Mame i bebe forum

Dakle, moji su dosta razliciti po karakteru, naravi, temperamentu, jedno je dijete izrazito mirno, predvidljivo i kooperativno a drugo zivlje, nepredvidljivo, prepuno energije i stalno iskusava granice… i to mi u zadnje vrijeme predstavlja prilican napor, najvise kad sam sama s njih dvoje. MM je cesto poslovno odsutan. Kada nije odsutan ili se razdvojimo svatko s jednim djetetom ili smo svi cetvero zajedno. Onda to uglavnom ide bez problema.
Dakle konkretne situacije, primjeri koji nisu nista drasticni i problematicni ali ponekad ni sama ne znam sta bi bilo najbolje:
Idemo citati price pred spavanje, legnu se u krevet i ja pocinjem. Da bi jedan od njih poceo se dizati i setati po sobi. Ja sam ih upozorila da ako se bude netko dizao prekidam sa citanjem. I to se dogodilo. U pol price sam prekinula i isli su spavati. Obzirom da smo sami, ne mogu nastaviti citati jednom djetetu a ovo drugo poslati u drugu sobu. Za njega bi to bila nagrada jer se moze dignuti iz kreveta. Sad mene muci sto sam morala ustvari oboje kazniti, ovog sto se dizao iz kreveta i drugog sto nije odslusao do kraja pricu. Ustvari nije posteno. Jedino sto sam obecala nastavak citanja price drugi dan odmah kad dodemo kuci.
Ili npr. idemo nekud zajedno nas troje i isto tako na pocetku upozorim da ako mi nece dati ruku preko ceste npr. ili se nece npr. pristojno ponasati vracamo se kuci. I srecom rijetko se to dogada, ali uvijek si mislim sta ako se to dogodi, jednog kaznim za njegovo ponasanje a istovremeno i drugog jer se mora vracati kuci a nije nista lose ucinio. Nije isto posteno.
Da li imate vi takve slicne situacije kad morate prekinuti neko ponasanje jednog djeteta a ustvari ide na stetu drugog djeteta i kako to rjesavate? Nadam se da nisam zakomplicirala i da shvacate o cemu ja to pisem.

Pa moje su isto jako različite i uz to imaju 4 godine razlike. Ovaj tvoj primjer imam svaku večer. Starija voli da joj čitam, a manja ne. Ne kažnjavam stariju, jednostavno nastavim čitati, a mala dotle baulja po sobi i igra se nešto
U parku ista stvar. Manja obožava ljuljačke, tobogane, .. starija je veliki prirodnjak i čučala bi u travi, brala cvijeće, penjala se po drveču. Onda ljuljam manju a starija okolo sama švrlja. Nema tu rješenja, samo izmjenjujem sudjelovanje u aktivnostima, malo sa jednom malo sa drugom. I da uvijek jedna misli da je zakinuta, al šta im ja mogu

pa naravno i moji su potpuno razliciti karakterno, meni takodjer nekad bude zao zbog tih zajednickih kazni, no onda si nekak mislim kako ce im mozda doci izdupeta u glavu pa ce se medjusobno sputavati da ne rade to sto rade kako ne bi zaradili kaznu...
no, ja se trudim i ono drugo dijete izdvojiti na neki nacin ... ako recimo prekinem pricu (sad je moda da pricamo na nasem velikom krevetu) onda ovaj kaznjeni ide u svoj krevet iz kojeg isto moze slusati pricu ali ne sa nama (a to jest kazna), ako se vratis iz setnje zbog jednoga onda s drugim nesto uzmi radit za nagradu kad se vratite jer nije krivo.... ma, i mi smo vecinom sami i tesko je izbalansirati i ne kazem da uvijek ispravno radim ali puno ovisi o danu, o raspolozenju....

imam blizance i potpuno su razliciti karaterno i stalno se mucim s tim pitanjem!ni ja sama ne znam nekad sta je pametno.mene najvise muci sta im se ne mogu pojedinacno posvetit onoliko koliko bi htjela!

ja samo pratim jer to vrlo vjerojatno i mene ceka, ovi moji su ko nebo i zemlja.

