Mame i bebe forum

Danas smo bili u parku. E. se tamo htjela igrati s nekom igrackom (ta igracka je dio parka, znaci nije neka koju je dijete donijelo od doma) s kojom su se igrale neke druge dvije djevojcice. Kad je dosla E. ove se nisu htjele maknuti vec su je gurale, ona se nije dala, stajala je tamo i plakala, derala se iz sveg glasa. Mama od te djevojcice koja ju je gurala samo je gledala, rekla joj da se makne, ova nije nista, pa je mama otisla. E. se isto nije htjela maknuti sve dok ja nisam dosla i uzela ju dok se ona vristala. Ne bi ju maknula da nije vec postalo prilicno opasno, jer je to sve bilo na odredjenoj visini i bilo me je strah da ne padne.
Ona je plakala zasto se one nece s njom igrati te zasto se ona ne moze tamo igrati. Pokusala sam joj objasniti da se one igraju vec dugo, znaju se otprije.... i da ima djece koja se nece uvijek igrati s njom i dijeliti svoje igracke, kao sto ona nije htjela posuditi bicikl nekom djecaku. Ona je sve to odslusala, smirila se i trazila mm da ide s njom. I opet je bila ista situacija, ove se ne micu, guraju je a ona zapela za bas to i nece nista drugo. Onda je dosla neka druga mama i rekla ovim djevojcicama da idu na tobogan jer je to kao super, ove ju poslusale i otisle. E. je ostala sama na ovoj igracki i uz pobjedonosni smjesak se igrala.
Tu je jos jedan problem, a to je njezin plac na svaku stvar koja joj nije po volji. Decko je dosao do njezine bicikle koja je bila parkirana i cim ju je taknuo ona je pocela vristati zasto ju dira, da ne smije, to je njeno itd. S druge strane ocekuje da uvijek dobije kad nesto pozeli, da joj se posudi kantica ili lopatica, ako to ne dobije opet place.

Kako reagirati kad dodje do naguravanja? Ja sam u jednom trenu htjela ovu malu koja ju je gurala povuci za ruku i reci dosta, pusti ju na miru! a s druge strane i E. je tu sa svojim vristanjem i placem pridonijela da ove budu jos tvrdoglavije. Kazu mi neki da bi trebala znati bolje se izboriti za sebe, neka ju udari pa ce biti bolje. To mi nekako nije rjesenje, oboje ih ucim da se ne tuku. htjela bi da se nekako izbori za sebe, da ne moramo uvijek biti mi uz nju (necemo ni moci uvijek biti uz nju).

I kako reagirati na ovaj plac? To je onaj plac "placem jer nisam dobila sto sam htjela i sad mi to daj pa cu prestati plakati". U zadnje vrijeme je sve cesce takva, cendrava, pekmezasta....

I kako reagirati na ovaj plac? To je onaj plac "placem jer nisam dobila sto sam htjela i sad mi to daj pa cu prestati plakati

kod mene tek tada ne bi dobila to sto si je zamislila

Ja sam u jednom trenu htjela ovu malu koja ju je gurala povuci za ruku i reci dosta, pusti ju na miru

ja ne bih tako, jer ne bih zeljela da se netko tako postavi prema mojem djetetu

ako je situacija bila opasna, fizicki bih je maknula i onda joj objasnila, kao sto si joj ti i objasnila

taman da je moje dijete bilo "u pravu" prema mojoj procjeni, svejedno bih joj rekla nesto u stilu-ajmo vidjeti sto ima tamo, vidi kako je ono lijepo, dodji, igrat cemo se nas dvije....nesto tako

...ne bih imala srca gledati kako se netko ne zeli igrati s njom, pa onda sve to dovede do naguravanja i dreke...ajmo to rijesiti u zacetku , dok jos do toga ne dodje

to da se moraju nauciti izboriti...imat ce vremena i mjesta nauciti, ne zelim da uci pred mojim ocima, da ja stojim sa strane, a ona neka se celici....mislim da mora osjetiti da je mama ovdje i da ce je mama zastititi, a ne samo stajati ko neutralni promatrac

eto, tako ti zbori jedna mama kvocka

ne dobije ni kod mene kad place ono sto hoce, mm joj ponekad popusti

ja ne bih tako, jer ne bih zeljela da se netko tako postavi prema mojem djetetu

nisam to napravila iz istog razloga, samo kazem sto mi se u tom trenu motalo po glavi.

svejedno bih joj rekla nesto u stilu-ajmo vidjeti sto ima tamo, vidi kako je ono lijepo, dodji, igrat cemo se nas dvije....nesto tako

to sam joj i govorila, nudila sladoled ne znam ni sama sto vec ne, ali nije se htjela maknuti.

