Mame i bebe forum

kitty.... nije primjer iz tematike al ti moze prikazat kako klinci reagiraju...... moja frendica ima trojicu djecaka... aj ovaj treci je jos beba... al ova dva su taman..... i svaki put ali bas svaki kad se spremaju van ona njima inzistira na pranju zuba... rezultat - sad je cetkica neprijatelj br.1.... nece prat i shize..... kod nas obrnuto... girica bi sam prao svakih pet minuta... zasto? paaa kad je bio manji gledao je mene kako ribam pa tatu... pa mu dadoh u ruku da proba sam... pa je zvakao... pa sve ono sam istrazivao...... kuzis?

daklem nije bilo "moras" nego "aj ja bi probao sta ti to radis"....... tako da bi mogla ti s klinkom tako... zaista probaj pregrmit tu njenu kilazu i pusti ju neko vrijeme da sama odredjuje svoj meni.... reci i ostalim odraslima tako.... pripremi se da i izgubi koji dekagram cak i kil..... al ju sve cesce neprimjetno smjestaj u blizinu kad spravljas rucak..... nista govorit "mmm sta je fino" ili "vidi kako necakinje papaju" i sve tako to.... i naravno pripremi se na poduzi period... od tjedan pa do mjesec dana..... bez brige nece zavrsit na infuziji...... sve onako nonsalantno kao da si savim kul s njezinim izborom *dijete*..... a vi jedite kao i do sad (btw kako ti jedes jel kao pazis na kilazu il zaboravljas obroke il normalno pojedes tanjur rucka?)

a ako mislis da nece izdrzat s onim sto pojede probaj jedan dan ti unijet u sebe tu kolicinu i sadrzaj sto unosi i ona... pa ces vidjet da je izdrzljivo... malo jest... al dovoljno dok ne shvati da hrana nije iz vrazjeg lonca...... i naravno da se mamu ne moze vise zaj* s time.....

rucho - jako te je teško pratiti na ovaj način kako pišeš.

a pardon...... pokusat cu bit malo jasnija......

negdje sam procitala da dijete nece uvijek poslusati ali ce uvijek imitirati..... pa je moj prijedlog bio da se sutke predje preko njezinog odbijanja kuhanog dadne joj se sta zeli (voce i jogurt) ali neka gleda ponasanje odraslih tj roditelje kad jedu ...... i kad pripremaju jelo...... pa neka kopira... moze i prisustvovati ... mozda joj tada klikne i pocne jesti.....

rucho, mislila sam konkretno na tvoje rečenice i hrpu ovih točkica nakon svake misli.
kao da nam telegrafista s broda prenosi tvoju struju misli

rucho, kontam te ja...
kuha sa mnom već mjesecima. sjedi s nama za stolom dok jedemo, njoj stavimo u njezin tanjurić, tako već mjesecima, neće ni probati.
sada s mojom mamom bere mrkvice i krastavce iz vrta, probala mrvicu, više neće.
jedu svi, njoj nude i/ili ne nude - ona svejedno neće.
ja jedem više-manje normalno: mislim, jedem brže nego prije, ali jedem sve. jedem s tekom, MM je pravi svejed. ona nas ne kopira. neće i neće.

moja sestra kaže da sam zakasnila. aludira na to što sam se ja dosta striktno pridržavala pravila uvođenja namirnice i dohrane općenito, pazila sam da uvodim polako. ona kaže da dijete kopira kada je maleno. ali fakat ne kužim - nudim joj našu hranu već stvarno dugo, uskoro će biti barem 10 mjeseci, pa da baš ništa neće ni probati...
dijete moje sestre je kao prvi obrok imala s nepunih pet mjeseci blitvu s krumpirima i češnjakom (začinjeno onako kako smo i mi jeli). mala je sa 6 mjeseci već jela sve što smo jeli i mi. sada jede sve, u ogromnim količinama. probava joj je koma, kaka cca. jednom u dva dana, i to s velikim naporom (obično po "brabonjak"). ali mala stvarno sve živo jede. a moja ništa.
moja mama tvrdi da je negdje čitala da djeca mogu probavljati svu našu hranu od rođenja (da su tako "programirana"). fakat ne znam otkud joj taj idiotski članak, ali, eto, takav pritisak je oko mene... (osim što mi mala ne jede).