uf... tema za mene...
javim se kasnije... sad ne stignem sve elaborirat..
no, ukratko, i moji ko nebo i zemlja... ko da je svakog drugi caca radio...

moja prva reakcija na post je bila "cekaj, kad sam ja ovo pisala "(fali mi onaj smajlic sa ??? iznad glave) onda vidim, pise medo14.
zato medo, na temi, sad nazalost ne mogu u detalje, al jedva cekam da se tema razvije, valjda cu uspjet dopisat koji redak

super, cekam vase izvjestaje
mozda pronademo neko zajednicko kvalitetno rjesenje
sve te situacije jako ovise i o mom raspolozenju i trenutnom stanju zivaca. Nekad bas zato da ne kaznim i ovog drugog popustam tamo gdje da smo 1 na 1 bi sigurno reagirala primjereno ponasanju. Vrlo mi je tesko to balansiranje razlicitih ponasanja, prohtjeva i njihovih raspolozenja.

Evo i mene u klub
I ja imam jednog "anđelcica" i jednog "vrazicka", ali situacija je malo drugacija nego kod vas, jer su moji razlika 5 god.
Zajednickih kazni bas i nemamo , vec se zadnjih godina moja aktivnos svadi na to da starijeg branim od mladjeg

Mene vise muci to sto je maltene nemoguce uskladiti njihove zelje, afinitete, zabavu i u principu uvijek je jednom dosadno dok drugi uziva, i obrnuto, ali kaj ja tu sada trenutno mogu, osim cekati da stariji jos malo poraste, pa moze ostajati sam doma, dok ispunjavam zelje mladjem.

Kod nas Fran ima "svoje" kazne a Nika "svoje" kazne...ovisno o njihovim afinitetima... kazne se ne preklapaju i njih oboje savrseno znaju koja kazna ih pojedinacno slijedi i da je to samo njegova odn. njezina kazna i zasto su ju zaradili.

I ja se borim s vrlo sličnim problemom, moji su blizanci sa totalno različitim željama i afinitetima, jedan voli akciju, drugi laganini. Nekada lako pronađem kompromis, a nekada se bome namučim i na kraju se osjećam krivom jer je uvijek jedan zakinut. Pažljivo pratim...

franika je napisao/la:Kod nas Fran ima "svoje" kazne a Nika "svoje" kazne...ovisno o njihovim afinitetima... kazne se ne preklapaju i njih oboje savrseno znaju koja kazna ih pojedinacno slijedi i da je to samo njegova odn. njezina kazna i zasto su ju zaradili.

da, to je i meni logicno i napravednije. Ali zar uvijek uspijes razdvojiti kazne, posebno kazne koje njega diraju i kazne koje nju diraju?
Npr. negdje ste vani, trebate nesto obaviti i sad jedan od njih zeza, taman je zreo da se pokupite doma. Sta ti onda radis?

kad je takva situacija a ja i muz smo zajedno negdi onda se on ili japokupimo s ovim koji stvara probleme u auto,a kad sam sama snjima onda je on zakinut za cokoladicu ili nesto i objasnim mu da je nije zasluzia!
i to mi fukcionira jer smo to par puta napravili i sad stvarno rijetko imaju ispade i slusaju kad smo negdi!

da, to je i meni logicno i napravednije. Ali zar uvijek uspijes razdvojiti kazne, posebno kazne koje njega diraju i kazne koje nju diraju?
Npr. negdje ste vani, trebate nesto obaviti i sad jedan od njih zeza, taman je zreo da se pokupite doma. Sta ti onda radis?

Evo npr. ako je Fran nemoguc vani a Nika dobra, onda njega lijepo pozovem kod sebe pa mu velim ako se sada nastavi tako ponasati, onda kada dodje doma nema komp. igrice. Uglavnom pali pa se odmah unormali a ako ne pali, dobije kaznu kada dodje doma. Naime sada je vec dovoljno veliki da mu kazna ne mora slijediti ODMAH, vec itekako razumije zasto ju je dobio sa odmakom (ne u parku nego tek doma). Eto, Nika pri tome nije zakinuta.

