Mame i bebe forum

Crvic (4,5 god) se vratio s mora u subotu nakon tri mjeseca (baka ga je cuvala) i primjetila sam da ga nesto muci, da se boji.
Sveki kaze da se nista nije dogodilo, vjerujem da nije nesto veliko (to ne bi skrivala od mene) ali neka "sitnica" ga ipak muci.
Boji se panicno mraka, ne zeli vise sam ni do WC-a navecer, nema sanse da ode sam spavati (OK, ni do sad se nije sam uspavljivao, uvijek je netko s njim dok ne zaspi, pricamo pricice i sl.), ali ne da da ugasimo svjetlo u sobi... Sinoc sam ga uspavljivala i MM je zvonio na portafon, nije mi dao da odem iz sobe, uzasno se rasplakao. Na kraju je samnom isao pustiti tatu doma. :conf Otkako se vratio svaku noc se popiskio u krevet!!!! Bez pelene je vec dvije i pol godine! :conf Cini mi se da taj svoj "strah" sanja... Probudi se popisan, zbog toga je jako zalostan i frustriran iako ga ja ni jednom riječju nisam zbog toga špotala . Zagrlim ga i utjesim, presvucem, stavim ga u svoj krevet , malo se mazimo al opet inzistira na upaljenom svjetlu...Jutros sam ga pitala sto je to sanjao i rekao je lopova
Kad smo malo pricali o tome ispalo je da ga je curica (7 god) od nasih kumova isprepadala pricajuci mu (izmisljenu) pricu kako ju je skoro ubio lopov dok je spavala
Dal je stvarno stvar u tome?
Sta da radim?
Kako da mu objasnim da nema razloga za strah? Nakon kojeg vremena se preporuca voditi dijete psihologu?
Da probamo kroz igru? Kako?
HELP
p.s. totalno sam neispavana

Rima, moj A. je jučer plakao ko kišna godina u svojoj sobi. Naizgled bez razloga.
Ispostavilo se da se boji lopova. Kojeg lopova? Pa mm je popodne prigovarao što sam ostavila mobitel u autu na vidljivom mjestu kao mamac za lopove.
Hoću reći, strah od lopova je nešto s čime se svakodnevno susrećem pa naš odlazak na spavanje nakon puse za laku noć ide ovako:
- jeste ugasili svjetlo?
Jesmo
- Jeste zatvorili prozore?
Jesmo
- Je l nas čuvate?
Čuvamo vas, spavajte.

SVAKU NOĆ!

Probala sam razgovarati s njima. Ali njih bi zadovoljilo jedino to da im velim da lopova nema uopće. A ima, čemu lagati , čuju na Tv-u, od frendova, od mene i mm-a u razgovoru.

Ne znam ni sama kako rješiti, ali ovo što si opisala mi je poznato.

Isti dijalog (što je napisala JiA) smo i mi ponavljali sa Lukom na početku vrtića prošle godine.
Ispalo je da su ih tete strašile sa lopovima, ciganima itd. ako odu van vrtića...trajalo je mjesecima uz puno objašnjavanja i razgovora.

Sretno!

Ne brinu me toliko strahovi vec to noćno mokrenje! :conf

Ako se pojavilo istovremeno sigurno je povezano...kada skužite čega se baš boji i kad ga polako pusti taj strah vjerovatno će prestati i noćno mokrenje

Pročitala sam ili gledala (da me ubite ne znam) da se dječji strahovi ne smiju zanemarivati, što znači da im ne smijete govoriti; to ti nije ništa, nemaš se čega bojati, itd.... već ih poslušati i npr. zajedno prije spavanja zatvoriti prozore (ako mu/joj je to važno), pogledati ispod kreveta da nema ničega, provjeriti da u ormaru nema ničega i sl...

Hoću reći treba im pokazati da nema ničega i reći im da ih čuvate i pazite. i da oni znaju da ste vi njih sa zanimanjem poslušali.

A da nije to neki njegov nacin da se nakon ljeta vrati medju vas?
Mislim da mu treba dati vremena i... lampicu u sobu, zasto ne?
Bas mi je zao!
Inace, moji puuno stariji decki spavaju zadnju godinu sa nocnom lampom, koja i nije tako prigusena...

a piskenje - zar se baki bas niti jednom na moru nije popiskio? Ako je, sto mislis, kako bi ona reagirala?
Kad sam ja bila mala, isto sam piskila u krevet, a moja baka koja nas je tada cuvala mi je stalno ponavljala kako ce me odnijeti baba roga. Govorila mi je to vrlo strogo, tako da sam zamrzila i babu rogu i nju za svaki slucaj... Kad to danas pricam mami ona je UVJERENA da je to bila samo moja fantazija...
Ne znam. Ovo mi je prvo palo na pamet
Sretno!

