Mame i bebe forum

dijete mi se strasno promijenilo u zadnjih, recimo, mjesec dana.
nije on nikada bio dijete koje se lako hendla, naprotiv, ali zadnjih mjesec dana je jako mrzovoljan, razdrazljiv, placljiv, grintav, histerican...
kenjka i place za svaki klinac. kad nesto hoce, kad nesto nece (a uglavnom nista nece), kad se budi, kad ide spavati, kad je gladan, kad je sit, kad je zedan... hoce soka, hoce vode, nece sok, hoce mlijeko, nece meso, hoce povrce, nece kruh, hoce meso, nece lubenicu, hoce jagode, sve mu smrdi, sve odbija... zvucna kulisa konstantno je cendranje i jamranje i ispaljujemo na zivce svi. uzasno je razdrazljiv, uzasno. crnjak totalni.
i nista ne prolazi.
svekrva je s njim na moru i njih se dvoje inace savrseno slazu i obozavaju, ali zena mi kaze da je nemoguc, da to uopce nije dijete koje ona poznaje i kakav joj je inace kada su solo. da jedva ceka da svekar dodje dolje (danas ide tamo) jer da joj je koma s njim solo (jer je uza svo to cendranje i nervozu uzasno nemiran i milijardu na sat).
ja sam se zbilja pomirila s tim da mi je dijete kenjkavo i pekmezasto, nije mi to bas bilo lako prihavtiti jer ja nisam nikada bila takva (a bogami ni mm), ali ovo je sada preslo sve granice.
sta da mu radim?
rijec je o trgodisnjaku.

Imam i ja takvo. Riječ je o sedmogodišnjaku. Pridružujem se upitniku iznad tvoje glave!

Jos jedna s upitnikom Moj petogodisnjak je takav zadnjih sest mjeseci.

= liam.
cak je otprilike i u istoj dobi pocelo.
sve mu je drama.
primjer, cisto da vidis jel to-to.
jucer mu stavim juhu u tanjur, mora brzo pojesti jer moramo van.
on odmah u ciku.

vjuuuuucaaaaa (vruca) jeeee! ne mogu jesti!
nije vruca, ne bih ti dala da je vruca. probaj.
neeee! prevjuca jeeeee!!!
nije vruca, ja sam probala. probaj. molim te se pozuri
vjuca jeeee! (i tako par minuta, a onda mijenja plocu)
neeeecu juhuuu! (a sve u suzama, jadu i posvemasnjem ocaju) necu ici vaaan! hocu ostat doma cijeli dan i igjat se! (pa onda tako par minuta, u medjuvremenu pojede par zlica juhe, a potom opet mijenja plocu)
hocu jos juuuuhe! ja sam htio puuuuno! (stavila sam samo jednu sefaljku da se brze ohladi) ja hocu puuuuno juuheee! staaaavi mi joooos!

nemam savjeta. valjda bu proslo.

Svi moji su periodicki u toj fazi. Ja to rjesavam ignoriranjem neprihvatljivih zahtjeva nakon sto su sva objasnjenja potrosena. Ponekad sam zadivljena sama sobom do koje mjere mogu ignorirati bacanje po podu uz urlanje (npr. jer ne pristaje na to da joj tata napravi bocu, vec moram bas ja). Znam da ce ruzno zvucati, ali s prvim to nisam mogla, s drugim nesto vise, a sad sam majstor.

Ja to ignoriram samo za van. U sebi bih vrištala, lupala, skvicala, otisla od doma i sl.

ja to ne mogu (dugo) ignorirati. na kraju balade se obicno derem zajedno s njim i molim ga da prestane.

da, ja imam takvog slicnog. kad ne nastojim rjesavati njegove probleme, super je.

mislim da je to sve u paketu sa spoznavanjem sebe i svojih granica, i preuzimanjem odgovornosti. a tvoj je jos mali. nije mu lako. bi juhu, ne bi juhu. bi isao u park, ali nije se sjetio da je vruce. obuo bi tenisice, svakako, bez obzira na sugestije, ali vani skuzi da mu je vruce u njima. uuuh.

