Mame i bebe forum

Jesam li pogriješila , nemojte me sad svi od reda napasti
Krenut ću od kraja : dolazim danas po svog sinka u vrtić , stojimo ja i on kod ormarića i pomažem mu da se obuje u to prolazi jedan dečko iz grupe i svom snagom ga opali šakom u glavu iz čista mira ničim izazvan naravno moj D odmah u plač , rekla sam mu prestani plakati i iz istih stopa odi do njega i opali i ti njega šakom u glavu što je on i napravio. Možda nisam trebala , al nisam se mogla kontrolirati
Kad ga je moj D opalio ovaj u plač i odmah po tetu, teta pita šta je bilo i ovaj kaže D me udario , ja na to kažem kako je ovaj u prolazu ničim izazvan svom snagom opalio mog D u glavu , a teta na to kaže , eto dobio si što si i tražio pa nemoj sad plakati , želio se se tući jel tako ostala sam u pozitivnom šoku
Moram napomenuti da je to četverogodišnje dijete koje već duže vrijeme maltretira svu djecu u grupi ( tako mi kaže teta) , moj D je već masu puta došao sav izgreban po licu, sa masnicama, podljevima, te ga gurne sa ljuljačke, te mu izmakne stolicu , te ga ubode vilicom ....
Izgleda da je tom djetetu jedini odgovor nasiljem na nasilje pa mu možda dođe do glave.
Koje je vaše mišljenje ?
P.S. roditelji ne žele surađivati

Kao majka i ja bi tako reagirala kao i ti. i suzdrzavala bi se da ga ja ne puknem

Mislim da to nije nacin rjesavanja problema, a s tim deckom kao i roditeljima treba razgovarati netko iz strucnog tima iz vrtica.
to dijete zapravo trazi paznju i vjerovatno je jako nesretno. Treba se zapitati zasto se tako ponasa? tesko je ovako napamet govoriti.

Ja bi vec odavno reagirala da mi dijete dolazi s masnicama koje je uzrokovao netko drugi, znaci nije on sam pao, udario se....
Roditelji trebaju suradivati, oni su prisiljeni ako ih netko iz vrtica pozove, odazvati se! nije li tako?

Ne ucim djecu da se na agresivno dijete reagira agresijom. Ucim ih da se od agresora treba skloniti, da se treba znati obraniti rijecima, u mladjoj dobi potraziti pomoc odrasle osobe.
U vrticu smo u preskolskoj skupini imali malog agresivca, poprilicno je "maltretirao" cijelu skupinu. Nikada nisam cula tete da su poticale drugu djecu da mu vrate istom mjerom. Puno su radile s klincima, jos vise sa malim agresivcem, imali smo i roditeljski sastanak na tu temu gdje se pokusavao taj problem rijesiti. Nije me iznenadilo kada se otkrilo da dijete dolazi iz obitelji gdje otac na takav nacin rijesava probleme i malecki je cesto pobrao batina od tate
Starija je sada u prvom razredu i opet ima u razredu malog agresivca, isti obrazac kao ovaj u vrticu. Srecom, (jos) mu nije bila meta, ali svaki dan joj ponavljamo da se skloni od njega, da izbjegava konflikte, da se obrati uciteljici ako ima problema s tim djecakom i da nam obavezno kaze ako se tako nesto dogodi.

ne udaraj prvi, ako te netko udari-vrati!!!

to mogu reci iz naseg prebogatog iskustva. od vrtica do skole.
nasilnici ne poznaju drugi jezik nego onaj kojim se oni sluze.

pokusavali smo i mi pricom, vikanjem, objasnjavanjem...ne pali!!! ili pali jako rijetko, ali mi na takav slucaj nismo naisli.

ne da mi se sad u sirinu, gledam maser šefa, budem kad me netko povuce za jezik

Ali meni je jedno kad dijete samo odmah vrati, reagira, obrani se (iako načelno nisam za uzvraćanje agresije agresijom), a drugo je kad ti svom djetetu kažeš da ide tamo i udari sad malog nasilnika koji je već otišao, maknuo se. Šakom u glavu . Nikako mi to nije ok. I ne želim raditi razliku, ali ipak su ta djeca još u vrtiću i tamo postoji treća osoba (teta) koja može i mora taj problem riješiti drugačije, a ne nasiljem.

