Mame i bebe forum

bio je nedavno clanak negdje na netu o tome kako ima puno vise djece u dobi od 13 do 16 godina na fejsu nego sto ima djece te dobi uopce u hrvatskoj - najvise zbog toga sto se registriraju djeca mladjih od 13 godina pa lazu o godini rodjenja. Naravno. Znam i prvasice s profilima, zbog igrica tamo.

Ista stvar s mobitelima - neka djeca vec u vrticu dobiju svoj mobitel.

a u svijetu? cista znatizelja moja. Ima vas dosta u inozemstvu, kakvi su trendovi s djecom vrticke dobi i osnovno skolske dobi s facebookom i mobitelima?

dok se ne jave cure koje znaju kako je u inozemstvu,ja ću se samo ubaciti s konstatacijom da sam zgrožena gore navedenim.

ako na fejsu piše da djeca mlađa od 13 godina nemaju pravo pristupa,onda mi ne pada na pamet dozvoliti svojoj djeci fejs...znam da par prvašića iz razreda mog sina ima profil.
mislim da će se oko toga još dizati velika prašina,kad se dese neke nepoželjne stvari,a desit će se,i onda će roditelji imati problema.
igrica ima svagdje,ne moraju po to ići na fejs.

u razredu mog sina on i još jedno dijete nemaju mobitel.
i neće ga imati tako skoro.

kompjuter on i brat igraju maksimalno pola sata dnevno,i to igre koje im ja odaberem.
crtiće također gledaju one koje smo MM i ja dogovorno odabrali.(znači,nema smeća s Orlando kids...tamo gledaju jedino Geralda i Oggy)
film još nisu pogledali nijedan,osim dječjih.

upravo sam zgrožena čemu su djeca sve izložena od najranije dobi.
odrastaju prerano,izloženi su stavrima koje nisu za dječje oči.

moja djeca će još dugo ostati-djeca.na biciklu,rolama,romobilu,na treningu,u šumi,na drvetu,razbijenih koljena.

tvoje najstarije dijete ima 7,5 godina
znas li koliko oni odrastu u roku nekih 2-3 godine?
znas li koliko su odrasli s 11 ili 12?
mozes ti zeljeti sto hoces, stvarnost te cesto lupi po glavi

da, moj ima profil na fejsu
ima 11 godina
igra igrice i dopisuje se s prijateljima
i upoznala sam ga sa svim opasnostima interneta

stvarnost me neće lupiti po glavi i znam koliko odrastu...predajem tom uzrastu
rekla sam,jedini nema mobitel.
jedini neće imati fejs dok ja kao roditelj kršim zakon

možda stvarnost nekoga drugog lupi po glavi,a ne mene

Zoila je napisao/la:Ista stvar s mobitelima - neka djeca vec u vrticu dobiju svoj mobitel.
a u svijetu? cista znatizelja moja. Ima vas dosta u inozemstvu, kakvi su trendovi s djecom vrticke dobi i osnovno skolske dobi s facebookom i mobitelima?

vrticka djeca i mobitel? fejsbuk? nikad cula ovdje, zaista.
za skolsku djecu ti mogu reci da jako ovisi iz kakvog okruzenja dolaze. u krugu nasih prijatelja i poznanika je samo jedno dijete imalo "svoj" mobitel u 2. razredu osnovne (roditelji su iz HR ). u 3. razredu pocinju polagano dobivati oni koji npr. sami idu iz boravka doma, ili eventulano na neku aktivnost. opet se mogu nabrojati na prste jedne ruke. tek sa polaskom u gimnaziju (1. razred je ekvivalentan nasem 5.) jedan dobar dio vec ima mobitel.
inace moram priznati da mi se cini da je u HR opcenito veca ta pomama za mobitelima nego ovdje.
o fejsbuku koliko znam medju nizim razredima nema ni govora. zasigurno znam da moje dijete nema pojma sta je to FB. a u mjesovitom je razredu, ide u mjesoviti boravak i uvjerena sam da je FB uopce tema razgovora, da bih to cula od njega.

vidiš Tanja,o tome ja pričam

i apsolutno me boli briga koliko ih u njegovom razredu ima fejs/mobitel.
mi jako puno razgovaramo o tome,imam razumno dijete,i sve se možemo dogovoriti.na ruku ipak ide to što je mali sportaš koji voli trening i igru vani,a vrijeme kad je u kući provodi za ispunjavanje školskih obaveza,čitanje,igru s bratom ili se svi zajedno igramo društvenih igara...

