Zašto hoće mene udariti kad je ljut?

[Diami]

Imam jedan problem koji me kopka s K, pokušala sam već par taktika, ali i dalje nema promjene, pa rekoh možda dobijem od vas koji pametan savjet.

Dakle, K ima 3,3g. Ugl. nemamo nekih većih problema, al me ta jedna stvar sad već i smeta polako. Kad god je ljut, naljutila ga ja ili netko drugi, hoće mene udariti. Nije to sad neki jaki udarac, njemu je bitnija sama gesta udarca. I zna da se ljudi ne tuku odn. da nije u redu udariti. Fascinira me recimo ako sam ja u jednom kraju stana, a on na drugom s tatom npr. i tata ga "naljuti" (jer ga ne razumije nešto ili mu nešto ne da ili nešto treće) - on s podignutom rukom za udarac hoda popreko cijelog stana (ili dvorišta...) da dođe do mene i lupi me.

Pokušali smo pričati, pokušala sam ga spriječiti, primiti mu ruke dok se smiri (onda u pravilu još poludi). Pokušala sam odmah reagirati na to što ga je uzrujalo i zagrliti ga. Pokušala sam i sa time-out-ovima, bilo da je sam u sobi bilo da sam ja pored (ili tata)... I sve on poslije shvati, da ne smije udarati, da to nije lijepo, da boli... Al kad je ljut - zaboravi to i opet ista priča - hoda s uzdignutom rukom do mene da bi me udario...

Sad kako je već pola godine u vrtiću, nekad kad je jako ljut/uzrujan dođe da bi baš onako "od očaja" puno puta zaredom udario, kao da mu je to ispušni ventil... Al to rjeđe, to mora biti onda neki stvarno jaki emotivni poticaj. Kad je ljut, npr. ako mu probam primiti ruke i kažem da to ne radi, da nije lijepo/boli i sl. onda on ponavlja "ja volim mamu lupiti" i sl.

Prije svega ne znam zašto uvijek ide meni, u stanju me sistematski tražiti po sobama dok me ne nađe (u kuhinji, kupaonici, spavaćoj, gdje već jesam) da me može udariti. I velim nije to sad jako, al nije u redu.

Kaj bi još mogla pokušati?

[danijela81]

isto, identično se događalo i kod nas.
ja sam to tumačila tako što nije znao na drugačiji način izraziti bijes, a da bude siguran da ću ja to primjetiti i doživjeti u onoj mjeri koliko je to njemu važno.
isto sam pokušala sve, najviše objašnjavanja da smije biti ljut, ali ne smije zato tući mene/bilo koga. nije ništa upalilo.
upalila je jedna totalno nepedagoška metoda, jednom sam mu vratila kad mi je zbilja prekipjelo
prvi put me je samo gledao u čudu, pa sam mu objasnila da i mene boli kad me lupi jednako kao što njega boli kad ga ja lupim. lupio me je tako još jednom, i nikad više.

nisam ga lupila toliko da ga jako boli, samo malo da osjeti, ali zbilja ne znam jesam li smjela tako postupiti, ili sam gadno pogriješila.

[Diami]

Ma i meni se jednom davno tako omaklo, kad me slučajno baš nezgodno potrefio, isto nije bilo jako, mislim da sam više odgurnula/pljesnula ruku, al njega se to nije dojmilo. Od tog jednog uzvraćanja ne vjerujem da može nastati neka teška/nepopravljiva šteta. Tim više što sam mu se tada ispričala. I priznajem počesto imam poriv uzvratiti udarac, i sama sam temperamentna, pa ako smo još u nekoj raspravi ili me ljuti - stvarno se suzdržavam i ulažem napor da se iskontroliram, jer znam da to nije rješenje i ne pomaže...

I meni se čini da kao da mi želi dati do znanja koliko je ljut/bijesan/tužan/razočaran... Počeo je tu i tamo govoriti i "sad sam hako ljut", al još ne redovito.

