Mame i bebe forum

Potaknuta mojim i tanjinim oftopičarenjem, otvaram ovu temu...
koliko se vaša djeca kreću? Kako, di? Koje je njihovo ukupno dnevno kretanje?

Skužila sam da se ljudi čude činjenici da Marin s 4g pliva ko veliki, odavno vozi bez pomoćnih bicikl (i ode s tatom u dugu vožnju) , odavno vozi pravi romobil, otplaninari do nekog od domova na Sljemenu bez problema
A meni je to nekako-normalno?
Jel on spretan?-nemam pojma.

Evo što sam skužila na plaži-80% roditelja leži i "čuva" djecu, djeca se brčkaju u plićaku il plivuckaju s rukavićima-makar su napunila 5god.
mm i Marin odavno plivaju po sat u komadu, skaču sa svih stijena, rone s maskom, igraju picigin. Kad nema mm-a onda ja (baka čuva T na plaži)

Il roditelji kupe bicikl, pa ga odvedu u park, a dijete se vozika po parkiću 3 kruga, mm i M idu VOZIT bicikl, ko sport, ne ko igru
Il loptu dijete nabija samo, ako nema druge djece, mama i tata sjede pored

Il je jedino kretanje djetetu šetnja s mamom (šta je njima koma dosadno uglavnom) do parka (koji mi je više stvarno predosadan za 4godišnjaka-osim onoga velikoga na Bundeku)

il vikendom kavice, šetnjice, izleti AUTOM?


ne, nisam otvorila ovo da se hvalim, makar se tako čini..zanima me jel se meni učinilo da radimo ono što je Barbi rekla-od ranih dana djecu-sjedioce i jel i vi mislite da smo mi nenormalni (ko što komentiraju mm-a na plaži)

I otvorila sam da mi date ideja-kako da se JOŠ krećemo s djecom, što oni mogu, koji sport, da nam je zabavno svima?

super tema

moji klinci nemaju grama sala. sve sto pojedu (a ne jedu malo) - potrose, ali sve.
umorili bi i vrhunski utreniranog sportasa, gdje nece mene jadnicu

kasnije tocno malo opisem KAKO izgled njihov prosjecan dan , no, evo samo usput - neki dan su plakali da VEC idemo doma s plaze, a tamo smo bili brat bratu 5 sati. gdje su oni kontinuirano skakali, plivali, trcali, spustali se niz tobogan i tako bezbroj puta... ma, ja se umorim samo ih gledajuci ...
i jos sam nekaj primijetila - oni nikad nisu rekli da nece u park, na bicikl, u setnju. ama nikad. nek samo spomenem kako cemo ici vanka za pola sata - ma, vec su na vratima..

ali i spavaju ko bebe .

igraju picigin

"mi cemo danas opet igrati bikini" - rekla je moja cura

kretanje je po meni jedna od stvari gdje roditelji svoje navike prenose na djecu. u obiteljima gdje je redovit boravak vani, bavljenje sportom, planinarenja, bicikliranja i sl., sastavni dio svakodnevice, djeca nece drugo poznavati.
ekstremni primjer imam u susjedstvu, gdje obitelj sa dvoje djece doma bukvalno samo spava. vikendima su, zavisno od sezone, na skijanju ili penjanju (djeca imaju vec vlastitu alpinisticku opremu), radnim danima nakon posla i skole, sjedaju na bicikle i odlaze.
ja priznajem da sam u tom pogledu puno radila na sebi, jos uvijek radim. za sva sportska "dostignuca" djece je samo i iskljucivo zasluzan mm. uz moju podrsku, ali onako iskreno, da je samo po meni ne bi bas djeca daleko dogurala .

TanjaMT je napisao/la:kretanje je po meni jedna od stvari gdje roditelji svoje navike prenose na djecu. u obiteljima gdje je redovit boravak vani, bavljenje sportom, planinarenja, bicikliranja i sl., sastavni dio svakodnevice, djeca nece drugo poznavati.
...
ja priznajem da sam u tom pogledu puno radila na sebi, jos uvijek radim. za sva sportska "dostignuca" djece je samo i iskljucivo zasluzan mm. uz moju podrsku, ali onako iskreno, da je samo po meni ne bi bas djeca daleko dogurala .

