Mame i bebe forum

Jučer popodne sam doživjela smrtni strah koji je trajao par sati:
Moj mali je treći razred (8 i pol), još od proljeća je jako puno vani s prijateljima, ali kvart nam je takav da baš i nemamo straha, a mogu ga i nadzirat (jako velik park ispred zgrade). Svi u kvartu se znaju i druže, i ja ih sve znam, koliko toliko. O.K. voze se i okolo biciklima, uvijek u grupama.
Ako poželi recimo u susjedni park, ili igralište svaki put me obavijesti gdje će biti. I inače je tip djeteta koje mi sve govori. Nekoliko puta je bio kod dvojice frendova vršnjaka, obavijestio me i nije bio dugo (ali njihove mame poznajem). Upozorila sam ga da nigdje ni s kim ne ide.
Jučer nakon škole ga pozvao prijatelj(vršnjak) malo van, rekla sam mu da ide na sat vremena i vrati se pisat zadaću, a i bilo je hladno, nije puno djece bilo van.
Nakon što ga nije bilo sat i pol, pozvala sam ga, nije se javljao. Obiđem kvart, on se nigdje ne odaziva. Pozvonim kod frenda s kojim je otišao, on veli da ga je mama bila na 5 minuta zvala, i kad se vratio nazad van, da mog J. više nije bilo i da nema pojma di je nestao
Polako me već hvatao strah. I ja i taj njegov frend i još njih par smo ga 2 sata tražili - ništa.
Zvala sam muža i već počela razmišljat o policiji, kad eto njega! Veli da je bio kod Marka doma (dečko stariji par godina, znam ga, o.k. dečko, ali nikad mu nije bio među par glavnih prijatelja, nemam pojma ni ko su mu roditelji ni kako se preziva, iako je u susjednoj zgradi)
E sad, fora je bila što je on njegovog brata otpratio do doma samo da ovaj ode na wc i trebali su se vratit van, ali ih je Marko ubacio unutra da im pokaže neku novu super igricu na kompu...I tako moj J. ostao, izgubio pojam o vremenu...vratio se kad je u jednom momentu uspio čuti kako ga njih par glasno dozivaju (bio je na 5. katu)
Kad je vidio moj očaj, shvatio je sve, uplašio se i obećao da nikad više neće tako i da me jako voli itd itd...ali je ipak pripomenuo da je kod Marka baš super i da bi li on mogao ići kod njega ako mi kaže...

Ne znam šta je pametno...njegovi roditelji su po cijele dane na poslu i očito su navikli da im klinci non stop dovode društvo...Meni se ipak čini malo nesigurno da su bez nadzora nekog starijeg...za sad sam mu rekla da nema nikakvih posjeta nikome doma, osim s mamom...
Ipak, s obzirom da dolaze hladniji dani i neće baš puno boraviti vani, nekako mi je i jasna ta potreba za druženjem po stanovima...pogotovo ovim društvenijim klincima (kakav je moj) i kojima nije dosta zanimacija kod svoje kuće i kojima treba više i od vanškolskih aktivnosti...

Kako vi to regulirate? Koliko se druže i gdje za hladnijih dana? Idu li bez vas kod frendova i dolaze li druga djeca k vama?
Kako uopće naći pravu mjeru, jer i ako znaš nečije roditelje, uvijek stoji ono da možda naši klinci smetaju a ne bi ih tjerali...isto kao što ni meni često nije pravi trenutak da nekog dovede...

samo najblizima, u dogovoru s njihovim roditeljima, koji znaju da se mora reci NE ako ti ne pase.

isto je i kod nas, dopustimo kad nam odgovara. naravno, ako je zadaca napisana, ako nema nikakvih drugih obveza itd.

i moj je treci razred, i sve cesce pita za neke druge, s cijim roditeljima nismo tako bliski. ali ne zivimo bas blizu skole pa drugi roditelji ne puste i na tome zasad ostaje

ne izlazi bez nadzora. par puta je isao na kosarku pred skolu, morao je nositi mobitel i javit se na njega. kad se ne javi, a ne drzi se dogovora, dobro mu ispreremo mozak.

