Evo i moje priče ...
Evo da krenem od početka za one koje nisu bile na jesenskim..
Moj termin poroda bio je 14.11.2007 i s obzirom da je moj sinčić odlučio ostati u položaju ZADAK dva dana poslije termina poroda odlučili su me zadržati u bolnici na sigurnom jer u slučaju puknuća vodenjaka može doći do ispadanja pupčane vrpce jer glavica ne brtvi izlaz i to donosi neke nove komplikacije.Znači 16.11. sam primljena na patalogiju KBC Rijeka i čekanje da porod krene sam od sebe,jer kao ima još vremena.Moram pohvalit kompletno osoblje na 4 katu jer su zaista susretljivi,ljubazni štoviše baš su mi bili super i kad god vam nešto zatreba oni su tu i uopće im nije problem doći do vas i u tri ujutro,dakle samo pohvale.
18.11. doktor u jutarnjoj viziti predlaže oksitocinski test
da se vidi kako ćemo nas dvoje reagirati na trudove,btw taj test traje dva sata i ako možete svakako ga izbjegnite jer nije uopće ugodan,a ništa se po pitanju poroda ne događa(bar nije kod mene),neuka kakva jesam po pitanju trudova
..otrpila sam ih nekako uz mm pomoć i podršku(bio je tamo cijelo vrijeme testa) i zaključila pa nije to tako strašno
..mislim booli,ali imam ja i migrene gore od toga..e jesam bila naivna.
Test nije izazvao moje trudove i čim su me iskopčali prestalo me boljet(uff olakšanja)
19.11.ponedeljak-Jutarnja vizita:Kod mene ništa nova,trudova nema,plodna voda ok ,beba lupa i srčeko kuca ,sve pet kako treba bit samo vrijeme je da se to prekine i uz urnebesno smješan pregled di su se tri doktora prepucavala koji će me pregledat,a ja onako lijepo raskrečena na stolu ležim i čekam i pitam,a da ja to sama obavim..mislim
Dakle nakon pregleda pitaju me da kad bi ja htjela rodit,ja ko iz topa DANAS,a dok meni jooj nemojte danas kad već nije preša gužva nam je dolje(čitaj u rađaoni-i zaista cure moje u onih par dana koj sam provela tamo se rađa ko na pokretnoj traci,bebe samo frcaju iz tibica) i pada dogovor za indukciju za utorak 20.11.
UTORAK 20.11.2007
Bude me u 6 ujutro i odlazimo u rađaonu na klistir i brijanje(svakako obaviti kod kuće)brijali me cijelu jer su očekivali hitni carski pa za svaki slučaj.Putem do klistira jedna beba dolazi na svijet i baš dok ja prolazim uz boks žena viče MAMA BOOOLLLIIII-skoro sam se okrenula i i utekla nazad,ali sestra me skužila i govori: draga nema više nazad,i dok me brijala beba se rodila i čuli smo prvi plač...Vraćamo se na 4 kat i čekam doktora koji mi odlučuje dat gel za otvaranje ili mekšanje cerviksa pojma nemam..
Gel dobila u 7 trudovi počeli u 7,30 ali podnošljivi,tako traju do 14 i svako malo me obilaze doktori i sestre i u 14 dobivam injekciju SPAZMEXA on kao ustaljuje trudove,e sad već boli poprilično,a ja zbog zadka nesmijem hodat ni loptu nego strogo ležat..Otvorena nakon gela i spazmexa samo pišljiva 2 cm.
U 16:00 dolazi dr.Finderle koji me pregledava,zaključuje da sam 4 cm otvorena i šalje me u rađaonu
,mm je cijelo vrijeme uz mene jer su taman posjete,mene odvoze u rađaonu,a mm odlazi platit za prisustvo na porodu,smjestili su me u boks i pustili mjuzu,do sam čekala mm prikopčeli su me na ctg i izmjerili tlak,ponudili času vode i rekli neka pijem jer nećemo skoro...
Dolazi mm ja lagano pjevušim između tridova,a u trudu mm i moja malenkost dišemo sinkronizirano.. U 19:00 smjena u rađaoni a kod mene ništa
20:00 dolazi dr.F.koji me pregledava i zaključuje da sam se u 4 sata otvorila samo 1 cm i da je vrijeme za drip(btw taj dok je toliko nježan da vam nemogu opisat,za svaki trud prekine pregled i na tome sam mu beskrajno zahvalna)
Dakle drip,ajme majko užasa
tek sada počinju pakleni bolovi zbog kojih sam mislila da ću umrijet,ali s obzirom da se nisam uopće otvarala moralo se pomalo krenut u dovršavanje tog poroda jer već je prošlo 12 sati,a nema nekog većeg napredka,a s obzirom da je s bebom sve ok nema potrebe za carskim.Nakon dva sata tih milih trudova...molila sam boga da umrem i da to prestane,prvo kažem mm diši samnom a onda mu odbrusim PRESTANI PUHAT KO MAJMUN,on prestaje disat skroz,,mazi me po kosi,a ja u trudu PUSTI ME NA MIRU,NE DIRAJ ME ;NEMOOGU VIŠE,sve u svemu bio mi je podrška i to velika.U devet dolazi med.sestra i govori mi vi ćete danas rodit to vam garantiram.Mogu vam reć da mi je to dalo još malo snage koju sam i neznam sama od kud isčupala..
