Mame i bebe forum

Više ne znam šta napraviti!!!!!! Imam curicu od 2 god. Čim se nešto naljuti, baci se na pod. Bez obzira da li ne može nešto dobiti, nešto ne može napraviti, netko joj nešto uzme, ma bilo ŠTA, A NEKAD NE ZNAM NI ŠTA JE, SAMO SE BACI. Nikada nisam popustila i dala joj ako se pocela bacati, ili počela plakati,logika je suzama nećeš ništa dobiti. i ona to stalno ponavlja. Prije je lupala glavom o pod, aj to je prestala. Sve sam probala i ignorirati i pogledati u oči i reći jasno NE Se BACATI i ne dopustiti da se baci već ju uzeti u narucje i drzati dok se ne smiri(pa tako po pola sata a nekad i duže). A najgore mi je šta sam bila danas u njezinoj sobi u vrtiću i bacila se zato jer je dobila puding, koji nije htjela jesti već je htjela moj. Teta mi je rekla da to nikad nije radila, kao tamo zna sta smije a sta ne. Sada cijelo vrijeme razmisljam u cemu sam pogrijesila, jesam li ju razmazila. A onda savjeti roditelja koji imaju zlatnu djecu da ju trebam lupiti i tako uspostaviti autoritet. Ja nekako mislim da se autoritet postiže dosljednošću,povjerenjem , smirenošću, razumijevanjem. Iako i ja nekad poludim, pa se grizem, Čovjek sam , nekad viknem, nije ni meni uvujek dan da mogu trpit bacanje i urlanje.

prvo

ja sam probala više pristupa, strogi - ne bacati se, nježan - zagrljaji, razuman - objašnjavanje, nastojala sam odvratiti pozornost, zabaviti ga, ignorirati ga. došlo mi je da ga istodobno udavim i zagrlim. ništa nije pomoglo.
a plače se zbog svega, tata je stavio tanjur na krivo mjesto, on ne može naći svoje papuče, padaju mu kockice kad ih slaže.....

sad samo stanem i čekam da završi. ne miješam se osim ako ne radi nešto opasno (tipa lupa glavom o pod). ne spominjem što je bilo kad to završi. on odvršti svoje. kad je gotov idemo dalje.

Kad se isključe fizički uzroci (umor, glad, bolest) i izbjegavanje njih (osim zadnjeg) gdje je moguće, ostaje strpljenje i utjeha da će Terrible Two faza proći. A prođe. Pri tom, štajaznam, dobro je izbjeći mjesta tipa dugotrajnog shoppinga koji svakako ne zabavlja a još bude i vruće i bez zraka i svašta nešto i nama velikima dođe da se na pod bacimo

Skretanje pažnje može pomoći (u toj dobi svakako) i okretanje na neku smiješnu situaciju, prije nego se razvije u tantrum...

Pisalo se na slične teme http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopi ... m#p1806384

Imam "zlatno dijete" kako kažeš da imaju oni koji ti sumnje usade ali nismo udarcem do tog došli, baš nikad, nijednom, a svojim uspjehom smatram situacije u kojima tantrum faza nije mene izbezumila i dovela izvan kontrole (dakle, bilo je situacija kad me je izbezumila ) - usput, tantrum faza je za mene bila rezervirana, rijetko za ikog drugog, iz više razloga: provodili smo najviše vremena skupa, sve situacije umora, bolesti itd su opet bile "moje" - zahvaljujući tome pak dobro razumijem svoje dijete (i znam kada je stvarno zlatno a kada je srebrno, brončano, kakvogod, jer trajno zlatne su samo ogrlice i prstenje )

I kako dijete raste, i više shvaća i prihvaća, i više može samo, to prolazi.

Uh, sasvim te razumijem. I moj mali je u TT fazi (neki dan je napunio 2 godine), i on kad mu se bilo što ne sviđa sjedne i udari visoki C da mi čaše pucaju. Kad kenjka (što je sve češće i češće, zbog najmanjeg razloga, recimo, loptica mu otišla pod krevet) onda visokim tonom zavija kao da zove sve pse u susjedstvu.

Mi smo oko 18 mjeseci imali fazu bacanja na pod, to smo uredno izignorirali dva puta, više to nije ponovio. Ja mislila, super, biće ta TT faza odlična ako ćemo ovako na ignoriranje moći završiti. Al neeeee, nije mi se želja ostvarila. Tako, drž se. kažu da će proći do pete godine, a onda valjda postanu anđelčići?

