Mame i bebe forum

DA prebrzo rastu!!!
Gledam svog sina koji spava, nije vise beba. Mada je oduvijek pokazivao sta i kad hoce, sada je u fazi da uci svoje granice/mogucnosti i sl. i odjedanput nije vise mala beba, vec jedan divan pametan djecak. I sjecam se da dok je bio mali, kad sam otkrila ovaj pdf da sam brinula puno, nespavala puno (mislim ne spavam i sada ) da sam pazila na sve i zaboravljala da raste prebrzo. da ponekad mogu neke stvari da ostanu nerjesene samo za jedan zagrljaj, poljubac, za samu ljubav.
Ne znam sta mi je, mozda me hvata neko pateticno stanje, ali zelim poruciti svima vama/nama majkama na ovaj pdf, da ne zaboravimo da prebrzo rastu. Da zagrlimo nasu djecicu, nosimo ih, ljubimo... da ce se sudje oprati, roba ispeglati, da cemo se naspavati i odmoriti.
Mozda ovaj topik nema smisao, ali sam osjecala potrebu da ga otvorim.
Ljubite svoju djecicu, prebrzo odrastaju

ajoj ovo me baš sad opralo....

mi već odaaaaavno nismo na ovom pdf-u, ali moram priznati da svakim danom sve više razmišljam kako ovo vrijeme prokleto brzo leti...
pa još jučer sam bila trudna i mučila prve dojilačke brige, a sad nam je princeza već 3. razred, a štrumf ubrzo puni petu godinu...

i zato, slažem se s Arkanom - stvarno treba uživati u svakom trenutku sa našim bebama/klincima, jer jako brzo će postati mali-veliki ljudi...

topic ima puni smisao.
ponekad zaboravimo na to, tempo kojim živimo nas ponese.
ja jesam uživala s Vjeranom, ali i većinu vremena provela u brizi. sad još više uživam, ipak malo manje brinem, i jako sam svjesna toga da vrijeme curi, i da moja beba više nije beba, nego pravi mali dječak. ponekad se pitam kada se to dogodilo, imam osjećaj kao da je narastao preko noći.

Arkana10 je napisao/la: Da zagrlimo nasu djecicu, nosimo ih, ljubimo... da ce se sudje oprati, roba ispeglati, da cemo se naspavati i odmoriti.

Ovo bi boldala Ako neko dolazi kod mene na kavu da vidi prašinu ili nepospremljene igračke ili hrpu robe za ispeglati onda neka ne dolazi... U moj stan je pala bomba od kad se Luka rodio, ali ja želim svo vrijeme iskoristiti za svoju dječicu i nije me briga šta će drugi reći

tako je cure

totalni rastop.....

odmah sam otrčala švrći dati pusu iako je već u carstvu snova

baš sam danas govorila to mm-u, kako je odrastao, kako više nije beba, pa gdje je vrijeme tako brzo prošlo!?

Je, istina je, vrime leti, ni ne okreneš se, a tvoja beba već priča/hoda/skida se iz pelena/vjenčaje se i javlja da seli od tebe! Ljubite ih i grlite sad!

predivno napisano

ja sam bas maloprije gledala slike iz rodilista i sjetila se onog mirisa novorodjenceta kad ti ga donesu prvi put u sobu ajme, da mi je to sad opet osjetiti.

joj Arki

Baš sam napisala na jednom pdf-u kako nisam još navikla da je moja mala bebica zapravo već pravi mali čovjek...mi se stalno mazimo i grlimo i ljubimo jer vrijeme tako neumoljivo leti....voljela bih kad bi barem nakratko stalo da što duže mogu uživati u svom malom djetešcu koje tako brzo odrasta...

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,
više bih bojala prstima, a manje upirala prstom,
manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala
Skinula bih pogled sa sata,
a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam,
a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moće,
a više o moći ljubavi.

Diane Loomans (Full Esteem Ahead)

Ovo smo dobili pri upisu u osnovnu školu od učiteljice

Slažem se sa svima cure i ne, topic nije uzalud otvoren.
To je misao koja nas prati svaki dan od kad smo praktički ostale trudne; naši najmiliji prebrzo odrastaju, sve to vrijeme ipak jako brzo i prebrzo prođe.
A ko je najsretniji od njih kad vide osmjeh mame na licu, kad osjete blagost u zagrljaju, ljubav u poljupcu....

O ovome bi se imalo što napisati jer svi smo patatični kad su djeca u pitanju.

sve šta ste navele je istina,dijete ba nam trebalo bit na prvom mjestu al život je takav da te druge obaveze zaustavljaju u tome.......al ja svakako gledam svaki moment slobodan provest sa njom i uživam u tome...

arki, bas me dirnula tema,
..meni je bio potreban ovakav podsjetnik...ponesu me obaveze i ponekad budem nervozna, nestrpljiva...ljuta sto je starija probudila mladju, sto se dere kao sto to rade djeca...ili sto malena nece da spava vec bi da ju nosim a ja imam more obaveza, ne znam sta bih prije, nisam oprala sudje, iznijela ves, ispeglala, sklonila igracke, napisala 5 stranica magistarsog za taj dan...zaboravim u trenutku da su samo jednom ovako male i potpuno zavisne od ljubavi koju im dajem...ma sve moze cekati i neka ceka, samo njima se trabamo posvetiti...
Arki, do neba ti hvala

danijela81 je napisao/la:topic ima puni smisao.
ponekad zaboravimo na to, tempo kojim živimo nas ponese.

