Postao/la Lidija » 27 svi 2006, 01:17
Zvjezdice su ponekad ''opasne''.<
><
>Ovo je tekst koji je po meni Ok:<
><
>Quote:DIJETE I SMRT<
>KAKO DJECA RAZUMIJU SMRT? <
><
>U želji da zaštite dijete od neugodnih životnih iskustava odrasli, a naročito roditelji, skloni su iz svog odnosa sa djetetom isključiti neke teme, neka iskustva. Često je jedan od razloga tome nesigurnost roditelja u vlastito ponašanje, osjećaje i stavove u tim situacijama. <
><
>Jedna od tih tema je i smrt. <
><
>Razumijevanje smrti ovisi o djetetovoj dobi i sposobnostima te o obilježjima kulture u kojoj živi. <
><
>Dijete u dobi od: <
><
>3 do 5 godina smrt smatra vrstom sna, jer nije u stanju shvatiti konačnost života i stoga je uvjereno da će se pokojnik jednog dana vratiti (kao u crtiću). <
>5 do 9 godina shvaća konačnost života, ali ne uviđa da je smrt neizbježna svim ljudima. Fenomen smrti personificiraju, pa smrt vide kao osobu. <
>9 i više godina, dijete uviđa da je smrt dio životnog ciklusa i da je neizbježna. To omogućava da uviđaju i mogu prihvatiti njezino fizičko i psihičko značenje (shvaća da se umrli više nikada neće vratiti). <
>KAKO DJECA TUGUJU? <
><
>U situacijama smrti bliske osobe djeca najčešće: <
><
>niječu da se smrt dogodila <
>povlače se u sebe <
>pate, pokazuju psihičku bol <
>osjećaju se krivim za smrt bliske osobe <
>pokazuju neprijateljstvo - ljutnju prema umrloj osobi <
>plaše se da i druge bliske osobe, ili oni sami, ne umru <
>traže da se njihove svakidašnje aktivnosti i dalje redovito obavljaju <
>Kako će se svako pojedino dijete ponašati ovisi o tri čimbenika: <
><
>OBITELJSKOJ SITUACIJI - ako je u obitelji sigurno, zaštićeno, dijete će se zdravo ponašati i u toj situaciji, bez obzira na to što će neke njegove reakcije možda biti "čudne". <
><
>NAČIN NA KOJI JE OSOBA UMRLA - neočekivana smrt najteže pogađa i djecu i odrasle. <
><
>DJETETOVA DOB I PRETHODNO ISKUSTVO - starija djeca, pogotovo ona koja su već prošla proces žalovanja zbog gubitka bliske osobe, lakše će podnijeti smrt bliske osobe. <
><
>KAKO PRISTUPITI DJETETU KOJEM JE UMRLA BLISKA OSOBA? <
><
>Evo nekoliko roditeljskih postupaka koji mogu pomoći u pristupu i održavanju odnosa s djetetom kojem je umrla bliska osoba: <
><
>strpljivo odgovorite na sva djetetova pitanja u vezi sa smrću, koristeći se kod manje djece primjerima s igračkama, domaćim životinjama i kućnim ljubimcima; <
>nikad ne recite djetetu da je premalo i da neće razumjeti o čemu se radi; <
>recite djetetu kako se vi osjećate u vezi sa smrću bliske osobe, pričajte s djetetom o umrlome, a naročito u čemu vam nedostaje; <
>omogućite djetetu da u razgovoru iskaže sve vrste osjećaja prema umrlome; <
>upoznajte dijete s običajima vaše obitelji, vjere, kulture i uključite ga, ako hoće, u rituale (odlazak u crkvu, pogreb, paljenje svijeća i drugo); <
>omogućite djetetu da nastavi sa svakidašnjim aktivnostima (igra, odlazak u vrtić) onda kad to poželi; <
>budite strpljivi sa sobom i s djetetom. <
>TUGOVANJE JEDNOG ČETVEROGODIŠNJAKA <
><
>Četverogodišnjem dječaku poginuo je otac u ratu. Dječaku odmah nisu rekli što se dogodilo, ali se po njegovim crtežima s puno crne boje moglo vidjeti da dječak nešto naslućuje. Nije bio na očevu pogrebu. O smrti oca doznaje od djece iz susjedstva, nakon čega mu majka objašnjava da je "tata na nebu". Nakon toga i dalje teške osjećaje iskazuje kroz tamne boje i traži veću pažnju od odgojitelja u vrtiću. Crtež mu pomaže da iskaže strah i tugu i nakon dvadesetak dana počinje s odgojiteljima govoriti o svom tati. Tri mjeseca poslije dječak prihvaća očevu smrt, raspituje se za svoju i maminu budućnost i rado s djecom i tetom iz vrtića odlazi na očev grob. <
><
>BITNO JE ZNATI! <
><
>Smrt je prirodni završetak života. Smrt bliske osobe pogađa sve ljude - i odrasle i djecu. Govoriti o smrti znači govoriti o životu. <
><
>Ako je moguće, dijete treba pripremiti za smrt bliske osobe. Iznenadna smrt uvijek je traumatsko iskustvo pa je potrebno: <
><
>pokazati veliko strpljenje i razumijevanje za sve djetetove osjećaje i ponašanja; <
>pružiti mu utjehu, potporu i graditi osjećaj sigurnosti u sadašnjosti i budućnosti; <
>poticati dijete da iskazuje svoje osjećaje prema umrlome, da se sjeća umrloga po lijepome i da o njemu govori; <
>uključivati dijete u običaje tugovanja u obitelji. <
>Priredila: dr. sc. Antonija Žižak <
><
><
>Što se tiče pogreba ja bih maloj ostavila na izbor zeli li ili ne ici na pogreb. I postovala bih taj izbor.<
><
> I 9.8.90<
>M 13.5.96<i></i>