22:00 Konačno otvorena 10 cm i sad će mi babica pokazat kako ćemo tiskat,tu sam se poveselila jupi još 10-15 min i ja gotova ,konačno kraj ovim nesnosnim mukama,MOŠ MISLIT.
Dakle drage moje ja neznam kako je izgledao vaš izgon(ne porod nego izgon)ali moj je išao ovako:rađala sam na stolu i znači noge na nogarama,i na sljedeći trud duboko udahnite,koljena na prsa i tiskat što jače ide,nakon nekog vremena mi govore da ispuhnem zrak i ostatak truda odišem na ssssssss.Kad je taj trud završio vračaju me na bok i tamo diši na ssssssssss,ne tiskat ni slučajno a ja bi TISKALA...
i tako nekoliko puta kad ono nešto osjetim među nogama,govore mi da su malom izašla jajčeka i neka se ne preplašim ali da on kaka jer ga jako napinjem i neka se ne brinem da je to sve ok,ljudi ta njegov jajčeka su još 30 min. bila među mojim nogama,konstantno nadziru bebu i mene i u jednom momentu dok mi govori da sam bila jako hrabra ali da sada treba maksimum moje snage i da sad idemo do kraja da se beba muči i da joj moram pomoć,krenuli smo u taj zadnji push i izletio je ko strijela,prvo što sam osjetila je olakšanje,a drugo paniku jer moje dijete ne plače i ne diše........Nakon toliko muke on ne diše ..,intubirali su ga i odnjeli pod kisik a za to vrijeme dok.F mi govori da je to normalno jer je išao naopačke van i nije mogao izbacit vodu iz pluća,nakon par sekundi mi ga donose i prvi ga mm uzima na ruke i odlazi s njim par koraka do mene a onda na kupanje,moj dečko ispušta tu i tamo koji zvuk ali se ozbiljno naljutio kad su ga kupali,sad ga donose i mm mi ga stavlja na prsa,i tu počinje naša VELIKA LJUBAV...
DA rezali su me i to poprilično,Paulo je pet dana imao natečena jajčeka i glavu od teškog poroda i moramo vježbat stopalica,Apgar 7/8.
Ostali smo dva sata zajedno u rađaoni,ja dva dana nisam mogla sama na noge jer mi se vrtilo,nakon poroda sam dobila dvije boce infuzije,na porodu mi je bilo sedam osoba,porodio me dr.Finderle,babica Sabina mi je davala upute i bodrila me zajedno sa mm.
Ova se priča odužila pa ću samo još reć da je osoblje toliko dobro da bolje nemože bit i svima preporučam Rijeku ako želite dobar porod,moj nije bio lagan ali uz ovakvo osoblje je postao podnošljiv i makar prve dane nisam sad već razmišljam o drugom bebalu.
Moj termin poroda bio je 14.11.2007 i s obzirom da je moj sinčić odlučio ostati u položaju ZADAK dva dana poslije termina poroda odlučili su me zadržati u bolnici na sigurnom jer u slučaju puknuća vodenjaka može doći do ispadanja pupčane vrpce jer glavica ne brtvi izlaz i to donosi neke nove komplikacije.Znači 16.11. sam primljena na patalogiju KBC Rijeka i čekanje da porod krene sam od sebe,jer kao ima još vremena.Moram pohvalit kompletno osoblje na 4 katu jer su zaista susretljivi,ljubazni štoviše baš su mi bili super i kad god vam nešto zatreba oni su tu i uopće im nije problem doći do vas i u tri ujutro,dakle samo pohvale.
18.11. doktor u jutarnjoj viziti predlaže oksitocinski test
da se vidi kako ćemo nas dvoje reagirati na trudove,btw taj test traje dva sata i ako možete svakako ga izbjegnite jer nije uopće ugodan,a ništa se po pitanju poroda ne događa(bar nije kod mene),neuka kakva jesam po pitanju trudova Test nije izazvao moje trudove i čim su me iskopčali prestalo me boljet(uff olakšanja)
19.11.ponedeljak-Jutarnja vizita:Kod mene ništa nova,trudova nema,plodna voda ok ,beba lupa i srčeko kuca ,sve pet kako treba bit samo vrijeme je da se to prekine i uz urnebesno smješan pregled di su se tri doktora prepucavala koji će me pregledat,a ja onako lijepo raskrečena na stolu ležim i čekam i pitam,a da ja to sama obavim..mislim
Dakle nakon pregleda pitaju me da kad bi ja htjela rodit,ja ko iz topa DANAS,a dok meni jooj nemojte danas kad već nije preša gužva nam je dolje(čitaj u rađaoni-i zaista cure moje u onih par dana koj sam provela tamo se rađa ko na pokretnoj traci,bebe samo frcaju iz tibica) i pada dogovor za indukciju za utorak 20.11.