kako si napraviš u svojoj kući,tako će ti biti

naša su kućna pravila vrlo vrlo jasna

ronin je napisao/la:stvarnost me neće lupiti po glavi i znam koliko odrastu...predajem tom uzrastu
rekla sam,jedini nema mobitel.
jedini neće imati fejs dok ja kao roditelj kršim zakon

možda stvarnost nekoga drugog lupi po glavi,a ne mene

ajme, blago tebi


mobitel je dobio kada se sam poceo kretati po vani, od kuce do skole
na fejsu je od kada je krenuo u peti razred

odo ja sad na tinejdzere

ronin, ma kuzim ja tebe - tocno takvu filozofiju i pristup sam ja imala, dok nisam pocela polako popustat iza nove godine (stariji sin ima 11godina). Bio je jedini u razredu bez profila na fejsu, jedini bez playstationa doma, jedini kome je pristup kompu ogranicen na pola sata dnevno, jedini koji ide spavati prije 21 sati, jedini koji ne gleda filmove i serije na tv-u, dok je trajao bigbrother pred par godina, bio je jedini koji nije smio gledati ...
a i bio je medju zadnjima koji je dobio mobitel (u 2. r. kad je krenuo sam na aktivnosti).
dopustila sam mu sad profil na fejsu, no kontroliram ga redovito, i upoznat je s opasnostima interneta i pisanja na netu opcenito. pa cemo vidjeti.

slicno vrijedi za mladjeg, mada nije "jedini" u svemu tome (osim playstationa).
a kako je tanjaMT pisala - takav dojam sam imala o stanju na zapadu, no nisam bila sigurna jel zbilja tako.

al cure moje drage nemojte misliti da ja vama dociram ili popujem,
to mi zbilja nije namjera

eto,samo kažem da su naši stavovi u odgoju takvi,i ne mislimo popustiti

Bubidea je napisao/la:tvoje najstarije dijete ima 7,5 godina
znas li koliko oni odrastu u roku nekih 2-3 godine?
znas li koliko su odrasli s 11 ili 12?
mozes ti zeljeti sto hoces, stvarnost te cesto lupi po glavi

da, moj ima profil na fejsu
ima 11 godina
igra igrice i dopisuje se s prijateljima
i upoznala sam ga sa svim opasnostima interneta

slažem se s tobom.
moj ima 10 godina i od ove godine je na fejsu. u razredu samo dvoje djece nema profil.
mobitel koristi od 3. razreda (sad je 4-i)
mislim da ako imaš povjerenja u dijete, imaš ga i vezano za fejs, mobitel i ostalo.
znači vjeruješ mu da neće prihvaćat nikakve nepoznate zahtijeve za prijateljstvom.
ali dosada nisam ni primijetila ništa nepoćudno (provjeravam redovno)

ista stvar je kao što niti kad se igra van neće krenuti za nepoznatim ljubaznim stričekom i slično...
frendovi su mu djeca iz razreda i rođaci.

zasada ne vidim ništa loše u tome, rjeđe igra neke igrice , a kadkad naveče s nekim iz razreda malo četa (jeftinije neg mobitelom) upitaju jedni druge nešto u vezi zadaće, ili bilo šta u vezi škole...doduše počesto mi zasmeta ta opća pošast zvana komp. igrice pa smo mu počeli ograničavati.
ali moj mali voli i guglati, istražuje svašta..često je na google earthu i puno puno je naučio. i njihova učiteljica voli da su na "ti" s kompom, često rade projekte, sastaju se po grupicama doma i naravno podatke i sličice traže na kompu.

bez obzira na sve, svi oni jako vole i druženje vani, igraju se jednako kao i mi kad smo bili njihove dobi
Moj voli i knjige, kazalište, izložbe....ne znam čemu isključivost...

A otkako ima mobitel spasila sam se. Grozn mi je bilo ono iščekivanje...i di je šta radi s kim je...ovako je djecu lakše kntrolirat.
I mob mu uglavnom služi da ga mi zovemo, a s frendovima su to samo kratki dogovori...Nema nikakvog nabijanja računa....zasad.
Mislim, rezime je da ako će dijete radit gluposti, ne treba mu za to ni fejs ni mob
Ako neće, ni to ga neće potaći.

mobitel je definitivno korisna stvar. ako se ne posjeduje iz pomodarstva, nego iz potrebe. potrebu po mome stvara nacin zivota, a nas nacin (moje obitelji) je takav da dijete u skolu i u boravak ide samo, ostalo ga mi vodimo. znaci nema ni potrebu.

