the death and the maiden

[mama courage]

napisah naslov topica po filmu sa s. weaver (po meni odlican), al sadrzaj filma nije tema ovog topica, nego treba mi savjet kao sto naslov topica veli... imamo smrtni slucaj u obitelji. ako se sjecate topica "ruzna masta" spominjala sam moje kumce koje je u rujnu 2005. krenulo u prvi razred... prije dva dana se vracala sa mamom, bakom i didom (svi 4 zive zajedno) kuci, didi je pozlilo, sjeo je da dodje sebi, mada se hvatao za srce i poceo zapomagati:"srce, srce..." a njegova zena (baka) histericna kakva je uvijek, je naravno pocela takodjer zapomagati... svi su bili ocajni i dida je pred samim ulazom u svoju zgradu pao i umro (dok su cekali hitnu). <
><
>od te veceri mala je kod mene (vec dva dana)... odemo do njenih, nesto na
zinu pojedemo (a "namamim" je time da moramo otic po njen friski ves.), al mala nema ni najmanju zelju da spava tamo... smrt dide je primila prilicno "trezveno" pa cak i na neki nacin... morbidno ?! ovo su njene rijeci (nasumice navedene):"pa moj dida je bio debel, sto ga svi sad zale, pa morao je umrijeti... svi mi moramo umrijeti... i pio je rakije... al nece on meni vise piti rakije... a sto dolazi hitna ? pa on je umro... moj dida mrtvac... ma joj kako bi ono auto udarila (auto u kojem je dida poceo zapomagati)..." <
><
>i sve tako u tom tonu... ne zelimo malu da forsiramo. nek spava kod mene koliko bude htjela... sve didine slike (cak i ona "osmrtnicka") su sklonjene iz kuce... ja pokusavam s njom pricu, kad ga ona spomene... al ni sama ne znam sto da velim na njeno:"a sto su svi sinoc dosli kod mojih? pa sto umro je, nije to nista posebno?"<
><
>mislim da je mala ljuta na svog didu, sto se nije
inuo o sebi nego prekomjerno jeo i pio. njen dida (a u stvari tetak moje mame) je bio pravi bonvivan i svi su ga jako voljeli. posebno "njegove" zene, kojima je bio jedino musko u obitelji...<
><
>mala ce preko vikenda ostati kod mene. u ponedjeljak ici ce na skolski izlet, a u utorak je ispracaj na mirogoju (na koji bi - po psihologinjama - trebala i mala biti nazocna)...<
><
>i trebala bi polako ponovo ici doma... vec je dogovoreno da ce ici kod psihjatrice slijedeci tjedan... al mene zanima sto uciniti ? na koji ju nacin recimo pripremiti sa ispracaj? nekom naslikanim crtezom il pismom upucenom didi ? ja sam prvo mislila na pricu koju "prodajem" svojoj zuji, da je njena baka (mm mama) s andjelima...al mislim da to nije za ovo slucaj... <
><
>pomozite do
im savjetima. hvala <i></i>

[kimama1]

sama si odgovorila na većinu stvari - po meni je mala rastrzana - s jedne je strane ljuta na djeda jer se nije pazio, s druge, kao da opavdava to činjenicom da svi moramo umrijeti - a to je ono na što su je vjerojatno odrasli pripremali<
>čini mi se da je psihijatar malo pretjerano rješenje ako malena nema drugih problema osim suočenja sa smrću, dobar psiholog radije<
>mi inače pričamo o tome kako mrtvi putuju u nebo, gdje postaju zvjezdice...tako si ona može oda
ati jednu zvjezdicu koja će biti "njen nono" i koji će cijeli život paziti na nju.<
>i ja imam moju zvijezdu. funkcionira. <i></i>

[Lidija]

