Mame i bebe forum

mm i ja, ako se prepiremo oko icega, to je onda oko odgoja djeteta.
Odlucih malo prikazati ovdje neke situacije koje se dogadjaju kod nas pa da vidimo gdje je tu granica izmedju popustanja i kompromisa. Kod nas je to vjeciti problem. Ja se trudim napraviti neki dogovor, a na kraju ispadne da mi mm kaze da mu previse popustam.

Primjer 1 :
stavim jelo na stol i zovem D da dodje jesti. Klinac se igra u sobi i prvi put me ne cuje ili ne zeli odgovoriti. Tu mm vec lagano izlazi para na usi. Zovem ga drugi put, a on kaze da ce doci cim npr. stavi jos dva legaca. Ja kazem ok, a mm vice "odmah za stol" ! I tu vec pocne pregovor. Ja kazem da je ok da mu dam te dvije minute da zavrsi sa igrom. Nisam mu dozvolila da uopce ne dodje za stol nego sam dopustila da zavrsi ono sto mu je vazno. Da je rekao da jos mora npr. sagraditi cijelu kucu od legaca i ja bih rekla da ne moze. A mm kaze da sam mu rekla da dodje za stol, a sad ga pustam da ne dodje odmah. I to je meni malo bedasto.

Primjer 2 :
Jucer D iskopao neki svoj novcanik i hoce iz kasice prasice istresti novcice da nesto ima za stavit. I mm kaze ostavi to. Usisavao je i nije niti registrirao sta ovaj tocno hoce pa je automatski da sprijeci isipavanje novcica po podu rekao da ne moze uzmati kasicu. A mali navalio i dodje k meni, zalostan jer zeli napuniti svoj novcanik. I ja ga pitam sta tocno hoce i saslusam ga i izvadim nekoliko novcica i dam mu. I objasnim mu da ne moze sam i zasto ne moze... I opet mm gnjorg njorg, ti mu popustas. Ja smatram da mu nisam popustila nego sam nasla rjesenje da novcica ne bude po podu ili tko zna gdje, a da dijete dobije par kovanica. Tak je bio sretan sto je i on imao pun novcanik!

Ne znam. Nekad mi je toliko tesko s njima dvojicom da se osjecam kao da imam dvoje djece. Nisam ni ja savrsena. Reagiram i ja ponekad prenaglo, a i priznajem da popustim ponekad pa bude kako on hoce. Npr. za spavanje se dogovorimo da nema dolazaka u nas krevet jer ima svoju sobu, svoj krevet, svoje igracke tamo... i onda trazi da zaspi kod nas. Pa se tu malo natezemo i onda popustim jer mi dodje tuzan da vidi zmajeve i kad ima zatvorene i kad ima otvorene oci i da se boji... mislim si, k vragu, nek zaspi tu i mm ga onda odnese u njegov krevet. Pa ipak on ima nepunih 5 godina! Pa se tako nekako opravdam. Mozda ponekad D i iskoristi to sto ja reagiram na njegov strah ( jer sam ja kao mala se toliko bojala mraka da ga potpuno razumijem ) pa i kad se ne boji, kaze da se boji.
Zao mi je sto je mm tako ogranicen sto se odgoja tice i sto ocekuje da stvari idu ko po spagi! Ne bi covjek to mislio o njemu. On je strasno njezan i pazljiv uvijek bio prema meni i sada je ( osim kad se zakacimo ) ali kod maloga to bas nije tako. Ne znam zasto smatra da s djetetom treba biti strog. Ne toliko strog koliko ozbiljan. I nemojte mi rec da porazgovaram s njime jer smo to vec nekoliko puta obavili i nisam daleko dogurala sa promjenom njegova odnosa prema nekim situacijama.

Ima jos situacija oko kojih je vjecita dilema ali za sada toliko...

twinki ;-) mislim da se mozda previse uzrujavas oko toga; muski su vise-manje takvi; odgajani po spagi, pa ni sami ne znaju za drugacije; mi smo zenske "labavije" po tim pitanjima i razumnije rekla bih (namjerno sam izostavila rijec osjecajnije, jer i muski su osjecajni samo to ne znaju pokazati - btw. procitaj knjigu Odrastanje Kaina, lijepa je i poucna). izbjegavaj svadje s tm i u mirnodobskim razdobljima mu pokusaj objasniti sto i zasto

sto se tvojih konkretnih primjera tice u drugom si slucaju 100% u pravu, a za slucaj 1. bih recimo rekla da si mu mogla 5 min. prije nego treba doci za stol reci imas jos 5 min. da zavrsis zapoceto, za 5 min dodji za stol; u tom bih slucaju ocekivala da dodje odmah (mozda bih ga jos jednom podsjetila da ima jos 2 min recimo) jer djeca se jednostavno NE MOGU tako naglo presaltati s jedne radnje na drugu; pr. moji se vole kupati (u kadi) i igrati, zato im uvijek najavim po 1-2x izlazak iz kade da imaju dovoljno vremena zavrsiti igru i spremiti se za taj "bolni" trenutak
mm je slican tvom, ponekad manje, ponekad vise tolerantan, no uglavnom ne prigovara mojim metodama jer inace a tu imam sigurno boljih argumenata od njega

Imamo i mi razmimoilazenja u sitnicama.