X

I moj je na tatu, falimtebože, od mene ne bi bilo neke vajde.
Za njega je najbolja igra trčanje, hodanje, igranje loptom....on i MM su i po doma stalno u pokretu, mali je tako spretan s loptom da se svi čude.

Imam pitanje - sad je napunio 2 godine i upravo vapi za što više kretanja, osim ovog našeg angažmana, je li premali da ga negdje vodimo? I gdje?
Kreće sad u jaslice, znam da postoji sportska grupa, nemam pojma u koju ćemo mi pripasti, ili se to naknadno bira?

sportska grupa je vjerojatno tek u vrtiću (ne u jaslicama)
može samo na bebe ribe
i u educarenu, mislim

Krumpirić je napisao/la:sportska grupa je vjerojatno tek u vrtiću (ne u jaslicama)

Moguće, ali neki dan mama u parku pričala da njen ide u sportsku jaslićarsku grupu...ali on nije u našem tako ionako.

ko će njih tako male okupit na hrpu

mi smo od njegovog cetvrtog mjeseca redovno na plivanju svaki vikend, cesto se prisilimo dici i spremiti i otici i nedjeljom ujutro.
u parkic smo poceli ici , ali tamo za njega jos nema neke zabave pa vise uzivamo u setnji kvartom.

ja osobno nisam neki tip za planinarenje, ali tko zna, mozda me djeca promjene za koju godinu
skijanje je akcija za MMa, snjesko, grudanje i igre u snjegu- akcija za mene
ovo ljeto na moru, plivao je po 20minuta u komadu ili trcao po plazi,nije bilo mirne - sjedece faze, isao kuci pjesice (kad je mogao ), u vecernjim setnjama je uglavnom bio bez kolica.....

otkad se rodio vani smo od 7 do 11(12) i popodne od 18 do 21 (OK , zimi nesto kasnije ujutro i ranije navecer).
mozda me zato ovih dana i grize savjest sto jutra provodimo kod kuce?

Bas sam o tome razgovarala prije par dana sa muzem. Kad je Toni imao 3 godine počela sam ga upisivati na razne grupne sportove. Sa 2,5 godine smo se preselili u kuću i tu je puno više vani nego sto je bio dok smo bili u gradu. Istina proplivao je tek ovo ljeto ali bolji je nego ja (ja sam se naučila sa 15 godina, moj brat nikad, seka tek prije par godina na Jadranu).
Trenira nogomet, trenirao je teak-won-do i obožava sve vrste sportova. Istina sve se nosi od kuce. Njemu je normalno da mama ide na aerobik, da tata trči na traci i igra povremeno za veterane. Meni je zao sto recimo moji starci nisu nikad obracali pažnju na sport i rekreaciju. Što više stari mi je rekao da nebi trebala ga upisivat na nogomet jer onda nece htjeti ucit u školi

zanimljiva tema. gotovo svi roditelji koje znam misle da su im djeca nadprosječno živahna i da se stalno kreću.
ja sam valjda jedina koja objektivno kritična i tvrdim da se većina djece nedovoljno kreće, uključujući i moju.
ne vjerujem toliko u roditeljske navike koje se prenose jer su i dječji karakteri različiti. i ja sam bila i ostala bik koji sjedi, iako mi je otac sportski tip koji voli kretanje.

moja cura... tip je koji ne može sjediti na jednom mjestu, vrpolji se stalno, divlja po kauču, ali kad se treba kretati za pravo neće pa neće. proplivala je sa 3 g i 10 mj i to za pravo, ne onih 10 m što neki nazivaju plivanjem, no i sada, tri godine poslije nakon da i ne 50 m cvili da bi odmorila držeći se za mene.
bicikla. jedva je vozi. bike ne leti sam od sebe pa ona odmah odustaje.
zna rolati, klizati, no to je ništa ne pali da će se sama uloviti. proskijala je od prve.
ide na atletiku 3x tjedno po 1,5h i tamo ih lijepo izmore, ali vidi se da nije neki talent, nema potrebnu eksplozivnost i okretnost, ali je izdržljiva kada je pod komandom. a trenerica je super - blaga i autoritativna u isto vrijeme. nastavit će sa sportom pod obavezno. zbog zdravlja.