U pravu si Franika. Oni su sad stvarno veliki da ne mora kazna odmah uslijediti. No dobro, probati cu promijeniti taktiku. Bas sam imala u zadnje vrijeme nekoliko problematicnih situacija, pa sam i sama prepuna nedoumica i pitanja.

khm khm...
dakle, ja sam jedna fesh zenska u najboljim godinama. sto ce reci, na pragu 40-ih. sto ce opet reci - samo sto me klimakterij nije lupio u glavu.
i makar se uvod za ovu temu cini cudnim, vrlo je bitno to sve skupa naglasiti .

naime,
kad radis po cijele dane,
kad ti muza nikad nema doma,
kad su ti klinci totalno oprecnih karaktera a ti to staaaaaaaaaalno moras hendlati,uskladjivati, smirivati...
kad si osudjen da zapravo na raspolaganju imas vrlo malo vremena u danu da zadovoljis sve sto treba sto se tice klinaca,
kad pokusavas rukama i nogama sve vezano s klincima kvalitetno napraviti,
kad si duboko svjestan cinjenice da je zivot kratak i da samo sad mozes beskrajno uzivati u svojim klincima
...
e onda je vrlo bitno naglasiti onaj moj pocetak da sam klimaktericna baba kojoj je jedino bitno sve ono pobrojano zadovoljiti i napraviti i istovremeno se ne zivcirati.
eto, to je meni najbitnije . ne se zivcirati.

u tu svrhu isticem tzv PIIPP princip u odgajanju (ja sam ga tak nazvala , nis nigdje o tome citala, nit bas nesto citam o odgoju ...)

dakle:
P-prevenirati.
dakle, danas s ovim godinama na grbaci pokusavam sto je moguce vise situacija prepoznati i prevenirati. ako unaprijed znam da ce neka situacija zbog razlike u karakteru dovesti do eskalacije sukoba izmedju ove moje dvojice - lijepo to preveniram na nacin da do situacije ni ne dodje. ma, samo da se ja ne nazivciram jer cemo se tek onda vrtiti u krugu...
dakle, ne vodim ih u soping centre, na kave, na mjesta koja nisu za njih, ne vodim ih kad su umorni, kad su gladni, ne vodim ih tamo gdje sam ja zamislila da bi trebali ici, a oni zele negdje drugdje, ne nudim aktivnosti koje ja mislim da oni u tom trenu trebaju radit, a oni zele nesto drugo, ne vodim obojicu tam gdje znam da ce jednom biti dosadno ili ce mi napraviti scenu ... hocu reci - maximalno preveniram bilo kakve ekscese. I inzistiram na strogo kontroliranim uvjetima.

i jos nesto. red red red i samo red i onda sve klapa. barem nama . kod nas se tocno zna kad se ide u kino, zna se kad se ide u park, zna se kad se cita prica, kad se jede, kad se kupa, kad se uci, kad se gledaju crtici ili slazu puzzle...zna se tko je koji dan na redu s biranjem price ili biranjem gdje cemo ici. Zna se tko ide gdje s tatom, a gdje s mamom ili s oboje.

ili recimo odlazak u park. ja se unaprijed pomirim s time da ce mi jedan cijelo vrijeme drzat ruku, a drugi trckarat bjesomucno, da ce se jedan zablatit, a drugi nece, da ce jedan slusat, a drugi nece - i onda mi je mam lakse...
s tim da najcesce u centar stavljam ovog starijeg i zivljeg, situaciju podredjujem njemu na nacin da mu (u granicama da se ne ozlijedi) dopustam da on vodi cijelu setnju, igru u parku... a manji i ja samo trckaramo za njim. i vuk sit i koza cijela...

I-iznurivanje protivnika . vrlo bitan moment u mom pristupu klincima. samo dobro fizicki iznurena djeca navecer ne rade nepodopstine jer za to nemaju snage (taman da su ne znam kakvog razlicitog karaktera). i jes da to pretpostavlja i fizicki iznurenu majku, al, dobro...inace, starijem treba puno vise da se "iznuri", manjem treba manje - no, u svakom slucaju kad je ovo ispostovano - oni mi rade manje problema.

