Dakle, K ima 3,3g. Ugl. nemamo nekih većih problema, al me ta jedna stvar sad već i smeta polako. Kad god je ljut, naljutila ga ja ili netko drugi, hoće mene udariti. Nije to sad neki jaki udarac, njemu je bitnija sama gesta udarca. I zna da se ljudi ne tuku odn. da nije u redu udariti. Fascinira me recimo ako sam ja u jednom kraju stana, a on na drugom s tatom npr. i tata ga "naljuti" (jer ga ne razumije nešto ili mu nešto ne da ili nešto treće) - on s podignutom rukom za udarac hoda popreko cijelog stana (ili dvorišta...) da dođe do mene i lupi me.
Pokušali smo pričati, pokušala sam ga spriječiti, primiti mu ruke dok se smiri (onda u pravilu još poludi). Pokušala sam odmah reagirati na to što ga je uzrujalo i zagrliti ga. Pokušala sam i sa time-out-ovima, bilo da je sam u sobi bilo da sam ja pored (ili tata)... I sve on poslije shvati, da ne smije udarati, da to nije lijepo, da boli... Al kad je ljut - zaboravi to i opet ista priča - hoda s uzdignutom rukom do mene da bi me udario...
Sad kako je već pola godine u vrtiću, nekad kad je jako ljut/uzrujan dođe da bi baš onako "od očaja" puno puta zaredom udario, kao da mu je to ispušni ventil... Al to rjeđe, to mora biti onda neki stvarno jaki emotivni poticaj. Kad je ljut, npr. ako mu probam primiti ruke i kažem da to ne radi, da nije lijepo/boli i sl. onda on ponavlja "ja volim mamu lupiti" i sl.
Prije svega ne znam zašto uvijek ide meni, u stanju me sistematski tražiti po sobama dok me ne nađe (u kuhinji, kupaonici, spavaćoj, gdje već jesam) da me može udariti. I velim nije to sad jako, al nije u redu.
Kaj bi još mogla pokušati?




U dobi od 3 god dijete nezna osjecaje pretociti u rijeci.



,al su mi znali radit scene.Glo je recimo bila zaljepljena uz mamu,kao prvo dijete i bez bliznjih ovdje,izolovana sama s mamom(tata na terenu)nije ni cudo..Tako da bi znala cvilit satima kad bih je ostavila u dagisu(napunila godinu)..Srce mi se slamalo mjesecima.Kasnije se navikla na boravak tamo,al je zato histerisala kad bih dosla po nju.Cim me ugleda da idem,baci se u lokvu,blato,pod..i dreechii ko da je kolju..Nije bilo sanse da je mogu sakupit s poda,izvija se i otima..Mrak bi mi pado na oci svaki put kad trebam po nju..Starija djeca,trce roditeljima u zagrljaj,raduju se..a moja pada u komu..Jedna teta,inace strava pedagog
objasnila mi je zasto se tako ponasa.Te da se neponavljam evo quatam se



