Mame i bebe forum

Namjerno pitam za petogodišnjake (i starije) jer se sjećam da sam čitala da noćni strahovi nestaju nakon treće godine života djeteta.
K je imala već 4 puta u zadnjih par mjeseci jaku, jaku moru, ili što je to već bilo - upravo se jedna dogodila i moram priznat da smo se uplašili.
Da opišem: nekih pola sata-sat nakon što je zaspala, probudila se u znoju i urlajući, a najlakše bi njezino ponašanje pritom mogla opisati kao užasnuto :tresenje, cvokotanje zubima, vrištanje, širom otvorene oči, uplašen pogled, nepovezani govor. Uglavnom, izgleda jako zastrašujuće.
Za 5 minuta se smirila, i ispričala nešto kao - da je netko bio, neki čovjek kod nje u sobi i da je htio nešto ukrasti. Ili tako nešto
Jeste li se susrele s tim?

Prvi put smo se s tim susreli na moru ove godine.Naime H. (8 god.) je taj dan dobio lagano povišenu temperaturu,nije prelazila 37.5 i sve je bilo uglavnom ok.Zaspal je oko 11 i negdje za pol sata je sjeo na krevet i počeo nešto nepovezano pričati.MM i ja smo gledali smo ga i pokušavali s njim pričati kao da ga probudimo,ali on se u jednom trenutku počeo plakati ,zatim histerično vrištati i sve je trajalo par minuta nakon čega je ponovno zaspao koda niš nije bilo.Ujutro se sjećao samo da je vozio autić.
Nakon mjesec i pol ista priča lagana temp.buđenje nakon sat vremena plakanje i užasno vrištanje.
To je već bilo za paniku i doc opće prakse preporučila nam je eeg,ali je napomenula da po svemu pušemo na hladno.
Otišli smo u privatnu polikliniku i stvarno nakon opsežnog pregleda,anamneze i eeg-a ustanovljena je dijagnoza noćni strah uzrokovan temperaturom.Mislim da su mi te dve noći valjda bile nešto najgore do sad;stvarno ne ponovilo se

I nas je R(5 godina) 2 puta nesto strasno sanjao,mislila sam da cu poluditi od njegove neutjesne deracine, tih par minuta mi je trajalo i trajalo, samo se najednom poceo plakati, oci zatvorene, znoji se, a nakon deracine mirno zaspao ko beba. Ujutro nam je pricao da se bojao po noci, uglavnom prijatelj iz vrtica se boji policije pa mu je napricao hrpu gluposti i to smo lijepo razjasnili, nadam se da se nece cesto ponavljati. Kazu da je to sasvim normalno za njihovu dob jer nocu zivo preradjuju u glavi sve sto se dogadja oko njih.

O, da... ali kod nas nema vrištanja, samo neutješno plakanje i sumanuto hodanje po kući. Ne djeluje prestrašeno, samo izbezumljeno.
Možda mjesečari? ( moje dijete, ne K. ).

moje srednje djetesce je redovito prozivljavalo te nocne strahove. pocelo je negdje oko prve godine - mozda i ranije, ali tada nisam znala prepoznati da place zbog toga. do trece godine su ta nocna dogadjanja bila bas cesta, ali ipak su se prorjedjivala kako je rasla.
ne znam zbog cega se n. strahovi dogadjaju, ali znam da sam za nju bas uvijek mislila kako je dosta lako odgojivo dijete, pa mi se cini da je nocu imala svoj ispusni ventil. kao da je ponovo obradjivala dnevne informacije. i to nije izgledalo nimalo ugodno, nama posmatracima. plakanje je bilo pravo, snazno plakanje, nismo mogli s njom uspostaviti kontakt, na nasa pitanja davala je nesuvisle odgovore, mislim da nas nije prepoznavala, gledala je onako kroz nas. koliko znam u medicini to odgovara pojmu nocnih strahova, i navodno nije posebno zabrinjavajuce, ali je za roditelja svejedno frustrirajuce. savjete koje smo dobili bili su da je ne smijemo buditi i da trebamo cekati da prodje, a pomagalo je bas suprotno. tek kad bismo je uspjeli do kraja razbuditi, ona bi se konacno smirila. no to je samo nase iskustvo. ujutro se redovito nije nicega sjecala.
iza trece godine su ti dogadjaji prorjedili na par puta godisnje, ja sam se ponadala da ce ih do skole skroz izrasti, ali se i dan danas zna, iako rijetko, dogoditi burnija noc.