mrs. eastwood je napisao/la:rucho, mislila sam konkretno na tvoje rečenice i hrpu ovih točkica nakon svake misli.
kao da nam telegrafista s broda prenosi tvoju struju misli

a zamisli kako je tek u mojoj glavi... tockice su da malo uspore ritam toka misli

kitty onda ti ne preostaje nista drugo nego da se "pomiris sa sudbinom" odnosno ostavis da stvari idu tako kako idu... ako sam dobro shvatila zubi joj teze izbijaju plus sad je u mala beba tu... pa jedino sto eventualno mozes jos probati kuhanu hranu ponuditi u hladnoj varijanti i raskuhano do kraja... ako ni to nece e onda cekaj..... cekaj..... cekaj......

da ti citiram svoju frendicu koja je teta u vrticu "ma obicno se tako njima izmedju 2ge-3ce godine vrati apetit".... a imam nekoliko primjera curica od prija koje su uvijek bile ispod gabarita svake tablice jer su takve gradje i apetita poput tvoje cure i eno nista im ne fali: jedna je skolarac druga je minijaturna jurilica koja ce najesen u vrtic a treca je po godinama izmedju njih dvije... sve tri zive i zdrave.... ja ih zovem sitne i dinamitne....

rucho,
hoće moja jesti, ima ona dobar apetit, samo ne ništa kuhano i neslatko, jogurtasto itd. ma uopće ne kužim kako, recimo, prepozna na podu odbačen omot nečijeg sladoleda (posve sigurno taj sladoled nikad nije jela!) i viče "tade, tade (to znači sladoled), njam njam" ili recimo zašto poleti prema nečijoj vrećici čipi-čipsa ili smokija (to joj nikada nisam dala da jede!) i to hoće probati, a neće i neće ništa što mi jedemo. no fora joj je stavljati hranu u usta. danas joj je, recimo, recimo bilo fora pikati krumpiriće nekim drvenim štapićem, čak bi komadić i stavila u usta, no onda bi ga izvadila van. ili bi hranila druge. stalno viče "meso, meso" i "juha", ali ni probati!

kitty, ja mislim na žalost da ona tebe lagano...
Kakva je to gastroenterološka smetnja kojoj ne smeta sirovo voće,
čips, al odbacuje kuhano povrće...čini mi se da to ne postoji.
I mislim da trebaš primjeniti oš-neš strategiju na neodređeno vrijeme.
Ili porazgovarat sa psihologom, ali da ti porazgovaraš i čuješ par savjeta.

ma ne, ne jede ona čips. jednom je probala, ali joj ne paše
ali da me zeza, to da. itekako.
i slažem se sa psihologom: jer to je prvenstveno moj, a ne njezin problem. ona je sita, zadovoljna i fino se razvija. a ja sam već nekoliko puta prešla rub (živčanog sloma). posljednji put jutros kada je pljunula griz na mlijeku s kraš-ekspresom. pa je tražila kruha. pa pojela dva mikrokomadića. ona kuži da se ljutim, mirno sjedi na fotelji i gleda me, mače moje malo, ali nisam sigurna da kuži ZAŠTO se ljutim. zašto bi tako malo dijete činilo išta što joj ne izaziva ugodu? ako joj voće izaziva ugodu, jest će voće. ovo ostalo neće. itakoto.
sutra idem na put, nema me 9 dana, muka mi je od odlaska, neka svemir pomogne bakama, tetama i MM da je nahrane, ne ide mi se zbog svega - ali mislim da je mudro da se maknem. prošvikah lagano od te svakodnevne torture.
ako ništa drugo, bar ću se u tih 9 dana odmoriti i shvatiti iz daljine da su to sve miniproblemi u odnosu na sve što nas čeka...

ima članak na ahaparenting.com Feeding your Toddler

Autorica kaže da mi odabiremo što će jesti a dijete koliko i na koji način će jest. Da svi dolazimo s unutarnjim osjećajem koji nam govori koliko nam je hrane potrebno i kaže da ako premostimo ili zatomimo taj osjećaj kod djeteta da smo ga oštetili za život - i da će izgubit mogućnost da regulira svoje hranjene u budućnosti.