parkići je nikad nisu zanimali. zadnji put smo bili prije koji mjesec i gospođica je provela tih sat vremena sjedeći na ljuljački i prepričavajući sapunice sa nećakinjom jedne drage forumašice.

pitaš za ideje obiteljskog sportiranja? pojma nemam. nekako sam više za trening među vršnjacima. bolje se razumiju.

kretanje je po meni jedna od stvari gdje roditelji svoje navike prenose na djecu. u obiteljima gdje je redovit boravak vani, bavljenje sportom, planinarenja, bicikliranja i sl., sastavni dio svakodnevice, djeca nece drugo poznavati.

Ja bih ovo potpisala. Sve sportske obitelji koje znam i ovdje i doma (pod time mislim da se i otac i majka vole kretati i da se aktivno bave nekim sportom - to naravno ne znaci svakodnevno treniranje, to znaci da im je sport jedan od hobija npr.) su tu svoju ljubav prenjeli i na djecu.
Moj je necak rodjen s dvije lijeve noge, nezgrapno trci, loptu jedva uhvati ali recimo obozava skijanje. Jer mu starci obozavaju skijanje pa ga od najranije dobi vucaraju sa sobom po skijalistima. Ako roditelj ne voli sportiranje onda mu je i muka i tlaka provoditi takvo tjelesno aktivno vrijeme s dijetetom. I meni je bilo fizicki i psihicki naporno npr. kad sam Lukasa ucila skijati ali to je trajalo jednu nepunu sezonu, a ja sam imala u vidu sliku kako cemo nas dvoje zajedno prasiti po planinama, sjediti na sedeznici na zimskom suncu, jurit da nam se nos smrzne... i sve to imamo i beskrajno u tome uzivamo.
Nekim se roditeljima to jednostavno ne da, oni ce dijete poslati u skolu skijanja. Ne da im se ni uciti dijete plivati na moru, i za to postoje skole. Mene je recimo zaprepastilo kad sam upoznala petogodisnjaka koji ne zna sta su to sanjke . Jer roditelji mu ne vole snijeg pa ga nikada nisu odveli na sanjkanje. Meni je sanjkanje dio djetinstva i normalno da cu to prenjeti na svoje dijete. Nekom drugom nije.

Ove godine kad smo kretali na more namjerno sam ostavila laptop doma. Da sam ga uzela sa sobom dijete bi me sigurno zamolilo da uzmemo i koji crtic. A ja ne zelim da on svoje ljetovanje prezivi u kuci uz gledanje crtica. Doci ce zima, bit ce rano mrak, nece moci biti toliko vani. A lijeti.... tada treba biti vani, vani i samo vani.
Frendovi koju su bili s nama u kuci so donjeli laptop i jedno 30 crtica. Njihovo je dijete svaki dan najmanje 2 sata sjedilo ispred ekrana, nase je ta dva sata plivalo, ronilo, bicikliralo, lovilo skakavce... Da sam mu dozvolila sjedio bih i on ispred crtica (a ja lezala na terasi, citala novine i cackala nos). Ovako smo oboje bili na plazi, oboje plivali, ja bih setala, on biciklirao (lani sam i svoj bicikl uzela, ove godine smo to radi visoke trudnoce opustili kao ideju).