[danijela81]

I meni se čini da kao da mi želi dati do znanja koliko je ljut/bijesan/tužan/razočaran..

upravo to, takav sam i ja dojam imala

[† Sanika]

Da, slicno i kod nas, i to je borba za opstanak potekla iz vrtica
Proci ce. Samo ne treba odobravati, vec objasnjavati i objasnjavati da se to ne radi

[Gloria's Mum]

Da,djeca se osjecaju slobodnima pokazati svoje frustracije onom roditelju u kojeg najvise imaju povjerenja(tj osobu koju najvise vole).
Smatra se da je upravo ta osoba "pocascena" svim izlivima emocija i jedino ona kao takva zna tumaciti razna stanja tj emotivne reakcije.
Raznorazne agresije,negodovanja i sl ponasanja nikada se nece desiti nekom drugom.Time zelim reci da vase djete "pravi scene" samo vama.Ne teti u vrticu,baki koja pokatkad cuva,susjedi..vec ce nakupljene frustracije bez obzira kako ili tko ih prouzrokovao,cuvati i donjeti ih upravo vama,(kao sto tvoj djecak nosi podignutu ruku tebi)onome koga najvise vole i od koga ocekuju pomoc.
Premalo je srce za velike emocije! U dobi od 3 god dijete nezna osjecaje pretociti u rijeci.
Nedaj mu da te tuce,preduhitri ga,uzmi ga za ruke,zagrli ga,sapci mu nesto utjesno i cekaj..provalu suza,otimanja,saketanja..samo ga neostavljaj i negrdi.Pokazi mu da si tu i da ga cuvas.Kad se sve stisha (pred spavanje)pomozi mu da isprica sto ga je naljutilo.

[tanjabb]

Ja sam svom 8-godisnjaku jos i danas ispusni ventil. Doduse ne udara me vise (a poceo je taman negdje s 3,5 isto kao sto Diami pise, potpuno isto) ali masu svojih frustracija istresa na meni. Nekad se skuliram pa ga smirujem, nekad nemam zivaca pa se posvadjamo.

[Stefanova_mama]

Kod obojice je ta faza naisla negde oko 3 godine. Moje objasnjenje je da to rade jer nas najvise vole i u nas imaju poverenja, kod nas znaju da mogu istresti svako osecanje na nas. Proslo je spontano. Ja sam uglavnom grlila cvrsto dok se istutnje. I vecinom je ta agresija u zagrljaju prelazila u plac.

Druga stvar je nauciti ih da verbaliziraju zbog cega su ljuti, to je kod moje obojice jako tesko islo.

[lucy30]

evo i moja je isto sad 2 god i 8 mjeseci i dešava se ista stvar
svaki put kad je netko naljuti oće na mene, al u zadnje vrijeme počela se i ljutiti
stane u jedan kut kuhinje, poklopi oči i onda tako tu stoji, kao ona je ljuta

a meni to jako ružno djeluje kad ide mamu tući, al vidim da vas ima dosta, valjda je to neka faza
slažem se i sa stefanovom mamom za ovo što je napisala

[Diami]

Ma u biti ja ne bi tu puno reagirala u početku, al su me "povukli" (kako to zna bivati) sveki i moji roditelji svojim komentarima kako je to ružno, strašno i što ja znam. A ja vidim da je njemu to doslovce ispušni ventil. Sad je u velikom razvoju govora, puno toga hoće reći ali mu fali riječi, počesto se desi da nešto kaže a ne razumiju ga (što zbog drugog jezika, što zbog govora) i sve to onda rezultira takvim "slomom".

A sad kad čitam da toga ima i više nego sam mislila, odmah mi lakše i nekako mi se više ne čini tako "strašno".

I meni se čini da će kod nas to s verbaliziranjem biti nešto teže, ali radit ćemo na tome, pa će i to valjda s vremenom doći na svoje.

[Eva82]

to rade jer nas najvise vole i u nas imaju poverenja, kod nas znaju da mogu istresti svako osecanje na nas.

