Genetika/karakter VS odgoj
Prošlo je dosta vremena od te teme, ima dosta novih forumašica, pa
se nadam da možemo ispočetka
Potaknuta rečenicom na jednoj drugoj temi krenula sam po
ne znam koji puta o ovome razmišljati.
Znači što nas u konačnici oblikuje u največoj mjeri od ovo troje?
Krenem od sebe i ne mogu razlučiti do kraja koliko je odgoj utjecao.
U sebi mogu pronaći tek poneke crte od mame i malo više njih od tate.
Neke stvari na kojima su inzistirali, banalan primjer - točnost- postale su
zbilja sastavni dio mene, no isto tako neke druge nisu
Kad gledam svoju djecu, zbilja su nebo i zemlja
Kod starije uopće sebe ne pronalazim, njenog tatu mogu samo ponekad nazrjeti
Manja je preslikani moj tata. Ljudi ih sasvim drugačije doživljavaju, stariju kao anđela,
a manju kao šeficu sa čudnom karizmom (koju jedino ja ne vidim)
Rješavaju probleme svaka na svoj način, niti jedna na moj ili MM.
Učimo djecu primjerom? U kojim situacijama i za koje konkretno stvari to vrijedi?
Zvuči tako jedostavno, vjerujem da je ponekad i istinito, ali ne mogu razlučiti kada
pali, a kada ne. Jer svakako kod nekih stvari ne funkcionira.
Kaj vi mislite?
Ja tipujem na 70:30.
I nemojte se usredotočiti na odgoj i njegove metode/uspjeh/ neuspjeh.
Mene zanima možete li iz sebe i svoje djece zaključitit koliko se može utjecati
na konačni "izgled" osobe.
se nadam da možemo ispočetka
Potaknuta rečenicom na jednoj drugoj temi krenula sam po
ne znam koji puta o ovome razmišljati.
Znači što nas u konačnici oblikuje u največoj mjeri od ovo troje?
Krenem od sebe i ne mogu razlučiti do kraja koliko je odgoj utjecao.
U sebi mogu pronaći tek poneke crte od mame i malo više njih od tate.
Neke stvari na kojima su inzistirali, banalan primjer - točnost- postale su
zbilja sastavni dio mene, no isto tako neke druge nisu
Kad gledam svoju djecu, zbilja su nebo i zemlja
Kod starije uopće sebe ne pronalazim, njenog tatu mogu samo ponekad nazrjeti
Manja je preslikani moj tata. Ljudi ih sasvim drugačije doživljavaju, stariju kao anđela,
a manju kao šeficu sa čudnom karizmom (koju jedino ja ne vidim)
Rješavaju probleme svaka na svoj način, niti jedna na moj ili MM.
Učimo djecu primjerom? U kojim situacijama i za koje konkretno stvari to vrijedi?
Zvuči tako jedostavno, vjerujem da je ponekad i istinito, ali ne mogu razlučiti kada
pali, a kada ne. Jer svakako kod nekih stvari ne funkcionira.
Kaj vi mislite?
Ja tipujem na 70:30.
I nemojte se usredotočiti na odgoj i njegove metode/uspjeh/ neuspjeh.
Mene zanima možete li iz sebe i svoje djece zaključitit koliko se može utjecati
na konačni "izgled" osobe.
)




