Mame i bebe forum

U zadnjih par tjedana su to muke po Isusu, užas.
Priča je stvarno duga i nema joj kraja, ali mislim da je od rođenja bilo nekako tako.
Eto idemo od početka.
Dakle trenutno nam je 5mjeseci i muškog smo roda i imamo problema oko odlaska u krevet navečev.
Dakle imamo obično oko 2-3 spava zavisi kolilko ta spavanja potraju io je sve super do večernjeg spavanjca.
Znači po danu zaspi bes pola frke samo mu uglavnom damo dudu i on kroz 5 minuta spava i to je umoran svakih 2 sata.
Jedino se zbna probuditi nakon polča sata pa ga nekad usijemo uspavati i spava duže a nekada ne.
E ali kad navečer treba zaspati poludi toliko zna biti živčan da su to drame.
Rcimo zadnja dva dana je zadnje spavanje završilo ok 18h i onda smo isprobali recimo da bude dulje budan da se više izmori pa možda će lakše zaspati ali ni to nije pomoglo.
I stvarno nemam pojima o čemu je rjeć i šta ga mući,.
Nije ni problem poslije kad zaspi obićno nakon 22 se ne budi spava do 3-4-5, jede i onda spava od 7-9 je jutarnje buđenje.
Ali to navečer zaspati to mu je mudrost

moj bejbi ima 14mj i tek je s nekih 9-10 mj počeo da ne drami oko toga gore navedenog!
em ga nunaj,drži,kumi i moli...a ne razmije i nezna...
moj ti je savjet da izduraš to i s vremenom bude lakše,vjeruj meni!
ja sam s njim bila sama 24/7 i par puta sam kolabirala od neispavanosti i napora,ali
sad mi je puno lakše...
pročitala sam brdo literature,te svjetlo-ne svijetlo,spuštat-dizat rolete...
niš od toga,svaki od njih je individualac!
za umorne noći!!

jel postoji mogućnost da ima previše dnevnog spavanja? 2-3 spavanja su ok, koliko traju?
ovo je palilo kod nas:
kad je tin imao 5 mj i mi smo imali horor. on je tad spavao 2x dnevno, ujutro oko 1,30 (10-12) i popodne oko 1,30 (13-16). iza 17 nema spavanja, već sam ga za noć stavljala leći u 18.30 (tin sad ima 12 mj i za noć zaspe oko 20.30). prvo se ujutro budio oko 5 a onda je to krenulo na bolje tj produžilo se.
ono što je još pomoglo je rutina prije spavanja, fiksna- kupanje u prostoriji s smanjenim svjetlom, mirna atmosfera dok se presvlači u pidžamu, pa odlazak u sobu, čitanje bajke, dojenje i onda bi ga stavila u krevetić i otišla (ako počne plakati bi se vratila i nosala ga, dojila i slično). trebalo je oko 3 tjedna da kad ga ostavim u krevetiću odmah zaspe ili ne zaspe odmah ali zaspe sam bez plakanja. uvijek sam ga stavljala u krevetić u otprilike isto vrijeme

evo i mene u klubu.. mogu reći da moj sin tek sad s 14- 15 mj lakše zaspe.. također su bile i još su procedure.. pravog lijeka i savjeta nemam osim Naoružaj se živcima.. u toj dobi sam ja F uspavljivala u nosiljki- ležaljci.. možda nije najpametniji savjet, al je palilo.. i da- bez fena nije mogao zaspati.. tog čuda smo se riješili s 9- 10 mjeseci.. šaljem

dok je beba tako mala recepta nema,tako je kako je
no kako ti bude veći,polako mu pokušavaj nametnuti ritam koji bi ti malo olakšao život

razduži mu pauzu spavanja do navečer,neka bude baš umoran
djeca,pa i skroz mala,vole večernje rituale,oni ih smiruju

probaj uspostaviti neku rutinu,papica-kupanje-maženje-san.neka ti zvukovi u kući budu umirujući,no nije neophodno hodanje na prstima,tiha buka nije loša.
djeca te dobi vole se uspavljivati uz one nježne dječje dekice od flisa,ili tzv tješilice,imaš ih u dm-u...priljube ih uz lice...to je smirivalo svo moje troje djece.

imaj na umu da se ništa neće desiti preko noći.tvoja beba neće samo zamahom čarobnog štapića zaspati i tako spavati stalno,no budi ustrajna i s vremenom će prihvatiti večernje uspavljivanje bez suza i dreke