moj ne ide u boravak,do škole ima tri minute hoda,a na plivanje ga vozim ja
ne vidim potrebu za mobitelom

ustvari,osjećam sve veću averziju prema mobitelima općenito

Ronin , ako on hoće napravit će fejs za koju godinu kod npr. frenda , ma što ti mislila o tome.
I neće se nazvati imenom i prezimenom nego nekim nadimkom i skrivat će se.
Meni je draže da mi kćer ima fejs i da sam joj ja frend i pratim što radi nego da joj branim , jer u tim godinama
je bitno kako ekipa diše .....i vidim da je uistinu čini nestretnom ako joj branim nešto što cijeli razred radi.
Nisu to neke velike stvari , ali njima itekako bitne.

ako će se skrivati,a to ne možeš znati sa sigurnošću jer ne znaš kakav odnos imamo,priznati ću svoju pogrešku

dotle se držimo ovog što sam navela

i zašto bi bilo u redu činiti nešto samo zato što to drugi čine?
u redu je biti poseban i drugačiji.

i nisam pala s Marsa,i znam koliko je u kasnijim godinama važno uklopiti se,no iskreno se pitam je li fejs pravi način za to.mislim da ima i drugih načina.
čak mislim da će curama biti zanimljiviji ako ga ne bude imao

dazd je napisao/la:Ronin , ako on hoće napravit će fejs za koju godinu kod npr. frenda , ma što ti mislila o tome.
I neće se nazvati imenom i prezimenom nego nekim nadimkom i skrivat će se.
Meni je draže da mi kćer ima fejs i da sam joj ja frend i pratim što radi nego da joj branim.

točno.

Ronin - a tvoj ide samo u školu i aktivnosti?
Ne igra se van s frendovima?
Možda je još mali pa ga i možeš zadržat ispred kuće/zgrade...mogla sam i ja svog još kad je imao 7-8.. ali sad sa 10 nema šanse...Mislim mogu da hoću, al je fakat glupo da on s vrtićarcima sjedi na ljuljački u parku i da ne može čak ni u vožnju bajkom...dok se njegova ekipa razlijeće okolo...Naravno to "okolo" još uvijek ima svoje granice, ali za koju godinu će se to jako promijeniti...i mobitel je upravo u tim situacijama neophodan kad mi dijete nije u vidokrugu niti pod paskom nekog odgojitelja/učitelja/trenera

Brzo ćeš i ti shvatiti o čemu govorimo...iako je tebi u manjem gradu zasigurno sve to bezbrižnije nego što bi ti bilo u Zg-u.

naravno da se igra u ulici,leti na biciklu...igra se s frendovima
postoji pravilo dokle smije ići ,kad se mora nacrtati u kući i to poštuje

poštovala sam i ja ko klinka,bez mobitela također

ronin je napisao/la:
i zašto bi bilo u redu činiti nešto samo zato što to drugi čine?
u redu je biti poseban i drugačiji.
l

Svakako. Ali posebnost je u njima samima...a ne u nome što mi roditelji zacrtamo da mora biti posebno.
Treba njegovati njihove prirodne "posebnosti"
Najbolja opcija je biti originalan ali dijelom se ipak uklopiti u sredinu. Neuklopljenost se gotovo uvijek osveti, prije ili kasnije

cure oprostite ali zbilja mi nije jasna neophodnost mobitela ako zna kada mora doći doma

OK,možda jest stvar što živimo u Šibeniku,no ako poštuje dogovor ne vidim razloga da ga zivkam

A što nikog ne brine zračenje mobitela? Što nije u nekim zemljama mobitel zabranjen ili je barem u planu zabraniti ga za djecu mlađu od 14 ili tako nešto?

posebnost je u njima samima...a ne u nome što mi roditelji zacrtamo da mora biti posebno.

Ovo mi je tako prekrasno sto si rekla.

samo toliko od mene.

i ja prvi put cujem da dijete vrticke dobi dobije mobitel. moja krece na ljeto u vrtic, ne mogu zamisliti da ima tako sto!?
nemam dijete koje ide u skolu, a ovih par sto poznajem, skolarci nemaju niti mob. niti su na fejsu.

bas cu se raspitati.

držim igraonicu klincima u vrtiću, koliko ja znam , nitko od njih nema mobitel. ali, kako je dob posjednika mobitela iz godine u godinu sve niža, ne bih se začudila da za godinu-dvije počnem upozoravt klince na igraonici da isključe ton. u stvari,začudila bih se, jer razmišljam slično kao ronin (no dobro, moj smrdo ima dvije godine).