Zvjezdice su ponekad ''opasne''.<
><
>Ovo je tekst koji je po meni Ok:<
><
>Quote:DIJETE I SMRT<
>KAKO DJECA RAZUMIJU SMRT? <
><
>U želji da zaštite dijete od neugodnih životnih iskustava odrasli, a naročito roditelji, skloni su iz svog odnosa sa djetetom isključiti neke teme, neka iskustva. Često je jedan od razloga tome nesigurnost roditelja u vlastito ponašanje, osjećaje i stavove u tim situacijama. <
><
>Jedna od tih tema je i smrt. <
><
>Razumijevanje smrti ovisi o djetetovoj dobi i sposobnostima te o obilježjima kulture u kojoj živi. <
><
>Dijete u dobi od: <
><
>3 do 5 godina smrt smatra vrstom sna, jer nije u stanju shvatiti konačnost života i stoga je uvjereno da će se pokojnik jednog dana vratiti (kao u crtiću). <
>5 do 9 godina shvaća konačnost života, ali ne uviđa da je smrt neizbježna svim ljudima. Fenomen smrti personificiraju, pa smrt vide kao osobu. <
>9 i više godina, dijete uviđa da je smrt dio životnog ciklusa i da je neizbježna. To omogućava da uviđaju i mogu prihvatiti njezino fizičko i psihičko značenje (shvaća da se umrli više nikada neće vratiti). <
>KAKO DJECA TUGUJU? <
><
>U situacijama smrti bliske osobe djeca najčešće: <
><
>niječu da se smrt dogodila <
>povlače se u sebe <
>pate, pokazuju psihičku bol <
>osjećaju se krivim za smrt bliske osobe <
>pokazuju neprijateljstvo - ljutnju prema umrloj osobi <
>plaše se da i druge bliske osobe, ili oni sami, ne umru <
>traže da se njihove svakidašnje aktivnosti i dalje redovito obavljaju <
>Kako će se svako pojedino dijete ponašati ovisi o tri čimbenika: <
><
>OBITELJSKOJ SITUACIJI - ako je u obitelji sigurno, zaštićeno, dijete će se zdravo ponašati i u toj situaciji, bez obzira na to što će neke njegove reakcije možda biti "čudne". <
><
>NAČIN NA KOJI JE OSOBA UMRLA - neočekivana smrt najteže pogađa i djecu i odrasle. <
><
>DJETETOVA DOB I PRETHODNO ISKUSTVO - starija djeca, pogotovo ona koja su već prošla proces žalovanja zbog gubitka bliske osobe, lakše će podnijeti smrt bliske osobe. <
><
>KAKO PRISTUPITI DJETETU KOJEM JE UMRLA BLISKA OSOBA? <
><
>Evo nekoliko roditeljskih postupaka koji mogu pomoći u pristupu i održavanju odnosa s djetetom kojem je umrla bliska osoba: <
><
>strpljivo odgovorite na sva djetetova pitanja u vezi sa smrću, koristeći se kod manje djece primjerima s igračkama, domaćim životinjama i kućnim ljubimcima; <
>nikad ne recite djetetu da je premalo i da neće razumjeti o čemu se radi; <
>recite djetetu kako se vi osjećate u vezi sa smrću bliske osobe, pričajte s djetetom o umrlome, a naročito u čemu vam nedostaje; <
>omogućite djetetu da u razgovoru iskaže sve vrste osjećaja prema umrlome; <
>upoznajte dijete s običajima vaše obitelji, vjere, kulture i uključite ga, ako hoće, u rituale (odlazak u crkvu, pogreb, paljenje svijeća i drugo); <
>omogućite djetetu da nastavi sa svakidašnjim aktivnostima (igra, odlazak u vrtić) onda kad to poželi; <
>budite strpljivi sa sobom i s djetetom. <
>TUGOVANJE JEDNOG ČETVEROGODIŠNJAKA <
><
>Četverogodišnjem dječaku poginuo je otac u ratu. Dječaku odmah nisu rekli što se dogodilo, ali se po njegovim crtežima s puno crne boje moglo vidjeti da dječak nešto naslućuje. Nije bio na očevu pogrebu. O smrti oca doznaje od djece iz susjedstva, nakon čega mu majka objašnjava da je "tata na nebu". Nakon toga i dalje teške osjećaje iskazuje kroz tamne boje i traži veću pažnju od odgojitelja u vrtiću. Crtež mu pomaže da iskaže strah i tugu i nakon dvadesetak dana počinje s odgojiteljima govoriti o svom tati. Tri mjeseca poslije dječak prihvaća očevu smrt, raspituje se za svoju i maminu budućnost i rado s djecom i tetom iz vrtića odlazi na očev grob. <
><
>BITNO JE ZNATI! <
><
>Smrt je prirodni završetak života. Smrt bliske osobe pogađa sve ljude - i odrasle i djecu. Govoriti o smrti znači govoriti o životu. <
><
>Ako je moguće, dijete treba pripremiti za smrt bliske osobe. Iznenadna smrt uvijek je traumatsko iskustvo pa je potrebno: <
><
>pokazati veliko strpljenje i razumijevanje za sve djetetove osjećaje i ponašanja; <
>pružiti mu utjehu, potporu i graditi osjećaj sigurnosti u sadašnjosti i budućnosti; <
>poticati dijete da iskazuje svoje osjećaje prema umrlome, da se sjeća umrloga po lijepome i da o njemu govori; <
>uključivati dijete u običaje tugovanja u obitelji. <
>Priredila: dr. sc. Antonija Žižak <
><
><
>Što se tiče pogreba ja bih maloj ostavila na izbor zeli li ili ne ici na pogreb. I postovala bih taj izbor.<
><
> I 9.8.90<
>M 13.5.96<i></i>