S D-om sam trenutno u jednoj takvoj fazi. (Majko mila, dokle...) Osim komatoznog uspavljivanja i odbijanja odlaska u krevet (pa makar popodne i ne spavao), imamo i noćna ustajanja.
Neko vrijeme je lijepo spavao, a prije mjesec dana počeo tražiti spavanje u kuhinji uz svjetlo nape. To je kratko palilo, ali se prije par dana opet počeo ustajati noću, u 3 ure ujutro ulaziti u našu sobu s rečenicama tipa: Meni je dosadno , piški mi se/žedan sam/itd.... I naravno, nakon toga, ja zujim do 7 sati ujutro jer mi se prekinuo san

da ne otvaram novu temu, podižem ovu!
Znači, kako naslov kaže- doslovno HOROR!!
Ja to više ne mogu izdržati!! Ljuta sam, bijesna i živčana!
Naše uspavljivanje izgleda ovako: oko pol9-9 idemo leći u krevet. Spava samnom, a tajo je u dnevnoj
Prvih 15-tak min odg na njegova pitanja, pa pričam priču, pa češkam, pa mazim, pa šutim i mulim , pravim se da spavam.. nakon pol sata već mi živci počinju raditi jer on stalno ustaje, pjeva, galami itd... umire koliko mu se spava, ali on jednostavno ne želi spavati.. Naravno da popije bočicu mlijeka u krevetu, i još pije mlijeko po noći.. i znam da mi nije metoda, ali kad svaku večer ležim sat vremena naravno da već ludim, i dok ne dreknem on ne legne.. i tako svaku noć već dvije godine. NE MOGU VIŠE !!
Želim ga prebaciti u kinderbet i da više počne sam spavati, ali jednostavno ne znam odakle krenuti. Danas sam probala pa je završilo i mojom i njegovom dernjavom i evo sad se tajo bori njim u sobi.
Pomagajte

tratinčica, nemam ti nikakav pametni savjet, ali me zanim ašta će druge cure reći, a tebi mogu samo poslati jedan
kod nas je situacija uvijek bila obrnuta - po noći bi zaspao bez problema, uvijek sam u krevetiću i lijepo spavao, ali po danu je uvijek bila muka da zaspe pa bar na koju minutu - od kad se rodio. i sada ima ideju da on popodne uopće ne spava, a ima 20 mjeseci. i bude baš to što ti pričaš za navečer - umoran je, trlja oči, kad ga uzmem na ruke već mu se oči okreću i misliš spava, ali ne, evo ga opet lupa nogicom i sl, kao da se namjerno svim silama trudi da ne zaspe. ja to ne kužim. ako ga stavim u krevetić, uzdahne, pokrije se i već misliš spava, kad evo ga opet - diže se, penje se van, .... nekad kad je po meni bitno da odspava zna i plakat jer ga ja neću izvadit iz krevetća ili ako ga držim na rukama neću ga pustit i opet ne može zaspat. jednostavno ne može, ili ne želi, ali na istom smo ...
a nekad opet sam ode do krevetića, ja ga stavim i pokrije, on se okrene i zaspe doduše u zadnje vrijeme ovo je jako rijetko.

mi smo navečer od rođenja imali uvijek isti ritual - kupanje, oblačenje, jelo i u krevetić dok je još budan, u sobi mrk a, mi izažemo dok je još budan - uz lagne mozartove uspavanke u pozadini. i uvijek je lijepo zaspao, ali po danu ...

najgore što u takvim situacijama kad ne može zaspat ja budem ljuta i nervozna jer imam sto stvari koje mislim obavit kad zaspe, jer moramo nekud kasnije ići i sl. ili jednosatavno imam osjećaj bespomoćnosti jer šta god radim i koliko se trudim - nema efekta - ako on ne želi spavat, on neće spavat, a meni je to - pa vjeroajtno i on to osjeti, ali ne mogu si pomoć ...

samo za utjehu, kod nas je uspavljivanje trajalo od cca 2 mj. starosti do skoro 3 godine, a imam kolegicu koja svog malog još uvijek uspavljuje, a ima 6,5 god.

uglavnom, prvo smo ju kao ful malu uspavljivali u nosiljci, pa s oko 5-6 mj. na krevetu, mazila bih ju vrlo lagano po nosiću odozgo prema dolje, tako da bi njene okice pratile smjer moga prsta i tako bi zaspala. Najgore je bilo kad je bila u predpužećem razdoblju pa sve do cca 2 god. Okretala sa na trbuh, a nije još znala puzati, pa bi joj noga zapela za ogradicu, pa dreka, razbuđivanje i onda sve ispočetka, i tako 4 puta dnevno ( 3 dnevna spavanja i jedno večernje). kad je prohodala, skakala je po krevetu, vrpoljila se, vikala "pevaj zeku, pevaaaaj" i pjevaj majko noću i danju. S nekih 2 god. i 8 mj. smo počeli ići prema tome da ponekad zaspe sama u kinderbetu, ali onda je slomila ruku i opet nije htjela zaspati sama (jer smo vratili i pelenu u tom trenu da ne zapiša gips ) i opet sve ispočetka! Nakon toga je dobila svoj krevet i otada spava sama!
uglavnom, otkad je propuzala pa do njenih 1,5 godine mama je od napora i živciranja smršavila 14 kg.

dakle, cure puuuuuuno strpljenja vam želim, i pomozite si čašicom vina crnjaka kad uspijete male komandose utrpati u krevet!

mama je od napora i živciranja smršavila 14 kg.