Ja svojemu kažem da se sad dečki/cure igraju s tom igračkom i da će on moći poslije kad oni završe. Naravno da on ne kimne glavom i kaže dobro čekat ću, ali nekako ga uspijem zainteresirati za nešto drugo jer eto sad se oni igraju s time i njemu ne daju.
Izgleda jednostavno ovako napisano i kao da traje tri trenutka, ali nije

Buba, u vecini svojih izjava nisam analizirala tvoje postupke, samo sam se uzivila u situaciju i na glas razmisljala, kako bih ja reagirala

znam da nisi tak reagirala, zapravo nista krivo nisam nasla u tvojim postupcima ( mozda samo ono za plakanje i popustnje) pa sam isla napisati kak bi ja to, mozda nadjes neku smjernicu, mozda ti nesto pomogne

buba, ti si dobro postupila, ali treba proći vremena, tj. E se u toj situaciji treba naći više puta da bi joj to leglo u glavu. nažalost, neke stvari mora naučiti na svojoj koži.

bubi

E se u toj situaciji treba naći više puta da bi joj to leglo u glavu

vec smo imali par slicnih situacija na istom mjestu koje uvijek isto zavrse. ne zelim se previse mijesati, drugu djecu moliti da ju poste neka se igra jer mislim da time nisam nista postigla vec samo tako njoj dajemo do znanja da ce uvijek dobiti ono sto zeli na koji god nacin. ali vise ne znam gdje je ta granica mog mijesanja, kad krene fizicki obracun maknem ju, ali mislim da njoj vise skodi verbalni obracun. povuce se u sebe, i na kraju se igra sama.

Ucim ih da se dogovaraju. Mi imamo doma "poligon", tj toliko ih je da se uvijek netko s nekim spori i nateze oko necega. Ne dozvoljavamo da ode s lica mjesta, pokunjen ili da se samo zali meni zeleci da ja to rijesim ili mm. Vratim ju, inzistiram na dogovoru, nagovaranju, ja predlazem sto bi mogla pitati (uvjet je da se smiri - i Mia je takva, cesto, al polako se stisava ta deracina i ona se USPIJE sama dogovoriti).
Tak nam je savjetovala TS: da vratimo dijete u situaciju, kazemo mu sto moze reci, predlazemo.. i ne odustajemo. U pocetku je to izgledalo smijesno, i mm i ja smo shvatili kako se niti mi ne znamo s drugima dogovarati, nagovoriti ga na nesto, zainteresirati sa odustane od svoje fikcije.. Polako smo se vjezbali. Mi bi npr. vratili Janka medju ostale. On bi plakao. Rekla bih mu da kaze npr: tuzan sam sad. Znam da ti imas pravo igrati se kako ti zelis, ali ja bih se tako rado s tobom igrao. .. ili nest slicno. On bi u pocetku kroz suze to ponavljao. Bio bi vidno isfrustrira. Ali bi se situacija naglo promijenila i "neprijatelju" se naglo smilio. Tad bi frustracije nestalo i ja bih se udaljila. Naravno, mi imamo tisucu takvih situacija u danu. I stvarno je bilo smijesno. Klinci su nas gledali: kaj to izvodite. No po uputi smo glumili sto zelimo od njih.
Sad se u vecini situacija znaju potpuno sami dogovoriti. Zgodno je slusati njihovo pregovaranje. Kad su umorni ili imaju los dan - opet traze nasu pomoc - al bolje je. I Mia vristalica pocinje tako.
Naravno, uvijek se moze dogoditi da onaj drugi nece i nece. Tada ga mi sa strane ne nagovaramo tipa: daj mu, pa vidis kako place... nego trazimo da onaj koji nije postigao dogovor stvar zavrsi recenicom: imas pravo igrati se sam. Tuzan sam i htio sam se igrati s tobom. Nadam se da ces uskoro htjeti neku drugu igru i da cemo se moci igrati skupa.
kod nas je puno bolja situacija od kad smo tak poceli :juhu

moj mali je jako brbljav i elokventan tako da on nikad ne stoji po strani. jučer je došao do klinca i rekao "ja sam se došao igrati, posudi mi molim te to i to"
ako upali super
ako ne - gleda mene upitno, al ne plače

e sad. ovja problem "plakat ću dokto ne dobijem" izvodi samnom

neki dan me dočekao kad sam došla s posla i "kaj si mi kupila" - urlao je pol sata i amen

