Mame i bebe forum

Dakle, moje dvije cure se cesto svadjaju i ocekivaju da im ja rijesavam svadje. A to uglavnom znaci da se moram prikloniti jednom stajalistu i onda ova druga place. Prilicno su svoje i ne znam sto, da li da ih pustim da vriste jedna na drugu, da li da ih posaljem svaku u svoju sobu ili? Cini mi se da sam procitala u 1-2-3 uspjeh da u tom slucaju ide odbrojavanje objema, moram provjerit.

Moji su blizanci, cura i dečko pa je malo drukčija situacija, isto su stalno nekakve situacije među njima (ajde trenutačno su čak jako dobri - da kucnem).
Ako mogu pokušam ići metodom - dogovorite se ili ja uzimam predmet rasprave (pojednostavljeno). Tu se isto mora paziti jer se desi da onda popustljiviji uvijek popušta (premda mi se čini da smo na nekoj radionici imali raspravu na tu temu i da je zaključak da nisu sva djeca ista i da je ok ako netko češće popusti - ja moram priznati nisam s tim baš skroz na čisto)

Stalno se svadjaju, stalno!!!! AKo se ne uspiju dogovoriti, "kaznjavam" obojicu. Kod nas je problem sto dogovor u 99 % slucajeva znaci da J. popusta, jer mu je zao da brat place. Katastrofa!

svakodnevno su se poceli svadjati. to traje unazad mjesec dana. prije je bilo svadja, ali tu i tamo, ali sad je to svakodnevna pojava.
isto micem uzrok svadje dok se ne dogovore, ali fuckaj to kad u 99,9% slucajeva Z. popusti. a meni to ide na zivce jer J. uvijek dobije sto hoce. i nista ne uci iz toga. ne bi on popustio, nema toga.
i pricam i objasnjavam, ali dzaba.
a jos su se poceli i udarati.

JiA je napisao/la:Stalno se svadjaju, stalno!!!! AKo se ne uspiju dogovoriti, "kaznjavam" obojicu. Kod nas je problem sto dogovor u 99 % slucajeva znaci da J. popusta, jer mu je zao da brat place. Katastrofa!

Isto i kod nas(plus mladi vec duzi period udara starijeg,uzas!)

I moji se stalno svađaju i počeli su se častiti krasnim imenima...glupačo, glupane...
Evo neki dan su se posvađali zbog pišljivih balona. Trpila sam i trpila a onda sam im rekla daj te balone, uzela ih i bacila kroz prozor. Gledali su me ko hipnotizirani, otvorenih usta. Anja je tulila i tulila. Srećom bili su to samo baloni, ali zato sam im rekla da slijedeći put leti kroz prozor nešto veće.

Nažalost to je faza bez koje se ne može ali je sreća u svemu tome što se oni zaista vole i kad nisu zajedno jedan dan, kad se vide grle se i ljube. Navečer često spavaju zajedno i istom krevetu..vidim da jedan bez drugoga nemogu, za razliku od mog brata i mene. Mi smo se često tukli i svađali i nismo nikada bili tako povezani.

Kod nas vrijedi "Za svadju je potrebno (barem) dvoje."
Odnedavno ide: kazna onom koji je poceo, kazna onom koji je prihvatio i obavezno "oprosti" i "oprastam".
Nema priklanjanja na jednu ili drugu stranu.
I ja znam bacati "korz prozor", prekidati igru, davati "time-out", svako na svoju stranu i citaj, crtaj ili nesto slicno. Nakon "oprosti" i "oprastam", naravno. Jer inace bi to isparilo negdje u zraku.

Re: Kako riješavate svađe među klincima?

dok su bili manji, pazila sam da M. kao stariji ne izvlaci bas uvijek deblji kraj ("ti si stariji, pusti nju, ona je mala"). to mi se sad vraca (poprilicno) tako da on mahom dolazi kod mene da ja rihtam stvari. tako da sad radim na tome da se dogovore, rijecima ako ide, a ako ne ide, razdvojim i jednog posaljem u jednu, drugog u drugu sobu. tucnjave prekidam, a ima ih, nije da nema. ne volim suditi, rijetko kad ne zelim saslusati obje verzije. nisam pristalica kaznjavanja oboje zbog jednog. cini mi se kontraproduktivno.

uh uh. moji imaju dana kad se non stop svadjaju, cak i kada imaju svaki svoju zanimaciju. trudim se ih pustim da sto vise sami i dovrse svadju. cesto kada mi se dodju pojadati/tuzakati, saslusam i kazem "rjesite to sami". a ponekad ih ni se saslusam nego odmah predjem na "rjesite to sami". tucnjavu prekidam, ali sin nikako da prestane udarati.