Ja njih obojicu volim, ali imam i dodatni unutrasnji instinkt, imperativ, nesto jace od mene koje ne znam kako nazvati da uvek i u svakom momentu zastitim moje dete i uradim najbolje za njega (ponekad to povredi MM-a i to mi je zao, ali mislim da je razlog tih sitnih nerazumevanja to sto ja provodim vise vremena sa Stefanom i jednostavno pre naucim cake za zaobilazenje problema u datoj fazi).

Pokusala sam MM-u objasniti kako se osecam i na svu srecu u vecini situacija shvati, sagleda situaciju jos jednom i nadjemo se tamo gde treba, da je najbolje za sve troje.

Ali sam i ja imala momente kad sam MM-ov nedostatak razumevanja naseg deteta, jako tesko podnosila (bez obzira na bezazlenost situacija).

Ono sto pomaze je da puno pricamo o tome.

I moram reci da smo sve bolje uigrani tim.

Kad se MM ljuti jer sam ga napala pred detetom (sto slazem se nije pedagoski) u toj odbrani, ja ga zamolim da me otrpi, jer ga volim i on voli mene, otrpim i ja malo njegovih nesavrsenosti i u principu u slozi guramo dalje.

Twinkie ja mislim da ne gresis u smislu (treba prema detetu biti i popustljiv i nezan i pun razumevanja), mozda kao i ja u izvedbi ili nijansama.

Mislim da su tate takve uglavnom prema sinovima,ovako promatrajući druge sam to skontala
Kod mene je drugačije,obje cure ga motaju oko malog prsta,ali kad se nešto dogovorimo,to je to,poštujemo oboje,iako smo oboje prilično tvrdoglavi

Ovo što ti radiš mislim da nije popuštanje, već kompromis.

Dogovori se s mužem da on rješava neke situacije s D, ali da mu ti daš naputak kako, kao da si ti super dadilja.

Ja znam tu i tamo svom mužu reći da izvoli riješiti problem i kažem mu što da napravi. Zašto? Zato jer vidim da se uspjenio i da će popustiti pred pritiskom i zahtjevima djeteta ili da će po kratkom postupku odrezati da ne može i nastat će plač.

jooooj, di me nadje

mm i ja se svadjamo iskljucivo zbog razlicitih pogleda na iste situacije vezane uz odgoj A i K.
I on je poprilicno strog ao to mogu tako reci. Nije fleksibilan. I ja dam jos minutu, ali nakon toga gotovo. I klinci posluhnu i sve ok. Ali on ga zapili pa se klinci naljute na njega ili se posvadjaju pa svasta vele ili naprave pa slijedi kazna....Nije svaki put tako, ali prosjecno jednom u dva dana se zakvace oko gluposti.

Ove primjere koje si navela ne bih nazvala popustanjem niti linijom manjeg otpora. To je cisti kompromis i dogovor nakon koje su obje strane zadovoljne (mislim na tebe i sina ). I ne vidim sto je tu lose i zasto se nasi m toliko pjene i uzrujavaju. Nikako da shvate da vrlo cesto njihov nacin cesto ne vodi nikuda ili jos pogorsa situaciju.
A valjda to dodje u paketu s onim da su oni s Marsa....

uvijek aktualna tema, sto su djeca starija to je aktualnija, barem meni.

kad bistre glave razmisljam, dodjem do zakljucka da nije lose da dijete u obitelji vidi razlicite pristupe rjesavanja razlicitih situacija. i zakljucim da je losije uplitati se u tatine postupke pred djecom nego pustiti ga da na "krivi" nacin rjesi svar.

slazem se sa MB. I dodala bih - i obrnuto. Twinki, pokusaj ga navesti da i on zakljuci da je losije uplitati se u mamine postupke pred djecom nego pustiti ju da na "krivi" nacin rjesi svar.

i za mene je ovo sto radis kompromis.