Po meni su to možda malo teške rijeci, sigurna sam da sad nitko ne trpa djetetu hranu u usta, ali neka poanta tu je.
složila bih se s ovom njenom porukom i stvarno isto mislim da se dijete neće samo izgladniti.

Don't fight about food. Don't obsess about how much she eats. Toddlers don't need much. Many of them eat a lot one day and very little the next. Kids don't starve themselves.

dobar je članak - preporučam: http://www.ahaparenting.com/ages-stages ... ng-toddler

kittyilevin je napisao/la:i slažem se sa psihologom: jer to je prvenstveno moj, a ne njezin problem. ona je sita, zadovoljna i fino se razvija. a ja sam već nekoliko puta prešla rub (živčanog sloma). posljednji put jutros kada je pljunula griz na mlijeku s kraš-ekspresom. pa je tražila kruha. pa pojela dva mikrokomadića. ona kuži da se ljutim, mirno sjedi na fotelji i gleda me, mače moje malo, ali nisam sigurna da kuži ZAŠTO se ljutim.

kuzi.... itekako kuzi..... to ja nazivam "dresiranje roditelja da plesu kako ja sviram"... a sefici itekako to dobro ide.... skuzila ti je ahilovu petu... i vjeruj mi sve te promenade prodjoh i ja... al i ja sam malkice na svoju.... pa se nijesam dala.... kostalo me (ono kad se osjecas trulo ruzno i kad se mrzis iz dna duse i imas svakakve crne scenarije u glavi i jedino sto zelis je il lupat glavom u zid il vristat iz sveg glasa a moze i oboje istovremeno).... al smo prebrodili tu fazu... i sad papamo ko veliki... sad nam je problem sto se hrana na njega ne stigne zalipit jer je nonstop u pokretu..... on ti je poput ovog smajlica

i kao sto je gdja e. citirala... ima dana kad ce pojest vola a ima dana kad nece ni krusnu mrvu.....

eastwood, thamkx...
ma ne bih ja svoju silila da puno jede, neka sama regulira koliko i kako jede, neka pojede samo komadić ili žlicu, ali barem neka proba!

rucho, vidjet ću hoće li biti kakvih promjena na bolje nakon mog povratka... onda ću smišljati što dalje... hvala ti na savjetima!

samo kratki update za sve koji prate našu sagu... dakle, na putu sam malo više od dva dana. u tom je razdoblju počela jesti tjesteninu, svježi krasatavac, tost sa šunkom i sirom, pomfrit, juhu... strah me je pisati o tome da ne prestane jesti. no, eto, moje dijete mene samo zeza... i držite fige da do mog povratka za nekih tjedan dana projede i ostale stvari!

super! sad dobro smisli kako ces reagirati na to pred njom kad se vratis.

Kitty, to je super.

Čini mi se da je kod vas u pitanju upravo "borba" oko hrane. Kad nema više borbe, nema smisla i ne jesti. Znam da je to teško, ali probaj gledati na njeno jelo kao na nešto čime utažuje svoju potrebu za hranom i ništa više od toga. Nema prisile, moljakanja, nutkanja. Hoćeš ovo što ti dajem - super, dobar tek. Nećeš - ok, vjerojatno nisi gladna, u redu je (nema zamjenskih obroka).
Prošla sam to s J kad je bio nešto više od godinu dana. Doslovno smo došli do dva jela koja je jeo. Odlučila sam hranjenje i obroke vratiti na normalu tako što ću se prestati truditi da nešto pojede i samo nastaviti nuditi. Ujutro je pojeo doručak, onda sam kasnije ponudila sljedeći obrok, nije htio. To sam maknula i ponudila za sat vremena. Nije htio. Uglavnom, kako je koji obrok išao, ja sam pripremila, ponudila i vratila netaknuto. Mami sam zabranila dolazak kod nas tog dana. Najveće iskušenje bilo je prije spavanja. Od doručka nije ništa jeo, ponudila sam večeru i nije dotakao. Odnijela sam ga na spavanje bez večere, teških osjećaja i misli.
Malac je zaspao normalno, ujutro se probudio i dalje jeo kao da ništa nije bilo. Jeo je skoro sve i problem je nestao. Uvjerio se da ne jede meni nego sebi i nastavio jesti kada i koliko je gladan.
Suosjećam s tobom i nadam se da ćete to prebroditi.

