Mame i bebe forum

Meni je ova tema prezanimljiva, a i da Ninckin post ne ostane nezamijecen na topicu koji nema veze s ovom temom, quotam:

Nincka je napisao/la:meni je zanimljivije primjetiti da moji klinci (a i mnogi odrasli) cesto uopce ne znaju opisati svoje osjecaje nekim drugim rijecima osim "dobro" ili "lose".

i pitam:
kako zapravo dijete nauciti da izrazi rijecima svoje osjecaje?
recimo:
ljut
sretan-sretniji-najsretniji (ovo mi se cini zgodno da klinac skuzi pojam gradacije - imenovati kad je bio sretan, a kad najsretniji)
nesretan
ljubomoran
razocaran
ponosan
iznenadjen
...


kako ga potaknuti?
kako mu razviti taj rjecnik?
neka igra?
ideja?
prijedlog?
link?
literatura? prica?

ja bih recimo, ovako na prvu loptu - procitala klincu pricu (basna mi se cini zgodna), rekla da je preprica i na odredjenim mjestima - u pisanom zadatku - trazila da recimo imenuje ili opise osjecaj smajlicem.
ili dala da odglumi svaki zadani osjecaj, a drugo dijete da pogadja o cemu se radi...

to mi sad trenutno jedino pada na pamet...

Ne mogu da tvrdim ali mislim da zdrava komunikacija sa detetom jako puno pomaže u ovome.

Mi čitamo tu i tamo ali pošto sam ja sama na njih dvojicu to zna da bude jako frustritajuće za svo troje pa retko kad uspemo da nešto pročitamo do kraja i čekamo zgodnu priliku kad možemo biti 1on1 tako da ne mogu tvrditi da kod nas čitanje i pripovedanje (bajki i basni, ne onog pripovedanja iz 'a zašto?' priče) ima neku posebnu ulogu jer oni sasvim lepo i bez toga znaju reći da su tužni/srećni/pospani/da im je lepo ili ružno

Ja sa svojim klincima jako puno razgovaram, imenujem svoja osećanja kad god mi se ukaže prilika i vidim da odlično kapiraju i koriste (za sada samo nekoliko pojmova ali bože moj biće ih još). Za sada mi je to glavna metoda

Nama je baš za ljutnju pomoglo iz Profila 'KAda se ljutim' (ima i o sreći, tuzi, strahu), a također od Naklade Nika slikovnica 'Osjećaji'.

jel ti i tata to radite? ako da, naučit će preko vas. ako ne, znaš otkud treba krenuti

Mislim da je vazno da mi imenujemo svaki osjecaj, da ga opisemo i kazemo zbog cega se tako osjecamo, pa ce i djeca vremenom poceti raditi isto.

Ove knjizice sto je Mala Sirena spomenula su super, a od istog nakladnika postoji veeelika mapa kartica osjecaja, koja je vise za vrtice i druge dj. ustanove, al jedna mama u nasem vrticu svaki tjedan donosi po jednu karticu i tete u vrticu rade upravo to s nasom djecom.

Meni je jako smjesno, kad moj sincic od 3 godine izjavi: ''jako sam zalostan , jer je .....'' i napravi jako zalosnu facu.

(a i mnogi odrasli) cesto uopce ne znaju opisati svoje osjecaje

Prije prekonekoliko godina smo MM i ja išli na školu roditeljstva i negdje na početku su svi roditelji testirani koliko su dobri u neverbalnom prepoznavanju osjećaja. Dobili smo kojih tridesetak ili više slika dječjih lica s raznim izražajima i trebali pogoditi osjećaj.
Rezultati su bili poražavajući. Bili su podijeljeni u tri grupe, karikirano -one koji pojma nemaju, oni srednja žalost i oni koji znaju povezati izraz lica i osjećaj koji stoji iza toga.
Jedna jedina mamam je za jedan bod prešla u grupu onih srednjih. Svi, ali svi mi ostali i muškarci i žene smo "pali" na testu.

Kasnije smo analizirali te slike i kad nam je rečeno o kojem je osjećaju riječ automatski nam je bilo jasno kao dan da je to-to, ali kad gledaš sliku za slikom, nema šanse da precizno odrediš osjećaj. Na koncu se sve svede na sretan-ljut-zbunjen, a postoji još milijun nijansi između.

