Kako nam je stigao Fran
Postano: 08 kol 2007, 00:47Evo, došlo je vrijeme da i ja ispričam svoju priču sa poroda.
Ja sam zbog moje bolesti trebala ići na carski, cijelu trudnoću sam bila uvjerena da ću na carski, užasno sam se bojala vaginalnog poroda jer sam se samo za taj carski pripremala. Zadnja 3 tjedna trudnoće sam morala ležati u bolnici zbog manjka plodove vode i povišenih jetrenih proba. Međutim 11 dana nakon dolaska u bolnicu naš Fran odlučio je da mu je dosta kod mame i da je vrijeme da ugleda ovaj svijet. Kako mog ginića taj tjedan nije bilo u bolnici, bio je na godišnjem (to je bilo onaj tjedan nakon Uskrsa), došla su me pogledati 2 ginekologa i nisu znali kaj bi sa mnom, a ja već bila otvorena 4cm bez ijednog truda. Još sam sat vremena prije tog pregleda bila sa bratom u McDonald's-u jer je bolnička hrana za trudnice
. Obrijali su me, zvali neku profesoricu u bolnici koja je bila dežurna i ona je odlučila da idem na vaginalni porod, ali sam za svaki slučaj morala potpisati za anesteziju u slučaju komplikacija. Ne moram ni reći u kakvoj sam panici bila, ruke su mi se tresle, cimerica u sobi mi je popunjavala tu izjavu. Nakon "frizure" i klistira došla sam u rodilište, došla me pogledati ta profesorica, bila sam još otvorenija i ona je rekla "Bez epiduralne, ti ćeš brzo roditi" (nisam ju doduše ni tražila).
Dakle, u rodilište sam došla oko 18h, zvala već prije MM i rekla mu da je krenulo da mi dođe premjestiti stvari sa odjela na kojem sam ležala na babinjače. Nisam vjerovala da će ga pustiti da bude sa mnom budući da nismo išli na nikakav tečaj zbog uvjerenja da ću na carski. Ali ta profesorica mu je dozvolila da budemo zajedno, imala sam super babicu koja mi je non-stop masirala međicu, ja sam joj rekla da ako ikako bude moguće bez epiziotomije. Profesorica mi je došla probušiti vodenjak, zadnjih sat vremena sam dobila drip i rodio se naš Fran u 22.20h.
Muž mi je bio divna potpora i definitivno mi je sve bilo lakše uz njega. Od cijelog tog straha od vaginalnog poroda, ponovo bih ga odabrala, jer mi uopće nije bilo nešto strašno, a bol nije bila neizdrživa.
Uz porod me vežu samo lijepa sjećanja. E da, i imala sam samo 3 šava (a prvorotka sam ;-) ).
Ja sam zbog moje bolesti trebala ići na carski, cijelu trudnoću sam bila uvjerena da ću na carski, užasno sam se bojala vaginalnog poroda jer sam se samo za taj carski pripremala. Zadnja 3 tjedna trudnoće sam morala ležati u bolnici zbog manjka plodove vode i povišenih jetrenih proba. Međutim 11 dana nakon dolaska u bolnicu naš Fran odlučio je da mu je dosta kod mame i da je vrijeme da ugleda ovaj svijet. Kako mog ginića taj tjedan nije bilo u bolnici, bio je na godišnjem (to je bilo onaj tjedan nakon Uskrsa), došla su me pogledati 2 ginekologa i nisu znali kaj bi sa mnom, a ja već bila otvorena 4cm bez ijednog truda. Još sam sat vremena prije tog pregleda bila sa bratom u McDonald's-u jer je bolnička hrana za trudnice
. Obrijali su me, zvali neku profesoricu u bolnici koja je bila dežurna i ona je odlučila da idem na vaginalni porod, ali sam za svaki slučaj morala potpisati za anesteziju u slučaju komplikacija. Ne moram ni reći u kakvoj sam panici bila, ruke su mi se tresle, cimerica u sobi mi je popunjavala tu izjavu. Nakon "frizure" i klistira došla sam u rodilište, došla me pogledati ta profesorica, bila sam još otvorenija i ona je rekla "Bez epiduralne, ti ćeš brzo roditi" (nisam ju doduše ni tražila).
Dakle, u rodilište sam došla oko 18h, zvala već prije MM i rekla mu da je krenulo da mi dođe premjestiti stvari sa odjela na kojem sam ležala na babinjače. Nisam vjerovala da će ga pustiti da bude sa mnom budući da nismo išli na nikakav tečaj zbog uvjerenja da ću na carski. Ali ta profesorica mu je dozvolila da budemo zajedno, imala sam super babicu koja mi je non-stop masirala međicu, ja sam joj rekla da ako ikako bude moguće bez epiziotomije. Profesorica mi je došla probušiti vodenjak, zadnjih sat vremena sam dobila drip i rodio se naš Fran u 22.20h.
Muž mi je bio divna potpora i definitivno mi je sve bilo lakše uz njega. Od cijelog tog straha od vaginalnog poroda, ponovo bih ga odabrala, jer mi uopće nije bilo nešto strašno, a bol nije bila neizdrživa.
Uz porod me vežu samo lijepa sjećanja. E da, i imala sam samo 3 šava (a prvorotka sam ;-) ).