da možda mu nisam to trebala kazati , ali netko ga treba naučiti da se mora braniti kad ga netko napadne, do sada je samo bježao od njega , a ovaj je sve više za njim jurio i nastavljao sa udarcima . Taj dječak je tek ovu godinu došao u našu grupu, prebačen je iz starije vrtićke u našu upravo zbog maltretiranja druge djece
Imali smo i mi roditeljski na tu temu ,ali rezultata nema , roditelje su više puta zvali na razgovor ali kako teta veli ne žele surađivati.
Mama tog dječaka kaže da je on jednostavno takav, živ i da on ima kući starijeg brata s kojim se naučio tuči pa to sad tu primjenjuje i ona je kao nemoćna pa kaže teti : zar niste vi tu da rješite problem ako ga ima ja vam dajem slobodne ruke da poduzmete što treba .. i eto to je njen doprinos
Teta ga sigurno ne tuče u vrtiću , s tim djetetom se najviše u grupi radi ali izgleda da jedino odustane kad mu netko vrati istom mjerom.
Ja sam danas svom sinu objasnila da ga se svakako kloni, da se ne druži s njim , ali ako ga ovaj ponovo udari da mu slobodno vrati istom mjerom i neka kaže da mu je to njegova mama tako rekla , iza toga stojim i ne sramim se toga , jednostavno ne želim dozvoliti da moje dijete netko maltretira i tuče

U objektu kao sto je vrtic sve nesuglasice i agresiju izmedju djece bi po mome trebale prvo i prije svega rijesavati tete. Ja bih u ovom tvom slucaju nakon prvog udarca pozvala tete, ispricala sto se dogodilo, da vidim kako ce one rijesiti tu situaciju. Mi nismo imali do sada iskustva s nekim upornim ili zescim agresivcem, ni u vrticu ni u skoli ali sve takve pa iako rijetke situacije su uvijek rijesavale ili tete ili sada uciteljica. Nikada nisam morala svoje dijete savjetovati da se tuce. (nadam se da ni necu morati puj puj)

Ja sam se vec na ovu temu, pocetkom ove sk.godine izblamirala, jer sam tu na forumu rekla kak sam klincu govorila nek odmah vraca, najjace sto moze. Prva dva mjeseca su bila kriticna. Nakon toga, da kucnem, sve se smirilo. Ja sam mu rekla da kad se tako nesto desi, neka i uciteljici kaze sta se desilo, sto je napravio. Al cuj, uciteljica odmahe rukom, ode u zbornicu- sta ce on sam, ko da ga brani? Za sada su takvi problemi prosli. Na jesen planiramo krenut s nekim borilackim sportom. Cisto da stekne malo hrabrosti. A i stav.

Ja sam se vec na ovu temu, pocetkom ove sk.godine izblamirala, jer sam tu na forumu rekla kak sam klincu govorila nek odmah vraca, najjace sto moze

di? ne sjecam se. imas link?

tanjabb je napisao/la:U objektu kao sto je vrtic sve nesuglasice i agresiju izmedju djece bi po mome trebale prvo i prije svega rijesavati tete. Ja bih u ovom tvom slucaju nakon prvog udarca pozvala tete, ispricala sto se dogodilo, da vidim kako ce one rijesiti tu situaciju. Mi nismo imali do sada iskustva s nekim upornim ili zescim agresivcem, ni u vrticu ni u skoli ali sve takve pa iako rijetke situacije su uvijek rijesavale ili tete ili sada uciteljica. Nikada nisam morala svoje dijete savjetovati da se tuce. (nadam se da ni necu morati puj puj)

e, vidiš, mi smo dobili na prošlom sastanku u vrtiću sasvim drugačiji naputak od strane teta i psihologice... tema sastanka je bila: sigurnost djeteta