[mama courage]

Quote:Priredila: dr. sc. Antonija Žižak<
><
>lidija... zabezeknuta sam. pa to je nasa tonkica?! otkud ti ovaj tekst ? jel ti nju poznajes i osobno ? <i></i>

[Lidija]

tonkica je http://www.erf.hr/odsjeci/pup/zizak.htm <
><
><
>a tekst je sa http://www.vrtic-utrina.hr/unicef/index.html I 9.8.90<
>M 13.5.96<i>Edited by: Lidija at: 28/5/06 0:06<
></i>

[Maslacak]

Kad sam imala mozda 2,5- 3 godine cesto sam znala gledati sto moj susjed radi. On je bio stariji covjek (mozda nesto mladji od mog djeda koji je bio osadesetogodisnjak) i jednog dana je gulio kolce za vinograd u svojoj baraki. Ja sam dosla do njega i dosadjivala mu sigurno sa pitanjima i gledala bi sto radi ... kad me odjedanput iz cista mira potjerao u kucu jer je vani hladno. Bila sam se naljutila na njega zasto me tako grubo tjera i nakon nekog vremena sam se vratila van- medjutim on je samo lezao ispruzen na travi. znam da sam otisla kod mog
ata koji je bio u kuci i da sam mu rekla da je barba Martin umro i da me
at gledao u cudu. Izasao je samnom vani i uvjerio se da on stvarno lezi mrtav i onda je otisao reci susjedi koja je bila u svojoj kuci.<
>Ta njegova smrt mi je u tom trenutku bila nesto najnormalnije, ono sto me sokiralo i uplasilo su bile suze i sok njegove zene.<
>Isto tako sjecam se moje tete na sprovodu kad joj je poginuo muz- bilo mi je jako strasno gledati je u tom soku, slusati njeno naricanje i plac.<
> <
><i>Edited by: maslacak at: 28/5/06 13:50<
></i>

[Matilda]

MC, imaš mail.<
><
> <i></i>

[mama courage]

cure hvala vam za vasu pomoc. veceras mala spava kod svojih, jer sutra ide na skolski izlet. al nije prestajala me panicno propitivati hocu li ja nakon izleta doci po nju i smije li opet kod mene spavati. predstoji na oprostaj na mirogoju u utorak.<
><
>mala je imala veceras "o
acun" sa mamom. pokusavala je mamu uvjeriti da je dida u bolnici, te mozda jave da mora tamo ostat 30 dana, pa da ce se vratiti. kad je mama odgovorila da nece tako nesto javiti iz bolnice, mala ju je ljutito pitala:"otkud ti to znas?!?". i po nekim drugim reakcijama stice se dojam da je mala kivna na mamu, kao da je mama "otjerala" didu. u stvari u daljem toku razgovora ona je valjda nesto spomenula na tu temu (da njena mama ne zeli da se vise dido vrati) na sto je moja rodjaka (tj. njena mama)
iznula u plac i rekla pa da je dido njen tata i da ga ona voli i kako moze tako reci da ne bi voljela da dido se vrati, da bi ona to jako voljela... (ne znam ostatak, jer nismo imale vremena do kraja popricati) no savjetovala sam je da bude kao i tad i ubuduce iskrena u svojim osjecajima, nek je
iznula u plac i osjecala se povrijedjenom. mozda je ta reakcija bolja nego da joj je trezveno pocela nesto dalje objasnjavati. <
><
>nekako mislimo si da bi oprostaj na mirogoju (ne spustanje urne u grob, to je tek u cetvrtak) bio odlicna prilika da se mala na neki nacin "oprosti" s didom. ja sam rekla njenoj mami da cu ja sutra s njom popricati, da je necemo forsirati, al da ipak najbitniji dio "posla" tj. reci joj da je dida mrtav mora odraditi ona tj. njena mama (tog je ona i svjesna)<
><
>ma... u stvari nemamo ni vremena bit u komi. sve se nesto kliberimo, a sve je bezveze.<
><
> <i></i>

