Mame i bebe forum

drage moje, evo nedavno sam rodila i hvala bogu sve je prošlo u redu!
međutim kako sam došla iz bolnice, mislim da su mi se hormoni totalno uzdrmali i sva sam stalno tužna i plačljiva...
gledam našeg malog anđela i presretna sam što je napokon s nama! ali opet...taj osjećaj tuge me ubija, želim biti kao prije!

da li vam se ista stvar desila i kad je to kod vas prošlo???

Meni se desio baby blues poslije prvog poroda, bilo mi je lose i trajalo skoro dva mjeseca. Vjerovatno je tome doprinjelo i to sto smo mm i ja bili sami tj. nakon 3 dana je mm poceo raditi pa sam ja bila sama sa bebom. Stalno sam imala "knedlu" u grlu, bila na rubu suza, uspanicena, i kada me je beba pustala da spavam ja nisam mogla, imala sam nocne more...ma nimalo idilicna situacija. Kao sto rekoh, nakon nepuna dva mjeseca se situacija smirila i ja sam se uhodala sa bebom i samom sobom. Poslije drugog poroda nisam imala takvih problema. To iskustvo mi je pomoglo da djelimicno shvatim sta je zapravo depresija (iako sam bila daleko od toga) i kako je ljudima koji se bore sa tim. U svakom slucaju, za mene jedno zastrasujuce iskustvo.

Draga, nisi jedina.. Kod mene je isto trajalo skoro 2 mjeseca... Meni se pojavila sebicnost u smislu da hocu svoj stari zivot nazad, cvilila sam stalno.. Isto sam bila sama s bebom jer mm nije dobio one slobodne dane .. Ma ne ponovilo se! Sad sam opet trudna, ali def sam sigurna da me isto nece spopasti jer sam navikla biti mama .. Iako, s hormonima nikad ne znas

ich, baby blues je normalan, proći će, samo moraš zamoliti za pomoć i podršku (ne znam imaš li koga).

ali ako potraje, možeš li se obratiti nekom stručnom?

jako često se osjećamo s malom bebom nespremno i nekako jadno. vjerujem da će sve uskoro bit bolje. može li ti neka prijateljica pomoći

Kod mene je isto trajao oko 2 mjeseca.Puno sam plakala,osjećaj panike,stezanje u grudima,noćne more...Znam da sam tada pomislila:ako je ovakav osjećaj biti mama,ne želim više nikada roditi.Pa me onda izjedao osjećaj krivice zbog tih misli(oduvjek sam maštala o puno djece),pa osjećaj krivice zbog nedojenja,pa osjećaj da moje djete zaslužuje bolju,vedriju mamu...I uz sve to bila sam neopisivo umorna,jer moja mala skoro da nije spavala.Užasno iskustvo,i dan-danas me uhvati grč u želudcu kad se sjetim tog perioda.A opet željela bih još jednu bebu...

drage moje,
hvala vam što ste podijelile i vaša iskustva...lakše je kad čovjek vidi da nije sam...imam pomoć okoline i muža, hvala Bogu.
nadam se samo da će ovaj osjećaj što prije proći, jer mi uopće nije ugodno ovako se osjećati, to nisam ja... želim biti uskoro ona stara- da apsolutno na sve u životu gledam sa pozitivne strane!

ne brini, bit će opet sve ok
samim time što si uočila problem, već si na dobrom putu

i ja sam prolazila isto
srećom sam se ranije informirala o tome i nije mi bilo nepoznanica
al definitivno je potrebno izgovoriti to i tražiti podršku (supruga, prijateljice, roditelja)
kod mene je trajalo mislim skoro mjesec dana

meni je nakon prvog poroda trajao kratko bas,mozda dve nedelje...a sada je bio nesto duzi...
uh,hvala bogu pa je proslo

ih,pa ja tebe jullishka videh brzo posle porodjaja.super si se drzala.nije to tebe bas drmalo

pa servuz,pred gostima divnim ne sme da se pokaze to
nego..stvarno, bilo je kod mene i tuge i placa i radosti nicim izazvane...al sve to prodje! dobro je kad znas sta se desava