koliko sam ja primjetila u školi, do situacije u kojoj i 'tvrdi' roditelji popuste i dozvole fejs i sl,eda ne bi dijete bilo jedino, izolirano itd - dođe na vrlo banalan način. prvo dvoje-troje koje nitko ne nadgleda, ili roditelje naprosto ne zanima, krenu s nekom novinom. za sobom povuku njih par koji nažicaju svoje strace bez problema, jer su dobri žicari,a starci i jope popustljivi. malo pomalo dođe i do ovih koji ostaju zadnji, jedini, pa onda roditelji više nemaju srca braniti. činjenica je da nekoj djeci ne treba ništa braniti, da se dogovaraju s roditeljima, sve idila...ali, ima ih koji bi vas iznenadili, koji u petom razredu pokreću grupe protiv ove ili one osobe u školi, prijete drugima preko fejsa i sl, i praktički muče preko interneta svoje školske kolege.

meni je jasno da su računala danas dio njihovog odrastanja, kao što je, štojaznam televizija bila dio našeg. no, koliko im je to korisno, toliko je i opasno ( a počesto i zaglupljujuće - tko još čita lektiru, kad se sve skine s neta?).

kao i mobiteli, koji su, na nastavi, opasni prije svega za moje živce
mojim zaboravnim (a nekima jednostavno nezainteresiranim, pa i bezobraznim) trećašima po cijele sate zvrndaju mobovi, što vibriraju i padaju na pod s klupa, što stvarno sviraju, najiritantnijim melodijama. meni u životu nije mob na nastavi zazvonio, i ja fakat ne kužim što može biti toliko važno trećašu da mu zvrnda non stop i onda me još pogleda onak kao 'e,idem ja malo van obaviti razgovor'. što je najžalosnie, najčešće ih zovu roditelji da ih pitaju tipa 'gdje si, što radiš', dok je dijete na svojoj izvanškolskoj aktivnosti ;
u neobaveznom razgovoru mi pričaju da je njima potpuno normalno da im mobitel zvoni i da oni razgovaraju u kinu! i sl....

ne kažem da nije korisna spravica, i da vjerojatno mnogim mamama uspije sačuvati živce, da ne brigaju toliko. al si mislim ponekad - pa i ja sam išla na aktivnosti, prelazila nekoliko raskrižja sa i bez semafora, išla u školu s ključem oko vrata - kako je moja jadna mama sve to preživjela??? što je najbolje, fiksni telefon, zbog nekih groznih komplikacija s poštom nismo imali do moje dvanaeste godine. znam,znam, druga su vremena.... a jesu li stvarno ili mi pravimo veliku famu oko toga?

Poznajem dijete iz SAD-a koje je za četvrti rođendan dobilo mobitel.
Sada je prvi razred i već barem 2 godine ima laptop
i profil na fejsu, afkors

telefoni zvrnadaju na nastavi?
pa jel se to smije?
moj obavezno gasi zvuk, u skoli, u kinu

osnovna kultura, zar ne?
to smo im MI, roditelji, trebali prenijeti
ovo mene ljuti i brine i zalosti ...hrpa ljudi oko nas koja se spustila s brda
i sada mi moramo zivjeti uz njih

o, da, bubidea, zvone i malima, nekad im se desi slučajno, točno skužiš da je klincu neugodno i da je samo zaboravio. ali, nažalost, ima onih koji to smatraju skoro pa normalnim,i ne kuže oko čega frka...a ovak, kad kontaktiraš s njihovim roditeljima, ne bi se baš reklo da su s 'brda', ja to stvarno i ne mislim...nego je došlo do toga ( kako je došlo i do samih mobitela u njihovim rukama - prvo se svi čude, onda više ne, onda odobravaju i kupuju, svako malo novi model) da to ni mnogi roditelji više ne smatraju neobičnim, jer, eto, takvo je vrijeme. i očekuju da se i mi nastavnici tome prilagodimo...

mislim, neki se i prilagođavaju, itekako. jer, nažalost, čujem priče tu i tamo i o profesorima kojima nije strano obaviti kakav razgovor na brzinu dok učenici nešto rješavaju. meni je to fuj, totalni antiprimjer...
što s mobitelima na nastavi stvaraju sedmaši i osmaši, bolje da ne pričam.