Za vrijeme trudnoće (do koje smo jako teško došli) sam si često govorila "uživaj, UŽIVAJ!, tko zna hoćeš li ponovo ovo doživjeti" i zaista sam pokušavala proživjeti svaki tren. I mogu reći da sam čak nakon poroda 10 dana potajno plakala sjećajući se kako li je samo lijepo nositi dijete u sebi.
Sa malenom štrucom je došlo puno obaveza, bili smo prvih dana uzbuđeni ali i nervozni. Puno očekujemo od sebe, da sve bude bezprijekorno, i dom, i ručak i naš izgled...zaista se trebamo malo podsjetiti sa vremena na vrijeme da živimo svaki tren promatrajući ta mala bića koja će brzo odrasti i koje tada moramo pustiti.........................

Divno Arkana i tako istinito!

jednaku stvar sam pomislila jucer ujutro, dok sam promatrala svoju curu kako radi zadacu (1.r.).
to je ono djetesce koje koliko jucer reklo da su joj "optale" sve pikice (od vodenih kozica), a tek prekjucer je mrljala jogurt po cijeloj glavi i govorila "nam, nam"

TanjaMT je napisao/la:jednaku stvar sam pomislila jucer ujutro, dok sam promatrala svoju curu kako radi zadacu (1.r.).
to je ono djetesce koje koliko jucer reklo da su joj "optale" sve pikice (od vodenih kozica), a tek prekjucer je mrljala jogurt po cijeloj glavi i govorila "nam, nam"

ovo sa jogurtom je veceras J radio ali sa grizom...

-baš smo o tome mm i ja neki dan pričali, kako M nije više ona malena bebica, već djevojčica koja svašta zna

Istina, vrime leti nevjerojatnom brzinom (osim kad su rate kredita u pitanju ) i stvarno niti se ne okreneš a naši bebači su već samostali mali ljudi.

Arkana, tema ti je

Arkana predivno napisano
Sinoć gledam stariju kako spava,Bože dragi kolika je.Sada kad ima seku još više sam svjesna kako vrijeme brzo leti.
Prije mi je bilo smješno kad bi moja mama pričala o nama djeci kad smo bili mali ,pričala je o nama kao da je to bilo juče.Sada mi to nije smješno jer imam svoju djecu,jer razumijem,vidim kako vrijeme leti.

RoLi je napisao/la:Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,
više bih bojala prstima, a manje upirala prstom,
manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala
Skinula bih pogled sa sata,
a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam,
a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moće,
a više o moći ljubavi.

Diane Loomans (Full Esteem Ahead)

Ovo smo dobili pri upisu u osnovnu školu od učiteljice

A ovo je divno...

arkana predivan topic

zaista treba uživati svaki mogući trenutak s djecom jer definitivno prebrzo rastu
roli super pjesma
a kad budem stara sigurno neću žaliti što nisam više radila, peglala ili ribala kupaonicu zato sve to može pričekati
ja kad je lijep dan sve ostavim doma i povedem djecu u šetnju, u park
a prije nego moram poći na posao često nabrzinu peglam robu

Ne znam sta mi je, mozda me hvata neko pateticno stanje, ali zelim poruciti svima vama/nama majkama na ovaj pdf, da ne zaboravimo da prebrzo rastu. Da zagrlimo nasu djecicu, nosimo ih, ljubimo... da ce se sudje oprati, roba ispeglati, da cemo se naspavati i odmoriti.

Mene to patetično stanje drži već neko vrijeme.
I otkad je tako, otkad sam prestala žuriti, juriti i biti nervozna što ne uspijevam sve stići, otkad sam zastala, čučnula i zagrlila ih, rekla im da ih beskrajno volim i da su ono najljepše i najvažnije u mom životu, od tada to činim svaki dan i od tada mi je život nemjerljivo ljepši i ispunjeniji.

Barbi je napisao/la:

Ne znam sta mi je, mozda me hvata neko pateticno stanje, ali zelim poruciti svima vama/nama majkama na ovaj pdf, da ne zaboravimo da prebrzo rastu. Da zagrlimo nasu djecicu, nosimo ih, ljubimo... da ce se sudje oprati, roba ispeglati, da cemo se naspavati i odmoriti.

Mene to patetično stanje drži već neko vrijeme.
I otkad je tako, otkad sam prestala žuriti, juriti i biti nervozna što ne uspijevam sve stići, otkad sam zastala, čučnula i zagrlila ih, rekla im da ih beskrajno volim i da su ono najljepše i najvažnije u mom životu, od tada to činim svaki dan i od tada mi je život nemjerljivo ljepši i ispunjeniji.

mada me zadnja 2-3 mjeseca hvata neko cudno razdoblje kada mi je u glavi da sam maximalno jos 2 mjeseca posvecena samo mojoj k., mojoj prvoj...i da uskoro vise nece biti isto...niti njoj, niti nama svima...bas me hvata neki cudan osjecaj...samo ju grlim i ljubim...i mazim...i...sve...