Roditi je pisofkejk
Dok malena spava pokušat ću na
zinu napisati kako je prošao njen dolazak na svijet. Budući da je i to bilo na
zinu, uspjet ću, nadam se. <
><
>Ova priča je za ohra
enje svima koji se boje poroda. Meni porod (i prvi i drugi) spada u najljepše događaje u životu i pamtit ću ih samo po lijepom.<
><
>Dakle, ovako je to bilo pred tjedan dana, 23.05.2006., nekoliko dana nakon termina i nakon nekoliko pregleda na kojima me dr. polako nagovarao na indukciju a ja ga uljudno odbijala.<
><
>5,00 ujutro, budi me poplava među nogama - trčim na wc i veselim se - to je to!!!! Budim MM-a da mu kažem da princeza stiže i da se organiziramo. Sretna sam što je radni dan ujutro, baš kao što sam i priželjkivala , kako prikladno da ne moram razbijati glavu kud ćemo s Patrikom. <
>Tuširam se, dovršavam pakiranje torbe za bolnicu, punim mobitel i bateriju fotića, doručkujem veliku zdjelu čokolina za energiju . Već osjećam trudove, nisu bolni ali su česti. <
>7,00 budimo Patrika, kažemo mu da seka stiže, MM ga veselog i uzbuđenog vodi u vrtić.<
>8,00 MM se vraća kući, oblačimo se, izmijenimo par puta na wc-u i uskoro krećemo u rodilište - pješke (jako smo blizu bolnice a u okolini je uvijek gužva za parking ).<
>9,00 - zvonimo u rađaonu, gužva je, kažu nam da pričekamo malo <
>9,30 - pregled i ctg, otvorena 5 cm, trudova ima ali su dosta slabi, dobijam klistir, pričam s babicom i kažem da mi je prvi porod bio dosta
z<
>10,00 babica me vodi u boks u rađaonu, dakle preskačem predrađaonu koja je ionako puna , otvorena sam već 7 cm , dr. mi nudi drip da u
za stvar, ja odbijam. <
>Stiže MM, idućih pola sata se MM i ja zezamo i slikamo u rađaoni u sto poza <
>Trudove imam ali i dalje nisu ništa strašno, zato me valjda babice ni ne doživljavaju previše i ne obilaze prečesto.<
>11,00 - osjetim jedan jači trud, pa još jedan.... osjetim da je kraj, da beba stiže, vičem MM-u da dozove nekog, babica dotrčava, vidi da je to to, namješta stol za rađanje, daje mi par
zih uputa "sad tiskaj, sad diši, sad tiskaj" - i Frida je izašla. 3750, 51, apgar 10/10<
>11,05 dr. stiže taman na vrijeme da mi da injekciju za odljuštenje posteljice<
><
>Desetak minuta se utroje grlimo i slikamo, suze mi teku od sreće što je konačno vidim i što je savršena i od ushićenja što je porod prošao tako divno, bez ikakvih medicinskih intervencija, bez dripa, bez injekcija protiv bolova i bez epiziotomije.<
><
>Eto, i u Zagrebu je to moguće, a porod zbilja nije ništa strašno. <
><
> P. 10.06.2002. i F. 23.05.2006.<
><
><i>Edited by: Barbi5 at: 1/6/06 10:14<
></i>
zinu napisati kako je prošao njen dolazak na svijet. Budući da je i to bilo na
zinu, uspjet ću, nadam se. <
><
>Ova priča je za ohra
enje svima koji se boje poroda. Meni porod (i prvi i drugi) spada u najljepše događaje u životu i pamtit ću ih samo po lijepom.<
><
>Dakle, ovako je to bilo pred tjedan dana, 23.05.2006., nekoliko dana nakon termina i nakon nekoliko pregleda na kojima me dr. polako nagovarao na indukciju a ja ga uljudno odbijala.<
><
>5,00 ujutro, budi me poplava među nogama - trčim na wc i veselim se - to je to!!!! Budim MM-a da mu kažem da princeza stiže i da se organiziramo. Sretna sam što je radni dan ujutro, baš kao što sam i priželjkivala , kako prikladno da ne moram razbijati glavu kud ćemo s Patrikom. <
>Tuširam se, dovršavam pakiranje torbe za bolnicu, punim mobitel i bateriju fotića, doručkujem veliku zdjelu čokolina za energiju . Već osjećam trudove, nisu bolni ali su česti. <
>7,00 budimo Patrika, kažemo mu da seka stiže, MM ga veselog i uzbuđenog vodi u vrtić.<
>8,00 MM se vraća kući, oblačimo se, izmijenimo par puta na wc-u i uskoro krećemo u rodilište - pješke (jako smo blizu bolnice a u okolini je uvijek gužva za parking ).<
>9,00 - zvonimo u rađaonu, gužva je, kažu nam da pričekamo malo <
>9,30 - pregled i ctg, otvorena 5 cm, trudova ima ali su dosta slabi, dobijam klistir, pričam s babicom i kažem da mi je prvi porod bio dosta
z<
>10,00 babica me vodi u boks u rađaonu, dakle preskačem predrađaonu koja je ionako puna , otvorena sam već 7 cm , dr. mi nudi drip da u
za stvar, ja odbijam. <
>Stiže MM, idućih pola sata se MM i ja zezamo i slikamo u rađaoni u sto poza <
>Trudove imam ali i dalje nisu ništa strašno, zato me valjda babice ni ne doživljavaju previše i ne obilaze prečesto.<
>11,00 - osjetim jedan jači trud, pa još jedan.... osjetim da je kraj, da beba stiže, vičem MM-u da dozove nekog, babica dotrčava, vidi da je to to, namješta stol za rađanje, daje mi par
zih uputa "sad tiskaj, sad diši, sad tiskaj" - i Frida je izašla. 3750, 51, apgar 10/10<
>11,05 dr. stiže taman na vrijeme da mi da injekciju za odljuštenje posteljice<
><
>Desetak minuta se utroje grlimo i slikamo, suze mi teku od sreće što je konačno vidim i što je savršena i od ushićenja što je porod prošao tako divno, bez ikakvih medicinskih intervencija, bez dripa, bez injekcija protiv bolova i bez epiziotomije.<
><
>Eto, i u Zagrebu je to moguće, a porod zbilja nije ništa strašno. <
><
> P. 10.06.2002. i F. 23.05.2006.<
><
><i>Edited by: Barbi5 at: 1/6/06 10:14<
></i>