na to fakat ne reagiram. objasnim, al nema boga da popustim

I mi imamo puno takvih situacija (bez deranja) gdje Lukas dodje do nekog u parku i zamoli ako moze piosuditi tu igracku ili ako se mogu mjenjati ili igrati zajedno... na zalost cesto precesto ono drugo dijete uopce ne odgovara (tu ja vidim problem njihovog kucnog odgoja ). Jer ja svog ucim da je lijepo dijeliti i da je lijepo posudjivati, jer kad on posudjuje drugima onda ce i drugi njemu i tak... Naravno ima i on dana kad nesto bas NE ZELI posuditi i ne nagovaram ga tada. Ali uvijek, kad nesto i ne zeli ili jako nevoljko da onda barem kaze tako. A on cesto naleti na djecu koja mu ne odgovore nista (a znaju pricati :p ) onda on ponavlja svoje pitanje/moljakanje i bude sav zbunjen zasto nema odgovora s druge strane .
Ja sam odlucila uplitati se samo ako natezanje prerasta u fizicki obracun ili ako bih vidjela da je on jako povrijedjen - tada bi mu prisla i zagrlila ga ali nikako ne bi isla nagovarat drugu dijecu da se igraju s njim. Koliko god mi to bilo teeeesko.

Bilo kakvu deracinu u vidu dobivanja neceg sto ne moze/ne smije posve ignoriram. Jer to nije nacin.

hvala cure puno na savjetima!

da vratimo dijete u situaciju, kazemo mu sto moze reci, predlazemo.

ovo znam i ja ponekad raditi, ali odustanem dok traje silan plac i maknemo se iz te situacije. znaci treba biti uporan.

ja svog ucim da je lijepo dijeliti i da je lijepo posudjivati, jer kad on posudjuje drugima onda ce i drugi njemu i tak

tako i ja. ali kad ne zeli nekome nesto posuditi, ne nagovaram ju vec ju samo podsjetim kako je bilo njoj tada kad nesto nije mogla dobiti, kako se osjecala.... nekad upali nekad ne


danas smo imali slicnu situaciju, ali bez placa, natezali su se malo, na kraju je odustala, otisli smo na trampulin, a poslije kad je ta igracka bila slobodna vise joj nije bila zanimljiva

samo jos da se rijesimo deranja i placa.

buba - da ne ponavljam, cure su sve rekle.
Ovo sa placem i deranjem - kod nas su takvi ispadi rijetki na srecu, ali kad se dese, uvijek upali ovo: na licu mjesta ju/ga pokusavam smirit, objasniti, skrenut paznju na nesto drugo, ali kad dodjemo doma, kad se zaigramo i kad su dobro raspolozeni, odjednom se kao sjetim te scene i velim - joooj Ana! - tu ona razrogaci oci , pa nastavim npr. - sjecas se kak si u parku jako plakala, bubnjici su nam skoro popucali....Pa onda prepricamo situaciju, ona se malo posrami zbog svoje reakcije... uglavnom shvati da se derala bezveze. I onda se obavezno sjeti neke prijateljice koja se isto tak derala baaaas bezveze

mi smo cesto vani u parku i moram iskreno priznati da nisam nikad primijetila da moji decki nisu nekom dali igracku koju je netko trazio, dapace, bas onako od srca podijele s drugima svoje stvari (ako im bas i nije prvi cas jasno zasto moraju nekom dati svoju lopaticu/autic/kanticu/loptu/whatever... pogledaju me i ja im kazem - pa dajte decku da vidi to sto imate - i oni uvijek daju

s druge strane, oni zapravo nisu uopce tipovi da uzimaju tudju stvar. tocnije, snimit ce je fascinantno, ali ne posezu za njom nego me kasnije doma pilaju, dosadjuju, seciraju, opisuju fotografski ciljanu igracku - sve s ciljem da tu istu igracku jednom i njima kupim...zapravo, imam osjecaj kao da im tudje igracke nisu zanimljive ako se oni s njom ne mogu duze vrijeme igrati i valjda zato ni ne posezu za njima na kratko ako ih moraju samo malo pogledati ili se kratko igrati.

(da ne bude zabune, medjusobno ce se cesto posvaditi oko necega, ali ne uvlace nikad treceg ili nepoznatog u to). bar se toga sad nemrem sjetiti...

dali moderatorice gledaju ovog sto stavlja ove linkove. Ima i na GP.?????

ima ih po cijelom forumu... :conf

ma kako me taj (ko već je, ljuti)
neznam,valjda moderatorice gledaju ali trebao bi netko javiti curama,razmahat će se