I moj F. isto se cesto zna buditi po noci. Onda hoda po stanu i na kraju dode kod nas u sobu i kaze da je ruzno sanjao. Nekad se to desi ivise puta u noci. Tada se zna i popiskiti u krevet. Ujutro se vrlo rijetko sjeca sta je radio i sanjao. Uglavnom sanja neka cudovista i lopove koji nam ulaze u stan. Onda odemo pogledati prozore i vrata i kad vidi da je sve zatvoreno opet zaspi. Mislim da na to ima veliki ucinak tv i agresivni crtici. Zato smo mi unatrag mjesec dana zabranili gledanje crtica tipa Yu-Gi-oh, Ninde, i sve one glupe crtice na Cartun Network. Uglavnom gledaju Nathional Geographic.

I mi smo dobili savjet od doc da ga ne budimo nego samo ga nekak umirimo i vratimo u njegov krevet.
Tih dana su nam se vrtile 100 i jedna dijagnoza po glavi od febrilnih konvulzija (njih smo isključili jer djeca s njima drugačije reagiraju ),do epileptičnih napada u snu

ja sam se sinoć fakat prestravila kako je to izgledalo....užasno, pregrozno.
još me strah

I mi se s tim mucimo,nije grozno kao kod tebe ,bas mi je zal mora da je prestrasno!

Vili se desava recimo jednom u tri mjeseca i onda par dana traje (ne za redom)samo neutjesno place,ni sada nisam ziher jeli budna ili ne ,uopce nemrem do nje nikak,ak ju diram i zelim utjesiti i zagrliti onda jos vise place i opire se i dosta to dugo vremenski traje(do sat vremena)

m. je to imala, jednom, nakon cijepljenja. imala je 14mj. nakon 1h kaj sam ju stavila spavat , sjela je u krevetu i vristala i plakala. nikak ju nisam mogla smirit, nakon par minuta se smirila sama. imam osjecaj da je cijelo to vrijeme spavala, da se nije probudila.
inace razlikuju nocne more i nocne strahove. za ove druge navodno su najcesci izmedju 4 i 12 (mislim! pa to ispada cijelo djetinjstvo.) godine. i kao spontano bi trebalo proci. ne savjetuje se buditi dijete kad se to dogodi, da se zapravo ne bi sjetilo toga u jutro. pokusat ga smirit. a roditelj bi valjda nakon toga trebao pokusat sebe smirit-jednim apaurinom ?!
za nocne more je drugacije; tu se dijete obicno samo probudi i sjeca se sna. ali tu vele da ga ne treba puno ispitivati o tome da ga se dodatno ne uplasi. i nakon more teze zaspi. i da, n.more se javljaju u drugoj polovici noci tak da si ja nekak mislim da ova moja to ima: cesto se probudi negdje oko 4h i onda se mucimo dok ponovno ne zaspi.

Nas je psihologica u vrtiću upozoravala da su strahovi, noćne more i brkanje sna i jave česta pojava u predškolskoj godini, te da pazimo da djecu ne ostavljamo same u tim trenucima.
AM se negdje oko 4-te godine počela bojati svojih snova. Sad spava s nama pa kad se to desi, priljubi se uz mene ili tatu i onda opet mirno zaspi. Sama je našla lijek za te noćne more, sad sanja neke sastanke na koje ide s prijateljima (likovi iz dječjih TV serija) koji ju brane od svega što ju plaši.