U potpunosti se slazem sa ovim.
I mi smo imali tu fazu, srecom kratko je trajalo.
Da, jedino "ispravno" rjesenje bio bi razgovor.
No i kod nas je to negdje prestalo kada mi je prekipjelo i kada sam mu vratila

[mama courage]

ne dozvoljavam da istresa svoje frustracije na meni (niti bilo čemu drugome). nikad to nisam dozvoljavala. ako je i bilo takvih trenutaka znala bih je u po riječi prekinuti bilo pogledom, rječju ili pokretom. kad bi se smirila dala bih joj u 2-3 rečenice do znanja da tako to ne ide, da razumijem da je ljuta blablabla, da ću joj pomoći blabla, ali da se tako ne razgovara i ne ponaša (barem ne u našoj kući, jer je jednom počela histerizirati vidjevši kako to radi mala od frendice). ne bih previše tupila. sreća naša je što je ona prilično rano mogla verbalizirati tj. govoriti. ono dva puta što je ručica i poletjela (kad je bila mala), bila je zaustavljena u letu, a jednom sam joj i vratila udarac (naravno ne istim intenzitetom).

[mama courage]

Kaj bi još mogla pokušati?

ništa od onog što već sad činiš. i dalje čini tako. zaustavi mu ručicu u letu, budi i ti ljutita i otresita, ako zatreba. nemoj na to gledati blagonaklono i razumijevajuće. budi uporna i nastavi dalje. djeca ne smiju tući roditelje, kakva god da je frustracija i histerizacija u pitanju. nema tu opravdanja, tj. može se dogodi jednom dva puta (kao što se dogodi i nama), ali ovako ciljano svaki put, pa to je već obrazac i nije afekt.

[Stefanova_mama]

MC ti imas devojcicu, a to je jako razlicito. Meni se cini da je sa devojcicama mnoooogo lakse jer su nekako razumnije od samog pocetka i poslusnije i moze im se objasniti recima i one mogu odgovoriti recima.

Decaci su u tom periodu manje sposobni da recima iskazu bilo sta (ili su bar moji bili takvi i ova hrpa decaka koje znam).

I secam se S. koji je vise pricao nego M. u istom periodu, tacno mu u ocima vidis kako misli nadolaze i idu oci levo desno, a to se ne iskaze uopste ili se procedi par reci (jer nekako mi se cinilo da ne moze misli pretociti u reci) ili se reaguje fizicki kao vid komunikacije (rukom mi okrene glavu mesto da kaze pogledaj).

Kada se govorna brana otvorila nestalo je i tantruma (uglavnom) i agresivnih ispada bilo koje vrste. M. je cesto vristao npr. od kad se bolje razumemo recima to vise ne radi ili jako retko.

[saptacica]

Ja imam dečka i mogu potpisati MC do u slovo u oba posta.
Mi to jednostavno ne dozvoljavamo pa koliko puta treba.

[mama courage]

bez želje da provociram i poštujući svačija vlastita iskustva - mene bi stvarno zanimalo postoji li neka (psihološka) istraživanja na temu odgoja ženske i muške djece. ne vjerujem da je jaz toliko stereotipan samom genetičkom rodnom određenošću. ne znam... možda i griješim.

[Gloria's Mum]

ma nema,naravno..i cure znaju bit haharice ko i decki..i decki mirni "ko curice"
Mene nisu tukla djeca ,al su mi znali radit scene.Glo je recimo bila zaljepljena uz mamu,kao prvo dijete i bez bliznjih ovdje,izolovana sama s mamom(tata na terenu)nije ni cudo..Tako da bi znala cvilit satima kad bih je ostavila u dagisu(napunila godinu)..Srce mi se slamalo mjesecima.Kasnije se navikla na boravak tamo,al je zato histerisala kad bih dosla po nju.Cim me ugleda da idem,baci se u lokvu,blato,pod..i dreechii ko da je kolju..Nije bilo sanse da je mogu sakupit s poda,izvija se i otima..Mrak bi mi pado na oci svaki put kad trebam po nju..Starija djeca,trce roditeljima u zagrljaj,raduju se..a moja pada u komu..Jedna teta,inace strava pedagog objasnila mi je zasto se tako ponasa.Te da se neponavljam evo quatam se