a osim spoznavanja granica, jos nema dovoljno iskustva u izrazavanju ljutnje, frustracije, ali ni u raspoznavanju tih osjecaja. vrrrlo tesko.

kod mojeg petogodisnjaka rjesenje je davanje izbora. s laganim, neprimjetnim sugestijama. i verbaliziranje osjecaja. sad si ljut? tuzan si? to je brzo skuzio i sad sam dolazi k meni i vice, uuuuh, kako sam ljut!!!!!!!!! ali ne cendra, i ne stavlja mene na sto muka sto mu je i kako bih mu mogla olaksati.

e da, i dovoljno spavanja. konacno konacno konacno je poceo sam traziti da se ode odmoriti tijekom dana. i sam primjecuje da je onda bolje volje.

Kod nas nema histericnih ispada, bacanja po podu i urlanja. On za sve sto nije onak kak si je on zamislio place. Kratko i sa suzama, ali me svejedno izluđuje...

Njegov problem je sto se ne zna izboriti za sebe.
Mali bratic zeli gledati jedan crtic on drugi-pusti ga ali place.
Nek mu drugo djete u igri uzme igracku, ili mu ne da svoju, ili uzme njegov red za tobogan itmsl. -odma place i povlaci se iz igre. U suzama tuli-necu ti biti prijatelj ili necu te pozvati na rođendan (preko cijele godine)
Netko ga optuzi za nesto sto nije napravio-place i povlaci se, nikakva obrana...
Nesto nije dobio, pa makar to bio sok od borovnice umjesto od jabuke-place...

Kod njega nema faze durenja, on odma tuli

I nesiguran je u sebe. I samokritican.
I mislim da su to moji geni

rima, a jeste pokusali trenirati? i ti i on, ako su tvoji geni.

nisi htio sok od borovnice? ili, u cemu je problem? pa da sam kaze da nije htio taj sok. i da sam kaze sto hoce. i da sam predlozi neko rjesenje. pa makar to bilo da te zamoli da ti popijes taj, a da on uzme drugi. ali ne da mu ti to predlozis.

ili ako crtic nije po njegovoj zelji, da sam predlozi da za pet minuta promijene pa bude pol sata po njegovoj zelji.
kad ga optuze, da kaze, ne, nisam to ja napravio. moze i u suzama, ako ga je rastuzilo, ali da jasno kaze.

ako su to tvoji geni, a ti nastojis danas ne ponasati se tako, i usvojila si nacine rjesavanja takvih situacija, njemu ce pomoci da u situacijama kad si ti frustrirana, tuzna, ljuta ili sl, to pokazes, i pokazes kako ces to rijesiti. da kazes da si ljuta zato i zato. da se osjecas nemocno zato i zato. da bi zeljela to i to. da trazis rjesenje ali da ga ne mozes smisliti.... moj se vec odlicno ukljucuje u takve razgovore, meni nudi rjesenja. ali kad se sam nadje u takvoj situaciji, vec se pocinje slicno ponasati i to mi je

Njegov problem je sto se ne zna izboriti za sebe.
Mali bratic zeli gledati jedan crtic on drugi-pusti ga ali place.
Nek mu drugo djete u igri uzme igracku, ili mu ne da svoju, ili uzme njegov red za tobogan itmsl. -odma place i povlaci se iz igre. U suzama tuli-necu ti biti prijatelj ili necu te pozvati na rođendan (preko cijele godine)
Netko ga optuzi za nesto sto nije napravio-place i povlaci se, nikakva obrana...
Nesto nije dobio, pa makar to bio sok od borovnice umjesto od jabuke-place...

Kod njega nema faze durenja, on odma tuli

I nesiguran je u sebe. I samokritican.

Ovo je J.

Ovo za gene 100 % potpisujem

uz nervozni plač najviše me ubije njena mantra "ti si za sve kriva!"

Moja ima pet ,znam da nije utjeha al čitaj epizodu od jučer navečer.