I-ignoriranje. meni omiljena metoda za mog starijeg sina (iako je mnogi strucnjaci bas ne preporucuju, al nema on bas neke veeelike traume zbog nje jer se opametio pa ni ne dolazi cesto vise u situaciju da ga ignoriram).

vratimo se na uvodni medin problem. idemo citat pricu. ja znaaaaaaaaaam da ce manji slusat, uzivat, a stariji ce imat neku svoju briju. e onda lijepo zagrlim ovog manjeg, kazem mu potiho, zavjerenicki (al da stariji cuje ) da cu mu citat pricu, a da starijem necu (naaaaravno, u sebi nabrojim do 1000 i nastojim se ne zivcirat zbog starijeg koji baulja po stanu i molim boga da ipak nasjedne na moju foru i da dodje k nama). i u 99,9% slucajeva mi uspije , ma vise cak ni ne koristim tu metodu koliko je uspjesna. naucili smo i on i ja da kad bih ga molila i kumila da dodje ne bi dosao ziher. cim ga izignoriram - eto ti ga na...

P-podilazenje klincima. ova tocka povezana je s tockom "prevencija". kako sam zapravo vrlo malo s klincima i kako zelim u tim trenucima maximalno uzivati - cesto im podilazim. ma, mozda je to malo nespretan izraz, no, zapravo nastojim u svakom momentu zadovoljiti njihove potrebe, njihovu ideju gdje cemo ic i sto cemo raditi. i kad oni to u svakom trenu znaju - nekak moram priznat da imamo manje problema s uskladjivanjem razlicitih karaktera.
no, ako skontam da oni nece doc do nekog zajednickog rjesenja i da nece htjeti istu aktivnost - popustim im na nacin da im kao dam do znanja da su oni mene preveslali i sve okrenem na fintu da se njih dvojica kakti urote protiv mene . hocu rec, kad nemres protivnika slomit - onda preokreni situaciju u svoju korist na nacin da ispadne da je protivnik pobijedio...

P - preusmjeravanje price na mene (kad mi ne uspije shendlat situaciju podilazenjem).
dakle, ako vidim da ce bit problema jer jedan hoce u kino a drugi u park a ja istovremeno stvarno nemrem bilocirat , onda ih zeznem tak da kazem da, ne znam kak njih dvojica, ali ja idem u zooloski vrt i pitam ih tko ce sa mnom . mam zaborave i na kino i na park i idu na 3. mjesto...i bude po mom...

eto, tako nekako se mi snalazimo... zahtijeva dosta truda, razmisljanja, prepucavanja, no, moram priznati da nam sve bolje ide.

i za kraj - u prici oko 2 razlicita karaktera kljucan je onaj moment kad roditelj skuzi da su klinci razliciti, kad skuzi da jednostavno ne postoji nacin da jednog ukalupis da bude kao drugi. kad tocno skuzis kako koji funkcionira i kad se konacno prestanes zivcirati oko toga da sve bude onako kako bas ti zelis.

ja sam to sve skuzila tek negdje u zadnjih godinu dana..
dotad smo se natezali, mucili, ljutili, plakali... a sad nam je sve nekak lakse...
a mozda smo samo i svi skupa sazrili...

imge mogu samo reci mudro!
i ja pokusavam imat tu briju u glavi ali moram ti priznat da je nekad teskooooo!
nekad zaboravis da se ne smijes zivcirat i da nisi ti dobila djecu nego oni tebe i to me najvise rastuzi a ujedni i naljuti kad izgubim kontrolu!i onda sam na rubu placa i slomu zivaca

pa to ti ja pricam
ja sam zapravo tako malo s klincima
i skoro sam uvijek sama...

i srce me zaboli kad shvatim koliko nam je vremena bezveze bilo ulupano u natezanja, plac, ispipavanje granica... uf...a sve se moglo i prije rijesiti da sam ja bila svjesna koliko su ovi moji razliciti i da ne mogu uvijek biti savrsena majka .

