....dogodila se prije više od 4 god. ali je lijepa (mada preuranjena i s opasnim elementima) i ohra
ujuća (barem zbog
zinene) za buduće mame.<
><
>Dakle, trudnoća je bila uredna i ja sam se cijelo vrijeme osjećala super, na svim kontrolama sve ok. Tremin poroda bio mi je 4.06.(98.) a kod zadnjeg pregleda kod svog ginića - 22.04. naručena sam za 4 tjedna. <
><
>Međutim, u nedjelju, 26.04. osjetila sam da mi lagano "mjehur popušta" /u stvari, vodenjak mi nije prsnuo već je lagano curkalo/ pa obzirom da sam bila lagano nahlađena pomislila sam da nema mjesta panici i tako sam često išla u toalet ....ali ipak se primila i svoje obavezne literature iz tog razdoblja te pročitala da je to moguće u tom periodu.<
>U noći sam osjetila (to me je probudilo) pritisak u donjem trbuhu i bol u leđima (slično kao pred mengu) pa opet primila knjigu u ruke. Obzirom na svoj termin zaključim da su u pitanju lažni trudovi. Sljedeći dan imala sam zakazan termin u Vinogradskoj kod doktorice V. Košec (ona mi je paralelno s mojim gin. vodila trudnoću da bih se mogla tamo poroditi) i mislim, ok, moram joj reći za to.....Ali, moji bolovi sve su učestaliji (ja u međuvremenu zaspem), opet bol....dižem se, uzimam sat u jednu ruku, blok u drugu - zapisujem vrijeme, opet listam knjigu sad već prilično uspaničena, muž isto čita i govori "pa vidiš da je sve isto kao u opisu lažnih t. i tak idemo ujutro u Vinogradsku, ajde spavaj....", zagrli me i smiruje. Ali ti bolovi (grčevi) sve češći....<
>Uglavnom, mi u autu na putu u bolnicu, trudovi (sad već znam da nisu nikakvi "bolovi/grčevi" svakih 4 min. Panika!!!!<
>Stižemo u bolnicu, nema moje dok., ovaj što ju mijenja ljuti se što mu ulazim na vrata za osoblje u poviče na mene "Šta ste vi tu prvi put? Ne znate gdje se ulazi? Niste na redu!"<
>"Ali, ja imam trudove"<
>"Jeste već rađali?" pita mrki doktor<
>"Ne"<
>"Pa kako VI onda znate da su to trudovi????? Donesite mokraću!"<
>Mislim, ne moram reći da su se ostale trudnice isplašile gledajući mene i slušajući njega. Dok sam došla s mokraćom njega više nije bilo. <
>Sad je već 8 sati i 30 min. Sjedim u ček. i već se upinjem, muž hoda kao u kavezu, žene me gledaju "bambi pogledom", sestra me vidi i zove unutra, skuži da je frka i zove tel. mrkog dok. On stiže, ja sam već spremna za pregled, pogleda me i zaurla PA GDJE SI TI ŽENO DO SADA !!!??! U rađaonu - ODMAH pa mi objašnjava gdje je to...<
>Ja izlazim suznih očiju i kažem mužu "U rađaonu!" Ali, nisam ja odmah u rađaonu nego do govornice pa u potragu za šogoricom koja ima žnjoru pa sam zato i išla u tu bolnicu. Panika, stalno zovem krivi
oj...zovem mamu da mi da
oj, mame nema, zovem
ata....on kaže idi gore, drži se, ja ću joj javiti.<
>I tako, mi gore, primi me sestra, uzima podatke, javlja se šogi, dolazi doktor, pričam mu cijelu priču kad je počelo, kako....pitam jel može tata biti samnom...dok. veli-moramo vidjeti kakvo je stanje, ako je ok može, ako bi bile komplikacije - ne. Pregleda me, kaže sve se čini do
o, vodite ju na
ijanje....sredi me sestra, odvede u rađaonu, ja opet pitam za tatu.....MOŽE veli dok. Uh, kakvo olakšanje....jer smo htjeli biti skupa i jer je onda očito sve ok.<
>Trud vamo, trud tamo i
zom
zinom pojavi se Vigor u 11,02 težak 4650, dug 46. Apgar 9,9 Zrelost za 35,9 tjedana.<
>JEEEEEEE!!!!! Sreća, olakšanje, zahvalnost.....daju mi ga zamotanog, dam mu pusicu (mmmmm...kako mekano ), tata smije samo meni pusu, potjeraju nam tatu, a onda šivanje (to je već za jednu drugu priču, meni nije porod trauma, ali šivanje....)<
>Odnos osoblja (ako izuzmemo onog doktora s početka priče)bio je super, Vigora sam odmah dojila (nije bio u inkubatoru) i iz bolnice smo izašli 1.05.<
><
>Danas je već veliki dječak, a tata i ja se često sjetimo kako nas je iznenadio i učinio nam taj ponedjeljak najljepšim danom u životu.<
><
>Nikada nisam dobila suvisao odgovor zašto sam rodila toliko ranije.....ali, kako se bebica uredno razvijala i napredovala nisam više puno ni inzistirala.<
><
> <i></i>