Joj i mi imamo tih faza!Pokušala svašta i nije upalilo. Kad kad mu kažem da prestane još se počne lupat po glavi !Sad ga ignoriram i to još najbolje prolazi

I mi imamo relativno "zlatno dijete", ali je bogme imala faza urlikanja kad nešto ne može dobiti ili joj je smetala muha u letu (uglavnom je takva bila kad su zubići izbijali)
Uvijek mi je bilo važno da ja ostanem mirna (što je često teško), ili sam ignorirala ili sam skretala pažnju na nešto drugo. Jer u tom trenutku zagrljaj nije dolazio u obzir, nije dala k sebi. A ja naprosto ne trpim urlikanje, pa pošizim kad ima takvu fazu, ne da mi ju je žao što plače, jer znam da joj ništa neće biti, nego me glava zaboli od toga i najradije bi joj dala po guzici, ali se kuliram i to baš onako

Ma više me nervira okolina u toj situaciji, nego ta situacija. Čuđenje i savjeti kako ju moram nalupati. I da, isključujem situacije umora, bolesti, gladi. Na to se jako pazi baš zbog toga(ne na bolest,naravno). I ne ide mi u glavu ako nisam popustila 150 puta, pa neću ni sada ali ona i dalje pokušava. Šta??? Previše pažnje? Premalo???

mislim iskreno da je jednostavno uporno dijete a ti moraš imat čelične živce i ne popustiti...

Kakvo vam je stanje u obitelji, kreni možda od vas, ima li svađa,negativnosti, ružnih riječi, pogledaj kako se ti osjećaš kad se tako ponaša, jesi li nervozna, ljuta. Nekada smo i mi okiđač da oni polude. Ima li na koga biti ljubomorna?

Skretanje pažnje može pomoći (u toj dobi svakako) i okretanje na neku smiješnu situaciju, prije nego se razvije u tantrum...

Ja dandanas mom malcu prepričavam "situacije" kad je bio u toj fazi...istina nije dugo trajala ali ja sam to sve prebacila na smijeh.. on je znao protestirati kad je krenuo u jaslice sa 13. mjeseci i svaki put se bacio i lupao glavicom o pod a ja samu mu znala reći " Ma ljubavi a zašto ne lupiš jače, pa to je slabo, moraš malo jače lupiti? I onda je ostao zbunjen i nakon par puta je prestao...ali definitivno nisam pridavala pažnju tim lupanjima... pravila sam se kao da ga ne doživljavam

Okrenila bi ja na nesto smjesno, ali kad ju uhvati niti vidi niti cuje. Sad cu udariti totalnu ignoranciju, ni ma daj zasto si se bacila ni nista. Bas me zanima kako ce to ici. Za sada bi upalilo da joj kazem da ce ju netko ugaziti dok lezi po podu, isti tren bi se digla. ali nije mi cilj da se digne vec da se ne baca. Valjda joj treba i vremena da nauci drugacije izbaciti ljutnju i frustracije. Nego i mene frustrira šta joj uporno pokusavam pokazati kako nesto rjesiti(ako se moze), a ne se odmah baciti. Tipa pozovi mene pa cu ti pomoci, stani malo, ne bacaj krafnu na pod( a i ona skupa s krafnom) zato sta nema vise marmelade, stavi u kesu. Stalno gledam jesam li ja sta pogrijesila, a ne mogu nju kriviti

Nista nisi pogrijesila. To je takvo dijete. Ne mozes ti nju ovako malu nauciti jos kako da rijesava svoje frustracije ako ona emotivno to jos nije sposobna, to ce doci s vremenom. Ignoriraj (osim u slucajevima kad je opasno za nju) i mantraj si da ce proci. Kad baci krafnu na pod reci joj smireno da hranu ne bacamo, pokupi i makni od nje. A nju pusti neka se valja po podu i ignoriraj.

Ja imam dvojicu. Prvi se bacio jednom, ja zignorirala, i nikad vise. Drugi ima 2g i 5 mj. i radi sve sto tvoja, bez obzira na razgovor, ignoriranje, time out, ma mogla bih ga valjda i mlatiti cijeli dan (sto naravno ne radim) i djaba sve. Tvrdoglav ko mazga i nerazuman. Proci ce ommmm .

U dobi od dvije ne znaš jesi li generalno pogriješila, nećeš znati ni dok ne vidiš kako se ona prema tvojim unucima ponaša npr.

Hoću reći, dozu frustracije i dijete treba moći iznijeti i s njom se suočiti. Ne možeš stvoriti idealne uvjete u kojima su svi razumni i smješkaju se i klimaju glavom. Ni odrasli tako ne funkcioniraju. Naučit će se s vremenom nositi, znati što ganjati a kad odustati. Ako imaš vremena i prilike prelistaj knjigu Naomi Aldort: Što nas djeca mogu naučiti. Zgodno spominje kako ne možemo ukloniti (niti bi bilo dobro) svaki mogući uzrok jada, tuge, nečega i da nije dobro osjećaj osjećaj negirati (mislim, to što više na radiju nije neka pjesma koja je maloprije bila krasna, uaaaaaa npr) ali kako nema potrebe ni svaki jad suzbijati (nemoj plakati, nije to ništa, tipa), neka otplače, baci se, nešto, pri tom, ako se neće ozlijediti, faza će proći i doći će neka druga, drugačija faza. Ne zove se to bez veze terrible two maleno da shvati opasnosti, dovoljno veliko da glasno urla a nespremno riječima izraziti nezadovoljstvo i svašta nešto takvo.