An, crvic nikad nije spavao s nama u krevetu (BTW MM najcesce spava u dnevnoj sobi ;-) ) a sad si napokon krecemo uredivati svoju spavacu i crvic ce dobiti svoju sobu u kojoj ce spavati sam. No on to jos ne zna

Tu i tamo (jednom u par mjeseci) znao se popiskiti po noci (obicno kad puno pije navecer) ali sveki nije stroga sto se toga tice. Cisto sumljam da bi ga plasila time

Nocas se nije popiskio, ali i dalje ga je MM uspavljivao sa svjetlom, tj. upalio je svjetlo u hodniku a ne u njegovoj sobi.

eh, rastete

sad je vec prerastao neke stare strahove a javljaju mu se novi. strah od mraka je tako uobicajen kod cetverogodisnjaka i petogodisnjaka (a vraca se i kasnije, znam po svom skolarcu ).
vjerojatno bas zbog te uznemirenosti tesko kontrolira mokrenje.
ostavila bih mu prigusenu lampicu cijelu noc, to ne moze stetiti a njemu ce ipak pruziti nekakvu sigurnost.
danju bih s njim malo "vjezbala" suocavanje s mrakom, kroz pricu i igru

potpisujem Tinu
njihovi strahovi su stvarni i treba ih tako doživjeti
možda ga nagovoriti da nacrta i opiše onog čega se boji, a onda ga svaki dan uvjeravati da će biti sve u redu
i napraviti ritual odbijanja recimo lopova iz sobe
tipa lopov nikako ne može ući ako dva puta obiđete krevet pa skočite dva puta na lijevoj i četri puta na desnoj nozi, to će dovesti do smijeha (i bez brige djeca vrlo brzo shvate da je to šala), ali pomaže
Nama je vuk bio problem (uopće nisam svatila da ima toliko vukova u bajkama dok ga se nisu poćeli bojati), prvo smo izmjenili priče i provjeravali da nema vuka nigdje, osim toga vuk ti neće ništa ako se okreneš par puta oko sebe ;-) i prošao je strah u roku od tjedan dana
A vuk je postao dobra životinja

Slažem se s Tinom, a da probaš igru s lutkicama, plišancima, možda njima kaže kako bi se problem mogao riješiti.

Inače, zaboravih napisati i mi spavamo s lampicom, imamo onaj vodeni stup u kojem plivaju ribice (trenutno ne plivaju jer je riknula pumpica), a psihologica nam je rekla da je kod inteligentne djece česta pojava strah od mraka jer imaju bujnu maštu i onda vole vidjeti da je slabašna sjena na zidu od njihovog medeka, a ne od strašnog čudovišta.

Mi normalno spavamo s upaljenim malim svjetlom u dnevnoj sobi. Ima točno toliko svjetla da nije mrkli mrak.

I moj 4,5 godišnjak se po novom boji mraka

Stavila sam za noc malu neonsku lampicu koja ide u salter...
Nocas nije piskio, ali je u snu skrgutao zubima. :conf Oko pola tri je vrisnuo, sjeo na krevet i plakao. Kad sam upalila svijetlo sav je bio obliven krvlju-curilo je iz nosića... :conf

Na kraju je spavao između mene i MM-a, cijelu noc se budio i pipao dal smo jos uvijek tu

A miš mali
Udario se u snu ili mu je samo krenula krv?
A dali ste ga pitali što je sanjao, jeli se sjeća?

Sonja, znalo se vec događati da mu krvari iz nosa, obicno nakon uzbudljivog dana (tipa slavlje djecjeg rođendana i tmsl.)
Otorinac kaze da je moguce zbog devijacije nosnog septuma, ali mislim da je to ipak na psihickoj bazi Jel to moguće??? :conf

Nece pricati o snovima, istina, nisam ni forsirala puno u tri u noci jer mu se spavalo
Jutros je opet promjenio temu-ne zeli pricati o tome

Ajme mišić mali očito se jako prepao. Probajte s njim razgovarati i stavite ga k sebi spavat dok malo ne zaboravi. Ipak je najljepše s mamom i tatom u krevetu

nemoj se uzbuđivati zbog neprićanja
postoji mogućnost da se i ne sjeća
što se tiće krvarenja iz nosa i moja sestra je to imala redovito i kako se pojavilo tako i otišlo, doktori rekli da se ne treba uzbuđivati tipa tamke su joj žilice u nosu i možda su oštećene od kopanja nosa (provjeri da li ti mali kopa nos)

L. se znalo dogoditi da mu prokrvari nos, jer bi si ga on u snu izmasakrirao, gledala sam ga nekoliko puta dok je spavao, a ja sam još bila budna - ajme mislila sam da će si ga otkinuti. Nešto ga je zaškakljalo i onda udri.

Mom sinu isto zna poteci krv iz nosa dok spava i to na cistom miru. Nije cesto pa se ne uzbudujemo oko toga.
Nego htjela sam reci da uz sve te strahove koje prozivljavaju 4-5 godisnjaci (a moj je isto opsjednut lopovima) sigurno ima velik utjecaj i to sto je bio odvojen od vas. D. je ljetos bio bez nas samo tjedan dana pa nas vec mjesecima poslije grli i ljubi pomalo pretjerano, kao da se bojao da ce nas izgubiti ili ne znam sto.