dulcineja,

dijete mi danas večeralo pileće ražnjiće s tikvicom i špekom. ništa joj ne miksaju, kažu da je najproblematičniji doručak. eto. znate za moju sagu. ako nas tko čita i prati - savjet koji mogu dati nakon višemjesečnog mučenja s njezinim nedejenjem: ostavite ih bakama ili nekom drugom na par dana
koliko sam shvatila (slaba mi je veza ovdje gdje sam, daleko sam od hrvatske), ne daju joj nikakve međuobroke, ako neće jesti - miču je od stola. ne daju joj ništa nego ono što su pripremili. nije nervozna, ne izgladnjuju je, ali je shvatila da neće dobiti on što želi, nego ono što je pripremljeno.
vidjet ćemo kako će se stvari dalje razvijati, ali zasad ide dobro.

mrs. eastwood, da, o tome sam i ja razmišljala, što će biti kada se vratim. no ima još vremena, razmišljat ću o tome kasnije.

ako tehnika upali samo ti nastaviš kao i oni. to bi bilo baš dobro ako se nastavi tako, držim fige

I ja drzim fige da ce samo nastaviti ovako kad se i ti vratis. Mislim da je i njoj vise dosta borbe. Samo se nemoj zeznut pa napravit famu. Nastavi po njihovom.

Morat ću i ja početi s tom taktikom, samo ću morat izabrat dane kad nema sveki doma, jer je ona tipa "pasmislit ćemo nešto, samo da jedu i nisu gladni"... A moji postali izbirljivi već, posebno M...

vidjet ćemo kako će biti kada se vratim. no kaže mi MM da se je čak malo udebljala, što me totalno veseli jer je ne izgladnjuju, nego izgleda jede jer su se oni postavili tako da ona nema odabira. zna ona da svoju mamu može motati oko malog prsta, ali ću o tome razmišljati prije povratka. a dotad neka mi dijete projede kako se spada. zasad su na dobrom putu...

kratki update, za sve koji prate - moje dijete jede. jučer je čak pojela 10 žlica juhe. obožava špek. obožava. ne jede sve i ne ide glatko (traje dugo i često je pitaju hoće li jesti, ona odgovori da neće, ali se oni ne živciraju nego je pošalju da se igra, pa ponude kasnije). pojede malo (recimo tosta), onda više neće, ali joo ponude za par minuta (moja sestra kaže da ima osjećaj da mala djeca imaju sjećanje zlatne ribice , odnosno da joj se čini kao da je zaboravila da je prije dvije minute jela tost).
daju joj doručak, onda joj ne daju ništa (u šetnji ili slično) do ručka, koji je rano, oko 12, zatim jede voće nakon buđenja i večeru. mislim da večeru najbolje pojede. pije i mlijeko prije spavanja i rano ujutro. kažu da se je malo ubucala

ja se vraćam za par dana, ful me zanima kako će to onda izgledati!

odlično za promjene najvažnije je kad se vratite da ne upadnete u stari obrazac kojim je ona diktirala

nevenera je napisao/la:odlično za promjene najvažnije je kad se vratite da ne upadnete u stari obrazac kojim je ona diktirala

upravo počinjem o tome malo razmišljati, vraćam se za koji dan. vidjet ćemo kako će to sve zajedno izgledati po mom povratku.