Sad cu udariti totalnu ignoranciju

Ne kažem da je univerzalni recept ali meni je ignore opcija najbolje palila kod oboje.
Ako smo doma samo odem u drugu sobu i radim nešto svoje, nakon nekog vremena oboje bi došli i ponašali se kao da ništa nije bilo. Ako bi se bacakali negdje vani onda bih se odmakla na pristojnu udaljenost da ih imam na oku, npr. sjela na klupicu malo dalje i zabavljala se zgražanjem prolaznika. Također bi se vrlo brzo ustali, otresli i došli da idemo dalje.

Meni je jako pomogla rečenica jedne drage forumašice koja mi se baš usjekla u um i pokazala tako istinitom - Kad najjače šize, najgore urlaju i histeriziraju, kad misliš da više to ne možeš gledati i slušati i očajavaš u nemoći - tad su samo korak do kraja šize i povratka u normalu. Samo treba izdržati i pričekati.

Potpis na Barbi. No trebalo je vremena dok nisam naučila kako se ponašati , stoga je manja imala punooo manje takvih ispada nego veća. Mislim da ne više od 2-3.

Starija je imala takvih šiza da sam se bojala da će oboljeti na živce, da već jest oboljela i ak neće ona onda ću ja.

Njima malima bas treba to bacanje i vristanje da se izventiliraju i dodju k sebi. Ne treba ih u tome sputavati. Ja uvijek prvo pokusam s preokretanjem paznje ali kad vidim da ne pali i da ne mogu uopce doprijeti do njega u tom ludilu onda ga odnesem u krevetic i kazem da cu doci po njega klad se smiri. On se tamo baca i urla dalje, medjutim to traje po par minuta i kad se smiri, kad dodjem po njega, on je veseo i poptuno drugo dijete. Do iduce shize .

Za utjehu, sada, kad se blizi 2 i pol, bitno je bolja situacija nego u dobi od nekih 18 - 25 mjeseci.

Vidiš tanja, ja se nekako nisam usuđivala ubaciti ih u kindač dok šize u strahu da ne iskoče van na glavu Znam takav slučaj (srećom bez posljedica) pa zato. Pod ne najsigurniji.

Ne mos ti moju neman staviti na pod jer on tamo ostati nece . On se u tom bjesu bacanja zatrcava u namjestaj ili u nas ili pada pa se ozlijedjuje... kimbac (a nas je platneni, putni) je najsigurniji. Osim toga trebala sam ga fizicki maknuti od sebe (a sto on nije dozvolio nego je hodao za mnom gdje god ja isla i nastavljao s predstavom). Za izaci iz kimbaca ipak treba svoju energiju usmijeriti u nesto drugo osim bacanja i histeriziranja pa nije ni pokusavao, bio prezaposlen.

I da se bacio van na glavu ne bih mjenjalo na nicem. Penjao se (bezbrojena puta) na kuhinjski stol i jednom i pao s njega ko kruska, urlao, a za 5 minuta se penjao ponovo .

Ja sam sa mladjom prosla sve faze,od bacanja na pod,do vristanja do uderanja glavom od stol ili zid,namjerno samo da dobije ono sto zeli.Najgori dio mi je u ducanu,dok vide da dijete place svi gledaju,kontaju da zlostavljas dijete a ona se dere koliko moze jer nemoze dobit 3 cokolade nego jednu
Znala sam se sagnuti na pod i sapnem joj kako cu je izmlatiti po guzi a ona meni fino odgovori pa to stalno govoris a nikad me nisi
Sad je skoro 7 god i dok vidi moju smiri se.

Hvala bogu da ima jos normalnih roditelja koji daju koju utjesnu rijec. Meni se prija cudila sta je moja sa 6 mj kada bi joj njezin uzeo igracku, ili kada je sa nekih 10 mj opalila šamar fizioter. dok je ova vježbala s njom. Da ona mene sramoti!!!!!! E. bi se igrala a fizioter. prpa lijevu nogu, desnu ruku, ovoj dosadilo i opalila. Ja NE tući,ženi se ispričavala, a ona umrla od smjeha. Tako da se i meni čini da je jednostavno takav karakter, malo žešći, tvrdoglaviji i da će trebati puuuuuno rada. Kaže jedna moja prija: Možda i je uporna, ali nema ona pojma koliko sam i ja

bubica11 je napisao/la:Najgori dio mi je u ducanu,dok vide da dijete place svi gledaju,kontaju da zlostavljas dijete a ona se dere koliko moze jer nemoze dobit 3 cokolade nego jednu
Znala sam se sagnuti na pod i sapnem joj kako cu je izmlatiti po guzi a ona meni fino odgovori pa to stalno govoris a nikad me nisi