kao primjer su nam bile ponuđene razne teme sa sličnim ishodima kao kod titirlice, jedina zajednička crta u njima je bila nasilje ili nesretna ozljeda djeteta u prisutstvu roditelja u vrtiću... e, pa, njihov zaključak je da, bez obzira što se dijete u tom trenutku nalazilo u vrtiću, ako je roditelj skupa s njim (bilo da ga je došao pokupiti u predvorju ili imaju zajedničko vrijeme), onda odgovornost za posljedice i stvar u svoje ruke preuzima isključivo roditelj, budući da onaj tren kad se roditelj nalazi skupa s djetetom, odgovornost i autoritet teta prestaje... meni to je bio isprva malo šok, ali ima logike... posebno jer sam kasnije skužila da oni ustvari tako peru ruke vezano uz posljedice i traže preko okrilja sigurnosti da mi kao roditelji tada postupamo po njihovim vrtićkim pravilima i učimo dijete dosljednosti na taj način... dakle, ono što se radi u vrtiću, moralo bi se poštovati i doma...

off topic... jedan primjer je bio sasvim banalan: penjanje djeteta na klupicu za obuvanje koja je 15 cm visoka pri dolasku/odlasku... kako ja uvijek dolazim s dvoje djece, teže mi je kontrolirati oboje da to ne rade, a i dotad nisam smatrala da je to nužno jer meni ta prepreka ne znači ništa kad bi se doma popeli i na luster da mogu, u parku se penju puno višlje, i sl.... ali, sa njihovog stajališta je to ipak bitno da se i mi pridržavamao tih pravila jer kad njima u predvorje iziđe 20 djece i popnu se na klupice istovremeno, to je stvarno potencijalni problem... u tom smislu su nam postavili neka pravila koja mi moramo s djetetom u vrtiću peglati, a ne samo oni...

da se vratim na temu... prošli tjedan smo imali incident u vrtiću sa starijim trogodišnjakom: moj dečko je ugrizao svog frenda iz grupe tako jako da je njemu ostala modra masnica na ruci tete su nam to odmah rekle, a mi smo odreagirali tako da smo s njim ozbiljno popričali o tome kako se to ne smije ponoviti, bla, bla, a što je najbolje, on se dosad nikad nije grizao... uz to nam je obećao da će se malom ispričati javno pred svima u garderobi sutra ujutro, a usput smo mi sastavili i malo pisamce isprike njegovim roditeljima u kojem smo naveli i kontakt broj u slučaju daljnjih problema i priložili mu i darak (čokoladicu) uz pismo... mama od dečka taj ugriz nije shvatila tako ozbiljno ko mi i nazvala me da kaže da je dirnuta našom reakcijom i da je sve 5... međutim, dva dana poslije je taj mali ugrizao mog sina, dakle, situacija se obrnula, da bi na kraju mi roditelji skužili da je ustvari tako bilo i prvi put, tj. moj sin je tad samo bio uzvratio ugriz, očito malo žešće... fala bogu, dalje se situacija između njih dvoje nije razvijala, oni su se tad i zagrlili i poljubili... ali poanta je ta da je meni, u neku ruku, bilo drago što mi se dijete zna obraniti kad ga se napadne (iako nisam za nasilje), a ujedno da zna i prihvatiti posljedice svog djela pa se kasnije za to isto i ispričati...

nismo mu savjetovali da mu vrati ugriz ako se to ponovi, već samo da kaže teti, ali ne znam što bih baš napravila da ga netko stvarno jako udari, pogotovo ako je to dijete inače problematično... osobno ne mislim da trebamo odgajati mimozice u ovom okrutnom svijetu koji ih čeka u budućnosti, ali svakako mislim da im treba postaviti moralne norme da znaju što se smije, a što ne... opet, mislim da to ovisi od djeteta do djeteta... ako je dijete povučenije mislim da ga ipak treba više usmjeriti u samoobranu, a ne u smjeru povlačenja jer mu to u životu neće dobro proći, nasilnika će uvijek biti i treba za takve zauzeti stav... a opet, ako je dijete samo po sebi sklonije agresivi ili je čisto živahnije, onda bi ga ipak trebalo sputavati u tim incidentima, pogotovo ako su inicirani s njegove strane

