Mame i bebe forum

Imamo problem s razvlačenjem pri spremanju, što u školu, što navečer u krevet (tuširanje, WC, pranje zuba). Kako bih željela promijeniti pristup tom problemu jer vidim da ne daje rezultate, a rezultira glupavim kaznama bez nekog posebnog efekta i našom konstantnom nervozom u tom kritičnom vremenu, molim za pomoć.

Svjesna sam toga da ga konstantno požurujem i sama sebi idem na živce i vidim da će nas ta žurba požderati .

Imali smo varijantu da smo ga pustili da duže spava i budili ga kad smo mi skoro bili gotovi, varijantu da smo ga počeli buditi sve ranije u nadi da će mu to biti dosta vremena (mada, realno gledajući, on je u stanju spremiti se za 5 minuta), ali niti jedna varijanta nije bila uspješna duže vrijeme. Navečer ista situacija, krenemo li se spremati ranije ili kasnije, a ako nakon dva sata tog razvlačenja pošizimo onda traje još duže (kad jednom dođe u krevet i kad pročitamo priču on zaspi za minutu, ali doći do tog momenta je ).

Kod nas ista situacija. Nemam rješenje, svako toliko završimo na kazni i deranju, bude još gore

I mene zanima recept za promjenu pristupa

oooo, znam o čemu pričate. posebno je Z takva. probali smo SVE. nikakvog napretka nema.
i buđenje ranije, ništa ona nije bila brža, samo je imala više vremena za razvlačenje, i kaznama, bezveze, nikakve koristi od toga. ali da gubim živce, bogme ih gubim. svako jutro isto. živimo doslovno 2 min hoda od škole i svako jutro stižemo zadnji i to sprintom.

I ja čekam recept...

i kod nas je ista stvar. U stanju je pola sata sjediti u kupaoni s četkicom za zube u rukama a ne u ustima . Onda dođe dan kad sve kulminira, isposvađamo se, par dana bude bolje i onda opet ispočetka.
I ja više ne znam što da radimo. osjećam se kao kreštavi papagaj.

Ja sam u zadnjih par dana probala odgovornost prebaciti na njega, dakle odvedem ga u kupatilo i kazem piski, operi zube, umij se, odeca ti je na krevetu, obuj cipele i jaknu, uzmi tasnu i opremu za fizicko ja te u 7:30 cekam pored vrata. Ako zakasnis, tvoja je odgovornost. Ja samo povremeno ulecem sa upasivanjem odece ili da mu operem zube ako zeli.

I za sada kuc, kuc, pljuc, pljuc (dakle tri dana) spreman je brzinom munje, valjda kad mu ne zvocam stalno bude i njemu lakse. A i boji se uciteljice kao vraga, pa sama pomisao da bi zakasnio ga smrzava.

probajte im staviti da svira neku pjesmicu koje vole i recite da mora biti gotov(a) s onim sto radi do kraja pjesmice

Ne znam je li redanje vas supatnica s istim problemom znak da je to karakteristično za tu dob (rekla bih ''faza'') ili samo produbljenje mog očaja .

Stefanova_mama, čekam i ja, čeka MM i na kraju opet isto... najgore je što moj ide u dežurstvo i živimo 1 minutu od škole pa mi je jučer na moje požurivanje da ću zakasniti na posao rekao kako on neće zakasniti jer njemu škola počinje kasnije i blizu mu je .

Nana1971 je napisao/la:probajte im staviti da svira neku pjesmicu koje vole i recite da mora biti gotov(a) s onim sto radi do kraja pjesmice

Upravo sam jutros to probala. Rezultat: plesao je i čekao da pjesmica završi .
Kod nas nikad ne pale takve metode; nikad mu, npr. nisam mogla dati jesti uz crtić i sl. jer zaboravi jesti. Isto je i s glazbom. Isto je i s razgovorom; ako priča - ne oblači se!

smijem se jer je sve isto, isto i kod nas

i smijem se jer sam znala da ce se palunkica javiti

nema to veze s fazom, to su takva djeca/ljudi..usporeni

moj je vec veliki i komotno bih ga mogla ostaviti da pjesice ide u skolu, ali ja sam glupava i stalno ga pozurujem i grizem se i radje ja kasnim na posao nego da princ ide pjesice
ja znam gdje je nas problem, u meni
ali sam i tuka koja nista ne poduzima da rijesi problem

isto mi je rekao da on nece zakasniti i to mi je zazvucalo toliko zlocesto, uopce taj nacin razmisljanja-ja necu zakasniti, boli me za tebe
pa sam se naljutila i vise nikada takvo nesto nije izjavio

nadrobila sam svasta, ali ukratko-smatram da je jedino rjesenje ostaviti ih da idu sami, jednom dva puta ce se opeci i onda ce doci pameti

ako priča - ne oblači se

koliko sam mu samo puta rekla-prestani pricati!
zasto?
zato jer ne mozes obavljati dvije radnje istovremeno (ali to mi je nekako i povezano s muskim rodom, ne samo sa sporoscu)

Oh, ja S ostavim samu da se snalazi, ona ima skoro 11. Ako zakasni u školu, njen problem. I to se poštuje. Mlađa je problem, dogodi se da kasnim na posao jer se ona razvlači...

evo jos jedne, ali moja jos niej skolarka i da kod ans isto ko kod Malesirene. ako jede uz crtic - ne jede, ako pricamo - zaboravi to sto radi, ako upalim glazbu, ceka da zavrsi. ako kazemo da cemo zakasnit na posal nasmije se jer zna da je necemo pustit samu.
recept?

