nisam stigla jucer zavrstiti post... isla sam kuci....
recimo da sam se malo intenzivnije bavila ovom temom - trazeci razloge zbog kojih moj stariji sin ne rjesava zadatke iz matematike s gustom. za to naravno treba imati talent, ali i razvijen matematicki nacin razmisljanja. ili, ako ga nemas - volju da se to sve skupa uvjezba.
uglavnom, dokaz da matematika i vrijeme imaju itekako veze - osim sto i jedan i drugi pojam pocivaju na apstrakciji - vidi se i prilikom upisa djeteta u prvi razred gdje je
posve nebitno da dijete zna naizust dane u tjednu (zato ti i kazem da je u prici
nebitno da l. zna da je sutra utorak-
bitnije je da shvaca pojam "sutra" kao dan koji dolazi poslije danas, odnosno da konta pojam ispred-iza) ili recimo -nebitno je da zna na spanjolskom, engleskom, turskom i japanskom nabrojati mjesece ili ono sto se masa roditelja uvijek hvali - brojati do milijun (jer to jos uvijek ne znaci da dijete to i razumije. ono samo nabraja, reproducira nizove rijeci - kao sto bi i recitiralo nabiflanu pjesmicu napamet; iz onog sto sam ja uspjela shvatiti iz ove materije - puno je bitnije da dijete zna da je broj 2 veci od 1, ili manji od 5, ili da je paran, ili da broj 1 ide 2 puta u njega, etc...).
(a vjeruj mi da ce nauciti pojam utorak - dapace, osobno ne znam nikog tko ne zna dane u tjednu ili nabrojati mjesece u godini).
i zato - u ovim l. pitanjima o vremenu ja prvenstveno vidim zacetke matematickog nacina razmisljanja. i dobro je to znati prepoznati, njegovati, razvijati. jer upravo je dobro baratanje odnosima medju predmetima i pojavama - podloga za jedan od najvaznijih zadataka matematike u 1. razredu - osposobljavanje djeteta za apstraktno misljenje i logicko zakljucivanje.
i meni je super bilo tvoje pitanje, ne sjecam se da me neko pitanje na stojbama ili skolarcima tako zaintrigiralo. jer kontam kolika je vaznost da je dijete zainteresirano za ovu temu i da mu se u glavi desio "klik".
moj stariji sin ne rjesava matematicke zadatke otprve i s gustom. ali, isto tako on kao mali (to znam sad -kad vrtim film u glavi) - nije postavljao pitanja kao tanjin l.
mislim, on konta odnose, ali njega ta materija apsolutno
ne interesira. on je po svom habitisu pravi drustvenjak.
naravno da se vjezbom sve da nadoknaditi, ali isto tako ja vec sad znam da on nikad nece biti matematicar. osim ako nece upornom vjezbom zavoljeti tu materiju i nadrasti cijelu pricu.
i to je totalno drugacija prica od mojeg manjeg sina (5 godina) koji me danas pita kad cemo kod kumova, kad idemo kod druge bake, kad ce mu rodjendan kad ce na more. i to me bas pita s totalnim interesom i ne pusta me dok mu totalno ne sjedne odgovor (moj stariji sin UVIJEK bio se zadovoljioodgovorom - ici cemo sutra. i njemu je to bilo dovoljno. a ja se nisam nikad u pricu udubljivala jer sam bila uvjerena da me kuzi). eh, da sam tada znala ovo sto sada znam...
i, pogadjate, moj manji sin - totalno kuzi matematiku. on bez mnogo muke rjesava zadatke starijeg brata, uvijek je tu negdje kad se zadaca pise, uvijek ga nesto zanima... i vec ga vidim da ce mu matematika biti omiljen predmet, za razliku od starijeg brata koji na rijec matematika dobije ospice...
meni je, kao sto se vidi - ova tema super zanimljiva (i znam da mi tanja nece zamjeriti na duzini posta

). pogotovo kad - polaskom djeteta u skolu - skontas da zapravo sve sto radis u predskolskoj dobi ima itekako veze s kasnijim skolovanjem, kad taksativno skontas kako ti se svaki tvoj predskolski ulog visestruko vraca. kad skontas koliko su matematika i priroda povezani ili recimo matematika i gramatika...no, to je vec druga tema...