Anjus spada u grupu djece koja se puno krecu. Mozda i previse
Imge kaze da njezini decki potrose sve sto pojedu, a ja za Anju nerijetko kazem da potrosi i ono sto ce tek pojesti u iducih nekoliko dana.
Aktivno i ravnopravno vozi bic bez pomocnih i nekoliko kilometara, vozi role tj bolje reci juri na njima najmanje sat vremena u kontinuitetu, kada negdje idemo s Katjom u kolicima, ona je na romobilu. Nismo isli na more ove godine, ali bila je tjedan dana na bazenima. Roni, gnjuri, radi stoj na rukama u vodi, kolutove naprijed po nekoliko zaredom i ne izlazi iz vode minimalno sat vremena, nakon toga napravi pauzu taman toliko da pojede dvije palacinke i nazad. Dida se toliko s njom izmorio da bi navecer zaspao ko' klada dok se ona jos tusirala Redovito ide na gimnastiku vec tri godine zaredom (osim u srpjnu i kolovozu). Zimi provodi dosta vremena vani u raznim setnjama, grudanjima i slicno. No, zimi ipak vise gleda tv, ljeti je to svedeno na minimum. Ove jeseni ju planiramo ispisati sa gimnastike (ne zelimo da pojaca treninge, a ova dva puta tjedno su vec "istrosena", sve je savladala, no to jos ustavri sve ovisi da li ce pristati na to), ali neka aktivnost ce ostati. Odvest cemo ju na folklor i jako bismo voljeli da joj se to svidi.

Krumpirić je napisao/la:koliko se vaša djeca kreću?

PREVIŠE! previše se kreće, nisam ju nikad vidjela da negdje sjedi mirno, osim po par minuta u pijesku/plićaku, ali i tad nakon par minuta počinje prenošenje punih šaka pijeska s jedne na drugu lokaciju
ja sam izmožedena nakon cijelog dana s njom. imamo dvorište pa baulja cijeli dan po tom dvorištu ili je na ulici (živimo u slijepoj)

no, dobro, samo sam se htjela pojadati, moja je još premalena za neki konkretan sport (i mi idemo na bepsko plivanje, al ja to ne smatram nekom sportskom aktivnošću, to je više razgibavanje i i igra) i nemam što konkretno reć o ovoj temi.

MM je bivši profesionalni sportaš, on je naviknut na akciju, kretanje i vježbu. ja sam lijena guzica koja je ovog ljeta, kad smo upogonili bicikle i išli na plažu biciklima, shvatila da nije bicikl vozila 10 godina. a u ok stanju su mi (i nosim ih još) tenisice koje sam kupila 2005., toliko ih koristim.
no, ja se natjeram da prevagne MM strana, osobito jer dorosaur u tome uživa

imamo kumove koji su nabrijan na prirodu, planinarenje, hodanje, akciju pa nas oni potegnu. jest da ja jamram cijelim putem da bi bilo bolje da smo ošli u birtiju, al hodam i dalje

super tema
definitivno mislim da se djeca danas premalo kreću, uključujući i moje...čast izuzecima krumpi, obje tanje...
i da ne citiram opet tanju mt o prenošenju navika roditelja na djecu...
ja se osobno prisilim na nekakvo kretanje, uglavnom je to šetnja (brzo hodanje) ili bicikla...radi zdravlja. a onda pokupim i djecu. vole se šetati samo ako imaju nekakav cilj (npr. idemo šetati do konja, u šumu brati kestene...)
ovo ljeto smo hodali do mora 30 minuta (to je sigurno3 km u jednom smjeru), spojili ugodno i korisno...tjelovježba i osamljena čista plaža
govorili su "ma nemogu ti to one"... ma šta ne mogu, uživale su, utrkivali se s mm-om, gledali kukce, pričali...
po zimi me teško natjerati van, o snijegu da ne pričam...brrrr... ove godine nismo niti jednom snijeg vidjeli a htjela sam ih voditi al uvijek nas nešto spriječilo

Ijuuuuuuuu, mi da nismo često po vani izludili bismo.
Nisam sportski tip, nemam tu briju ali sam za prirodu...

Uprtimo mi svoje dvije mišice pa u prirodu...bilo da je to nečija viksa, Sljeme, Maksimir, parkić, Jarun, Bundek, Samobor, neko seosko gospodarstvo, bilo što samo da smo na zraku.

Uvijek je neka akcija bilo da je to sakupljanje puževa, lišća, češera, šiba, navlačenje glisti, branje mahovine (onda ih sadi po dvorištu), preskakanje preko lokvica, hranjenje koki, sanjkanje...

