kako je dolazak bebe utjecao na brak?

[Rogue]

evo da se malo pohvalim da se situacija malo popravila.
meni je ovaj vikend dosla sestra u posjetu i malo sam napunila baterije.
nas dvije smo otisle u shoping i mm je ostao s malenim. nije mi bilo lako ih ostavit, ali sam se na kraju ipak opustila. sad mi je lakse kad sam vidjela da nece sve propasti ako ponekad mene nema.
s mm sam malo pricala o svemu, malo o planovima za buducnost i nekim stvarima koje smo grijesili od kad je dosala bebaa.
sve u svemu puno bolje se osijecam i nas odnos je sad jos bolji.

[Krumpirić]

ali, kao i u svakoj prici, ima jedan ali.
lako za vrijeme kad je mama na dopustu.
zapravo najveci problemi u braku pocinju kad krenes raditi . kad te uzmu obaveze, rutina, posao-skola-vrtic-aktivnosti, i tako u krug...
kad nemas vremena sjest i popricat s muzem kao prije...

veliki potpis.
meni nije falilo vrijeme za izlaske i samoću, falilo mi je vrijeme za razgovor. dok dijete visi na tebi, dok ga moraš gledati da se negdje ne popne, ne povuče nešto na sebe ne možeš složiti normalnu rečenicu. tu komunikacija trpi, živci su tanji i dolazi do prepirki.

još jedan potpis. Dok sam bila doma, sve deset. I sada opet sve deset. Najgore je ono kad je jedino što stigneš popiškit se sama,eto
Kakav razgovor, kad ste doma u 6, a dijete(sad će mi bit još gore kad bude DJECA) čeka, ručak nije skuhan, a gladni, treba jurit na aktivnosti...eh...kad dijete zaspe ti peglaš, pereš, želiš meditirat u prazno 10 minuta. I patite, da. Zahvaljivala sam Bogu 100 puta što ipak imamo 30 minuta vožnje do posla i od posla, a ne 10 i što to odrađujemo SKUPA, jer barem tih sat vremena na dan razgovaramo. Koliko toliko.

[melita]

[quotNajgore je ono kad je jedino što stigneš popiškit se samae][/quote]


Ne sjećam se kad sam zadnji put ovo uspjela obaviti u miru, potpuno sama!

[Rogue]

svi mi kazu da kad pocnem tek me onda ceka pravo veselje. to me je i malo zabrinulo. kad sam predavala papire za jaslice bas sam se mislila kako ce to i bebi biti sok.
zato zelim sad malo uzivati, a uvijek ce mi ostati neprezaljena prva dva mjeseca Karlovog zivota, umjesto idile sjecam se samo problema i brige. a
loto bi nas sve spasilo...

[Rogue]

primirje nije dugo trajalo, vise je bilo pred oluju
ovo postaje kao neki zacarani krug.

[MMI]

ma daj,pa zar nemožete naći kompromis..nikome nije lako danas pogotovo kada naiđete na problem.
izađite malo,ostavi K kod bake ili nekoga.vjeruj mi samo se nemoj povući u sebe i ne pričati.to nije rješenje.

[NataliK]

Mislim da nakon rodjeja bebe, nista nije vise isto! Ili je jos i bolje nego prije ili je gore... ( sto se tice odnosa medju supruznicima)
Ja konkretno, zivim daleko ( moji su u Hrv a ja u Finskoj ) od svoje obitelji, prijatelja, rodbine... Roditelji MM su nekih 40 min voznje autom udaljeni od nas. Oni ne pricaju engleski, ja ne pricam finski, oboje jos uvijek rade, tako da uopce nemam nikakve pomoci oko bebe, osim MM!! Ali MM ima takav posao da nekad radi i po 10 sati na dan, a ponekad je cijeli dan slobodan! Kud srece kad je doma s nama, jer je on uglavnom i jedina osoba koju vidim preko dana, osim moje Lare.
Kad ga nema doma po 10 sati dnevno, nekoliko dana zaredom, uzasno se iscrpim sto igrajuci se s bebom, sto cisteci stan i sl.
Medjutim kad je doma, tj. ne radi, uvijek se pokupimo i odemo negdje. Ili odemo u restoran, ili odemo kod njegovih prijatelja ili u setnju u prirodi ako nam to vrijeme dopusta, ili odemo u posjet njegovima i sl. UVIJEK, pa cak kad sam i premorena i nista mi se neda, nadjem vremena samo za nas dvoje! Nikad samu sebe nisam zapustila, jer smatram da MM zeli vidjeti curu u koju se zaljubio i koju je ozenio, a ne nekog tko je tek losa kopija onog od prije.
Sve je stvar dogovora i razgovora. Sad uspijem otici i na masazu i ukrasti sat vremena samo za sebe. Srecom sad Lara spava duze periode preko noci, tako da smo 2 puta uspijeli izaci i sami van s drustvom. Sve se moze ako se ima razumijevanja i ljubavi!
Samo da naglasim da i mi imamo trenutaka kad planemo jedno na drugo iz nekog glupog razloga, a i ja se ponekad osijecam nesigurnom i nepozeljnom jer mi kosa opada vec 3 mjeseca, jer mi se koza promijenila pod utjecajem hormona, pa imam vise akni nego neki tinejdzer, ali... Najlakse je plakati sam nad sobom i svojom situacijom! Ako stvarno zelis da nesto funkcionira, onda ces dati i zadnji atom snage da to postignes.