[mama courage]

a da da dodam... mala stalno potencira da joj je dida umro jer je bio debel. tu recenicu je sigurno pokupila od bake i meni je uzasno da na taj nacin percipira didu. on je bio debeo i sto je tu je. u svakom slucaju sam joj objasnila da se od debljine ne umire, nego da je njen dida bio star i da mu je srce bilo slabo (sto je i istina)... ne znam.. naravno sad mogu krenuti price oko "slabog srca" i moze se ispostaviti da je ta prica svojevrstan autogol, al si mislim da ova prica da je bio debel nju asocira na cinjenicu da je dida mogao ostat i ziv da je poslusao svoje ukucane koji su mu stalno govorili da je debeo i da treba na dijetu. na neki nacin krivit ce didu sto nesto nije ucinio po tom pitanju. a ovako, srce je srce... ne znam... nisam vise pametna.<
><
>veceras se vozimo ka njenima, kad ce moja zuja:"idemo kod tete b. (to je njena mama), pa kod tetke s. (njena baka)" i ko za vraga rece moja zuja onako djetinjasto naivno:"i kod tetka d. " a ova ce odmah... "sto je ona to rekla?"... pa sam ja objasnjavala prvo zuji da je tetak d. u nebu sa andjelima, kao i njena baka e., te onda maloj da ja to tako objasnjavam zuji gdje su nama drage osobe....jer ko fol zuja je jako mala pa ne moze shvatiti gdje je njena baka e. a sada i tetak d. i onda je mala pocela mojoj zuji takodjer objasnjavati da je tetak d. tj. dida d. na nebu sa andjelima... <
><
>i da jos nesto dodam... uzasno sam bijesna na jednu njihovu susjedu. mi jucer prilazimo zgradi gdje nas njena mama ceka i neke dvije susjede... svi krecemo u hodnik zgrade... s ledja nam prilazi treci susjed hoce da izjavi saucesce, ja malo grubo odgurnem njegovu ruku (koja je krenula ka mojoj rodjaki) pokazujuci na malu, on odmah skonta i uopce se ne ljuti nego se meni nasmijesi onako... izgubljeno... a jedna susjeda koja je posla sa nama u zgradu pa do lifta, krenula tom susjedu objasnjavati kako je to bilo kad je nas rodjak umro pred zgradom prije 2 dana, kako se hvatao za prsa i pjenio... mi svi u liftu, moja rodjaka pokusava prekinuti spiku a ova stara baba sere li ga sere (sorry na izrazu)... a mi ono "ma do
o. ma..." i pokazujemo pogledima na malu. a ova nesto ko usuti pa opet poce nesto:"znam ja kako je to... i ja sam to prosla. kad sve prodje... samo vi mene zovnite"...kasnije mi rodjaka priznala da je kad nas je vidjela da se priblizavamo ulazu u zgradu fino zamolila susjetke da prestanu sad o tome pricati, jer dolazi mala... a ova babetina trkelja li trkelja dalje... ma doslo mi je da joj opalim samarcinu <
> <i></i>

[JiA]

Ja ti tu ne znam puno, ali ti šaljem jedan veliki ... tebi i malenoj! <i></i>

[TmamaKiN2]

MC sve ces ti njih dovesti u red zalosno je kad roditelji nisu u stanju "odraditi" svoj dio odgovornosti, no opet sreca je u cijeloj prici da si ti tu, trezvena i spremna pomoci i da ce curica u tebi sigurno naci utociste, makar privremeno <i></i>

[Solea]

MC, iskreno mi je zao <
>I odrasli se tesko nose sa gubitkom drage osobe a kamoli djeca...Zao mi je zbog djevojcice koja gubitak djeda tako intenzivno prozivljava. Da, prva emocija je ocito ljutnja. Ljutnja zbog gubitka, nenajavljenog, nezeljenog. Mozda nije ljuta samo na djeda koji se nije dovoljno cuvao pa je doslo do smrti. MOzda se ljuti i na druge odrasle osobe iz djedove blizine koje ga nisu dovoljno cuvale. Mozda cak dio odgovornosti prebacuje i na sebe. Mislim, ne znam, samo naglas razmisljam a mozda totalno pogresno postavljam stvari?<
><
>U svakom slucaju vjerujem da bi bilo do
o da malena bude na ispracaju. Da se i ona na svoj nacin pozdravi sa didom. Tako ce lakse i prihvatiti cinjenicu da on vise nije s njom, s vama, onako kako je do sada bio.<
><
>Vjerujem da ti ovaj dio oko pojasnjavanja sto smrt jeste odradjujes odlicno i da joj uspjevas pruziti i utjehu i odmak od kucne atmosfere koja je sigurno teska i preteska ali isto tako sam sigurna da ju ne treba potpuno izmaknuti. Mama, koliko god joj sada bilo tesko, treba sa malenom razgovarati o osjecajima koju ju sada preplavljuju, pokazati joj svoju tugu i dozvoliti joj da i ona na svoj nacin tuguje.<
>Drzite se! <
> V.98. <i></i>