Ja u zadnje vrijeme sve viš puštam da riješe same ,a svađaju se stalno,i krive su obje ,stalno jedna drugu izaziva,a vole se najviše na svijetu.
Ako se ne mogu oko nečega dogovoriti uzmem, evo npr u autu ,stalno pregovori dal pjesma il priča pa onda koja.....i nisu slušale niš ,malo su protestirale pa zašutile i zaspale.
No stalno svađanje i njihovo tužakanje izluđuju me

otkako ignoriram imam osjećaj da je i toga manje
jedino kad pretjeraju onda su jedan i drugi u kazni i uopće me ne zanima tko je koga i zašto (kazna je obično time out u različitim sobama)
prije me je sve to izluđivalo i pokušavala sam loviti pravdu, ali vidjela sam da to nema smisla, osim ako ja nisam baš bila prisutna i sve vidjela i čula (makar ni to nije bio dobar pokazatelj)
zato sad guramo ovu varijantu

Slažem se da ja najbolje ako imam živaca reči im da riješe sami, još nikako nemogu MM uveriti u isti jer on kad je s njima ko još jedno dijete, počne se i on s njima pravdati tko je prvi počeo, tko je što napravio ...
I kod nas se moraju ispričati, ali to mi je često pro-forma

Da,ja najčešće "kaznim"oboje ,mada sam u ubjeđenju da je mali vražić češće kriv

Kad bih ja čuvala klince, svađu bih rješavala tako da bih svakoga posjela na drugi kraj kreveta i tako bi morali sjediti bez zabave dok se ne pomire. Dok su bili mlađi (do 7-8 g) iz dosade bi se pomirili u roku od deset minuta, a kad su stariji onda se barem dogovore i glume pomirenje, no i to je dovoljno dobro.

To se odnosi na sitne, glupe prepirke oko sitnica i kad je stvarno teško dokazati krivnju.

Hvala cure na vasim odgovorima i primjerima, nekako mi je lakse kad vidim da je i kod vecine tako. Nekako mi se najjednostavnije cini razdvojiti ih i kazniti obje. Bilo kakvo tjeranje pravde i rasciscavanje situacije mi se cini Sizifov posao

moji se isto svadaju, ko bi to reko ,
ja si to tumacim kao dio svakodnevnice, kao nesto gdje se oni medusobno testiraju i ispituju granice, uce se svadati i definirati uvjete. Dakle dok nema bas vredanja i udaraca ne petljam se. Jedino ako vidim da se bas jedan lijepo igra a ovaj drugi od dosade rusi i smeta, onda reagiram da prestane. Ne izigravam suca, jer je to ustvari vrlo tesko ocijeniti tko je prav, a tko kriv.
edit : i mi imamo obaveznu pomirdbu i oprosti (po potrebi). Uhvate se za prstice i zajedno kazu : jedan, dva, tri, niko nije kriv! Obicno se poslije toga smire i igraju kao da nista nije bilo

Krenulo i kod nas svađanje.

I čim se oko nečeg ne slažu trče nama da riješimo, i onda se treba odlučiti tko je bio u pravu, kako, zašto...i završi sa suzama onog drugog

Kaže mm da se ne bi trebali toliko mješati, da malo sami riješavaju svoje svađe
Naravno dok se ne potuču.

Moje su još premale tako da u tu fazu još nismo došli ali čitam i pratim vaša iskustva i savjete.
Sada ste me u stvari podsjetile...U Lorinom vrtiću (bar u njezinoj grupi) imaju "stol mira" za koji moraju sjesti, riješiti "stvari" i reći oprosti-opraštam. Tako mi kaže Lora.
Baš ću pitati tete kako to funkcionira.

