađeg brata ili sestru sa sobom, da pazi na njih kad roditelji nisu u blizini, da ode u vrtić/ školu po mlađeg brata sestru (dobro, u naše je vrijeme to bilo moguće, sad ih ne bi dali bratu/ sestri i još bi prijavili socijalnoj službi ) pa smo opet svi to radili jer se od nas očekivalo.
Isto tako ne znam da koje dijete uživa u pospremanju svoje sobe, usisavanju, kuhanju pa svejedno to od njih očekujemo.
Dakle, ne zamaraj se, neće im ostaviti traume ni jedno ni drugo.
Što sam starija to me manje brine kako će se što na njih psihički odraziti.

X

Mislim da si navela previše nama općenitih primjera o kojima zapravo ništa ne znamo, a postavila konkretno pitanje na koje ti nitko ne može dati odgovor - jer pitala si jesi li ti jedina normalna Možda jesi, možda smo svi oko tebe ludi, a možda nisi jedina normalna itd itd. poanta ove moje zezancije je da se normalnost ili nenormalnost roditelja ne određuje time ostavljaju li djecu na ulici da se igraju sa starijom braćom ili sestrama.
Možeš (ti ili bilo ko od nas) misliti da je to loše, ne slagati se s time, raditi drugačije (ili isto), ali to te ne definira normalnom, nenormalnom, jedinom ili jednom od...

Ima ulica, ili općenito prostora van kuće gdje se mogu djeca igrati bez nadzora odrasle osobe, ima ih gdje ne bih dozvolila, ovisno o situaciji i o samom djetetu. Bazni parkić mojih klinaca je malo dislociran od naše kuće - dugo vremena recimo nisu mogli sami tamo, ali kad bi došli tamo, mogli su biti sami u parkiću. S time da nju dugo nisam ostavljala samu, nego da joj je i brat tamo, obično se ne bi ni pogledali niti provjeravali, ali ja sam se osjećala nešto sigurnije. Nema veze baš s raciom al bilo mi je lakše.
A što se čuvanja i odgovornosti tiče - naravno - nisam ih rađala zato da bi se čuvali međusobno, ALI rodila sam ih oboje, dio su zajedničke obitelji, i da, imaju i prava i obaveze unutar te obitelji kojoj pripadaju. Ja ih ne tražim da budu BFF, da budu složni, uredni i okrenuti isključivo jedan prema drugome, oni su dvije posebne jedinke - ali su posebne jedinke unutar naše obitelji. Ne odgajaju se međusobno (to radi roditelj), ali mogu se "pričuvati" ili preuzeti neke odgovornosti u skladu s godinama. Moja je S silno htjela ići u dućan sama, mislim da je imala 6 godina (još vrtić), puštala sam ju s bratom. Teoretski, mogla je i sama krenuti (mogu sama joj je životni moto ), ALI brat je dobio zadatak, odgovornost, i recimo i to je njemu puno značilo, ne na način da je on bio sretan što mora ići u dućan (nije, ljenčina je prevelika za to), ali za njegov osjećaj važnosti, isticanje "starijosti" i da se oslanjam na njega itd. Godinu dana kasnije, kad je ona bila prvašić, spletom okolnosti dogodilo se da sam povremeno (npr. 2 puta tjedno) morala otići iz kuće jako rano, što je značilo da su se sami budili, dizali, spremali doručak, obukli se i otišli u školu (dvije tramvajske stanice I dva JAKO prometna raskršća). Da mi je netko - kad je on bio prvašić - rekao da mu dijete samo ujutro odradi buđenje i sve što ide u kompletu do dolaska u školu - rekla bih da je šašav. Al eto, moja je to naučila - uz pomoć brata. Zašto? Jer je tako moralo biti i gotovo.