Moj je rekao da je D nekidan zakasnio i da mu se niš nije desilo . Tako da njemu nema veze.
Moj otac u životu valjda nije došao na vrijeme u školu, a o fakultetu da ne pričamo.

Uglavnom, znam da može, spavao je kod moje mame, pa je bio komplet spreman samostalno za 10 minuta, sva roba, higijena i doručak. Al moja mama je opasna .

I kod nas Teo bio takav. Vec jedan tjedan je ok (pu, pu, is is FP ) Kod nas prelomno je bilo to sto sam se ja slomila. U svoj toj zurbi ujutru i to da nam bukvalno svako jutro pocinje se strasom, a to jutro bas nikako nisam smela zakasniti. On nikako nije izlazio iz wc-a. nakon sto puta - pozuri, pozuri zlato ( sa osmjehom), pozuri teodore ( kroz zube) pozuri molim te (ocajnicki) ja se slomila i jednostavno digla ruke. DSjela na pod i rasplakala se. On izasao, video me, steglo mu se malo srce i rekao je da se to nece ponoviti. I zatrazio da mu kupimo mali sat koji ce samo njega buditi. On sada samo mesti alarm i kada se oglasi ustane, umije se, obuce, pospremi krevet i za 10 minuta je gotov. Samo da potraje

Nana1971 je napisao/la:probajte im staviti da svira neku pjesmicu koje vole i recite da mora biti gotov(a) s onim sto radi do kraja pjesmice

Nana, baš ću pokušati s ovim. Moja je svjesna jutarnjih razvlačenja no sekundu nakon toga ju već nađem da je totalno otplovila s mislima. Možda će joj ovo pomoći u vraćanju u stvarnost.

Ja spadam u ove ko Šaptina mama.

MM ga inače diže i požuruje za školu. I onda se ovaj razvlači i trči u zadnji čas. Ove dane mu je otac na putu pa je pod mojim režimom. Razvlačio se i išao zadnji čas prvi dan, drugi dan ga dignem 15 minuta ranije, on cmizdri jerbo mu je to rano, ja mu nalašavam da je to zato jer mu dan prije nije bilo dovoljno vremena, pa je na cmizdrenje izgubio još malo vremena, dovoljno da opet ide u zadnji čas. Pa sam ga jutros digla još 15 minuta ranije, pa je cmizdrio da zašto tako rano, pa sam ga podsjetila zašto i rekla mu da je na njemu hoće li se razvlačiti jer ako se opet bude da ću a svaki dan dizati sve ranije. Pa je jutros sve obavio bez razvlačenja, još se stigao i poigrati s bratom i na vrijeme otišao u školu.

Bubidea je napisao/la:

ako priča - ne oblači se

koliko sam mu samo puta rekla-prestani pricati!
zasto?
zato jer ne mozes obavljati dvije radnje istovremeno (ali to mi je nekako i povezano s muskim rodom, ne samo sa sporoscu)

Ili ako gleda u sestru što ona radi, isto automatski prestaje s radnjom koju obavlja

a gdje onda moja spada, možda u ženske sanjarice

MalaSirena je napisao/la:Stefanova_mama, čekam i ja, čeka MM i na kraju opet isto... najgore je što moj ide u dežurstvo i živimo 1 minutu od škole pa mi je jučer na moje požurivanje da ću zakasniti na posao rekao kako on neće zakasniti jer njemu škola počinje kasnije i blizu mu je .

Tebi i ostalim supatnicama Sigurno je faza, jer nas ima puno.

kad sada citam koliko ima spore djece, namece mi se pitanje hoce li ona takva ostati i ko odrasli ljudi?

za mojeg sam zdravo za gotovo uzela da hoce, jer mu je takav i stric, spor, spor, nikada mu se nikuda ne zuri i uvijek sve stigne...i stvarno sve stigne, sto je najbolje
pa sam pretpostavila da je to genetski

koliko se sjecam i prema pricama, ja sam ko dijete bila normalno brza, sada sam ubrzana
mozda ce i oni od sporih postati normalno brzi mozda to tako ide

jednostavo mi je nevjerojatno da moze postojati toliko broj djece koji ce u odrasloj dobi biti bas, bas spori
nekak ne znam puno spooorih ljudi

MalaSirena je napisao/la:Ne znam je li redanje vas supatnica s istim problemom znak da je to karakteristično za tu dob (rekla bih ''faza'') ili samo produbljenje mog očaja .