Poanta cijele priče je da bi prvo mi odrasli trebali stvarno znati prepoznati naše osjećaje da bi mogli djeci pomoći da prepoznaju njihove.

Poanta cijele priče je da bi prvo mi odrasli trebali stvarno znati prepoznati naše osjećaje da bi mogli djeci pomoći da prepoznaju njihove.

x
Ja sam nasu "ucila" tako da sam puno pricala i puno objasnjavala vlastite osjecaje. Nisam skrivala ni ljutnju (zbog posla, xy), ni razocaranje, ni tugu, ni ocaj.... samo sam uvijek objasnjavala kako se osjecam, zasto i sl.

Ne znam je li od toga, ali moje dijete ima prilicno saroliku lepezu definiranja vlastitih osjecaja.

mislim da zdrava komunikacija sa detetom jako puno pomaže u ovome

x

moje dijete ima prilicno saroliku lepezu definiranja vlastitih osjecaja

i moja, ali ne vidim svoje zasluge u tome. jednostavno je rođena takva - otvorena, komunikativna i dosta okrenuta prema sebi (da ne kažem egocentrična ;-) ) pa sve vezano uz sebe lako izražava.

nasla sam zgodan tekst

http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID ... &Show=2366

ne stignem sad vise, kasnije cu...


samo me baca u bed koliko vi svi radite s klincima , ja bih tako zeljela da mi dan ima 48 sati i mislim da ni tad ne bih stigla sve sto zelim s njima napraviti...

od literature najvise ih se dojmila T.A. za klince
http://www.foma.hr/index.php?cat=Slikovnice%20prirucnici

Skrolaj malo dole.

I ja se trudim pokazati i imenovati svoje osjecaje, od toga sve krece :juhu

Najvažnije je da mi imenujemo svoje osjećaje. Tu sve počinje. Knjiški pristup je samo dodatak stvarnom, živom primjeru.

eli je napisao/la:i moja, ali ne vidim svoje zasluge u tome.

Ni ja ne pripisujem sve zasluge sebi, ali znam tko se od obitelji njome najvise bavi (i najvise komunicira o svemu) pa si dam ipak neki kredit da je i do mene. Pa i do mojih gena (jer joj je tata mutav).

i kod mene je tako, sve što je ok su mamini geni

nije krv voda

folne, pogledaj ovaj test - dugacak je, ali ima i slikice

Emotional IQ Test

kimama1 je napisao/la:i kod mene je tako, sve što je ok su mamini geni

Kod mene nije. Cura ima odlican metabolizam, ne vidi joj se uopce koliko klopa.. to je na tatu. To je bilo jedino sto sam joj bas pozeljela da pokupi od tate. I je. ;-)

Ja mislim da jedino tako da to ti radiš
Stalno.Ja ih imenujem.I pitam njega,jesi ljut,tužan....
Sad smo ga ja i mm morali ostavit kod mojih dva dana jer oboje radimo,a on je bolestan,ne može u vrtić.

Rekao je kad smo išli,znaš mama ja uopće nisam sretan,baš sam jako tužan.
Ima 2ipo god.
Ja sam sretna zbog toga.
Nemam ideju kako bi ga drugačije to učila osim govoreć stalno svoje osjećaje njemu.

Ja u tom smislu nista posebno ne radim, ali vidim da ih moje dijete raspoznaje. I sluzi se osim gestama i mimikom lica i riječima da ih opiše.

A sta radimo. Citamo knjige svakodnevno, a recimo dok gleda nesto na televiziji ili predstavu u kazalištu iz lica joj se moze vidjeti kakva je scena, muzika
Kad sam ljuta, vesela L me zna pitati zasto sam takva i takva .... Kad sam ljuta procijedim kroz zube odgovor

Ono što se meni čini bitno je da ju znam ostaviti na miru da prozivi taj osjecaj, a ne uskakati sa svojim dozivljajem ili u slucaju da je to osjecaj tuge i razočarenja odmah joj nuditi radosnu alternativu.
Naravno i to može biti zamka u koju se može upasti da se premalo odgovara na osjećaje.

samo me baca u bed koliko vi svi radite s klincima

uf sto mi ovo grozno zvuci, ovo raditi s klincima. Sjetim se odmah jedne Oprahine emisije nesto di su pokazivali jednog tatu koji s djetetom od godinu i pol sjedi za stolom pokazuje mu slikice i govori pojmove. Ima nekih 350 pojmova i to rade svaki dan da mali bude valjda spreman za skolu

