Ovako, naša zgrada je zgradurina sa 4 ulaza, 11 katova. I, normalno, hrpa je djece u parkiću pred zgradom. Među njima je jedna curica, ide u 3. razred. Nikad se ne igra sa svojim vršnjacima, nego je pokupila oko sebe 3 djevojčice od cca 4 godine, među njima i moju Doru. I s njima na očigled manipulira - postrojava ih, naređuje im. I svaki dan jednu odbaci, svaki put je to druga curica. Npr. dođu sve one van, ona ih postroji i kaže jednoj "S tobom se danas nećemo igrati, ti si mala/dosadna/nemaš role/štagod". To je strašno za gledati. Moja Dora joj prilazi skroz nevino, zainteresirano, imponira joj njezino društvo i traži pažnju, a onda je ova, nakon što su se 2 dana igrale, odbaci. Dora bude tužna i pita me "Mama, zašto se one neće sa mnom igrati? Jel me nisu vidjele?", a mene duša boli. Sutradan je opet prime u društvo, a odbaci neku drugu. Šta mislite, kako bi se ja trebala postaviti? Ne želim Dori pričati ružno o toj curici, jer ne želim generalno da nauči da se o bilo kome ružno priča. Kažem joj - ma pusti ih Dora, dođi se igrati sa nekim drugim, ali ona baš hoće kod tih curica. Ona je još mala i ne znam da li može sama shvatiti da je ta mala loše društvo koje joj ne treba.
Kako da se postavim? Mislim, najrađe bih malu zadavila i svašta joj rekla, jer ovo mi nekad liči na tipično zlostavljanje, ali znam da nemam to pravo.
Kako to ide kod tako male djece - razvoj socijalnih vještina, druženja...?


) i da je važno naći prijatelje s kojima se može igrati i posvadiiti i pomiriti - dobro, ne bih baš to sve rekla odjednom
, ali kroz priču ili slikovnicu recimo. I odmaknula bih je od te djevojčice (prvenstveno zbog velike razlike u godinama, nisu u jednakim startnim pozicijama) - možda ona pak ima svojih vršnjačkih problema, ali nije na drugim "žrtvama" da nju liječe
.
, što se naravno i pokazalo, i prijateljstva nisu puknula neispunjavanjem trenutnog zahtjeva. I pomoglo je to da skuži kako i sam ne smije takve ucjene postavljati (kad su njemu samom bile tako neugodne).