Meni se obrnuto dogodilo.

Nemam apsolutno pametnog savjeta. Probala SVE. Eventualno za veću djecu mogu preporučiti Svjetiljke za laku noć uz obavezno provođenje vježbica meditacije koje su tamo dobro opisane.
J. je odlazak u krevet od rođenja noćna mora. Do dana današnjeg ista priča. Skoro 9 godina i još i danas mi dolazi u suzama da ne može zaspati.

Zao mi je svih koji se tako muce.

djeci je to postalo ritual, to dugotrajno uspavljivanje.
Lako je sa strane davati upute.
Ja kod sebe primjecujem da sam najvise uspavljivala prvo dijete za koje sam bila potpuno slobodna.
Ostalima se nisam mogla toliko posvetiti i dati im tri sata uspavljivanja, jedan na jedan. Zacudo, svima im je bilo najnormalnije leci u krevet nakon dojenja, u budnom stanju. Zaspati samima, uz malko prethodnog samoigranja i samobrbljanja.
Uzorak nije zanemariv, jer ih imam petero.
No, da li je prvi samo bio jako zahtjevno dijete, i da li bi tako lijepo kao ostali zaspivao da se rodio 3., ili je moj pristup njemu ponudio ovu opciju koju je izabrao - to bih voljela znati.

Dvije godine mi se cini premalo za neke dogovore, (idem samo oprati sudje il nesto, vrata su odskrinuta, on nek me ceka, dodjem kad zavrsim. Pa zbilja dodjem nekoliko puta i velim da imam samo jos malo, nek me jos malko priceka, i on u tom nacekavanju zaspi), a za mijenjanje rituala mi se cini prekasno, predugotrajno

Meni je kod J pomoglo da sam mu u krevetić dala baterijsku svjetiljku i pustila ga da se igra .. tako bi se on igrao igrao, vrata su bila otvorena, svjetlo u kuhinji, i tako bi se umirio i zaspao. Al inače su se svi strašno branili spavanja. N sam puštala bajke i priče na kasetofonu. Ako smo joj pjevali ona je bila sve budnija. Najbolje su počeli spavati kad smo ih pustili da sami zaspu, da se sami umire. U dječjoj sobi imamo akvarij s ribicama pa oni to malo gledaju i nije ih strah. Dvogodišnjak može počekati pet minuta sam u krevetu. I tako više puta, dok ne zaspi. Ne ih zabavljati, ne ležati s njima. Jedna priča za laku noć i gotovo.

hvala svima na potpori i savjetima. Evo večeras je potrajalo pola sata-
Meni trebaju konkretni načini: napravi to, to i to.. ja stvarno više nemam ideja.. mogu ga ostaviti da urla, i na kraju ću opet popustiti...al to nije rješenje .. jučer sam ga ostavila , rekla da se mama brzo vraća, čekao je minutu i izletio iz sobe u trku jer je mislio da se mama igra skrivača

Tratinčica izađeš, ako siđe s kreveta vratiš ga nazad i tako sto puta. Smije ležati budan u krevetu i eventualno se igrati nekom igračkicom ili listati slikovnicu.

žao mi je da se tako patite , mi nikada nismo imali tih problema , moje mišljenje je da to treba trenirati od najranije dobi.
Ja svog D nikada nisam uspavljivala , oduvjek je spavao u svom kindaću, a od 2 godine u svojoj sobi u svom krevetu.
Budnog ga stavim u krevet , pročitam jednu priću , dam pusu i kažem laku noć u roku od 10-15 min on zaspe i tek onda smijem ugasiti malu lampicu jer neće zaspati ako je totalni mrak.
Oko druge godine je bilo malo natezanja , nakon rituala ja odem iz sobe i na urlafon čujem da je sišao sa kreveta , vratim se u sobu i stavim ga nazad u krevet...znala sam se vraćati i po par puta , ali to je trajalo mjesec dana i od onda kuc,kuc, pljuc,pljuc dečec normalno zaspe

došla sam samo da prijavim kako se dogodilo čudo- Filip sam zaspe
Od prije 10- tak dana, legne u sobu, poljubimo ga i izađemo, on priča još nekih 10-tak min i to je to!!
Hvala cure na savjetima i lijepim riječima!! Ljubim vas

Mislim da morate prihvatiti da beba nikad neće voliti spavati.Jednostavno svakome nije potrebna ista količina sna.Ako sebi želite olakšati probajte malo aktivnosti uvesti prije večernjeg spavanja i malo skratiti dnevno spavanje.Beba je osoba za sebe i treba je kao takvu prihvatiti,osobno sam imala slično iskustvo s jednim svojim djetetom,još uvijek ne voli spavati.