UTORAK 20.11.2007
Bude me u 6 ujutro i odlazimo u rađaonu na klistir i brijanje(svakako obaviti kod kuće)brijali me cijelu jer su očekivali hitni carski pa za svaki slučaj.Putem do klistira jedna beba dolazi na svijet i baš dok ja prolazim uz boks žena viče MAMA BOOOLLLIIII-skoro sam se okrenula i i utekla nazad,ali sestra me skužila i govori: draga nema više nazad,i dok me brijala beba se rodila i čuli smo prvi plač...Vraćamo se na 4 kat i čekam doktora koji mi odlučuje dat gel za otvaranje ili mekšanje cerviksa pojma nemam..
Gel dobila u 7 trudovi počeli u 7,30 ali podnošljivi,tako traju do 14 i svako malo me obilaze doktori i sestre i u 14 dobivam injekciju SPAZMEXA on kao ustaljuje trudove,e sad već boli poprilično,a ja zbog zadka nesmijem hodat ni loptu nego strogo ležat..Otvorena nakon gela i spazmexa samo pišljiva 2 cm.
U 16:00 dolazi dr.Finderle koji me pregledava,zaključuje da sam 4 cm otvorena i šalje me u rađaonu
,mm je cijelo vrijeme uz mene jer su taman posjete,mene odvoze u rađaonu,a mm odlazi platit za prisustvo na porodu,smjestili su me u boks i pustili mjuzu,do sam čekala mm prikopčeli su me na ctg i izmjerili tlak,ponudili času vode i rekli neka pijem jer nećemo skoro...
Dolazi mm ja lagano pjevušim između tridova,a u trudu mm i moja malenkost dišemo sinkronizirano.. U 19:00 smjena u rađaoni a kod mene ništa
20:00 dolazi dr.F.koji me pregledava i zaključuje da sam se u 4 sata otvorila samo 1 cm i da je vrijeme za drip(btw taj dok je toliko nježan da vam nemogu opisat,za svaki trud prekine pregled i na tome sam mu beskrajno zahvalna)
Dakle drip,ajme majko užasa
tek sada počinju pakleni bolovi zbog kojih sam mislila da ću umrijet,ali s obzirom da se nisam uopće otvarala moralo se pomalo krenut u dovršavanje tog poroda jer već je prošlo 12 sati,a nema nekog većeg napredka,a s obzirom da je s bebom sve ok nema potrebe za carskim.Nakon dva sata tih milih trudova...molila sam boga da umrem i da to prestane,prvo kažem mm diši samnom a onda mu odbrusim PRESTANI PUHAT KO MAJMUN,on prestaje disat skroz,,mazi me po kosi,a ja u trudu PUSTI ME NA MIRU,NE DIRAJ ME ;NEMOOGU VIŠE,sve u svemu bio mi je podrška i to velika.U devet dolazi med.sestra i govori mi vi ćete danas rodit to vam garantiram.Mogu vam reć da mi je to dalo još malo snage koju sam i neznam sama od kud isčupala..
22:00 Konačno otvorena 10 cm i sad će mi babica pokazat kako ćemo tiskat,tu sam se poveselila jupi još 10-15 min i ja gotova ,konačno kraj ovim nesnosnim mukama,MOŠ MISLIT.
Dakle drage moje ja neznam kako je izgledao vaš izgon(ne porod nego izgon)ali moj je išao ovako:rađala sam na stolu i znači noge na nogarama,i na sljedeći trud duboko udahnite,koljena na prsa i tiskat što jače ide,nakon nekog vremena mi govore da ispuhnem zrak i ostatak truda odišem na ssssssss.Kad je taj trud završio vračaju me na bok i tamo diši na ssssssssss,ne tiskat ni slučajno a ja bi TISKALA...
DA rezali su me i to poprilično,Paulo je pet dana imao natečena jajčeka i glavu od teškog poroda i moramo vježbat stopalica,Apgar 7/8.
Ostali smo dva sata zajedno u rađaoni,ja dva dana nisam mogla sama na noge jer mi se vrtilo,nakon poroda sam dobila dvije boce infuzije,na porodu mi je bilo sedam osoba,porodio me dr.Finderle,babica Sabina mi je davala upute i bodrila me zajedno sa mm.
Ova se priča odužila pa ću samo još reć da je osoblje toliko dobro da bolje nemože bit i svima preporučam Rijeku ako želite dobar porod,moj nije bio lagan ali uz ovakvo osoblje je postao podnošljiv i makar prve dane nisam sad već razmišljam o drugom bebalu.
il' sve "nazivo"?