Nedavno smo na našoj viksi nabrali kupine pa smo od njih napravili džem. Lora je uživala...

Meni je takav vid rekreacije draži i zabavniji a što se skakanja, vozanja i sl. tiče, za to ima ekipu.
Sa stražnje strane našeg dvorišta je iznimno uska ulica kroz koju vozila rijetko prometuju (2X mjesečno, brzinom od 5 km/h jer je toliko usko da zaista moraju polako). U toj uličici jedno desetak klinaca i od jutra do mraka tamo je promenada. Lora svako malo dolazi te po bicikl, te po romobil, te po role, lopte...a ponekad ih sve poslažem u dvorište za stol i dam im plastelin, tijesto, bojice ili nešto pa smo kreativni ali brzo im crv u guzici proradi i opet oni na uličicu.

Prije tjedan dana je proplivala, skače sa 1,5m visokog mola bez beda, roni...tatinom zaslugom.

U vrtiću je išla na ritmiku. Meni je to super samo iz razloga što uči osnove plesova a ples oblikuje tijelo.

Voljela bih da ove godine ide i na sportsku (da nauči osnove sportova) ali kada tamo idu samo dečki tako da ne vjerujem da bude htjela.

Kao što rekoh, sportski tip nisam ni ja, ni MM ali hodati volimo jako a vidim da smo to prenijeli i na djecu (ili su takva rođena). Lora je bez po' beda sa dvije g. od ceste do planinarskog doma na Glavici pješačila (po obje staze). Tara je već sa mjesec dana bila na Glavici...

Tu i tamo Lora pokaže interes da bi samnom "igrala" odbojku, provozala se na bicu (uz mene dok šetam), to su aktivnosti koje realizira sa frendovima svakodnevno.

Sjedi jedino dok jede ili kada baš mora iz pristojnosti u gostima, restoranu...

U kući se jedino kupa i spava, čak i klopa za stolom u dvorištu (za lijepog vremena) da joj štogod ne promakne.

Ove zime rado bih da proba skijanje.

Voli jahati, obožava konje (voli sve životinje) i drago mi je što je silno radoznala i svašta bi rado probala...

Uz obveze i umor nakon istih, mislim da jako puno vremena provodimo u "akciji" sa djecom. Istina, ne trčim za loptom ali boravak u prirodi pa makar samo ležala na travi promatrajući oblake, bez toga ne mogu.

Evo, prije tjedan dana, na ljetovanju, obišli smo Krk i uzduž i poprijeko. Bili smo u akvariju, u Jurandvoru smo zakasnili da bismo vidjeli Bašćansku ploču ali smo vidjeli spilju Biserujku. Istina, jesmo se navozali ali smo se i našetali, naplivali, naskakali sa molova.

Ja bih rekla da smo prilično aktivna obitelj a što je još važnije, mi zaista uživamo na izletima i svaki izlet za nas je nova avantura puna iznenađenja.



edit: i uvijek kada se spominje ovakva tema ne mogu da ne spomenem svoje idole po tom pitanju, našu Watani i Nedu3kids

hmmm...odakle početi
živimo u malom gradu u jednoj totalno sporednoj ulici koja ima kružni tok oko naše kuće u dužini od oko 500m i to je njohov krug..u krugu živi više od 20-ak dijece od4-10god.(njih 8 je s nama u razredu).dnevno ga prođu milijon puta što na rolama,biciklu,skejtiću ili pješice..
-.preko puta naše kuće nema susjeda ..pa je ta tratina zapravo napravljena kao igralište s golom...svaki se dan na njemu igra nogač...
-petra je provozala bicikl bez pomočnih s 3god. a rolati je naučila s 4god. i tu je zimu krenula na klizanje...
-od aktivnosti pohađamo ili smo pohađali:ritmika,karate,foklkor,igraonica:likovna,ekološka,dramska,
spremamo se na sviranje nekog instumenta antonio bi "malu gitaru"-tamburicu ili harmoniku a petra ni sama ne zna,priča se u zadnje vrijeme o nogometu ili tenisu...ma tko će to sve pohvatati...
-ujutro istrče iz kuće i nema ih do večeri 9-9:30 jedino navrate kad ih zovem za jelo ili sl...
-obožavamo večernje šetnje koje su ponekad i preko 5-6 kilometara...
-ponekad se osječam kao taksist-odvezi-razvezi-pokupi-obuci-operi-donesi....ali ne žalim
se volim što su takvi..nebi voljela da mi sjede u kući i lupaju glavom o zid....od dosade iako i to se zna dogoditi..posebno nedjeljom kad nema nekakve aktivnosti..neznaju kud bi sa sobom a vani pada kiša