I jos jedna -> MM mi se zalio u pocetku da jedva ceka da Lara malo poraste i da shvati da osim mame postoji i tata.
Sada su Lara i on najbolji frendovi On je sve radio isto koliko i ja od samog pocetka, osim hranjenja, jer ju ja dojim.
U jutro se budi skupa s nama, bez obzira bilo to 5 ili 9 u jutro, ako Lara nije gladna, ja si uzmem vremena za sebe, pa se dugo tusiram, pa pojedem dorucak na miru i sl., dok se njih dvoje igraju i provode JAKO VAZNO I POTREBNO zajednicko vrijeme. Nakon sto sam sve svoje obavila, ja se nastavim baviti s njom a MM se posveti sebi i tako u krug...

[frrr]

kad dijete zaspe ti peglaš, pereš

prvo me malo uplašio tvoj post, al onda sam si ipak našla rupicu utjehe...mijenjam peglanje za pričanje s mužom uvijek, ali uvijek. osnovne kućanske poslove ćemo napravit skupa da smo što prije gotovi i valjda se budemo uspjeli družit. s neopeglanim vešom, kamencem na pipama, prašinom na žaluzinama i zaflekanim štednjakom od kuhanja ručka, al ćemo se družit.

[patkica]

Krumpi je jos mlada i nadobudna a mozda je i fetiva peglacica, nemam pojma.
Ja ne peglam, to je poznato i time se ponosim

Nemoj ocajavat sto je situacija pred oluju, a mislila si da krece na bolje... ne moze bas tak odjednom krenut drasticno na bolje, jer i uz dobru volju i pomake i promjene koje uvodis, svakodnevni izazovi i teskoce i dalje postoje, i dalje vas (tebe) iscrpljuju. Sve skupa moze i treba krenuti na bolje, al polako, laganim tempom, kako ti bebica raste i vi se vise trudite...
Ova varijanta "ja cu bolje napravit" je dosta kriticna, i bilo bi dobro da se tu opustis sto vise, kao sto su ti cure do sad i napisale. Stvar je u tome da ta bebica sad je bebica, al raste, raste i s vama ce biti duuuuugo, puno vise od ovih par mjeseci koliko je sad s vama . Otac koji je maknut na stranu jer mama sve moze i zna bolje osjeca se izoliranim - sad, pa i za godinu, dvije... bliskost se stjece od samih pocetaka. I uostalom, zasto bi tvoje zaista bilo najbolje tj. kome je najbolje? Tebi, mozda. Al TMu i tvojem djetetu mozda nije, njima je svejedno. A ako steknu dovoljno sati u "nogama" zajedno, dovest ce sve na zadovoljavajucu razinu. NIKAD savrsenu (ko tvoju), al kad to prihvatis, sve postaje lakse i opustenije.

[Krumpirić]

krumpi nosi košulje na posao, bem vam
nisam neka vele čistunka, al brate mili, samo za preživljavanje i održavanje ima svaki dan barem po ure posla. To, frr, radimo zajedno, jer ja vikend nedam nikom, osobito ga nedam prljavim prozorima

Imamo ja i mm nerijetko večer za sebe, ali ja kradem vrijeme za nas od sna...eto.
Kad pogledaš sada, ti dok si doma, a tm radi, uglavnom kolko tolko održiš kućanstvo, zadovoljiš djetetove potrebe za roditeljem, za svježim zrakom...blabla...
a kad radiš i doma si u 6, tek onda treba sve ovo gore počet zadovoljavat, pa nakon toga imati vrijeme za sebe/za vas.



meni je neusporedivo lakše na porodiljnom, ne fizički ni psihički lakše, nego imam puno više vremena za mene i mm-a. Možda da živim negdje di mi je 10min do posla i nazad i da uvijek radim točno 8h...bi bilo drugačije.

[Rogue]

Kad pogledaš sada, ti dok si doma, a tm radi, uglavnom kolko tolko održiš kućanstvo, zadovoljiš djetetove potrebe za roditeljem, za svježim zrakom...blabla...
a kad radiš i doma si u 6, tek onda treba sve ovo gore počet zadovoljavat, pa nakon toga imati vrijeme za sebe/za vas.



meni je neusporedivo lakše na porodiljnom, ne fizički ni psihički lakše, nego imam puno više vremena za mene i mm-a.

nemojte me strasiti

prestala sam forsirati ovu "ja mogu sve najbolje", najmanje koristi od toga svima nama. uostalom ne radimo mi svi odredene stvari na isti nacin, a to ne znaci da je moj najbolji.