No, to su samo neki osobni primjeri, svatko od nas ih ima, i ne daju konkretan odgovor, samo neku širu sliku valjda. Konkretan odgovor bio bi da smatram da se djecu (braću, sestre) treba od početka učiti odgovornosti i zajedništvu, sukladno s godinama u kojima jesu. A ne odgajati ih kao dva slučajna poznanika koji eto, slučajno ručaju za istim stolom i spavaju u istoj sobi (ili sobi do). NE na način da se međusobno odgajaju, nego da mogu provesti određeno vrijeme zajedno i s osjećajem da "im netko drži leđa".
Dakle, sukladno s godinama - ne bih 9godišnjakinju pustila samu na cestu s 4godišnjakinjom, ali sam npr. 9godišnjaka puštala samog s 5godišnjakinjom doma jer ga SAMOG nisam mogla pustiti (užasno se bojao biti sam), pitanje je - ko je tu koga čuvao?

( i DA, naravno da ima slučajeva da to ne funkcionira i DA naravno da kod nekih to ne uspije itd itd. i da ima braće koja su cijelo djetinjstvo bili u istoj sobi a onda kao odrasli nemaju šta reći jedno drugome itd. svega toga ima, ali kad budu veliki i samostalni, ako se budu toliko odvojili, šta im ja mogu sad je tako i mislim da je to ispravno )

Dok ja uspijem napisati post, nareda se i drugih, jer sam spora, uglavnom, da sam pročitala prije, mogla sam i ja potpisati Barbi. Pogotovo s onim - što starija (ja i oni) to manje brinem o njihovim možebitnim traumama.

potpis na barbi

Barbi je napisao/la:J
Što sam starija to me manje brine kako će se što na njih psihički odraziti.

mislim da sam krivi naslov stavila...:-)

nije poanta bas cuvanje vec mene zanima zar sam toliko "zatucana" sto mi je nepojmivo pustiti stariju (9god.) da setkara po ulici s manjom (4god.)?...

ne vjerujem da bi se odrazilo na psihu starije jer mislim da bi cak bila i odusevljena....vjerujem joj sto se tice cuvanja ali manja je takav zvrk da i meni napravi sr*** po cesti...

ne zivimo bas u neprometnom naselju tako da cesta nije sigurna...
em pasa pustenih ima ko u prici...

a danas sam ispala (bar sebi) totalna nemajka jer nisam pustila ni jednu ni drugu u setnju sa malim susjedima (9 i 3god.)...stariju bi cak i pustila ali od straha da se tom malom susjedu (3god.) nebi sto nedaj boze dogodilo da se nebi moju kcer okrivilo i sl.

a dan danas tu susjedicu od 9god.roditelji ne pustaju samu da prelazi cestu kada ide iz skole ...dok moja vec od davnih dana prelazi...
pa se pitam dal ja imam koji prolupanac ili razmisljam logicno...

[quote="
nije poanta bas cuvanje vec mene zanima zar sam toliko "zatucana" sto mi je nepojmivo pustiti stariju (9god.) da setkara po ulici s manjom (4god.)?...

...[/quote]

mislim da je i stvar u tome kada su djeca spremna a ne samo kada su roditelji spremni za ....ostaviti ih da sami ... pustiti idu u dućan, spreme se....meni moja nikada nije bila spremna ja sam uvijek imala svoju briju u glavi, dok mi nije ko Nemo rekla: Ali ja to mogu. Sad me pusti .....
Tako i to.
I danas nisam spremna na to da ide sama ili s frendicom do mekija, lidla, u drugi kvart....ali eto ona je. Tako i kod njih. Ako one nemaju problema s time.....onda je možda bolje pustiti ih.

O čuvanju mlađe sestre mogu samo opisati traumatično iskustvo priljepka koji je morao ići svugdje sa mnom Kad bih je se pokušala rješiti, ona bi krenula vrištati....a ja bih dobila za uho ......ah...