Kod mojih cura je to jako razlicito. Starija je dosta osjetljiva, kuzi osjecaje, prepoznaje ih kod drugih, jasno zna definirati svoje osjecaje i narocito je pronicljiva u mojim postupcima, razocaranjima itd. Isto tako pokazuje vrlo veliku dozu empatije kada se gleda u nekim okvirima danasnjeg prosjecnog klinca.
Mladja je tipican predstavnik nove generacije. Zna da ono sto osjeca nije dobro i onda lupa po placu i cendranju
Iz recenog je vidljivo da s njima nisam radila, mozda sam trebala

Pod ovim nista posebno sam mislila da ne idem ciljano da hocu prikazati bas taj osjecaj, nego ih imenujem kad se dese.
A u vrticu rade kao i kod Pika sa slikama i pričama i na kraju trebaju prepoznati poruku priče i teta kaže da im ide jako dobro.

Sorry na off t, ali morala sam..

(jer joj je tata mutav).

-identicno-

a takoder identicno, samo bi ja napisala Sin.

Cura ima odlican metabolizam, ne vidi joj se uopce koliko klopa.. to je na tatu. To je bilo jedino sto sam joj bas pozeljela da pokupi od tate. I je.

MjesecevaZraka je napisao/la:

Poanta cijele priče je da bi prvo mi odrasli trebali stvarno znati prepoznati naše osjećaje da bi mogli djeci pomoći da prepoznaju njihove.

x
Ja sam nasu "ucila" tako da sam puno pricala i puno objasnjavala vlastite osjecaje. Nisam skrivala ni ljutnju (zbog posla, xy), ni razocaranje, ni tugu, ni ocaj.... samo sam uvijek objasnjavala kako se osjecam, zasto i sl.

Ne znam je li od toga, ali moje dijete ima prilicno saroliku lepezu definiranja vlastitih osjecaja.

potpis. Moji znaju reci rijecima da su uvrijedjeni, povrijedjeni, ljuti, frustrirani....jer su to od nas culi kad smo se mi tako osjecali.

nisam procitala sve komentare, pa ako nije jos spomenuta, preporucam jos i knjigu Vijestine igralista (izdavac Ostvarenje)

Adorabla, tvoji opisi starije i mladje kceri vrijede i za moga starijeg sina a bome i takav je moj mladji sin. makar i moj mladji sin ima sirok vokabular u podrucju emocija, cesto lupa, stipa, baca kad je ljut i frustriran dok stariji sin nije takav. . Mislim da to nije povezano s "radom s djecom" nego je to neka vrsta sindroma starijeg i sindroma mladjeg dijeteta.....

isto kao i drugi
spominjem svoje, objasnjavam zasto i kako, kad je on "nesto" pitam sto je i nudim odgovore...
zasad ne koristi puno (sretan, tuzan, ljut...).

kod nas je to najvise kroz komunikaciju i za sada vrlo jednostavno: sretan ili happy ;-), ljut(to im je glavna, jos kad prekrize ruke) i umoran (stanje-kad ih treba nositi naravno). uzasno puno razgovaram s njima i sve osjecaje iskazujemo rijecima, cak i oni izmedju sebe pitaju jedan drugoga npr.ljut? radi neke igracke isl. ili si kazu "david voli jakova puno"

dakle osjecaje vide,cuju,uce od mene. iz prica i slikovnica im ja uglavnom pokusam predociti ponasanje npr.kako se crvenkapica lijepo ponasala prema baki...a definitivno su im nadraze "izmisljene" price.kad je mama bila mala, kad je tata isao kod doktora, kad je teta vikala po ducanu itd.