Do kasno su vani dodju doma i onda krene ,znam da je Klara preumorna ,ne spava danju jer neće,doma se navečer ne da al ni ne silim jer zbog vrućine i idemo van tek iza 19.

..koja će se prva kupati,obično bude onak kak hoće klara jer Marta nit ne traži svoje ,no izgleda da sazrijeva jer je jučer baš i ona htjela prva(da budem jasna sam čin tuširanja traje max 2 minute pa i nema nekog čekanja i ne mogu obje najednom jer se bojim da se posklizne koja ,a ak krene klasično kupanje onda to trajeeee...i ne dolazi u obzir tak kasno)

I pošto je Klara već danima "prva" rekoh ajd idemo brojiti ,velim joj da broji sama i sama izabere brojalicu ,naravno oduševljenje ...je sve dok nije ispalo na Martu ,i onda PLAČ.
Zakaj je stalno ona prva ???? Hoću jaaaaaaa......,ja lijepo smireno objašnjavam ,al ona po svojem i dere se sve glasnije,baš je imala onu klasičnu shizu kakvu već dugo nije.
kak nije prestajala meni već para na uši,upozorim ,počnem brojiti ,naravno niš i zaradila je kaznu da ni sutra ne bu prva.
E sad je totalno pošizila dere se ,i samo ponavlja da zakaj ona NIKAD nije prva ,grrrrrrr
da podsjetim riječ je o petogodišnjakinji.

I naravno da je i inače sklona cendranju za svaku sitnicu,nekaj ne može naći cendra,treba pospremiti ,cendra,uz obavezno zakaj uvijek jaaaaaaaaa...sve ja moram sama.....

Moj aima 3 i po. I cendra, i odmah krenu suze i gled ame i vice "necu to , necu to." Na moje "a sto hoces?" odgovara "necu nista!"
pa dok je ja uvjerim da ona ipak nesto hoce...
mogu potpisat svaku od vas.
A onda ima dana kad je dusa od diteta - i za te dane zivim, a ove ostale zaboravim. Pokusavam ne ignorirat.
U zadnej vrime cendra nad pahuljicama s mlijekom kao i mali liam nad juhom. Ali sam i tomu doskocila, dreknem da mora jest i gotovo. Onda on ajede, suze teku i cendra. Onda je ja uhvatim imitirat i glupirat se. Cendram i ja, tulim i ja i sve kao ona dok se ona ne pocme smijat. Ja odahenm jer je tome napokon kraj

Ah draga snitice nije ti lako
A možda je kod vas malo neispavanost u pitanju?Možda mu jadničku stvarno nedostaje kvalitetan noćni san

eli je napisao/la:uz nervozni plač najviše me ubije njena mantra "ti si za sve kriva!"

X

Ivana, dobro zboris ali... Situacija je ovakva. Doma ima tri vrste soka, ali on bi neki kojeg nema. E, sad ja ne zelim popustiti na suze i otici u ducan bas po taj sok koji zeli, jel velim, ima tri druga na izbor (sve voli). To je hirovitost i ne zelim je podrzavati. Jel grijesim??
S druge strane je prevelik da bi ga isla muljati da ducan ne radi i sl.


Kod nas nije problem da on ni sam ne zna sto hoce. On tocno zna sto hoce i sa suzama to zeli dobiti...
Dok mu je sve niz dlaku je super.

a, ne, to ne. to je sasvim legitimna frustracija koja je zdrava. i pozeljna.

njemu sigurno fali sna jer ga ovo gusenje sprijecava u spavanju. ja se zbilja nadam da to u dobroj mjeri utjece na njegovu cendravost.
ne znam kako bih vam to opisla, nisu to samo neke situacije, maltene cijela nasa komunikacija s njim izgleda tako.
ivana, zanimljive sugestije i pristup problemu
ja samo vise nisam u stanju procijeniti koliko mi kao roditelji fulamo u pristupu, a u kojoj je mjeri rijec o karakteru i nepromjenjivoj konstanti.
vjerojatno kombinacija.