a ono sto mene uvijek vodi u cijeloj prici je cinjenica da ma koliko se oni karakterno razilazili, ma koliko zaista bili razliciti, ma koliko u istom trenu zeljeli razlicitu aktivnost - sve je lakse kad i ti i oni skontate da je njima u konacnici ipak najbitnije da je s njima vesela i smirena mama .
zato ja, kad mi vise amabas nis ne uspijeva - pokusam sve okrenuti na salu i smijeh

Jao, Imge, stvarno ti hvala za ovaj post. Inace si uvijek zanimljiva kad pises, ali obzirom da je ovo tema koja mi je u zadnje vrijeme posebno vazna stvarno me je tvoj tekst bacio na razmisljanje.
Moram ga isprintati i u vise navrata citati. Sve je to istina sta pises. Sve ja to podsvijesno osjecam da tako treba posloziti stvari i u glavi i u svakodnevnom zivotu, samo nisam ni sama uspjela to tako pregledno popisati.
Sad kad citam svoj prvi post a i ove kasnije, nekako sam bacila teziste na kazne (kome dati, kada i u kojoj mjeri) i ustvari sad se sama sebi ne mogu nacuditi jer uopce nisam tip od kazni. Vise mi pasu ove okolo naokolo zakulisne igre (koje i ti spominjes) kako izmoriti, zavarati i nasmijati protivnika i na kraju odvesti vodu na svoj mlin.
Malo su mi se nakupili dogadaji u kojima i ja kao roditelj nisam najbolje odreagirala tj. najbolje za moju karakterno razlicitu mladuncad, a toga sam i ja svjesna a sto je najvaznije i klinci. No, ima dana i prilika da se stvari dovedu da uzivamo maksimalno svi troje karaktereno razliciti

medo, super point ovo s kaznama
pogodila si u bit.
e bas to je moja najslabija karika i tu nisam na svom terenu .
i tu itekako imam prostora za ucenje i napredak...

ma ja cu sve napraviti samo da ne dodjem u situaciju da moram kazniti dijete. i to ne znam i ne znam i ne znam napraviti .

recimo, ja ne znam kazniti starije dijete jer je bilo neposlusno u skoli i nabacivalo se s nekakvim plasticnim bocama za vrijeme odmora (dapace, pokusavam si ga u glavi opravdati da je on jos dobar kakva sam ja bila, majketi... ). ja ne znam kazniti starijeg jer je lupio mladjeg ili mu uzeo igracku . nego na sve mile nacine pokusavam skuziti gdje smo svi skupa pogrijesili, namucim se s time, okrenem na njihov ili svoj mlin ili na salu - ali nikog ne kaznim .
jer ja to ne znam i tu opako stekam

jedino im znam reci da sam zalosna i pitat ih jel su oni sad sretni kaj sam ja u komi jer su se oni posvadili ili kaj me stariji osramotio pred uciteljicom a mi se svi doma trudimo da njemu bude sve pod guzicu a on nam ovako vraca...
i mogu samo rec da ih pogodi to kad im kazem da sam zalosna... ma, fuckas zabranu kina i parka i ne znam kakve igre ako se ja ne smijem... tu su najtanji i tu ih najbolje pogodim...
i skuzila sam da najvise postignem ako kod njih izazovem suosjecanje i sram.