Juraj zna imati nočne more, a mislim da sam to negjde i pisala da zna mjesečarit.
No uglavnom s tješenjem to prestane relativno brzo. To se pojavljuje najčešće ako pred spavanje gleda neke glupe crtiće tipa action man, ili recimo po ljeti su im u vrtiću tete pustile Harry Pottera pa je i onda znao plakati, no što zapravo mene muči u zadnje vrijeme dolazi po noći iz sobe (prije nego je zaspao) i plače jer će on jednom umrijeti i isto tako svi mi.
Ja cure stvarno neznam kako da ga utješim. Sjećam se da sam i ja o tome dosta razmišljala u krevetu kao mala ali nisam se baš tako bojala smrti kao on. Ja se smrti dan danas bojim i znam još uvijek o tome razmišljati ali ipak kako to objasniti šestogodišnjaku??
Probala sam i sa nebom i sa anđelima...ne pali.

joj kimica ja TOCNO znam o cemu pricas....moja M(6) se pati s tim vec godinu i pol dana..svaku noc... identicno kao sto si to ti opisala samo malo dulje, nama treba i do 20 minuta da je smirimo...prosli i eeg i neuropedijatra i neznam koga sve ne... pomaka nema. tu i tamo se desi da prespava noc bez budjenja i onda ja mislim da je praznik...
a neznam kako joj vise pomoci. najteze od svega mi je sto ona prica cijelo vrijeme dok vristi a ja nju ne razumijem ni jedne jedine rijeci osim mama, mamice....
stotinu puta sam vec plakala i ja s njom u nemogucnosti da joj pomognem....

Sjecam se tog predskolskog razdoblja i sama sam imala nocne more- sanjala sam mrtvace. To je sve bilo povezano sa smrcu jednog mog cija- i cjela prica oko te smrti me dosta potresla.

Onda je moja mama to rjesila- izmolila bi samnom molitvu i rekla mi da ako prije spavanja mislim o lijepim stvarima da onda necu sanjati ruzno...

I ja se sjećam noćnih mora iz tog razdoblja. Jedan me san mučio još dugo godina iza toga, vjerojatno negdje do puberteta. Tad sam ga sama naučila savladati. Ne mogu to opisati riječima, to je bila neka ravnina koja se pretvarala u neke valove koji su se superponirali u veće valove i to je imalo i neki težak zvuk... ne doista to ne mogu opisati. No bila sam jako sretna kad sam ih uspjela sama zaustaviti u snu i nastaviti spavati dalje. Dok je to trajalo bilo je STRAŠNO. Takav sam sličan osjećaj doživjela kasnije, kad bi mi dali anestetik prije operacije, pa sam se instiktivno borila za svijest, da me ne proguta taj vir i tama u koji padaš bez svijesti. To se ne da opisati, ne mogu to ni danas opisati.

sad sam se sjetila da je ovo ustvari prvi put da javno pisem o ovom problemu..

maslacak, probali smo mi i molitvice, i mise, i blagoslov iz ruku Zlatka Sudca(da , da i njega osobno smo upoznali) i mijenjanje mjesta spavanja i spavanje sa nama u krevetu i neznam sta... jedino jos nisam probala hodati na trepavicama..nema pomoci, ona i nezna ujutro da je plakala, a ja sam nakon sto smirim nju, morala uspavljivati ponovo i ostale....(bar ove dvije manje)

Dino isto ima noćni strah iako već ima 7 godina. On bi navodno trebao prestati sa 6 godina. Možda da probate kod psihologa. Meni je Tanja Sever rekla da je do 6 godina sve OK, a ako se bude i dalje javljao da joj dođemo. Znači da je to u biti njena domena.

Psigologica iz vrtića mi je rekla da on sve jako intenzivno doživljava i bude preumoran, te da pri prelazu u mirovanje tijelo tako reagira na dnevne podražaje.

Sve je isto kako ste opisale, s tim da smo mi otkrili da se on javlja ako je Dino preumoran. Dok je htio spavati po danu, tjerali smo ga i tada mu se nije javljao. Dino obavezno mora ići spavati na vrijeme, tj. najkasnije do 9 sati, ako ide kasnije, velika je vjerojatnost da će vrištati. Tako da ga uz rano lijeganje sad ima možda jednom-dva puta mjesečno.