Za sad bez mene idu kod klinaca u zgradi.
Ostalo po dogovoru izmedju roditelja. Ni mi ne zivimo blizu skole ( prije vrtica ), pa djecu odvozimo na igranje kod frendova ili drugu djecu njihovi roditelji dovoze kod nas.
Inace, mogu misliti sta si prozivjela trazeci ga

JiA je napisao/la:Za sad bez mene idu kod klinaca u zgradi.
Ostalo po dogovoru izmedju roditelja. Ni mi ne zivimo blizu skole ( prije vrtica ), pa djecu odvozimo na igranje kod frendova ili drugu djecu njihovi roditelji dovoze kod nas.
Inace, mogu misliti sta si prozivjela trazeci ga

Potpisujem, kod nas je isto tako.
Elizabeta znam kako ti je bilo

Odlazi kod dvoje u blizini, ali nikada nisu ni kod drugih ni kod nas bez nadzora odraslih. Prema dogovoru sve radimo. Sad ide drugi razred.

Uh draga ,mogu misliti kako ti je bilo
Bela,4-ti razred ide kod poznatih prijatelja,odnosno,kod djece čije roditelje poznajem i družim se s njima.Jednom je i ona otišla kod prijateljice(par kuća dalje)bez pitanja i čije roditelje poznajem gotovo nikako .Ja sam je naravno tražila sa najgorim scenariom u glavi i kad sam je ugledala kako prestrašeno trči prema meni,skontala sam da pretjerujem ali si ne mogu pomoći.Obećala je da neće nikada više,i nije poslije toga(valjda je skontala koja je lujka njena mama)

Filip najčešće dovodi prijatelje k nama i ja sam tako najsretnija i najmirnija, a i kako je jedinac nije mi problem ugostiti dvoje-troje djece. Malo istrpimo mi, malo susjedi, malo naš stan, ali bar sam sigurna gdje je i šta radi.
U godinu dana ravno tri puta se desilo da su bili kod nekog drugog i to kod susjeda kat iznad moje mame i dva puta kod prijatelja s kojim je išao u vrtić i čije roditelje dobro poznajem.
Sa školskim prijateljima ili je kod nas ili su u vrtu iznad kojeg stanuje njihova bivša profesorica hrvatskog, koja ih nadgleda ili su u knjižnici (blažena bila naša knjižnica).
Tak da on zapravo živi pod mojim budnim okom, a da baš poželi ići kod nekoga dala bih mu mobitel i zivkala. Ali ja s njim uvijek mudro i taktički da ne skuži da ga provjeravam. Onak prividno nehajno, a zapravo vrlo hajno.

moj do kraja treceg razreda nigdje nije isao sam, kod prijatelja mislim, niti su njemu prijatelji sami dolazili...sve su to roditelji razvazali
klinci se dogovorili, a roditelji razvazali

u drugom polugodistu treceg razreda smo ga 1-2 tjedno pustali samoga do crkve ili od crkve do kuce...cisto da se uci, jer smo znali sto nas/njega ceka u 4. razredu...potpuna samostalnost!!! nema vise boravka!!!

sada je taj 4. razred, kada napise zadacu, ide kod nekog prijatelja, ali uvijek se javi mm ili meni, znamo tocno kod koga je, ako odluce otici do parkica, opet se javi da ide u parkic
mobitel je obavezan

ali...prijatelji su cesce kod njega, valjda zato sto je sam doma ili zato sto ih stalno poziva
drustven tip, totalno

elizabeta
ne mogu si niti zamisliti kako ti je bilo, nije imao mob?

Uf,to mi je jedan od najgadnijih osjecaja kad neznas gdje ti je dijete.Hvala bogu to sam dozivjela samo na minutu (al ko da je vjecnost) u trgovini.Uzas.Mogu mislit kako je tebi bilo.

Sto se tice druzenja ja i mama od L.prijateljice se dogovorimo.Nekad ona dodje kod nas(mama je dovede) ili ja odevedem L.kod njih.Dogovorimo se koji dan i na koliko dugo.Tak da si znamo isplanirati dan i pripremiti se na raspasoj S takvim nacinom dogovora onda nema bojazni da mozda smeta.
A,ima i prijateljicu koja je druga kuca od nas...kod nje ide sama.