citam vas, citam... i vidim da se svi vrtimo oko istog - vuka i ovce i njihovog stanja zeluca
odmah na pocetku-ja ne zelim odgajati svoje dijete kaznama, strahom ili prijetnjom. iako cu u postu vjerovatno dotaknuti "nase" kazne, ali to je vise ilustracije radi kako oni reagiraju na to.
ja imam jednog M. za kojeg uvijek velim "takvih bih mogla imat desetoro" ne sjecam se kad sam ga zadnji put kaznila, ja se s njim jednostavno sve dogovorim (tata bas i ne). tako je bilo oduvijek, mi smo nekako uspijevali pronaci rjesenje.
imam T. malu sarmantnu tvrdoglavicu kod koje kazne ne pale. iako ja i dalje tu i tamo posegnem za nekom, unaprijed znam da mi badava, jer to njoj nista ne znaci. jedna od vecih je bila neodlazak na rodjendan pocetkom prosinca na koji su oboje bili pozvani. plakala je, ja sam otisla sa M, ona ostala sa cacom doma. kad smo se vratili ne bi mala spomenula da smo mi bili na rodjendanu... potpuna ignorancija...
jedino, jedino sta pali kod nje jest karta osjecaja prema mami, tj. uskracivanje ili skracivanje mazenja pred spavanje. ali ja sam na nju par puta igrala i ne zelim to vise radit. nije mi fer, jer ucjene takvog tipa su kontraproduktivne.
dok je T. bila manja, puno puta je M. ispastao njezinom "zaslugom". te mala je, te ti si stariji, te ona ne zna tako dobro kao ti... i polako dodje doba kad je T dosla u one godine kad je M. "morao" shvatit da je ona mala i da se treba popustit, samo sto je T i dalje bila "mala" on jos veci i eto ti kruga... e pa ne more... sad primjenjujemo puno od ove imgine PIIP metode, a zelim postici stanje da moje trenutno stanje zivaca ne utjece na provodjenje PIIP-a (imge trazi copyright )

malo sab nabacal zbrda-zdola. al jos sam pod temperaturom i nisam bas za sjedit za kompm, ali reko, da mi ne prodje tema, a ne rekoh ni rijec

tanja, ma to s PIIPP sam zmislila dok sam pisala post...
ja si uvijek mantram kad mi klinci naprave nepodostinu jel sam sve prevenirala, jel su gladni, jel su zedni, jel su izmoreni, jel im sve bilo kak su si zamislili ili kak sam si ja zamislila... i tak nekak sam to slozila. lakse mi zapamtiti kad tak popisem...

a kaj se tice razlicitih klinaca, pricaj mi...
i ja bih ovakvih ko moj manji mogla imat 10, a ovih ko moj stariji mi je dosta za 10 zivota.

da ne kazem da je taj stariji preslikani ja i da me jos vise zivcira kad skuzim da sam ja sve isto radila kao i on ili da bih u njegovoj situacji isto reagirala....

a kaj se tice kazne - kad malo bolje razmislim - i ja manjeg nemam bas zakaj kaznjavati
a kod starijeg bi bilo kontraproduktivno jer bi on, kad ne bi isao primjerice na nekakav rodjendan na koji ide mladji - na kraju tak izludio manjeg s cimanjem: "ne bi ja isao na takav glupi rodjendan, fuuuuuj, tam su bili samo bebaci... ili samo curice... ili bi rekao da je jedino bio dobar rodjendan na kojem je on bio prije godinu dana... ili bi mu rekao da je njemu bilo doma super i da on takitak nikad vise ni neceic na nekakve glupe rodjendane..."
uglavnom, rasplakao bi malog ziher, a ja od te kazne ne bih imala amabas nis...

ajd drz se .
i ja sam prosla ovo s temp, znam kak ti je, ne ponovilo se...

Cure
Inge za PIIPP metodu

I ja imam dva totalno razlicita - tri godine razluke.
Svaki na svoju stranu. Lai ne mogu reci s kojim mi je lakse/teze.
Mislim da kad bi imala dva nestasna kao stariji - to bi bilo strasno.
Ili kad bi imala dva zaguljena kao mladi - to bi bilo jednako strasno.
Ovako - je skoro savrseno

Samo terba znati naci balans - ili ti PIIPP metoda.
Definitivno treba paziti - da nisu umorni, gladni zedni, predvidjeti sve moguce nepogode i
uvaziti njihove razlicitosti.
I uzivati u njima takvima kakvi jesu
Naravno skulirati se

Imge - luda si ili genijalna

Ja se samo oboružavam znanjem - unaprijed

Ja se s trojčekima uredno borim sa ovom temom
Npr... krenem čitat priču jednom drugo dvoje mi uzima knjigu (a do tad ih nije bilo u okolici npr igrali su se u sobi), pa borba tko će biti u sredini , pa se mučim s tim da njih nikad (gotovo) nikad ne zanimaju iste stvari... Idem pročitat što ste sve savjetovale