Kada sve krene naopako, ali sa sretnim zavrsetkom
Postano: 06 pro 2006, 08:11
Uglavnom krenulo je sa cekanjem poroda (3 tjedna ranije) kod muzevih roditelja u velikom gradu sa velikom bolnicom u kojoj imaju odjel za specijalne(visokorizicne) trudnoce. Uglavnom tamo sam ja spadala s obzirom da mi je prvi porod bio carski a ovaj sam jako htjela roditi vaginalno.
Tri dana nakon termina ja na pregledu,UZ pokazao da je plodne vode malo i da bi bebica trebala ici van.
Taj dan(petak) narucili me u bolnicu na indukciju. Otisla sam si na rucak, prosvrljala malo po ducanima(imala sam sve spreno u autu za ostanak) i oko 1 sat dosla na odjel. Smjestili me i objasnili proceduru.Krenut ce lagano sa cervadilom(gel za otvaranje grlica maternice), koji se umece na grlic(izgleda ko tableta na koncicu) svakih 12 sati. Uvalili mi kanilu u ruku(nakon 3 neuspjesna pokusaja dosao anesteziolog) i izranjavali me totalno,sva sam bila plava. Uglavnom prva tri cervadila nisu nista napravila. Svako provjeravanje cervixa je trajalo pola sata jer mi je grlic bio skroz povucen iza bebine glave i nitko nije mogao dosegnut do njega, da vam ne pricam kakva je to muka bila. Prije poroda sam vec imala ledene obloge na pici od svih tih pregleda. A cervadil moraju stavit na grlic bez ikakvog podmazivanja(gela) jer gel ometa rad tog ljeka(hormona),mislim ono bolovi za poludit. Uz sve to sma bila prikopcana na monitor cijelo vrijeme,na svu srecu je bio bezicni pa sam mogla hodati. U to vrijeme sam mogla i jesti i piti sta sam htjela. Nakon trece doze cervadila se nisam otvorila ni milimetar, samo se sve bilo omeksalo, tada sam vec imala trudove jedno 12 sati, bili su OK i uglavnom sam ih bez pol frke prodisavala. Puno sam hodala i sve je bilo OK. E onda su odlucili jos jednu dozu cervadila ali ga nije bilo u bolnici pa im je trebalo 5 sati da ga dofuraju, za to vrijeme su meni trudovi skroz prestali, bas sam bila koma ,sva jadna. NA svu srecu sa mnom su bili i muz i moja mama a dosli su me vidjet i tata, svekrva, ZOe i tak malo su bili i onda opet cekanje, setnje, ...
Oko 14 sat su mi dali 4. cervadil i onda je krenulo ludjacki. Trudovi skroz nepravilni(2-4min.) i to tolikog intenziteta i tako naglo da nisam mogla uopce doc k sebi. Tjelo mi se nikako nije moglo nosit s time. Bas totalno neprirodno i ludo. To je trajalo 10 sati dok nisu odlucili provjeriti da li sam se pocela otvarati. E to je bilo nesto naj gore, pregledali me u pol truda i naravno nakon pregleda trudovi skroz poludjeli i krenuli bez pauze. Sat vremena su me tresli ludjacki trudovi bez prestanka, jedan za drugim. Ovi nisu znali sta bi samnom. Naravno pregled je pokazao da sam i dalje skroz zatvorena. TO mi je bilo ko da me netko maljem po glavi lupio. Bacili su me u kadu u toplu vodu i to mi je malo pomoglo. Dali su mi opcije: carski ili epiduralna sa dripom da se probam otvoriti. Posto sam bila na nuli, a u trudovima preko 20 sati sa zadnjih sat vremena nevjerojatne boli bez ikakvog ucinka odlucila sam za epiduralnu i drip.
Epiduralna mi je bila bogom dana, nakon tih zadnjih sat vremena ko da sam se ponovno rodila. Uglavnom prvih 1- 3cm su me prakticki manuelno otvorili jer su me stalno pregledavali i svaki put bi bilo,ah malo ce mo pomoci i tak. Uglavnom do 5 cm sam dosla za cas. Oko 6 sati u jutro sam bila na 5 i cim me pregledala (nakon pola sata) ja joj kazem da me tjera na tiskanje,ili mi se kaka. Na sto me sestra pregleda i kaze, ne tiskaj pa ti si se skroz otvorila. Pozvali su doktoricu i nakon jedno 15,20 minuta svi smo bili spremni.