jucer popodne je kod nas bio u posjeti decko iz razreda. zgodno su se igrali svi skupa, i cura se s njim skompala, pa je bilo zivahno . onda je po tog djecaka dosla mama s njegovim starijim bratom i krenula je tucnjava izmedju njih dvojice (brace). ljudi moji, ja sam mislila jedan ce nastradati . naguravanje, jahanje jedan preko drugog, verbalno cackanje, ma ludilo. veli njihova mama tako je po cijeli dan, a obozavaju se. vidim ja da moj M gleda onako ceznutljivo, i on bi se s njima naguravao (inace mi stalno broji sto nema starijeg brata). ja nisam na to navikla, cijelo vrijeme sam strahovala da ce se jedan ili obojica ozlijediti.
kad su otisli, pitam ja M. kako mu se to cini. i on bi volio ponekad tako, veli on. i mislim se ja, pa zaista, nije nista strasno ni smak svijeta ako se posvadjaju ili cak potuku. ne samo medju bracom i sestrama, nego i medju vrsnjacima. nasa djeca imaju puno manje slobode nego sto smo mi imali. s kim oni odmjeravaju svoju snagu, fizicku i emocionalnu? ni s kim, gotovo. sve se odvija u manje-vise kontroliranim uvjetima: vrtic, skola, slobodne aktivnosti, igra... koliko imaju slobode rijesiti medjusobne sukobe? ja bih rekla vrlo malo. odmah se uplicemo mi odrasli i ide "ne valja se tuci, ne smije se ovo, ono...". i onda slijedi arbitraza, kod nekog vise kod nekog manje, ali uvijek i sigurno i onda kad ne bi trebala bit.
naravno, ja ne bih htjela imat dijete siledziju, da lema okolo ili govori drugima glupane ili kretenu, a opet negdje u sebi zelim da ne dotrce k meni svaki put i kazu "rekao mi je da sam glupa" , "ona kaze da sam ja majmun"... pa dobro, sta onda? reci i ti njemu (kao sto sam ja svojoj sestri govorila ) i mirna bosna...

Moja mlađa sestra dok je išla u vrtić (sad ima 13), pitala je mamu doma zašto i mi nemamo "ljutilište" kakvo imaju u vrtiću, u nekim vrtićima se zove i "kutić za hlađenje".
Taj kutić nije kao kut u kojem stojiš po kazni, već možeš crtati, ili još bolje igrati se plastelinom (što smiruje), a kad si zreo za pomirenje, možeš van (sami određuju, a ne teta).
Čini mi se vrlo zgodna ideja, možda bih to trebala imati i za sebe

kroz svadu oni uce kako se izboriti za svoje zelje, kako se obranit, ne dati na sebe (naravno sve verbalno bez vrijedanja ili udaraca).
Kao sto postoje svade medu bracom, postoje i svade medu vrsnjacima. Ako ne znaju sami rijesiti sa svojom bracom svadu ili se nauciti kako se ohladiti i ne ici „do kraja“ tj. poceti vrijedati i udarati, isto nece znati se postaviti i prema vrsnjacima.
Po meni je bas to sto ima brata ili sestru prednost da moze malo trenirati i vjezbati, jer ce kad-tad doci na red i svade sa prijateljima i vrsnjacima. A to ce morati znati rijesiti sami jer u vecini slucajeva roditelja nece biti u blizini (npr. skola).

naguravanje, jahanje jedan preko drugog, verbalno cackanje, ma ludilo.

ovo mi imamo doma

i super ih je za gledati, budu ko oni mali tigrići, jedino je problem u tome što takva igra često završi suzama, jer prije ili kasnije ili jedan ili drugi podcijeni svoju snagu ili se u naguravanju jedan od njih zvekne. i onda bez obzira na sve za pet minuta opet vise jedan po drugom.

mislim da to ovisi kojeg su spola djeca, tj. da je takvo ponašanje tipično za kombinaciju dvojice dječaka.

mislim da to ovisi kojeg su spola djeca, tj. da je takvo ponašanje tipično za kombinaciju dvojice dječaka.

potpisujem, mi imamo kombinaciju cura-decko gdje je decko mladi 2 godine ali fizicki daleko jaci i razigraniji tako da to naguravanje, jahanje i koskanje mojoj curi uopce ne odgovara obzirom da je ona vise mirnija i fizicki slabija.

Mislim da takvi sukobi ne ovise o spolu. Ja i sestra smo se mlatile do srednje škole.

Nama je trenutni hit - tko će izaći prvi iz auta! Pa se svako jutro naguravaju - tko će prvi ući u auto
To smo riješili tako da se raspored mjenja iz dana u dan, ne pitaj! Čak sam i napravila listu, pa stavljamo plusiće
On je mene prvi! Ja ga nisan ni taka! On je reka šporku rič!
Uveli smo "šporku kasicu", svatko (ali - doslovno svatko!) tko zabeštima - mora ubaciti kunu u kasicu. Za vrijeme SP u rukometu smo poprilično zaradili
Tko prvi započne svađu - treba nacrtati ono što ga je nagnalo na tako opak čin
Tko udari - mora odslušati maminu tiradu o jadnicima koji udaraju zato što nisu dovoljno pametni da rasprave i porazgovaraju o problemu, potom slijedi priča o pizdunima koji udaraju slabije, mlađe i ženske.