Bojim se da je produbljenje tvog (a i mog) očaja.

Kao što vidiš, moj očaj je poznat

Bubidea je napisao/la:i smijem se jer sam znala da ce se palunkica javiti

I moj ne može dvije radnje istovremeno. Ne može čak ni razmišljati i pisati zadaću u isto vrijeme

I nije me utješilo ovo što Bubi kaže

I da, pjesmica ne pomaže.

Ne bih rekla da je to baš sporost, nego jednostavno nefokusiranost na primaran cilj.

mozda kod nekih je faza, kod mojeg definitivno nije jer traje vec godinama, ma, sto godinama, gotovo od kad se rodio

Bubidea je napisao/la:koliko se sjecam i prema pricama, ja sam ko dijete bila normalno brza, sada sam ubrzana
mozda ce i oni od sporih postati normalno brzi mozda to tako ide

jednostavo mi je nevjerojatno da moze postojati toliko broj djece koji ce u odrasloj dobi biti bas, bas spori
nekak ne znam puno spooorih ljudi

Možda zato što nije uvijek sporost u pitanju jer moja nije u svemu spora i na svim mjestima.
Kod nas je to razvlačenje potaknuto određenom atmosferom, a najčešće je to kućna.

moj je bas pravi, pravi primjerak sporog covjeka koji ce ziviti sto godina, jer ga nista ne sekira i sve stigne i sve bude i kaj se ja zivciram

spor je uvijek i svagdje, sto god spomenes, ali sto god, on je u tome spor, os doma, os u skoli, vani, pri obavljanju bilo koje radnje, bilo kada

Moj je isto spor oduvijek. A ja sam totalno suprotan tip. MM je sporiji od mene, ali, rekla bi, normalno spor.

A junior To je neopisivo

I moj stariji se razvlači....

nekoliko puta se već desilo da mlađi i ja obučeni čekamo kod lifta, a gospodin još oblači čarape. Svako jutro mi krene stresno, makar sve isplaniram na vrijeme uvijek zadnju minutu u školu stižemo.
Probaj si pomaknuti sat 5 minuta naprijed, probaj si staviti alarm na mobitelu da ti zvoni minutu do prije trebate izaći iz kuće i najavi jasno i glasno na znanje i ravnanje: kad zvoni alarm, ja izlazim, tko nije spremljen, ide sam ili ostaje.
Pokaži mu na satu kad će alarm zvoniti da se zna ravnati ili mu najavi: 5 minuta do alarma.... ako nije gotov, izađi sama, zalupi ulazna vrata i pričekaj pola minute da izađe. Drugi puta će vjerojatno skočiti kad čuje da zvoni.

Ako netko zna bolji recept, neka javi.

kod mojeg je strah da će negdje zakasniti jači od želje za ''gubljenjem vremena''. isto si upali crtić ujutro i gledao bi on to do kraja, ali sam pogleda na sat i zna da u 7.30 mora krenuti s pranjem zubi i spremanjem jer on ŽELI u 7.45 izaći iz kuće. jučer smo došli pred školu malo ranije (oko 7.40) i totalno se uspaničario da smo zakasnili jer nije bilo uobičajene gužve pred školom.

tako da bih rekla da je vjerojatno u karakteru.
ne znam što bi bilo da zakasne u školu? da li bi im bilo neugodno ući u razred? ovaj moj bi sigurno pretrnuo. što opet nije baš dobro.
jer osim škole, on taj strah ima i za banalnije stvari (kao što je npr. nogometna utakmica ). pa ako je utakmica u 9, on se digne u 7 i navuče i kostobrane i one čarape i spremi torbu i čeka da krene da ne bi zakasnio.

Mi smo imali takav problem, ali je nestao ili smo ga uspješno riješili. Budim ih pola sata prije polaska i to nam je dovoljno za spremanje. Kad smo imali taj problem, napravili smo veliki poster i stavili ga na vrata sobe. Svi smo zajedno crtali radnje nakon buđenja: 1. rastezanje ( to im je bilo jaoo smiješno), 2. trk u kupaonu - wc, umivanje, pranje zuba i češljanje 3. maženje (koje je trajalo sve kraće i kraće) 4. oblačenje (robu pripremimo večer prije) 5. doručak (koji pripremim dok su u kupaoni) 6. ako imaju par minuta mogu gledati crtić (i počeli su se žuriti kako bi uhvatili crtić ).

Cura je odmah uhvatila ritam, ali je mlađi ispočetka malo otezao, ali kad je vidio da mu sestra može gledati crtić, jer je sve na vrijeme obavila i on se ubrzao. Sad se dogodi da ja zaspim, pa se uspijemo spremiti za 15 minuta

Ubrazvanje je trajalo mjesec-dva, ali je uspjelo!