Rimaithor je napisao/la:Kod nas nema histericnih ispada, bacanja po podu i urlanja. On za sve sto nije onak kak si je on zamislio place. Kratko i sa suzama, ali me svejedno izluđuje...

Njegov problem je sto se ne zna izboriti za sebe.
Mali bratic zeli gledati jedan crtic on drugi-pusti ga ali place.
Nek mu drugo djete u igri uzme igracku, ili mu ne da svoju, ili uzme njegov red za tobogan itmsl. -odma place i povlaci se iz igre. U suzama tuli-necu ti biti prijatelj ili necu te pozvati na rođendan (preko cijele godine)
Netko ga optuzi za nesto sto nije napravio-place i povlaci se, nikakva obrana...

Ovo imamo i mi. U načelu samo u međuljudskim (međudječjim) odnosima. Nema ovog sa sokom, majicom i sl.
Cijelo jutro razmišljam da ću sad kad ga zbanđam na more baki posudit stručnu literaturu jer ja se nisam nažalost kao mamašnita uspijela pomirit s tim !

Moj samokritičan sigurno nije, dapače. Nemam dojam ni da je nesiguran. On samo dođe cmizdreći ovaj mu je rekao ono, a nije mu dao ovo. Pokušam fino, onda se derem. MM se odmah dere. Pomake ne vidim, pa ću studiozno pratit topic. Ivana, probat ću s tvojim metodama .

Cijelo jutro razmišljam da ću sad kad ga zbanđam na more baki posudit stručnu literaturu jer ja se nisam nažalost kao mamašnita uspijela pomirit s tim !

moj je na moru, a k. juul mi je u torbi. doma na stolu me cekaju jos 4 knjige koje sam nabavila. a maloprije sam bila na kavi od sat i pol s tetom koja radi u vrticu (poznanicom). ooooooooouuuu jeeees.

Uvjerena sam da će sve biti bolje kad se stanje stabilizira i on bude kvalitetnije spavao, a onda i vi skupa s njim budete malo živce odmorili jer je sve to začarani krug - on možebit nervozan zbog toga što ga zeza, malo se uzme u obzir da je i trogodišnjak (a trogodišnjake fenomenalno opisuje rečenica da su kao "multipraktik bez poklopca") i vi se svi nervirate zbog njega i to dijete osjeti i sve se vrti oko toga.

Mi smo imali jedan grozan period (mislim da smo na izlazu iz njega; imam i topic ovdje) upravo kako ti opisuješ - cendranje na svakom koraku, u svakom pokretu u svemu, svemu, svemu, ali kod nas je bio problem općeg lošeg stanja u kući zbog jela (eto, ima i toga )

mlađa je u fazi kao i noja, uz povremene mirne dane - MM i ja se u čudu gledamo kad krene s odgovorima "da, mama", "hvala, mama" na ono što bi se dan prije dernjala, cendrala, vrištala...

a starija... starija je u pubertetu prvom i isto kao i eli i mene ovo ubija

eli je napisao/la:uz nervozni plač najviše me ubije njena mantra "ti si za sve kriva!"

s tim da imamo još i dodatak "mene nitko ne voooooliiiiii!"

mogla bih i ja o ovome nadugackooooo ..

meni je pomogla jedna knjiga koju sam nedavno procitala: “najsretnije dijete u kvartu“. tamo pise (prema teoriji tog autora) da klinci cendraju i tak se ponasaju jer su uvijereni da ih mi ne razumijemo. i zapravo je pogresno kad su u toj fazi ici im objasnjavati “zasto ovako a ne onako...“, vec ih prvo treba uvjeriti da ih mi razumijeno, da nam je jasno koji je tog trena njihov problem. a kaze to se postize “govorom brze hrane“ i “djecjim govorom“. ovo prvo je da zapravo ponovimo ono sto oni govore.
npr.on/ona: “neeecccuuu soka!!“
ja: “neces soka? neces soka?“...itd
a ovo drugo je da im govorimo kratkim, jednostavnim recenicama.
sve dok se ne smiri, uozbilji, pogleda i smirenim glasom ne potvrdi.