Uf, dobre ste! I brze! Imam dosta jos za komentirat i dodat pa se ukljucim kasnije. Moram nesto sprtljat za rucak - veceru kad decki dodju.

Zelim samo na brzaka reci da moram dati muzu da ovo procita. U kratko, on je jaaaaako tvrdoglav i ne znam zasto mu je tako tesko razumjeti da neke stvari ipak ja znam bolje od njega. Kao sto ste i same rekle : INSTINKT!!

I dodala bih - i obrnuto

namjerno sam to izostavila, sad bi se bas mogla i zamisliti zasto sam tako napravila :conf

mirci, to su neke moje brije....

twinki, super za tebe i svih vas ako TM prihvati da on ne zna sa svojim sinom, i kako se mora savjetovati s tobom prije se upusti s njim u neke rasprave.

MM to jednostavno ne shvaca ali se zato JA trudim shvatiti da i on nesto ipak dobro radi, i da rjesenje koje nije po mojoj mjeri ne znaci nuzno da nije dobro

MB, bas tako. Zato sam i citirala cijelu tvoju recenicu pa i ono sto si stavila pod navodnike

ne znam zasto mu je tako tesko razumjeti da neke stvari ipak ja znam bolje od njega. Kao sto ste i same rekle : INSTINKT

ma vidi, ja ne bih rekla da je samo instinkt u pitanju; u pitanju je svakako vrijeme koje u vecini slucajeva upravo majke provode sa svojom djecom i tako ih i bolje upoznaju, pa tako upoznaju i nacine kako se s njima najbolje ophoditi, a ocevi, em su tako odgajani, pa ni ne znaju drugacije, em hoce da to bude pod odmah inace - sta? nemaju autoriteta?

Da, slazem se da se ne valja pred djetetom uplitati u neke donesen odluke. Ali me stvarno izludi i kad vidim da je mali sav zalostan jer mu je na neki nacin "nepravedno" ili bezrazlozno nesto zabranjeno ili se nepotrebno strogo s njime razgovara, ja sam odmah ko kokot nakostrijesena. Nije tako bilo u pocetku ali sto se vise te neke situacije ponavljaju to sam ja vise luda.

Nije uvijek takva frka ali dosta cesto.

Tmama, sve stoji sta si rekla ali D jos ne zna tocno sta znaci 5 minuta ( nema neki pojam o tako kratkom vremenu ), a ja znam da stavljanje dva legaca ( najvise se s time igra ) potraje mozda jos najvise minutu.

mm se pjeni kad ja dijelim savjete. Kao da bi se ja trebala ljutiti ako mi on daje savjete o nekim programima na kompu na kojima radim ali on pak zivi s time. Tako je meni s D. Ja sam sva orjentirana vec u naprijed na djetetove postupke jer znam sto mogu ocekivati u kojem trenutku i on je meni kao knjiga procitana 10 puta!

kruska, znam tu situaciju kada rjesavanje konflikta zavrsi svadjom, ljutnjom i plakanjem. E to je ono sto ja ne zelim. Postoji nacin, samo treba strpljenja. I to sam mm rekla. Ako me icemu naucilo majcinstvo, to je strpljenje... nemam ga uvijek ali se trudim uvijek razumjeti zasto je D nesto napravio pa tako i pristupim.

Uglavnom, smatram da ne mozes provoditi veliki dio tjedna radeci i onda se ljutiti na svaku sitnicu. Dijete zeli svoje vrijeme s mamom i tatom, individualno vrijeme s jednim od roditelja... npr. u vrticu i crtaju i pisu i ucili su samoglasnike i slicno. Onda ja doma s njime crtam, piskaramao. I jucer su decki gledali formulu, a ja sam odmarala. Poslije mi pokazu sta su pisali. I vidim da je mm napisao neke brojeve i slova i ucio D kako da to sam pravilno, unutar paralelnih crta upise. I on je to super napravio. Dok samnom to bas nikad nije htio. Bilo mu je dosadno. To je ono sto treba razumjeti. Da se ja najvise igram i bavim s njime i da ga kuzim.

Sad sam skrenula sam kompromisa do drugoga problema : dijete treba i mamu i tatu!

Ako dam ovo mm da cita, zadavit ce me ( dragi ako citas, znaj da te volim! )

Tmama, sve stoji sta si rekla ali D jos ne zna tocno sta znaci 5 minuta ( nema neki pojam o tako kratkom vremenu ), a ja znam da stavljanje dva legaca ( najvise se s time igra ) potraje mozda jos najvise minutu

ma gle, ja mislim da je tvoj D tu negdje kao moja K mozda; nemaju ni moji pojam o vremenu, kaj god (nekad mi kazu da je 10min jako puno, a nekad kad im probam objasnitiim je malo), no ono sto mislim da je vazno jest, unaprijed ih obavijestiti da imaju jos nesto malo vremena za zavrsetak posla, a ne ODMAH im banuti i ocekivati da ce biti u stanju ODMAH se presaltati - o tome ja pricam ne o pravim minutama ;-)

btw. lijepo si rekla ovo tm

Ma da, znam na koji nacin si mislila. Tako se i postavljam.