Bubidea, negdje na skolarcima prvacima

drage moje nisam ni ja za nasilje , ali kao što kažete nasilnika će uvijek biti i smatram da svoje dijete moram naučiti da se mora obraniti , neće uvijek biti tete, mame, učiteljice u blizini , a isto tako nemislim odgojiti mimozu.
Mislim da djeca nasilnici uvijek prepoznaju svoju žrtvu na kojoj se mogu iživljavati , jako dobro znaju gdje imaju plodno tlo a gdje ne , dakle ako će on stalno od njega bježati ovaj će stalno za njim ići i tuči ga, maltretirati, a ako mu se usprotivi i da do znanja da neće trpiti njegovu agresiju ovaj će se vrlo vjerovatno i povući tj. preći će na drugu žrtvu ali to više nije moj problem nego problem roditelja, institucije ..koji to moraju prepoznati i pokušati riješiti.
Jutros sam mu dala vrlo jasne upute , makni se od M , izaberi si nekog drugog prijatelja za igru, nemoj nikada prvi izazivati svađu, tuči se, ali ako te opet udari vrati mu istom mjerom i odmah reci teti što se desilo, i teti sam jutros naravno rekla isto i jasno dala do znanja da mi je sad već dosta . Rekla mi je da zna i vjeruje da sam već na kraju sa strpljenjem , da će posebno obratiti pozornost da moj D bude što dalje od agresivnog M, mada mi je rekla da već duže vrijeme paze da za stolom sjede što dalje, da su im kreveti za spavanje udaljeni, da im ormarići nisu blizuitd. ali da ovaj uporno ide za njim kao da ima magnet

nisam nuzno protiv ucenja samoobrane ali problem samoobrane je da klinci vrlo cesto prijedju tu granicu koju smo mi u glavi zamislili. Dakle vrlo sam oprezna sa savjetima vrati.
Mislim da bi u ovom slucaju primjerenija reakcija bila tvoja da si djetetu koje je tvoje dijete udarilo rekla nesto tipa srami se ili odmah prestani i da si trazila tetu za pomoc jer je u tom trenutku teta bila ta koja je jos uvijek bila zaduzena za dijete po koje roditelji jos nisu dosli.
Ti si pak izabrala najgoru soluciju.
Stajala sokirana, mali je plakao pa si mu ti onda rekla prestani i idi pa vrati. Nisi ga naucila samoobrani nego osveti jer on nije vratio taj cas nego je pod tvojim utjecajem, malog potrazio pa ga grunuo. Znaci naucila si svoje dijete ne da se obrani nego kako da se osveti.
Nije to nesto na cemu bih osobno inzistirala kod djeteta niti bih ga to ucila.
Zato i kazem da sam s ovakvom vrstom savjeta vrlo vrlo oprezna.

potpis na adorablu u svako slovo!

Adorabla je napisao/la:Ti si pak izabrala najgoru soluciju.
Stajala sokirana, mali je plakao pa si mu ti onda rekla prestani i idi pa vrati. Nisi ga naucila samoobrani nego osveti jer on nije vratio taj cas nego je pod tvojim utjecajem, malog potrazio pa ga grunuo. Znaci naucila si svoje dijete ne da se obrani nego kako da se osveti.
Nije to nesto na cemu bih osobno inzistirala kod djeteta niti bih ga to ucila.

I ja ovo potpisujem. To je teška situacija i sasvim razumijem da si bila u šoku i reagirala kako jesi, ali ne mogu reći da je ispravno.
Ja mislim da bih odmah sama pošla za malim, uhvatila ga za ruku i unijela mu se u lice, te ga pitala zašto je to napravio i rekla, kratko ali oštro, što ja mislim o tome - isto kao što bih napravila i s vlastitim djetetom da učini nešto slično. Onda bih ga za ruku odvela odgajateljici zajedno s mojim i rekla što se dogodilo, te čekala da vidim što će ona poduzeti.