Super kitty!
Jedva i ja čekam tvoj povratak da vidimo kako će ići dalje.
Držim fige.

evo me nazad.
ide OK, recimo. nešto hoće, nešto neće. no ako neće, ja ne nudim dalje, nego maknem od nje. najbolje jede ako sama pika i stavlja si u usta, inače nerijetko pljune (ako joj ja stavljam). jučer je jela neke stvari po prvi put (recimo, komadiće pečene srdele ). jela je tjesteninu s bolonjezom (iako meso uglavnom ispljune ), svježe krastavce, pečeni kukuruz. voće, jogurt, kruh standardno prolaze u OK količinama. traži da pije puno više mlijeka (to je promjena u odnosu na ranije), noćas je pila u 3 negdje (inače bi pila uvijek kasnije, oko 5-6), zatim je ujutro, nakon buđenja oko 7, tražila još mlijeka.
ja se strašno bojim da nešto ne zeznem... pa sam dosta u grču, čekam da joj ponudim neke stvari koje dosad nisam, a koje je jela: sir recimo itd.
veseli me što se je počela istinski veseliti hrani - jučer je baš bila uzbuđena kada je vidjela da se peče riba. eh, voljela bih da ne zabrljam u tome (jer ja ne pokazujem neko oduševljenje hranom, u pravilau jedem jer moram jesti, nisam neka ljubiteljica).
eto, javljam dalje kako ide... držite fige!

Kitty sve si gore napisala.
Opusti se.

Kitty, samo nastavi kako si počela. Vjerujem da će sve biti ok i da ćeš se vremenom moći opustiti.

na dobrom si putu, nemoj puno razmišljati, drži se onog što se pokazalo dobitnim

držat ću vas informiranima... tek toliko da znate kako se stvari razvijaju + zbog mojih strahova / paranoja / praznovjerja

nije lako, ali jede. danas nije htjela juhu od rajčice (no probala je žlicu, nije joj pasalo očito). no bila je sva uzbuđena kada sam joj donijela juhu (nadam se da joj neće ostati loš osjećaj jer bih joj sutra ponudila juhu koju je par puta probala i koju želi, pileću recimo). doručkovala je sir, kruh i rajčicu. sve grize sama i to me ful veseli. počela je obožavati kuhanu mrkvu i svježi krastavac. no nije htjela pečeni krumpir, a ne želi ni meso (stavim joj mikrokomadiće u kruh, pa ipak pojede nešto). ide polako, mislim da smo sada tek u fazi laganog navikavanja na okuse, no ipak ide.

ako ne želi jesti ono što je ponuđeno, nema zamjena. jogurte sam svela na najmanju moguću mjeru, obično samo jedan navečer prije spavanja, nakon večere.

jedno pitanje: danas sam joj nudila juhu od rajčice, probala je žličicu, nije joj pasalo. probala sam joj dati još par puta, baš nije htjela. maknula sam i davala joj ostalo što je bilo za ručak: kuhana mrkva, meso, krumpir, kruh i svježi krastavci. nešto je jela, nešto nije htjela. činilo mi se razumnim da ne forsiram juhu od rajčice, ipak ju je po prvi put probala... ili sam trebala stati na tome - mislim, ako nije htjela to, nema ni ostatka ručka?

no sve u svemu sam zadovoljna. kuc kuc kuc. mislim da ćemo izgurati ovim tempom do vrtića, neke stvari će probati, neke neće, no važno mi je da želi gristi sama, da želi probati i da želi jesti recimo juhu s komadićima nečega unutra (recimo, jučer je bial tjestenina, malo mrkvice i brokule). mislim da će u jaslicama stvari sjesti na svoje.

ako ne želi jednu od namirnica koje se nude u ručku, a k tome su i na stolu poslužene ostale - ne vidim zašto joj ne bi dala sve to drugo.

dok, ako je za ručak samo varivo, koje provjereno inače hoće jesti, onda je to drugi problem.

inače oni jedu od dana - do dana. nekad više nekad manje. moja često zna, kada se ja već ustanem od stola (obično ja prva i počmem slagati suđe od kuhanja) ona zna u tih pet minuta strusiti više nego za cijeli objed što smo skupa sjedili.
tako da i to može biti mali trik, naravno da su pod nadzorom i da su voljni ostati još koji minutić sami za stolom ili za nekim trećim tko ih baš ne doživljava pretjerano (u smislu da ih nutka ili sl.)

edit: da, kity htjedoh reći da mi puno optimističnije zvučiš na generacijskom u vezi klope, nego ovdje