Tiskala sam tri puta i nakon dva puta je maloj srce pocelo divljati pa je doktorica trazila dopustenje za forceps i u trecem stiskanju sam ju ja istisnula ,dokica je pomogla malo i rodila se ANA. Dobila sam je odmah na prsa, nisu mi je uzeli na pranje,vaganje nista. Apgar su ocjenili dok je bila na cici. POsto je koristen forceps bilo je dosta toga za sivati pa je trebalo nekih 45 minuta da doktorica dovrsi posao. Mala je jos uvijek na meni, cica i svi sretni,sve super. Doktorica ode i kaze doci ce natrag da izvadi tupfere za pola sata.
Dodje ona natrag, vadi van spuzvice i sta vec stave da zaustave krvarenje i odjednom pocne panicno sve brze i brze vadit van. Moj muz sve bljedji, doktorica gura cijelu ruku u mene i pipa me(ja jos uvijek na epiduralnoj,nista ne osjecam), stisce mi trbuh iz vana i vikne sestri idemo u operacijsku salu,ja tu nista ne vidim.Meni uzimaju malu iz ruku, ja se pocnem gubiti, citaju mi tlak koji pada i ja se izgubim na putu po hodniku. DOlazimo u operacijsku salu i probudi me anesteziolog koji me bode i trazi venu za jos infuzije. Cujem kako vice na sestru da ne pusti mog muza u salu i opet se izgubim. Uglavnom probudim se u post operativnoj i cujem si muza kako razgovara sa sestrom. NE mogu otvorit oci i kazem muzu kako sljedeci put definitivno idemo na carski.
Epilog cijelog rusvaja je taj da sam pocela uzasno krvariti, ruptura maternice. Pet centimetara rez na straznjoj gornjoj strani. TAko nesto se desi jednom u miljon slucajeva, obicno pukne dolje ili na starom oziljku od carskog. Probali me sasiti vaginalno ali nije islo, pa opet otvorili stari carski rez, izvadili maternicu van,pokrpali(skoro mi je skroz odstranili), ocistili me, stavili sve na mjesto , dali mi litru krvi(izgubila 2 i pol) i eto tu sam. Muz gledao cijelu operaciju kroz prozor, doktorica dolazila i pitala za dopustenje(transfuzija krvi, odtranjivanje maternice kad su mislili da ce biti nuzno...) muz sav izvan sebe. Moja mama sa bebicom ceka i sestra joj kaze da sam sretna da sam u toj bolnici i da se bore za moj zivot ali da sam u dobrim rukama i tako. Sve u svemu ako se nesto moglo meni dogodit loseg,dogodilo se.
Oporavljam se prilicno OK, izasla sam iz bolnice na svoju odgovornost u petak(4 dana nakon operacije). Mlijeko sam dobila 3. dan i imam ga ko u prici. Evo sad je tri tjedna proslo i gotovo da je sve dolje zaraslo. Jos krvarim(potrgan mi je cerviks a nisu ga stigli sasit pa mu je trebalo malo duze da zaraste), rez od operacije je zarasao ljepo, savovi na pici su uglavnom svi unutrasnji pa to fino zarasta. Otekline su se povukle jedno desetak dana nakon, plavilo je isto otislo, ali me jos muci mjehur i pisanje. Ne mogu bas kontrolirat akciju. Izgledala sam ko da me neko tuko palicom , strasno nesto ali tjelo je nevjerojatno, svaki dan me iznenadi kako se super oporavlja.
Znam da nije neka inspirirajuca prica s poroda kakvih ovdje ima puno ali morala sam je napisati. Ishod je prekrasna Ana, zdrava, sretna, napredna beba. JA se oporavljam zadovoljavajuce, i vise od toga a ovo sto se dogodilo je splet nesretnih okolnosti i sreca u nesreci da sam bila tu gdje jesam, pod budnim okom vrhunskih strucnjaka.Hvala im. Hvala i vama ovdje, mjesto gdje mozes ispucat i takvu porodjajnu pricu da te ne gledaju u cudu.