A dragi jos uvijek nije procitao topic

D,da si odmah pročitao topić.Tvoja twinki sve radi po pravilniku ;-)
Inaće,znam o ćemu pišeš.Ni moj nije baš puno bolji,ali kako sam puno sama doma,onda klinci i onako mene više slušaju.A njemu znam reći da se skulira(naravno,na samo).
Uglavnom se dobro slažemo oko odgoja,a moja je zadnja,pa mi je lakše.
Naravno ni moj Vedran ne kuži vrijeme od 5min.Moram ponekad naviti tajmer za pečnicu,pa kad zazvoni-gotovo.Djeluje

I nama pomaze taj tajmer, narocito kod izlaska iz kade (odatle ne bi izasao nikad).

I nama pomaze taj tajmer

nama, pak taj tajmer ooodlican kod pospremanja, kad se pocnu kenjavit bi, ne bi, ja namjestim i on tiktaka, a oni trk u spremanje

twinki i ja smo nekako slicne, a i nm-i, cini mi se...
i mi imamo tajmer, i po novom sat s kazaljkama koji je M. sam napravio : narihtamo na kartonskom satu vrijeme do kojeg nesto mora bit gotovo (on odluci koliko mu treba) i kad se poklopi "pravo" s "kartonskim" vremenom onda je gotovo. to funkcionira.
a kod cure je malo teze, ali u kriznim situacijama pomaze brojanje do 3. ne kuzim zasto, ali ja pocnem 1,2 i ona je vec gotova.

Ovo sa tajmerom sam isprobala i pali. Odlicna ideja!

Kako je sve lakse rijesiti s djetetom nego s muzem!

Kako je sve lakse rijesiti s djetetom nego s muzem

..... ne bi li isti jednoga dana bio dooobar muz svojoj zenici (a tvojoj snahici)

nm su vec odgojeni zato ih tako tesko mijenjati, ko da se mi bas tako lako mijenjamo, ne, samo smo otvorene za savjete i sugestije i spremnije priznati da u necemu grijesimo, a oni su MUSKARCINE

MM je prešao na višu razinu i kupi moje fore koje mu se sviđaju, pogotovo ove s vremenom.
Još uvijek mi ide na živce sa svojim stavovima ali nikad ga ne osporavam pred djecom.
Ali klinci su postali lukavi i poćeli su nas odvojeno pitati da jedan drugog ne čujemo pa dolazi do nesuglasica kod nekih odluka i u principu onda im moramo obrazložiti zašto DA ili zašto NE i tu znaju nastati problemi

twinkielittlestar je napisao/la:Primjer 1 :
Npr. za spavanje se dogovorimo da nema dolazaka u nas krevet jer ima svoju sobu, svoj krevet, svoje igracke tamo... i onda trazi da zaspi kod nas. Pa se tu malo natezemo i onda popustim jer mi dodje tuzan da vidi zmajeve i kad ima zatvorene i kad ima otvorene oci i da se boji... mislim si, k vragu, nek zaspi tu i mm ga onda odnese u njegov krevet. Pa ipak on ima nepunih 5 godina! Pa se tako nekako opravdam. Mozda ponekad D i iskoristi to sto ja reagiram na njegov strah ( jer sam ja kao mala se toliko bojala mraka da ga potpuno razumijem ) pa i kad se ne boji, kaze da se boji.
...

Moram priznati da ja isto pustam da Borna zaspi u nasem krevetu - u pravilu spava u svom, ali ako mi dodje da bi htio s nama jer ga je necega strah definitivno ga pustamo da zaspi s nama... pa i nama ponekad dodje da nekoga zagrlimo, a ponekad da nam je MM na drugom kraju kreveta da imamo sto vise prostora sami...
a i sjecam se da kao mala kada bih u nekom trenu zabrijala na nesto (recimo da mi se u tom trenutku bas ne spava popodne) i ako su me natjerali na suprotno - to je bila teska tragedija koja me pogadjala i zbog koje sam bila jako tuzna ... sjecam se i danas osjecaja...

DomiMama, tocno znam o cemu pricas! Zato ja i ne forsiram te neke stvari oko spavanja.