[tinfran]

MC, drži se . Mogu samo reći, da u svojoj nevolji, tvoji rođaci zaista mogu biti sretni što imaju tebe. <
><
><
><
><
><
><
><i></i>

[mama courage]

drage cure<
>hvala vam na podrsci i rijecima utjehe <
><
>mama je njena itekako spremna odraditi svoj dio posla (samo sto je mala do sada "bjezala" iz svog okruzenja, pa nije bilo prilike, a nije ni htjela nesto na silu), sto je sinoc ucinila. objasnila je maloj sto se desilo i da je u utorak ispracaj, te ju pitala hoce li mala da bude s njima tamo, sto je ovaj potvrdila... rekla joj je i da moze biti kod mene, al ne dugo, jer ja (ko fol) opet cu ici u ch, a i treba ponovo i dalje zivjeti... popustamo maloj u tom pogledu sto god mala pozeli u smislu gdje bi voljela sad biti, tako bude. <
><
>njena baka (inace jako naporna zena) naravno ima svoju teoriju, ona to ne bi tako, ona bi njoj rekla da mora biti kod kuce. i da cemo ju samo tako razmaziti njena baka je tip zene da nije procitala ni jednu suvislu knjigu u zivotu, nikad nije izasla van granica juge tj. hr, al sve najbolje zna, bolje od bilo kojeg doktora il naucnika! ono, njoj je bitnije sto veli susjeda kad stoje pored kontejnera nego svi psiholozi s kojima je njena kcer do sada kontaktirala <
><
>eto. sutra idemo na ispracaj i maloj je receno kako ce biti i ona hoce da bude nazocna. zamolila je mene da se ne oblacim u crno, nego nesto veselo. ajd, do
o. <
><
>cujemo se sutra. veceras je mala opet kod mene.<
> <i></i>

[TmamaKiN2]

MC <
><
>edit - opravdala si svoj nick 100% <i>Edited by: TmamaKiN2  at: 30/5/06 8:45<
></i>

[antonia]

MC, nisam pametna sto savjetovati, moj dino je prilicno do
o prihvatio smrt svog djeda (mm-ovog tate). no prica je potpuno drugacija, al mislim da je bitan momenat u cijeloj prici bio taj da se dino na jedan nacin oprostio od djeda (na sahrani nije bio). mene je moja sveki molila da ga dovedem da vidi djeda, meni je to bilo prestrasno, al sam ipak dopustila i mislim da sam napravila najbolji moguci potez... naravno da smo prije toga s njim obavili razgovor tipa djeda nema, na nebu je s andjelima, puno te voli, pazit ce te i cuvati i onda smo ga pitali zeli li ga jos jednom vidjeti. on je htio i sve je proslo do
o.<
><
>saljem ti jedan veeeeeeeeeliki podrske, a malenoj i <i></i>

[mama courage]

evo, prosao je i ispracaj... jucer... bilo je okej, osim sto je mala, naravno tuzna i shrvana bolom, iskoristila trenutke slabosti njene mame i pocela joj vadit zivac. razumijem da sam maksuz morala kupiti deset ruza (da ih mozemo bacati didi), jer je ona to htjela (pa smo po onom pljusku isle na plac), da sam se ja morala obuci u roza, tj. nisam smjela u crnini (pa sam izgledala kao idiot medju svima, al ajd), al kad je mala kod svojih pocela zanovijetati te ona hoce ovu roza majicu, a nece onu roza obuci, te nece fine roza samtane hlacice, nego hoce roza trenirku (?!), te se duriti i bacati, te u jednom trenutku zaprijetila mami:"vidjet ces ti"... e onda nisam imala vise razumijevanja, pa sam joj rekla da nije fino od nje se tako ponasati prema mami, da sam joj ispunila svaku zelju koju je htjela, al da sad mora mamu slusat. <
><
>sad treba samo naci balans izmedju toga da joj se udovolji, jer joj je tesko i da joj se ne udovolji, jer koristi priliku i postaje uistinu bezo
azna. mogu samo zakljucit da ako moja rodjaka njih obje (i baku i kcer) ne dovede u red i ne presjece ovo ponasanje, da se moze oprostiti sa mirnim zivotom <
> <i></i>