Tri dana nakon termina ja na pregledu,UZ pokazao da je plodne vode malo i da bi bebica trebala ici van.
Taj dan(petak) narucili me u bolnicu na indukciju. Otisla sam si na rucak, prosvrljala malo po ducanima(imala sam sve spreno u autu za ostanak) i oko 1 sat dosla na odjel. Smjestili me i objasnili proceduru.Krenut ce lagano sa cervadilom(gel za otvaranje grlica maternice), koji se umece na grlic(izgleda ko tableta na koncicu) svakih 12 sati. Uvalili mi kanilu u ruku(nakon 3 neuspjesna pokusaja dosao anesteziolog) i izranjavali me totalno,sva sam bila plava. Uglavnom prva tri cervadila nisu nista napravila. Svako provjeravanje cervixa je trajalo pola sata jer mi je grlic bio skroz povucen iza bebine glave i nitko nije mogao dosegnut do njega, da vam ne pricam kakva je to muka bila. Prije poroda sam vec imala ledene obloge na pici od svih tih pregleda. A cervadil moraju stavit na grlic bez ikakvog podmazivanja(gela) jer gel ometa rad tog ljeka(hormona),mislim ono bolovi za poludit. Uz sve to sma bila prikopcana na monitor cijelo vrijeme,na svu srecu je bio bezicni pa sam mogla hodati. U to vrijeme sam mogla i jesti i piti sta sam htjela. Nakon trece doze cervadila se nisam otvorila ni milimetar, samo se sve bilo omeksalo, tada sam vec imala trudove jedno 12 sati, bili su OK i uglavnom sam ih bez pol frke prodisavala. Puno sam hodala i sve je bilo OK. E onda su odlucili jos jednu dozu cervadila ali ga nije bilo u bolnici pa im je trebalo 5 sati da ga dofuraju, za to vrijeme su meni trudovi skroz prestali, bas sam bila koma ,sva jadna. NA svu srecu sa mnom su bili i muz i moja mama a dosli su me vidjet i tata, svekrva, ZOe i tak malo su bili i onda opet cekanje, setnje, ...
Oko 14 sat su mi dali 4. cervadil i onda je krenulo ludjacki. Trudovi skroz nepravilni(2-4min.) i to tolikog intenziteta i tako naglo da nisam mogla uopce doc k sebi. Tjelo mi se nikako nije moglo nosit s time. Bas totalno neprirodno i ludo. To je trajalo 10 sati dok nisu odlucili provjeriti da li sam se pocela otvarati. E to je bilo nesto naj gore, pregledali me u pol truda i naravno nakon pregleda trudovi skroz poludjeli i krenuli bez pauze. Sat vremena su me tresli ludjacki trudovi bez prestanka, jedan za drugim. Ovi nisu znali sta bi samnom. Naravno pregled je pokazao da sam i dalje skroz zatvorena. TO mi je bilo ko da me netko maljem po glavi lupio. Bacili su me u kadu u toplu vodu i to mi je malo pomoglo. Dali su mi opcije: carski ili epiduralna sa dripom da se probam otvoriti. Posto sam bila na nuli, a u trudovima preko 20 sati sa zadnjih sat vremena nevjerojatne boli bez ikakvog ucinka odlucila sam za epiduralnu i drip.
Epiduralna mi je bila bogom dana, nakon tih zadnjih sat vremena ko da sam se ponovno rodila. Uglavnom prvih 1- 3cm su me prakticki manuelno otvorili jer su me stalno pregledavali i svaki put bi bilo,ah malo ce mo pomoci i tak. Uglavnom do 5 cm sam dosla za cas. Oko 6 sati u jutro sam bila na 5 i cim me pregledala (nakon pola sata) ja joj kazem da me tjera na tiskanje,ili mi se kaka. Na sto me sestra pregleda i kaze, ne tiskaj pa ti si se skroz otvorila. Pozvali su doktoricu i nakon jedno 15,20 minuta svi smo bili spremni.