vjerujte mi stvar pali . ja sam to ponekada prakticirala, i prije nego sto sam procitala o tome. nisam znala da li radim dobro ili ne, bitno mi je u tom trenu bilo da mi se dijete smiri, prestane cendrati, i da mozemo normalno razgovarati. jer kad se smiri, onda se krene dalje-skretanje paznje na nesto drugo.
velim, ja sam nekak i sama dosla do toga, i pomaze.

i da, nikada ne nudim vise od dvije opcije (npr“hoces sok od jabuke ili vodu“). i jako rijetko pitam “a sto bi ti htjela?“; vecinom je preduhitrim i ja ponudim opciju.

Slažem se sa watani i ja uvijek nudim samo 2-3 opcije.Nikada npr.ne pitam koju majcu želi obući...nego ponudim dvije i pitam-želiš li plavu majcu sa autićima ili crvenu sa spidermanom....a da ga ne daj Bože pitam šta želi jesti,ja se ne bi odmicala od šporeta..ovako ponudim npr.pahuljice ili griz za doručak .On je ubjeđen da uvijek bira i odlučuje a ja sretna
Nemojte misliti da to uvijek pali,ima i on svojih momenata cendravosti,nezadovoljstva(kao i svi mi)ali ga najčešće ubjedim tako da čučnem kraj njega,uhvatim mu pogled ,ozbiljnim glasom i kratkim riječima objasnim to i to...ako i to ne pomaže onda ga ignorišem i pustim da se ispuše...

Ja samo pratim
Imam dvije totalno različite cure, sa totalno različitim problemima. I obje sam našla ovdje.
Starija je cvilidreta tip, hipersenzibilna, povredljiva, neprobitačna, nesigurna. Sa njom mi se jako teško razumijeti, jer sam ja sušta suprotnost tome.
Manja je razbijačica, galamđija, samouvjerena, sklona dernjavi, a ne cmizdrenju.
Divota!!! Imam sve vaše simptome i pojma nemam kako plivam u tome

watani, probala ja - ne pali.
kratke, jednostavne recenice mogu zakacit macku na rep kad on tako urla da helikopter iznad glave ne bi cuo.
i sve je to ok kad smo doma i imamo vremena, ali kad se nekamo mora ici, nesto mora obaviti.... nemam vremena cekati da on odradi svoju dramu, smiri se i dodje do toga da se moze razgovarati.


inace, kod nas nema bacanja po podu i takvih scena, on samo urla, place, cendra, eventualno trci po kuci.
a isto tako imamo dana kad je mrak, sve se lijepo dogovorimo, slazemo se, ma prekrasno nesto.

Ni kod nas nema dernjave, urlikanja, bacanja po podu, nema takve drame.
Ali ima tugaljivog placa i smrcanja koje moze trajati satima.
Imamo plakanje i zavlacenje u krevet zbog svake sitnice.

LiKmama je napisao/la: probala ja - ne pali.

ma da, na zalost , ne postoji kuharica za odgoj djece.
svaki od njih je na neku svoju, a i mi smo svi na svoju...
nema nam druge nego plivat kak ko zna.

moja je u zadnje vrijeme pocela verbalizirat osjecaje. ali sad je za svaki kiki :“tuuuznaaa saaam.“

Meni se manja bacala po podu. Prestala je. Onda je počela skakati na mjestu, onako živčano, al čini mi se da i to polako jenjava.
Je l nečije dijete skakalo kad se ljutilo?

noa se nikada nije bacao po podu.
on, kada je lud i bijesan (50 puta dnevno ) grize. ne grize nas, ali ugrize to nesto sto ga zivcira ili smeta ili cime ne moze ovladati. jednom je to knjiga, drugi puta autic, treci puta stol, cetvrti puta cipela.... uzas.
i ne prestaje tuliti.
edit: uz sve to, noa ima problem s paznjom i koncentracijom i nema strpljenja niti malo. pa ako mu nesto ne podje za rukom od prve (a malo toga mu podje), odmah krene deracina. i grizenje.