[frrr]

Imamo ja i mm nerijetko večer za sebe, ali ja kradem vrijeme za nas od sna...eto.
Kad pogledaš sada, ti dok si doma, a tm radi, uglavnom kolko tolko održiš kućanstvo, zadovoljiš djetetove potrebe za roditeljem, za svježim zrakom...blabla...
a kad radiš i doma si u 6, tek onda treba sve ovo gore počet zadovoljavat, pa nakon toga imati vrijeme za sebe/za vas.

mi ionako nismo navikli ići spavati prije ponoći, možda je u tome stvar. ak strpam dijete na spavanje naj naj najkasnije u 21, e pa ne budem 3 sata čistila sigurno!

druga stvar je što sam ja vrlooo lijena domaćica s jaaaako zahtijevnim djetetom trenutno pa moje spremanje i sad ionako počinje, ne čak ni u 6 nego u 8, nakon što dijete strpamo na spavanje. (ok, trenutno to nema veze s lijenosti nego mala spava po pola sata dnevno, tad jedem i kuham joj/nam ručak. ostatak vremena cendra i na rukama je ili moram sjedit na 20 cm od nje na puzlama i ne smijem ni mrdnut. tak da MM dođe doma u pol 6, idemo do grada obično, dođemo doma oko 8, strpamo doru na spavanje, obavimo osnovne kućanske poslove i u 21.30 najkasnije smo skupa. skoro kao da radimo oboje)

[ismael29]

Ajme, cure drage, kako je vama lijepo. Ja i MM smo bili pred razvod kad je Ana imala pet mjeseci. Otišla sam k mami i počela skupljati papire za razvod. MM je imao puuuuuuuunoooooooo putra na glavi, doživio lakši živčani slom i ridajući satima na telefon uspio me privoliti da se vratim doma i dam mu drugu priliku. I došla sam. Išli smo bračnom savjetniku, on to čak nije niti skrivao od prijatelja, dapače, hvalio se time jer je to jako, jako korisno. Žena kod koje smo išli je jedna totalno pristupačna i izravna osoba, puno nam je pomogla da uspostavimo komunikaciju nakon brakoloma. Dakle, uvjek može gore. Ali i bolje. Sad imam muža koji je ne za pet, nego za deset. Naravno, svađamo se svakih dvanaest sati po pet minuta, zbog zahtjevne kćeri i drame iza nas ostali smo bez libida pa se ni ne seksamo, ali uspjeli smo se prilagoditi i naći zajednički užitak u tom usranom životu (sami u Zg, podstanari, ja radila samo druge smjene, on samo prve, teta čuvalica nam popila sav alkohol u kući pa nam dijete ide u privatni vrtić za 1100kn/mj, dužni na sve strane....).
Kvalitetan bračni savjetnik je uvijek najbolje rješenje za ponovo uspostavljanje komunikacije. Ne dijeli ti savjete, već djeluje kao tumač, prevoditelj jer pričate različitim jezicima, a kad dođe do nerazumijevanja dođe i do svađe. Njegova je uloga da bude tampon zona.
Nisu svi muškarci otvoreni za takva rješenja, moj je bio stjeran u kut i u savjetniku vidio mogućnost da se vratim doma, ali uspjelo je, sad konačno imamo brak.
Zato i postoji knjiga "Žene su s Venere, muškarci s Marsa" koja bi trebala dobiti počasno mjesto u svakom domu, nakon što je oba bračna partnera pročitaju. Toplo preporučam

[Krkica]

Apsolutno je normalno sve to sto prozivljas - kad u kucu dolazi beba - trebaju se prilagoditi oba partnera. MM i ja od toga nismo radili nikakve drame, bilo je laksih i tezih dana, bilo je i bit ce dana kad smo oboje bili ni za sto, ali nekako nas je to jos vise povezalo. Kad vidim kakav je tata i koliko se i dalje, nakon 14 godina braka i dalje trudi oko istoga, i koliko smirujuce na mene djeluje , ne razmisljam o onim trenucima koji se uslijed umora, pokusaja odrzavanja savrsenoga svijeta, znaci, savrsenoga odgoja, braka i inoga, mogu dogoditi...
Vi ste tek na pocetku, djetesce Vam je jos malo, normalno je da je to velika, velika promjena, koju razumijes tek kad se dogodi, zato se probaj malo opustiti i porazgovarati s muzem o tome, jer je vrlo bitno i kako on to sve vidi. I nemoj pustiti da to prodje pored VAs, nego ga natjeraj na razgovor da tocno znas kako se on osjeca. Isto je tako bitno da i on zna kako je tebi. A, bez price, i jedno i drugo ste nigdje.