Tiskala sam tri puta i nakon dva puta je maloj srce pocelo divljati pa je doktorica trazila dopustenje za forceps i u trecem stiskanju sam ju ja istisnula ,dokica je pomogla malo i rodila se ANA. Dobila sam je odmah na prsa, nisu mi je uzeli na pranje,vaganje nista. Apgar su ocjenili dok je bila na cici. POsto je koristen forceps bilo je dosta toga za sivati pa je trebalo nekih 45 minuta da doktorica dovrsi posao. Mala je jos uvijek na meni, cica i svi sretni,sve super. Doktorica ode i kaze doci ce natrag da izvadi tupfere za pola sata.
Dodje ona natrag, vadi van spuzvice i sta vec stave da zaustave krvarenje i odjednom pocne panicno sve brze i brze vadit van. Moj muz sve bljedji, doktorica gura cijelu ruku u mene i pipa me(ja jos uvijek na epiduralnoj,nista ne osjecam), stisce mi trbuh iz vana i vikne sestri idemo u operacijsku salu,ja tu nista ne vidim.Meni uzimaju malu iz ruku, ja se pocnem gubiti, citaju mi tlak koji pada i ja se izgubim na putu po hodniku. DOlazimo u operacijsku salu i probudi me anesteziolog koji me bode i trazi venu za jos infuzije. Cujem kako vice na sestru da ne pusti mog muza u salu i opet se izgubim. Uglavnom probudim se u post operativnoj i cujem si muza kako razgovara sa sestrom. NE mogu otvorit oci i kazem muzu kako sljedeci put definitivno idemo na carski.
Epilog cijelog rusvaja je taj da sam pocela uzasno krvariti, ruptura maternice. Pet centimetara rez na straznjoj gornjoj strani. TAko nesto se desi jednom u miljon slucajeva, obicno pukne dolje ili na starom oziljku od carskog. Probali me sasiti vaginalno ali nije islo, pa opet otvorili stari carski rez, izvadili maternicu van,pokrpali(skoro mi je skroz odstranili), ocistili me, stavili sve na mjesto , dali mi litru krvi(izgubila 2 i pol) i eto tu sam. Muz gledao cijelu operaciju kroz prozor, doktorica dolazila i pitala za dopustenje(transfuzija krvi, odtranjivanje maternice kad su mislili da ce biti nuzno...) muz sav izvan sebe. Moja mama sa bebicom ceka i sestra joj kaze da sam sretna da sam u toj bolnici i da se bore za moj zivot ali da sam u dobrim rukama i tako. Sve u svemu ako se nesto moglo meni dogodit loseg,dogodilo se.
Oporavljam se prilicno OK, izasla sam iz bolnice na svoju odgovornost u petak(4 dana nakon operacije). Mlijeko sam dobila 3. dan i imam ga ko u prici. Evo sad je tri tjedna proslo i gotovo da je sve dolje zaraslo. Jos krvarim(potrgan mi je cerviks a nisu ga stigli sasit pa mu je trebalo malo duze da zaraste), rez od operacije je zarasao ljepo, savovi na pici su uglavnom svi unutrasnji pa to fino zarasta. Otekline su se povukle jedno desetak dana nakon, plavilo je isto otislo, ali me jos muci mjehur i pisanje. Ne mogu bas kontrolirat akciju. Izgledala sam ko da me neko tuko palicom , strasno nesto ali tjelo je nevjerojatno, svaki dan me iznenadi kako se super oporavlja.
Znam da nije neka inspirirajuca prica s poroda kakvih ovdje ima puno ali morala sam je napisati. Ishod je prekrasna Ana, zdrava, sretna, napredna beba. JA se oporavljam zadovoljavajuce, i vise od toga a ovo sto se dogodilo je splet nesretnih okolnosti i sreca u nesreci da sam bila tu gdje jesam, pod budnim okom vrhunskih strucnjaka.Hvala im. Hvala i vama ovdje, mjesto gdje mozes ispucat i takvu porodjajnu pricu da te ne gledaju u cudu.
Rita- ova me tvoja prica uvijek iznova rasplace!
Neka je samo sve zavrsilo sa happy endom i prekrasnom, zdravom bebicom 

za sve tri!!