-evo ovu nedjelju idu voziti biciklijadu treću ove godine...oduševljeni su...nemogu dočekati...
-isto kao i školu..totalno joj se vesele...

ja nisam zadovoljna jer kod nas to nekako ide silaznom putanjom zbog raznoraznih okolnosti, neću ih sada nabrajati , a k tome me muči i to što vjerojatno u školi neće imati svakodnevno vježbanje kao što je imala u vrtiću

Kod mene, suprotno od dosad navedenih primjera, ja sam sportski tip u obitelji i ja sam ta koja inzistira na vanjskim aktivnostima. Kako je tanja opisala skijanje sa sinom tako sam ja sanjala o rolanju oko Jaruna sa svojim i presretna sam kad idemo na naše rolačke ture. I uživam ga gledati kako rola s lakoćom, bolje i sigurnije od mene koja rolam već 20 godina.
Moj je sin izuzetno sportski tip, aktivno trenira hokej već četiri godine, dva ljeta je išao na tenis tako da ga sad solidno igra no treniranje mu je dosadilo, ponekad nas dvoje igramo. Svako poslijepodne ako on nema trening obavezno ide na nogomet ili košarku ili badminton ili tenis na obližnje igralište. Ja igram s njim sve osim nogometa, to ne volim i to igra s dečkima iz kvarta, ponekad s tatom.
Cijelo ljeto pliva i roni, da nema ni grama sala ne moram ni reći.
Cura mi je malo mirnija, makar i ona voli nogomet , nju namjerevam ove zime uključiti u neke organizirane sportske aktivnosti.

No da se vratim na orignalnu temu, ja se slažem da su navike kretanja nešto što obitelj usađuje, baš kao i prehrana. Naravno da ima iznimaka (poput eli) no generalno tvrdnja stoji.
Jako puno djece koju poznajem izuzetno se malo kreće i mnoga popodneva provodi pred ekranima i ja se ne mogu oteti dojmu da je to jako krivo.
Sretna sam što moja djeca koliko god voljela crtiće sport vole puno više.

Većina nas je izgleda zadovoljna aktivnostima i kretanjem djece...ili se ne javljaju mame kojima se baš i neda.
A znam dosta takvih.

Sad ljeti je sve puno lakše, u kuću uđu na ručak i na večeru, ponekad i na wc

Ljeti naravno L. roni i po sat vremena, E. pliva,trče, L. igra košarku po 2 sata u komadu, istražuju polja ispod babine kuće koja se protežuuuu.
Uglavnom, doma nisu

Zimi im više mi organiziramo aktivnosti. L. trenira košarku, a kad ne trenira nabija loptu u dvorištu, vozi biciklu, trči okolo sa štopericom u ruci i sl.. Često idemo na izlete koji uključuju višesatno hodanje...i meni to teško pada za razliku od njih
Al se trudimo, jer je najlakše doma se baciti na kauč i reći da si umoran od posla.

kretanje je po meni jedna od stvari gdje roditelji svoje navike prenose na djecu. u obiteljima gdje je redovit boravak vani, bavljenje sportom, planinarenja, bicikliranja i sl., sastavni dio svakodnevice, djeca nece drugo poznavati.