Moram reći i da svom djetetu ne bih zabranila fizičku obranu u slučaju da ga netko napadne, ali bih ga učila da je prvi korak u takvom slučaju tražiti zaštitu odrasle osobe ako je prisutna. Fizički se smije braniti samo ako nema druge opcije, i tada je to za mene potpuno opravdano.

osveta bi bila da sam mu rekla pamti pa vrati, a ja sam rekla odi i odmah mu vrati istom mjerom
Nazovi ti to kako god želiš, ali zar ne vidiš da s tim djetetom rade svi živi u tom vrtiću, zar misliš da bi nešto promjenilo da sam mu ja rekla sram te bilo to je ružno, to je nešto što je čuo već milijun puta ali ga ni najmanje ne dira jer je jednostavno odlučio da mu se baš sviđa tuči mog sina i biti močan jer mu nitko ništa nemože.
E pa meni je već dosta , i zaboli me za njegovu psihu dok god pokušava uništiti psihu mog djeteta.
Ja sam čak nedavno pitala i tetu broj od njegove mame da probam s njom razgovarati da vidimo gdje je problem , ali mi je teta rekla da to nije pametno jer da su je već i oni i ravnateljica i psihologica zvali ali žena jednostavno ne želi surađovati

titirlica je napisao/la:E pa meni je već dosta , i zaboli me za njegovu psihu dok god pokušava uništiti psihu mog djeteta.

Pa ja sigurno ne pričam o njegovoj psihi nego o tvom djetetu - kako ga naučiti pravom načinu samoobrane i rješavanja sukoba. Istina, nema tu najboljeg rješenja i ne mogu te osuditi, ali ako raspravljamo o tome što je ispravno, to je moje mišljenje.

prvo otvoris topic i pitas nas jesi li pogrijesila i onda, kada ti vecina odgovori da jesi, odgovaras da ti je vec dosta, zaboli te za njegovu psihu.
ti si ocito dosla samo po pozitivne reakcije na ono sto si napravila.
a to ti i nije neka fora.

Adorabla, odlican post.
Dokle god na probleme gledamo po sistemu brigo moja prijedji na drugoga dogadjat ce nam se ovo sto se, titirlice, tebi dogadja.

pomikaki je napisao/la:Moram reći i da svom djetetu ne bih zabranila fizičku obranu u slučaju da ga netko napadne, ali bih ga učila da je prvi korak u takvom slučaju tražiti zaštitu odrasle osobe ako je prisutna. Fizički se smije braniti samo ako nema druge opcije, i tada je to za mene potpuno opravdano.

opet ovisi o dobi.
ovo bi bilo smijesno da napravi moj od 12 godina, da trazi zastitu odrasle osobe.
oni (barem decki) se moraju sami izboriti za svoje mjesto, na prvu, ostalo izaziva samo porugu i izopcavanje i nastavak nasilnistva od strane onog koji je prvi udario.

ne pricamo o istoj dobi.

ne, ne nikako nisam očekivala samo pozitivne reakcije , jako dobro sam znala da ima takvih kao što si ti , baš bi voljela vidjeti da li bi ti strpljivo čekala da ovo dijete netko odgoji dok tvoje dolazi kući u masnicama.
Ja samo obraniti svoj stav ne kažem da je on ispravan i da je to u redu što sam napravila , zato sam i tražila vaše mišljenje jer me grize savjest
ali ja se jednostavno nisam mogla kontrolirati , ustvari možda i jesam jer bi u suprotnom ja opalila tog malog a to definitivno nije prava stvar, tako da je ovo bilo manje zlo
Moram priznati da jednostavno nemam namjeru svom djetetu reči neka strpljivo trpi udarce i maltretiranje dok netko ovo dijete ne odgoji, već sam rekla ovo maltretiranje traje od početka šk. godine , a ja sam tek sad reagirala...do sada sam se samo zgražala i molila tete da više pripaze, čak sam nedavno tražila tetu broj tel. od mame da probam s njom razgovarati o problemu koji imamo, na što mi je teta rekla da to nije pametno jer da su oni već svi od psihologice, ravnateljice do različitih teta ( bio je u drugoj grupi do sada) pokušavali ali žena jednostavno NE ŽELI surađivati e pa ne želim onda više ni ja.

e pa onda nemoj otvarati ovakav topic

a opet, neka je ovdje. mozda netko drugi nesto i nauci

titirlice, malo si u kontradikciji - sama kažeš da te grize savjest, da ne kažeš da si ispravno postupila - a živciraš se na svaki tuđi post koji kaže to isto.