Da,djeca se osjecaju slobodnima pokazati svoje frustracije onom roditelju u kojeg najvise imaju povjerenja(tj osobu koju najvise vole).
Smatra se da je upravo ta osoba "pocascena" svim izlivima emocija i jedino ona kao takva zna tumaciti razna stanja tj emotivne reakcije.
Raznorazne agresije,negodovanja i sl ponasanja nikada se nece desiti nekom drugom.Time zelim reci da vase djete "pravi scene" samo vama.Ne teti u vrticu,baki koja pokatkad cuva,susjedi..vec ce nakupljene frustracije bez obzira kako ili tko ih prouzrokovao,cuvati i donjeti ih upravo vama,(kao sto tvoj djecak nosi podignutu ruku tebi)onome koga najvise vole i od koga ocekuju pomoc.
Premalo je srce za velike emocije! U dobi od 3 god dijete nezna osjecaje pretociti u rijeci.
Nedaj mu da te tuce,preduhitri ga,uzmi ga za ruke,zagrli ga,sapci mu nesto utjesno i cekaj..provalu suza,otimanja,saketanja..samo ga neostavljaj i negrdi.Pokazi mu da si tu i da ga cuvas.Kad se sve stisha (pred spavanje)pomozi mu da isprica sto ga je naljutilo.

Te bih ja moje umorno,ispaceno,slinavo i bijesno dijete, tako blatnjavo i mokro drzala u zagrljaju sve dotle dok se nije opustila i napokon pocela PLAKATI.Tek tada kad se dobro isplakala,brisemo se,oblacimo i idemo kuci(nakon 45 min ).
Da je znala reci ono sto sjeca to bi sigurno bilo :"zasto si me ostavila mama?!" Dugi su to dani bili za nju,tako meni privrzenu,od 6,30-17,00 svaki dan.Iako oni tako mali nemaju osjecaj za vrijeme,znaju i vide da jedino bice koje znaju i vole nije tu.

Sa drugom curkom je to bila skroz druga prica

[Stefanova_mama]

Glo puno stvari si sumirala kroz ovaj post.

[danni]

moj L ima 3,4 god i ne udara me, ali identično to radi,
samo udarac zamjenjuje rijačima: ti si kriva, ti si glupa.
i sve sve sve isto.....
ja ga samo zagrlim i tješim dok se ne smiri ......

[tanjabb]

bez želje da provociram i poštujući svačija vlastita iskustva - mene bi stvarno zanimalo postoji li neka (psihološka) istraživanja na temu odgoja ženske i muške djece. ne vjerujem da je jaz toliko stereotipan samom genetičkom rodnom određenošću. ne znam... možda i griješim.

Ma nema spolne razlike (iako su decki u vecem postotku fizicki aktivniji od curica) ali ima urodjena razlika u karakteru, u to sam 100% uvjerena. Djabe ti svi principi i odgoj kad jedno dijete na taj isti odgoj reagira pozitivno a drugo negativno. Ja recimo znam malog Saptica i znam da je on jedno jako razumno dijete od kad je bio skroz mali . A moji su obojica (pogotovo mladji) karakterno potpuno drugaciji. Neko dijete nesto ne pogadja nimalo, drugo dijete ce roniti suze. Jedno ce pricati o tome, drugo ce sutiti i gutati u sebi. Ne mozes nikako generalizirati da bi tvoj odgoj tvog djeteta polucio iste rezultate na necijem tudjem djetetu. Niti kad isti roditelji imaju dvoje ili troje djece, pa ih isto odgajaju, a oni na taj odgoj reagiraju drugacije.

Lukas je svoje frustracije iskaljivao na meni jer sam mu bila najbliza.
Leon ih iskaljuje na svima, a najvise na sebi (zabija se u nas, u namjestaj...), place jer ga boli, pa se ponovo zabije . Tvoja to sigurno nije radila.

[saptacica]

Meni bi odletio u kaznu svaki put, pa imao godinu i pol ili pet. Pa ko duže izdrži, a ja znam da ću ja .
Možda sam preoštra, ali ovo sa grljenjem i smirivanjem nije my cup of tea. Ja radnju zaustavljam ko emsa, a tako radi i MM.


