Re: Rodilište MERKUR
Postano: 13 srp 2013, 21:17
rodila sam u Merkuru prije 10 godina, jednom i nikad više....
svu ostalu djecu na SD.
U merkuru sam ležala mjesec dana na čuvanju trudnoće, triput su nas selili, ne bih u detalje, jezivi su. Najdulje sam bila u jednoj sobi s prozorom na zapad, s potrganom roletom, nas 3 unutra, zraka niotkud a to ljeto je bilo vruuuuućeeee za poludit!
Poštivanje trudnice i života u njoj, nula. Jedan vikend sam ostala sama u sobi i dovozili su mi, ko na traci, žene koje su abortirale, da se osvijeste od anestezije, obuku se i pokupe doma... a ti se boriš da tvoje preživi...
Porod:
pukao mi je vodenjak doma, došla sam u predrađaonu i tamo mi dr. pripravnik nije vjerovao da imam trudove jer ctg nije gotovo ništa pokazivao a mene boli, luđački! Tek kad su pali otkucaji bebe na 60 zvali su hitno dr. Ledera. Došao, pregledao me, rekao da sam skroz otvorena i da idem u rađaonu i otišao. Primila me jedna babica, završila druga, taman je bila smjena. I ostavili mi komad posteljice, i dr. Leder potpisao puknutu posteljicu i nitko nije tražio ostatak, nit sam ja znala da treba, nit me je tko pregledao pri otpustu ni ništa!
Nakon 7 tj. se probudila u lokvi krvi i otišla tamo - kiretažu su mi radili bez ikakve anestezije, iskopali kom. posteljice koji se već primio za maternicu, upaljena maternica, probili su stijenku i onda hitno na laparoskopsku operaciju! Razlila se krv okolo, to su čistili, krpali tu rupu... nakon op. sam zakurila 40, vikali su tamo na mene šta nisam prije došla a ja prvi put rodila i nisam imala pojma! O dojenju mi isto nitko ništa nije rekao ni pokazao, mala je imala žuticu, bila na sunčanju, nisu mi ju ni nosili, ma užas! Tako da je odrasla na bočici. Imala postporođajnu depresiju 6 mj.
I više NIKAD NIKAD neću ući u taj Merkur!!
Porodi na SD su sasvim druga priča!
svu ostalu djecu na SD.
U merkuru sam ležala mjesec dana na čuvanju trudnoće, triput su nas selili, ne bih u detalje, jezivi su. Najdulje sam bila u jednoj sobi s prozorom na zapad, s potrganom roletom, nas 3 unutra, zraka niotkud a to ljeto je bilo vruuuuućeeee za poludit!
Poštivanje trudnice i života u njoj, nula. Jedan vikend sam ostala sama u sobi i dovozili su mi, ko na traci, žene koje su abortirale, da se osvijeste od anestezije, obuku se i pokupe doma... a ti se boriš da tvoje preživi...
Porod:
pukao mi je vodenjak doma, došla sam u predrađaonu i tamo mi dr. pripravnik nije vjerovao da imam trudove jer ctg nije gotovo ništa pokazivao a mene boli, luđački! Tek kad su pali otkucaji bebe na 60 zvali su hitno dr. Ledera. Došao, pregledao me, rekao da sam skroz otvorena i da idem u rađaonu i otišao. Primila me jedna babica, završila druga, taman je bila smjena. I ostavili mi komad posteljice, i dr. Leder potpisao puknutu posteljicu i nitko nije tražio ostatak, nit sam ja znala da treba, nit me je tko pregledao pri otpustu ni ništa!
Nakon 7 tj. se probudila u lokvi krvi i otišla tamo - kiretažu su mi radili bez ikakve anestezije, iskopali kom. posteljice koji se već primio za maternicu, upaljena maternica, probili su stijenku i onda hitno na laparoskopsku operaciju! Razlila se krv okolo, to su čistili, krpali tu rupu... nakon op. sam zakurila 40, vikali su tamo na mene šta nisam prije došla a ja prvi put rodila i nisam imala pojma! O dojenju mi isto nitko ništa nije rekao ni pokazao, mala je imala žuticu, bila na sunčanju, nisu mi ju ni nosili, ma užas! Tako da je odrasla na bočici. Imala postporođajnu depresiju 6 mj.
I više NIKAD NIKAD neću ući u taj Merkur!!
Porodi na SD su sasvim druga priča!