nisi baš fer , al nek ti bude
I ti si čini mi se otvorila nedavno topic o ad i vodi pa si samo branila svoje mišljenje , već u naprijed si imala svoj stav o tome koji ne želiš nikako mjenjati ali si svejedno otvorila topic

pomikaki -ne živciram se , samo pokušavam oprati savjest s jedne strane me grize, a sa druge ipak mislim da bi me više grizlo da nisam tako postupila .
Ma nema veze , samo vam želim da se nemorate susresti sa tim da vam vaše dijete netko konstantno mlati

Nisam sve čitala ali prvi post jesam. Jesi li pogriješila? Za mene jesi i to jako. Mislim, grozno je to što je taj dječak uradio tvome,ali ti si njemu pokazala da je to ok i da samo treba vratiti istom mjerom.
Ni sama ne znam kako bi se osjećala na tvom mjestu u tom trenu,to mi je baš prestrašno,udarac šakom u glavu. Ali sigurna sam da ne bi tako reagirala,prije bi zrgrabila malog i izrešetala ga pričom i dovela tetu.
I sama imam problema sa starijom koja je u prvom razredu. Do sada je bila u vrtiću i učili su ih da se udarci ne vraćaju.Uzalud je bila moja priča ako te neko udari ti ga odgurni od sebe,pokaži mu da se znaš odbraniti ali da se ne želiš tući.I sada u prvom razredu ona meni govori "tko tebe kamenom ti njega kruhom" Ma znam ja to,ali svijet je okrutan i kako da se ona obrani sada u školi,zar da se pusti da je uadari ili gurne tko hoće.
Ako je netko zeza zna se odbraniti,ali ako je netko gurne, udari ona misli da to mora trpiti

angel je napisao/la:Nisam sve čitala ali prvi post jesam. Jesi li pogriješila? Za mene jesi i to jako. Mislim, grozno je to što je taj dječak uradio tvome,ali ti si njemu pokazala da je to ok i da samo treba vratiti istom mjerom.

meni čak više smeta što ispada da je dijete bilo prisiljeno otići i udariti. I naređeno mu je da prestane plakati. Boys don't cry

Nema potrebe vise razvlaciti konkretan slucaj iz prvog posta. Tema je zahvalna i moze se razviti u opcu diskusiju iz koje svi mozemo ponesto nauciti.

Naši su u vrtiću imali radionice u sklopu CAPS programa. Ukratko: kako se suprostavljati zajedno vršnjačkom nasilju, kako odgovoriti na potencijalno opasne situacije kada krenu samostalno van, kako se i kome obratiti u slučaju nasilja od strane odraslih.

I tete su imale efektne metode pacifiziranja nasilnika koji su imali povremeno sklonost rušenju sagrađenog, udaranju ostalih, i onih kojima je verbalno nasilje bila "jača strana". Npr. ovima prvima bi navukle kute i odvukle ih u kutak za slikanje da se smire, pa bi kasnije skupa prokomentirali (smireni ) i razmijenili isprike tko već kome, a za ove zadnje sam vidjela kako jedna teta pred mamom rugača urgira i traži od djeteta i mame potvrdu da će zajedno raditi na tome da taj stil promijene jer se neće dozvoliti da npr. neko dijete odbija ići u vrtić radi njihovog ruganja. Mislim da se radilo o dobrom pristupu. Vršnjaci međusovno moraju naći zajednički jezik, ali ima li nasilnika, moraju se uključiti i odrasli u sprečavanju nasilja. Mislim da su te tete dale sve od sebe. I maknule me iz potencijalno gadnih odluka "tko tebe jednom, ti njega dvaput" jer sam naišla na potvrdu ranijeg stava da se može i treba drugačije

ti si čini mi se otvorila nedavno topic o ad i vodi pa si samo branila svoje mišljenje , već u naprijed si imala svoj stav o tome koji ne želiš nikako mjenjati ali si svejedno otvorila topic

i opet krivo

nisam otvorila topic jer sam bila u dilemi i nisam postavila pitanje (za razliku od tebe) - ja sam odmah u startu iznijela jasan stav.
moj stav nije utemeljen na emocijama, a bogami nije niti izvorno moj - temeljen je na znanstvenim studijama relevantnih strucnjaka, mahom lijecnika.