Moje su 12 i 9 godina i ostanu tu i tamo same doma kada mi idemo u neku kupovinu ili nešto kraće obaviti. Shvatili smo da uživaju u tom vremenu nasamo, jako su si važne i mislim da bi voljele više takvih prilika Njih dvije su jako povezane i nije bilo nikakvih nametanja, oduvijek su išle zajedno na igranje van, rolanje do obližnjeg igrališta i sl. Dapače ako spominjemo samostalnost starija je curka prvi puta otišla samostalno u dućan kada je mlađa išla s njom kao moralna potpora. Uskoro se povećavamo za jednog člana, kako će to izgledati nemam pojma, posve novo iskustvo je predamnom radi razlike u godinama i sigurno ih ne mislim opterećivati...ali vjerujem da će biti situacija u kojima ću računati na njihov angažman.

Moje su 12 i 9 godina i ostanu tu i tamo same doma kada mi idemo u neku kupovinu ili nešto kraće obaviti. Shvatili smo da uživaju u tom vremenu nasamo, jako su si važne i mislim da bi voljele više takvih prilika Njih dvije su jako povezane i nije bilo nikakvih nametanja, oduvijek su išle zajedno na igranje van, rolanje do obližnjeg igrališta i sl. Dapače ako spominjemo samostalnost starija je curka prvi puta otišla samostalno u dućan kada je mlađa išla s njom kao moralna potpora. Uskoro se povećavamo za jednog člana, kako će to izgledati nemam pojma, posve novo iskustvo je predamnom radi razlike u godinama i sigurno ih ne mislim opterećivati...ali vjerujem da će biti situacija u kojima ću računati na njihov angažman.

Bubsek, mislim da se samo previše opterećuješ razmišljanjem i uspoređivanjem jel dobro ovako ili onako, ako ja ne dopuštam onda sam ..... ako oni dopuštaju onda su...
To što netko dopušta da trogodišnjak ide u šetnju s nešto starijim djetetom nije nešto zbog čega ti trebaš preispitivati svoje odluke ili svoj način razmišljanja, niti se tom nekome ispričavati. Tebi to nije prihvatljivo, njima je, oni će svoje poslati, ti svoje nećeš.
I naravno da nećeš četverogodišnjakinju koja je zvrkasta poslati samu van na prometnu ulicu sa par godina starijom sestrom. Nije ti to ok, ne osjećaš se sigurna za tako nešto i kraj priče. Nisi zbog toga niti bolja niti lošija mama/susjeda, to je tvoj izbor i stojiš iza njega. Kao što je njihov izbor da im je to OK.

točno, ne odgajaš djecu radi susjeda

Ja imam sina od 11,5 i bebicu od 1,5. Znaci razlika između njih je 10 godina.
Fran bez problema čuva svoju seku navečer kad odem na zumbu ukoliko muž ne dođe do tog vremena doma. Ona je presvucena, nahranjena, okupana i na njemu je samo da bude uz nju i da joj da vodice za piti ukoliko je zedna. I zaista ne vidim u tomu nista lose sto jednom ili dvaput tjedno pričuva svoju sestru. Vani nikad nije bio s njom jer nije bilo potrebe.
Par puta ju je vozio oko skole dok sam ja bila na informacijama ali u park sam nije išao s njom.
Ona nije zahtjevna beba, njoj je dosta da on bude u istoj prostoriji s njom pa makar igrao i cijelo vrijeme tablet a s druge strane on je odgovoran tako da sam mirna.
Ustvari, ja mislim da kad mene nema doma da on nju ući igrati tenis. Kupio joj je pravi mali reket i onu mekanu lopticu pa sad doma treniraju. Ona ga obozava i čim ga vide ide bato, bato, bato...
Iskreno, meni je to potpuno normalno i prirodno da ukoliko je dijete već veliko moze pomoći u kući cuvajuci mlađeg člana obitelji.
Velim, kod mene je razlika jako velika pa tu nema ni brige...

Potpis na Barbi i patkicu, previše mi za kvotanje.