A kad vrišti osjećj je strašan, nerazumljivo priča, trese se, znoji....a ne možeš mu pomoći! I on se ničeg ne sjeća ujutro (možda i bolje).

pitali stručnjaka na tom području odmah
veli da je skroz normalna i česta pojava.
i da se, kao kod Dafne zna događati svaku večer....nama je bilo samo par puta, ali ubibože intenzivno :conf

mama gabi, mi smo ukljuceni i kod psihloga i kod logopeda i svi su upoznati s time... nama ni tjeranje na dnevno spavanje ne pomaze, svejedno vristi

I se dto desilo do sada par puta i to od prije par mjeseci (prije 4. rodendana) - za vrijeme poslijepodnevnog spavanja - digne se iz kreveta, trese se, skace po sobi, hoce samo meni ...
Ja sam se prvi put isto strasno uplasila.
dva puta nam se desilo u autu kad je zaspao.
Zapravo mi se cini da mu se to dogodi kada zaspe jako umoran, a nije u miru tj. nije noc.

Ja se sjecam da sam sigurno u nizim razredima osnoven tu i tamo znala sanjati povremeno ruzne snove te bi kad bi me ta nocna mora probudila odjurila starcima u krevet.

Cure sto napraviti kad vristi i place? Vidim da neki pustaju, a neki smiruju.
Jucer se je E. digla iz kreveta stala ispred njega i pocela plakati i zvati B. on je spavao i nije se ni trgnuto. Poslije sam skuzila da je bila jos potresena od jutros kad ju nije htio zagrliti (igrali su se, ona se nesto udarila a on ju nije htio zagrliti pa se ona osjecala jako lose ). Dignula sam ju i odnijela van iz sobe da ne probudi B. ali ona je vristala slijedecih skoro 10 min. nikako se nije smirila. Imala sam osjecaj da uopce ne kuzi da je to sad sanjala, i da je jos uvijek "u svom snu". zatim je prestala plakati i u drugoj sekundi je rekla da ide nacrtati do kraja neki crtez, kao da nista nije bilo.
To je prvi put da "mjesecari". Sad me je strah da ne krene po noci i da zaboravi da spava u krevetu na kat.

Kod nas se to prvi put desilo proljetos (8 godina), pod uticajem temperature, bilo je tako strašno da smo zvali hitnu jer je između ostalog vikao i da će umrijeti od bolova. Dok je hitna došla mi smo ga nekako uspjeli razbuditi i više se nije žalio na bolove, samo je rekao da je sanjao kako se zgrade ruše na njega. Doktorica iz hitne je posumnjala na meningitis, pa smo ga odveli u bolnicu, gdje su ga ispregledali i ustanovili da je to najvjerovatnije od viroze koja je tih dana vladala među školskom djecom. Noćne more su se ponavljale još par večeri sve dok je imao temperaturu.
Onda se opet nedavno ponovilo isto kad se prehladio i dobio temperaturu.
U međuvremenu smo razgovarali sa jedom doktoricom koja nam je rekla da se to dešava i njenom sinu i da ga ona razbudi tako što mu dovoljno glasno kaže, a ako treba i vikne dosta! smiri se! sve je u redu! Tako smo i uradili i stvarno se smirio. Nadam se samo da se to više neće ponoviti, jer je užasno, ne znaš kako da postupiš, dijete te uopće ne registruje, a vrišti.