x

i kod nas kao kod barbi - stariji sin na hokeju već 6 i pol godina, prilično naporni treninzi i po 5 puta tjedno - što je stariji to češći, a od ovog proljeća ide i na veslanje koje je isto prilično naporno - njemu je trening u krvi - ne bi ga propustio za ništa - sad ne znam hoće li izabrati jedan od ta dva sporta ili će gurati oba dok može
onda je samo po sebi došlo i rolanje - jer kad nauče klizati sve što znaju na ledu maltene rade i na rolama, barbi , plus kaj imaju i dio treninga na rolama, i vožnje biciklom pod normalno
mlađi je išao u školu klizanja, al to nije njegov sport, želio je na nogomet i sad ide već drugu godinu - treninzi 3 do 4 puta tjedno plus utakmica vikendom
uključeno rolanje i bicikl vrlo često
kao velika olakšica nam je što stanujemo tamo gdje na rolama izađemo iz stana i napravimo kruh ili dva oko jezera
i mm i ja ih stalno vadimo van, da se što više kreću i što više budu vani na zraku, pogotovo u periodu lijepog vremena, jer kad krene škola i obaveze ionako su previše unutra
a i dobar je način udaljiti ih od kompa, igrica i sličnog

Mi stanujemo u privatnoj kući, u maloj slijepoj ulici. Dica su tu sigurna, a ima ih barem 20-ak manje dobi. Tako da su moje cure vani kad god nije neka opaka vremenska neprilika. MM nije nikakav sportaš, a i uglavnom mu je dosta kretanja na poslu, a ja više nisam za ništa otkad sam imala problema sa štitnjačom.

Ljeti su na moru od početka lipnja do početka listopada, skoro svaki dan. Sara je odlična plivačica, naučila je to odavno, a osim toga dvi je godine (do loma ključne kosti) išla u školu sporta. Sada ide u plesnu školu. Zimi volimo otić na planinarenje, ali nas u svim izvankućnim aktivnostima koči Rea, jer je ona baš kućni tip. Najsretnija je kad je u dnevnom boravku, tu se osjeća sigurno.

A kila nemaju ni jedna ni druga, a ni MM. Kile imam samo ja.

Prije par tjedana sam primjetila nešto što me šokiralo, kad sam bila na selu. Tamo nikad, ali nikad ranije nisi mogao vidit debelo dite. Ove sam godine vidila sina moga rođaka, mali je malo stariji od moje Sare. I ogroman je. Debeo. Razlog? Ne kreće se nimalo. Ne druži se sa ostalom dicom, po čitav dan gleda TV i na kompu je. Strašno nešto. Barem na selu nemaš nikakva razloga zašto dite ne bi izašlo vani na čisti zrak i igralo se.

Ja bih radije da se svi skupa više krećemo i definitno sam među onima koji misle da se djeca pa i moja kreću premalo.

Ljeti smo doduše vani stalno,crtiće gledaju valjda jednom tjedno navečer nakon kupanja pa prije spavanja cc 10 min max,dakle skoro pa niš.
Nakon vrtića su doma u dvorištu (meni je prevruće vucarat se okoko kad je vani 35 ,ja to jednostavno ne mogu) kupaju se u bazenu-i tad prilično đipaju ,njišu,love se po dvorištu, rastežu igračke po terasi..... podvečer smo vani u slijepoj ulici ,tam voze bicikle ,role ,auteke ,al po meni to nije dosta ,obično nakon par krugova dovuku bebe pa se sve to pretvori više u mirnu igru(djece je jako puno).

Na moru su aktivnije ,K konstantno skače ,roni ,pliva ,lovi ribice pa sve ispočetka ,ali nije da ne voli sjest u hlad pa crtati il se igrati s onim malom životinjicama.

Vjerujem da je sve do nas ,ni ja ni MM nismo sportski tipovi,meni je svaki sport tlaka pa i aerobik
Za prirodu jesmo i puno smo s njima uokolo u u tome uživamo svi ,ljeti smo svaki vikend negdje(često i u tjednu) ,od Trakošćana ,do sela uokolo,ali sve se to svodi na hodanje i isto moraju imat neki cilj ,hodamo do jezera pa lovimo žabe il hodamo do praščića i kozica.....
M je bila mala tj još je premala npr za planinarenje, ali planiramo neš blaže uskoro.
MM biciklira na posao ,K sad ima novi veći bic pa planairaju i njih dvoje neku dužu vožnju,ja planiram kupit sebi bic pa se možda i pokrenemo pogotovo kad M još malo poraste.Sve mi to nekak puno planiranja ,al bude bude.