Rimaithor je napisao/la:... isprepadala pricajuci mu (izmisljenu) pricu ...
Dal je stvarno stvar u tome?
...

Moja (imat ce 5 g. u sijecnju) je prije nekih 6 mj. pogledala epizodu Hello Kitty od koje ima velike strahove. Sto je najbolje, odnjela je taj crtic u vrtic, i nakon sto su ga tamo pogledali, poceli su se medjusobno plasiti sa likovima iz tog crtica.

Par puta nakon toga se popiskila u krevet. Nama je bila priroda reakcija da joj govorimo da se nema cega bojati (radi se o duhu). Kako da joj pokazem da "nema" duha?

A i postala je svjesna umiranja i svako malo kaze kako ne zeli da umrem ni da ona umre ni da njoj itko dragi umre...

(radi se o duhu)

Jel mozda Duh prasine? Eh, moja Nika je nakon toga crtica svaki dan ko sumanuta hodala po stanu sa krpom za brisanje prasine da joj ne bi dosao Duh prasine!Istina, u snu joj na srecu nije dolazio, ali da se sve glancalo danima, je...

Rima, bas mi je zao crvica, mora da ga nesto zaista muci, ja bi mozda ipak potrazila i savjet psihologa ako se to uskoro ne smiri!

Gilmorica je napisao/la:A i postala je svjesna umiranja i svako malo kaze kako ne zeli da umrem ni da ona umre ni da njoj itko dragi umre...

jooooj, mi smo u tom filmu o smrti vec par mjeseci. malo-malo pa Z&J potegnu pitanje umiranja i da ne zele umrijeti, da nece da itko od nas umre...
no imali smo i fazu da je Z govorila da je bas super kad se umre jer si onda na nebu i tamo se mozes druziti s dinosaurima. to je bila faza kad je jako in bio crtic o maloj sapi i njenim prijateljima dinosaurima.

Ajoj Rima, tako mi je zao crvica Njega zaista nesto jako muci i plasi

Cure su vec napisale nekoliko super ideja
Istina je da ovo sto Tina kaze - da djecije strahove ne treba negirati. Oni su njima itekako stvarni!
Moj K. se bas otprilike u toj dobi panicno bojao vuka. Poceo je mokriti u krevet, nije htio ostati sam u sobi, trazio je da cijelu noc gori svijetlo, budio se znojan panicno vristuci... Tek nakon nekog vremena priznao nam je cega se boji i to tako da sam mu dala bojice da nacrta svoj "strah". Nacrtao je veliku crnu mrlju i rekao da je to vuk. Onda smo iznad tog njegovog vuka nacrtali veliki lijepi mjesec koji se smijesi i zutom bojom zaokruzili "zlocestog" vuka i ispricali pricu o dobrom mjeescu koji pazi na djecu i drzi vuka daleko, daleko od nase kuce. Ta prica ga je umirila i jos dugo vremena je prije spavanja trazio da crtamo mjesec i vuka, a u kratkom vremenu je vuk na njegovim crtezima postajao sve manji
Kupila sam mu i novu plisanu igracku (bio je to tada popularni Barney - ljubicasti dinosauric) i on je svaku vecer bio s njim u krevetu i cuvao ga dok spava.
Ne mora za svako dijete biti ucinkovita ista "fora" (Tonki sam metlom tjerala vjestice iz sobe :p ), ali vazno je ne zanemariti njegov strah i ne uvjeravati ga da to cega se on boji "ne postoji" jer ce dijete osjecati da mu ne vjerujemo i i bit ce jos usamljenije u svom strahu i jos vise se bojati. Treba mu nekako pomoci da pobijedi strah.

mozda je jos dodatni razlog i ta promjena sredine, bio je 3 mjeseca na moru i sad se vratio, to se poklopilo s tom strasnom pricom i novim strahovima i njihove glavice to tak bujno dozivljavaju da ostane dosta toga i za noc, vjerujem kad se malo adaptira na ovu novu sredinu da ce otici i te nocne more...ja sam sa svoje obje cure imala epizode ruznih snova, usred noci prodoran plac, straija se nikad nije ni probudila, a mladja se odmah probudi i kad ju malo pomazim legne dalje spavati, to je obicno bilo kod nekih vecih promjena u njihovim malim zivotima

misic mali stvarno se uplasio. ja isto mislim da te strahove treba shvatiti ozbiljno pa ako potraje ipak potraziti nekakv strucan savjet.
moji su trenutno u strahu od vuka i sto je najgore u vrticu sva djeca plase jedni druge s vukom i tako vec neko vrijeme. kad sam dosla neki dan po njih gledali su crvenkapicu i vikali na vuka svi zajedno
valjda svi imaju te faze. a sjecam se i kao dijete da mi je najgore bilo kad bi mi neko nesto prepricao, ne bi mogla stati misliti o tome.