Vidim da neki brkaju nocne strahove i nocne more, pa je malo tesko diskutirati o svemu zajedno kad su pojave vrlo razlicite. Dakle strahovi, koje je kimama lijepo opisala se javljaju u prvom dijelu noci (do 4h nakon sto dijete zaspi) i ne bi trebali proci do 3 godine nego do skole (6-7 godina), tako da mislim da se i mi s 4,5 godine mozemo prijaviti. Javljaju se uslijed dubokog sna (kimama, to je skroz povezano s onim piskenjem u krevet, zato sam ja na tom topicu i pitala da li klinci imaju nocne strahove) i bitno je da se dijete ne budi iz sna, niti da se ujutro propituje sto je nocas bilo ... zato sto se dijete toga ne sjeca pa mu se tako stvara dodatna nesigurnost. Tipicno za nocne strahove je i da dijete nakon njih mirno zaspe (samo roditelji bas i ne jer ne djeluju nimalo lijepo). Kod nas se javljaju od malena (ne znam tocno), ali se u zadnje vrijeme ipak prorjedjuju tj. ne samo da su rjedji, nego i nekako slabijeg intenziteta. Bitno je i da djeca preko dana spavaju (ili idu ranije navecer spavati) jer su izrazeniji kad je dijete premoreno. Kod starije djece svakako treba posjetiti specijalistu neurologa, a mi za sada (nakon sto sam se informirala iz literature) nismo isli nikome. Da su bili na svakodnevnoj osnovi vjerojatno bi otisla i ranije, ali ovako nismo...

Od literature najbolje sto sam ja o tome procitala je bilo u onoj knjizi "Svako dijete moze nauciti spavati" - definitivno najkorisnije poglavlje iz te knjige. Mogu faxirati ako netko zeli, i meni je svojevremeno jedna forumasica to faksirala .

Cure sto napraviti kad vristi i place? Vidim da neki pustaju, a neki smiruju.

Buba, kod nocnih strahova se definitivno treba pustiti, tj. mozes ti njoj pricati nesto lijepo i podragati ju, ali ako to ne rezultira budjenjem iz dubokog sna. Definitivno ne treba viknuti na dijete da se probudi ili ga staviti pod hladni tus ... a ako ga njezno i smirujes neces ga probuditi iz tako dubokog sna, tj. ja ju barem nikad nisam uspjela smiriti za vrijeme nocne more. Ona se sama kroz nekih 10-15 minuta smiri i sasvim mirno zaspe. I da, kod nas se nocni strah za vrijeme popodnevnog spavanja dogodio samo jedanput, inace uvijek u prvom dijelu nosi, tako da prvo treba utvrditi da li se radi o nocnom strahu ili nocnoj mori (kod kojeg se dijete probudi).

ovo i ja tvrdim da mora imati veze s noćnim mokrenjem a svi me razuvjeravaju...izgleda da sam ja krivo tada kad sam čitala "Svako dijete.." prokontala da moraju proći do treće godine, a zapravo se do škole pojavljuju vrlo često pa sam se prepala...i definitivno mislim da ima veze s premorom...

Ja sam to povezala s nocnim mokrenjem jer se i u jednom i drugom kontekstu spominje faza dubokog sna, inace nisam nigdje drugdje vidjela povezanost. Uglavnom cini se da je kod mnogih malih forumasa povezano .

I da, i ja sam prvo negdje vidjela do tri godine, ali na vise mjesta se spominje 6-7 godina, ne znam vise odakle koja informacija.

U svakom slucaju pise da nije tako opasno kao sto izgleda, pa ako njima nije bad, onda cemo valjda i mi to prezivjeti. Samo da prodje sto prije!

da otpuhnem prašinu s topica.

s. se počeo buditi prije tri noći. ne vrišti, ali plače.
podsitno plače.
i legnemo pored njega, cendra i cvili cijelu noć, svakih 10 minuta.

sad je doma na bolovanju zbog sinovitisa, mora mirovat.
izgleda da ima i upalu grla.
ponekad mi kaže da ga boli grlo, ponekad da mu nije ništa, ponekad da hoće da netko spava s njim, sad se probudio prije 10 minuta, nakapala sam mu nos, ne znam koliko će spavat dok se opet ne probudi.

znači nije vrištanje, samo zaplače.
i tuli dok netko ne dođe.

ja bih to povezala s bolešću

Hajdi je napisao/la:ja bih to povezala s bolešću

mislim i ja, il ga boli grlo ili je nos bio začepljen.
sinoć sam mu nakapala nos nakon ovog izbezumljenog posta i poslije je mirnije spavao.