mislim da se nasa djeca premalo krecu i to je vidljivo pogotovo sto su djeca starija. Slika i prilika roditelja koji su u vecni prilicno pasivni.
Bas mi je ostalo u sjecanju jedno jutro u Grazu, ljudi su masovno bili na biciklima, fino sredeni i obuceni na putu do posla. Kod nas je odlazak biciklom na posao ipak izuzetak a ne ucestala i uobicajena pojava.
Ja stalno svoje motiviram da se krecu i igraju vani. Ali nazalost poznajem dosta djece skolske dobi koja po cijela popodneva provedu doma iako je lijepo vrijeme.

Dok su djeca jako mala krecu se koliko im roditelji to omoguce, naravno i vremenske prilike. Mi smo s K. picili koliko i kad god smo mogli.
Sad vec planiramo na jesen na sljeme s njim, pa jednodnevne izlete i sl....

Mislim da je najgore za kretanje djeteta televizija i kompjuter (kad je djete malo vece). Iz vlastitog iskustva jos nista ne mogu reci, ali primjecujem da dosta djece dane provodi u kuci pred jednim od to dvoje.

.

Ja imam jednu dilemu, pa cu se pokusat nadovezat na ovaj topic.
Plivanje ili ritmika za cetverogisnjakinju?
Za plivanje:
-bazen nam je preko puta zgrade
-plivanje je jedan od najzdravijih sportova
-mogla bih i ja plivati u istom terminu

Za ritmiku:
-tamo bi naucila nesto sto je ja ne mogu nauciti, dok bi na plivanje mogli i u vlastitom aranzmanu
-obozava ples i ima osjecaj za ritam, pa bi bilo steta to ne razvijati dalje, tj. barem pokusati
Protiv ritmike:
-bili bismo vezani za nju cijelu godinu (osim ljeta) a mi bi rado uzeli samo neku aktivnost za jesen/proljece, dok nam je zima rezervirana za skijanje i klizanje.
Imate li i vi različite aktivnosti prema godisnjim dobima?
Neke preporuke gdje na ritmiku?

Naš vrtić nudi ritmiku kao slobodnu aktivnost i ja namjeravam moju trogodišnjakinju upisati najesen. Super mi je što se to odvija u vrijeme u kojem je ionako u vrtiću, aktivnost se naravno dodatno plaća.

Plivanje je super sport no ja bih ga izbjegla zbog bazena i upitne čistoće bazenske vode, pogotovo kad je riječ o djevojčici. Moja je imala ponovljenu urinoinfekciju pa možda pušem na hladno. Plivala je cijelo ljeto, zimi ne mora.
Naravno da je ovo sve mišljenje iz moje perspektive.

Mi takodjer imamo ritmiku u vrticu ali to u nasem vrticu sumnjive kvalitete. Prema onom sto se moglo vidjeti na zavrsnoj priredbi.. Nisam ja ni za to da se tako male curke forsiraju, ali da se ipak nesto moze nauciti...

A na bazenu se kupamo vec godinama

Da vam malo pokvarim prosjek, ja sam mama kojoj se baš i ne da. A takva su mi i djeca, kliještima ih moram čupati da izađu iz kuće. Nije ni MM bolji, odnosno on je najgori. Definitivno se premalo krećemo, bavimo sportom, premalo smo na zraku i u prirodi. Cure se ne žele bavit nikakvim sportom, plivaju, rolaju, skijaju, bicikliraju, ali sve je to premalo. Kod J. vidim ljubav prema lopti, to cure uopće nije zanimalo. Prije škole sam svo troje vodila na telovadbu za malene, spretni su ali nisu motorički izrazito nadareni kao neka djeca koju poznajem.

Kao dijete sam trenirala plivanje a sad nema lijenijeg kupača od mene na plaži ... muža sam morala skoro pa prisiliti da počnemo skijati s djecom, sad uživa a ja se švercam s najmanjim.