službeno, u jednoj školi gdje sam, pravilo je da se mobitel onome koji ga koristi na satu, uzme, stavi u kovertu i odnese u ravnateljev ured, ili kod pedagoga, nisam sigurna.po njega bi onda trebao doći roditelj.to se u pravilu ne događa, jer je bilo groznih situacija sa samim roditeljima, koji dolaze prijetiti nastavnicima zbog 'oduzimanja' imovine i sl...pa se baš ne usude svi to napraviti. ako i uzmu, učenik uglavnom na kraju dana dođe sam po mob, roditelji niti ne saznaju o događaju. već sam pisala tu, čini mi se, o slučaju kad je profesorica valjda sedam(!!!) puta (dakle, nakon sedam zvonjava) učenici uzela mob i zamolila je da pozove nekog od roditelja na razgovor. otac (kojeg poznam, inače, kakti, fini gospodin) je urlao da će 'zaklati kurvu, da će joj izgrebati auto' itd, iako je ćerce priznala što je i kako bilo a ova prof, inače mirna, nekonfliktna, dobra i popustljiva ženica koju klinci jako vole, je htjela smo zamoliti oca da porazgovara s kćerkom o tom bezobzirnom ometanju nastave

u drugoj školi nemam pojma koja je procedura, vidim samo da se učenici ne libe imati uključene mobitele, poneki sms-aju i tak. a mob je i super šalabahter

a osobno me ovo s telefoniranjem u kinu jako uzrujava - platim kartu prek 30kn za posebni doživljaj,za nešto što nemam doma dok gledam film, i onda, osim što svi srču i žvaču na sve strane, slušam predpubertetlije i njihove svađe prek telefona...i povremeno kojeg odraslog bika...

no, dobro, ja govorim sa strane nekog tko nema dijete školske dobi.kad moj dođe u taj period, tko zna što će se smatrati normalnim...

Moj na jesen krece u prvi razred i za sada mi ne pada na pamet kupovati mu mobitel (ne zna ga uostalom ni koristiti). Valjda nece biti jedini u razredu .

ma, neće.prvašića još ima puno bez mobitela. već drugaši ih imaju, a u trećem ne znam niti jedno dijete koje ga nema. i sad se za pričest nadobivalo mobitela, pa se pokazuju prije sata

no, dobro, ja govorim sa strane nekog tko nema dijete školske dobi.kad moj dođe u taj period, tko zna što će se smatrati normalnim...

sto ce se smatrati normalnim?
meni to nikada nece biti normalno, niti sada, niti jednom u buducnosti
i normalno mi je da je svima normalno pristojno ponasanje, ali ocito nije

ja se ponekad stvarno zapitam odakle sam ja ispala kada vidim ili cujem kakvi ljudi hodaju ovim svijetom

ne znam jesu li kod nas u skoli zabranjeni mobiteli koji zvrndaju, ali mi je to tako normalno da se ton ili citav mob gasi za vrijeme nastave
kao sto mi je normalno da dodje pristojno obucen u skolu
cist
da postuje profesore i da im niti slucajno ne odgovara

jer ce imati posla sa mnom, tko god bio kriv...zapravo nema tu krivca, jedini i iskljucivi krivac je on ako se drzne nedolicno se ponasati

ima li jos mama kojima je to normalno? ili je to utjecaj moje stroge uciteljice koju sam imala prve cetiri godine osnovne skole (dijelila je packe, vukla za usi itd, itd...i to je svima bilo normalno)
ili utjecaj odgoja?


stvarno me zanima sto se desava u glavama ljudi koji se potpuno drugacije ponasaju od svega gore navedenog, jesu li skroz cisti u glavi, tko ih je i kako odgajao, smatraju li da ispravno postupaju, razmisle li prije svog postupka, izjave ili reakcije i da li im je dobro zivjeti s rezultatima svog vlastitog neodgoja ?
jesu li uopce svjesni da je to neodgoj?
ako nisu, kako i zasto je moguce da nisu? slijepi su? glupi? sto od toga?

ocaj me hvata od ljudi koji nas okruzuju, ocaj

uzalud je postavljati to pitanje na ovom forumu. ipak je ovo samo mali, minijaturni postotak populacije na koju se odnosi. velika,ogromna većina roditelja ovdje je ipak malo drugačijeg profila od prosjeka s kojim se srećemo svaki dan. ne mislim to s omalovažavanjem prema drugima, ali puno je roditelja koji bi s podsmjehom gledali na hrpu tema o kojima se ovdje raspravlja, a vezanih uz odgoj...nažalost je tako.

i kad sam rekla da ne znam što će biti normalno kad moj mali krene u školu - nisam mislila da će meni, kao ni tebi, ikada biti normalno da mu na satu zvoni telefon i da razgovara u kinu..nego, ne znam koja će se onda naprava nositi sa sobom, pa će onda i on biti jedini koji to nema, pa ću i ja vidjeti kako je to kad te dijete svaki dan poslije škole gleda molećivim pogledom

ja se bojim da i ovdje bas tako velika vecina nije drugacija od prosjeka
samo ne smiju guknuti i izreci pravo misljenje
ne smiju priznati