Moja starija je egoistična i sebična, mlađa je empatični tip. Tako da pravilo stariji-mlađi kod nas ne vrijedi.

mene zapravo zanima kako u balkanskom okruzenju u kojem zivimo odgojiti 2 sina koji se nece sramiti svojih osjecaja.

naime, tek u trenutku kad (muskom) djetetu nije bed zaplakati od ganuca, zalosti, boli... ili, kad ga nije sram priznati da je jednostavno - sretan - tek onda mozemo u boj s imenovanjem osjecaja . odnosno, djaba meni sve sto sam ulagala prije i naucila klince kad se polaskom u kolektiv to razbije u paramparcad...

hebi ga, ali meni je bas ovo najveci problem...
i nemojte pliz pliz pliz sol na ranu stavljati iscudjavanjem kako je to kod nas kuci moguce . hebi ga, ali moguce je...

ma, mogu ja drviti ne znam koliko i ne znam kako po osjecajima, kad recimo mladji zaplace jer mu je jednostavno lijepo bilo za Bozic, svidjala mu se atmosfera, jedan mali uhvaceni trenutak kad je zasvirala neka bozicna ljiga na cedeju - i stariji to sve razbije ruganjem "..der, ..der" (jer je tako cuo u skoli i jer u skoli nije fora biti decko koji place, nije fora biti decko koji zna pokazati osjecaje, u skoli je fora samo ako si frajer a to mozes samo ako se priklonis vecini i ako prihvatis uvrijezeni model ponasanja-ne kazem pravi nacin, nego uobicajeni ma koliko ja drvila to nije ok...).
(i da se odmah ogradim - ovaj izraz nije cuo od nas doma niti odgajam djecu u diskriminatorskom duhu)...

jos cu, ne stignem sad...
zanimljivo mi je bilo ovih blagdana pratiti ponasanje i promjenu u iskazivanju osjecaja mojih sinova i necakinje koja je puna 2 tjedna bila kod nas, no, o tome kad uhvatim vremena...

jucer se vracamo s klizanja i pita moj M: zasto su zene puno bolje nego muski? ja :conf , pitam kako to misli... veli: one su uvijek ljubaznije, ne deru se, duze objasnjavaju (ovo mi je bilo super), jednostavno su ljubaznije. onda mu je mm malo nabacio o onom kako se od muskarca uvijek ocekivalo da bude ratnik i hranitelj obitelji, zato su bili tvrdji, i da danas vise nije tako, ali se navike tesko mijenjaju. bio je zadovoljan odgovorom.
M. je inace veliki emotivac, ujutro ustane i veli "svaki dan se veselim kad vidim nas okiceni bor"

sve sto sam ulagala prije i naucila klince kad se polaskom u kolektiv to razbije u paramparcad

primjetila sam da im u kolektivu (u nasem slucaju u vrticu) na neki nacin sputavaju osjecaji, odnosno poducavaju da ga ne boli kad padne ili jos gore da se srami sto je pao/zapeo i sl.. Ne znam sto im govore u takvim situcaijama, al je sigurno da nekako komentiraju jer se poceo ponasati tako polaskom u vrtic.

Medjutim mene to ne uzrujava zancajno jer je bitnije ono sto djeca dobiju doma, a doma ga poticem da place ako ga boli, da se ljuti ako je ljut, da se smije kad je sretan, da se mrsti ako nije sve po njegovom. Svaki osjecaj je vazan, nema dobrih i losih.

Jos nesto, pamtim iz naseg djetinjstva da su nas odgajali da se ne smijemo ljutiti, pa kao rezultat toga je osjecaj srama i neugode kad se ljutimo.

Medjutim mene to ne uzrujava zancajno jer je bitnije ono sto djeca dobiju doma, a doma ga poticem da place ako ga boli, da se ljuti ako je ljut, da se smije kad je sretan, da se mrsti ako nije sve po njegovom. Svaki osjecaj je vazan, nema dobrih i losih.

...i mi se doma trudimo ali još nisam zadovoljna. L. jako pogode stvrai ali on do prije koji mjesec nije plakao, nikada
Stiskao bi zube i šake i oči, da mu suze ne idu...sve zbog ruganja u vrtiću.
Isto je bilo i sa grljenjem, ljubljenjem...uz puno razgovora mm-a i mene idemo polako naprijed.

malo off..., ali samo malo...
kad nakon napornog dana trcim u skolu po starijeg klinca, inace, frajera likom i djelom (ma takav se rodis, nemre se to nauciti), srce mi pukne od srece i ponosa kad mi on onako djecje, bezrezervno i bez ikakvog srama nasmijan trci u zagrljaj
i nikad ga nije sram dati mi pusu...

cuvam ovu dragocjenost dok je jos tu i dok mogu... jer je samo pitanje dana kad ce ga valjda i to biti sram raditi...


piko - good point ovo s ljutnjom...