Možda smo time slomili duh djetetu, prema novim odgojnim preporukama, ali meni moj instinkt kazuje ovako.

[saptacica]

Oću reć, i mi smo karakterno drukčije, a ne samo djeca, pa svatko radi na svoj način .

[maryca]

Mi to jednostavno ne dozvoljavamo pa koliko puta treba.

xx

nema sanse.

nekada mislim da sam prestroga, ali neke stvari ne tolleriram i tocka.

[Krumpirić]

Ja imam dečka i mogu potpisati MC do u slovo u oba posta.
Mi to jednostavno ne dozvoljavamo pa koliko puta treba.

ja imam oboje i potpisujem.

[mama courage]

Ne mozes nikako generalizirati da bi tvoj odgoj tvog djeteta polucio iste rezultate na necijem tudjem djetetu. Niti kad isti roditelji imaju dvoje ili troje djece, pa ih isto odgajaju, a oni na taj odgoj reagiraju drugacije.

pa nisam pala s kruške da generaliziram , naravno da su djeca (karakterno) različita (mada se stalno provlači i teza o tome koliko su dječaci zahtijevniji) i da su to na kraju krajeva i roditelji i da im odgojne metode znaju, ali ne moraju biti iste bilo prema istom ili prema ostaloj (vlastitoj) djeci... no nekako si mislim, da za svako dijete (izuzimam djecu s dijagnozom, jer nisam previše stručna o tome davati sud) postoji njegov način odgoja koji će na kraju polučiti slične, ako ne i iste priželjkivane rezultate. kod nekog djeteta možeš biti popustljiviji jer je eto razumnije, kod nekog moraš imati čvršći stav jer mali hahar ne zna drugačije.

Možda smo time slomili duh djetetu, prema novim odgojnim preporukama, ali meni moj instinkt kazuje ovako.

x
jel tvoje dijete razumno zato što je takvo karakterno ili što si ga ti takvog odgojila... pitanje je sad.

[MamaMu]

kod mene je isto...ko god da je naljuti ona ide meni da se ispuse...ne uzvracam joj udarac,nikad...pokusam s njom razgovarati,da mi kaze sto se naljutila,objasnim joj da ako nesto se ne moze,onda ne moze da zbog toga ne treba druge tuci...u zadnje vrijeme ide rukom prema stomaku i govori:ubit cu bebe...onda joj objasnim da ne smije tuci stomak,jer ce mama morati doktoru ici...ponekad uspjevam stisati bjes i ljutnju,ponekad opet dobijem i koju po turu najlakse joj je mamu

mislim da je to faza koja ce s vremenom proci,samo treba strpljenja...

[mrcinela]

i moj to isto radi! tuče mene i baku!
u vrtiću sam vidjela da ga tuče jedan mali od godinu dana ( a on ima 2)
pa mi je pričao da ga tuče jedna curica, i ja sam pitala tetu i ona kaže da on uopće ne vraća toj djeci a mene zvekne čim se naljuti.
a sinoć na tv-u smo gledali hokej i došlo je do velikog fajta i on se jako uznemirio i govorio TUČEEE TUČEEEE pa sma ga nekako uvjerila da se igraju i promjenila program.
pretpostavljam da mu je to od vrtića.
tamo se ne usudi vratit pa meni vraća.

[danni]

ja primjećujem pomake na bolje
kažem mu pa nije mama kriva ako si se ti tamo udario
mama će ljubit bolu, gdje je bola,
nećemo se tako ružno ponašati....
znaš jedan dječak tako (nešto radio bzvz) i onda (nešto bzvz mu se i dogodilo)
ja njemu uvijek složim neku priču sa "jednim dječakom"
i pali.....
više volim tako, nego da ga tako jadnog šaljem u kaznu.
jer je on tada frustriran, on je na granici ljutnje i plača. zato jer je jadan i ne zna šta bi.
tako ja to vidim.
a kad nešto namjerno zločesto radi, i/ili usprkos tome što sam ja rekla da to ne radi,
onda ga šaljem u kaznu
ili ako govori ružno