Heh ovo možeš staviti u bisere. Šta se sve neće sjetiti mala dječja glavica. Najradije bi se smijala a nesmiješ pred njima.

kod girice je ignorancija najucinkovitija.... ja sam sad vec izgradila toleranciju..... al tu su djedovi i bake..... jedni mu se kao rugaju a drugi ga tjese.... ....

a glede okoline i djetetovog performansa..... e pa ja sam u kvartu obiljezena ko azdaja jer je girica prije neki dan urlao plakao i lupao di stigne jer nije htio kuci a ja uredno mrtva ladna cekala da ga prodje i da dodje....

I mi od jučer imamo fazu ludovanja
Ignorancija i kod nas u akciji, vrišti, dere se kao slon, ali i prestane. jest brate mili da nije baš lijepo slušati, ali probat ćemo tako.
Jučer je bilo užasno, svakih 10min, danas već bolje, samo jedan ispad. Otplakala i počela se sama igrati.

Mi to još nikada nismo doživjeli, bilo je faza u blagom obliku, ali nikad takve.
Rucho...znaš da mi nemamo bake i dedeke pa rješavamo sami, tak da eto ima i neke koristi od ne imanja baka servisa, jer znam da bi oni popustili.

Imam troje djece(Klaudio 12 god,Karlo 10 i Tihana 10).Karlo je dijete koje se valjalo po podu,plakalo iz čista mira u dućanu.Nije htio jesti hranu ako doslovno nije vidio šta je šta na tanjuru.Ako mu kažeš da je nešto krivo obukao -poludi i baca odjeću.Jednom prilikom je obukao gače naopačke,pa kad sam mu rekla kako ga to ne žulja skinuo ih je i bacao na sve strane.Ja sam ga ignorirala .Kad je završio sa divljanjem ,pitala sam ga zašto je bacao gače,a on kaže :"Da ih ispravim" .Probala sam svašta,ali ignoriranje jedino pali,pa kad se dijete izdivlja onda treba porazgovarati o tome što je ok ,a što nije.Uglavnom sada imamo problema oko školske zadaće.Red matematike,red plakanja ....S vremenom sve prođe,al treba imati živaca

Kod nas ignorisanje ne pali. Jer, ide korak dalje da privuce paznju. A, zaista mi se ne testira dokle je spreman ici.

Uglavnom, kod nas najbolje pali skretanje paznje. Tako npr. prije par dana kad sam vidjela da se zaholcava da poshizi, brzo sam rekla "dodji brzo da ti mama pokaze jednu pticu na balkonu". I odmah je promijenio facu u "normalnu", pozurio da me uhvati za ruku da idemo vidjeti pticu.
To skretanje paznje za sada pali, vidjecemo kako ce biti kasnije.

Kod nas je skretanje pažnje palilo kad su bile blaže faze cendranja, sad neda blizu sebi, stane ko ukopana i vrišti i miče nas od sebe, maše rukama, i viče ne, ne, ne. nema druge nego se maknuti jer dobiješ još po tamburi
No vidim da se danas smirila, evo završio dan sa jednim ispadom. Čekamo sutra i znam da treba imati samo živaca.

Kad treba početi sa njima razgovarati nakon ispada? Nina ima 18 mj i vidim da baš ne kuži kad joj objašnjavam, ali ja objasnim, pa ako šta uđe u uho super

Ma ja samo pricam i pričam i pričam. I objašnjavam i objašnjavam. Ali brate mili nekada mi pukne film. ali moram priznati da je ispada puno manje, i vidim da nekada i poludi ali se bar ne baci po podu. Osim ako se ne doda malo gladi i malo umora. I skuže koga mogu mantati. Meni je muž popustljiviji, on joj se sažali. Ali već par dana je s njom doma skoro cijeli dan jer je imala neku temp, pa mu je sad jasnije da ja mogu pretrpiti urlanje, da ne manta kod odlazaka na spavannje itd. Ako se ide spavati, onda se ide spavati a ne 15 puta dolaziti u sobu i razgovarati s njom. Lako je biti dobar policajac kad imaš lošeg kraj sebe. A ja sam loš policajac. Odgoj je ljubav i disciplina. Oni isprobavaju , a mi im trebamo reći dosta. Moje svako NE ima obrazloženje (dobro, nekada se samo proderem NEEEEEE ), ili pokušaj nešto drugo s tim. Ali što manje treba biti NE jer se ogluše. A nekad mi se čini da govorim samo NE. I molim boga da radim kako treba i da više prođe ova luda faza. Da li se meni čini ili je prije bilo lakše odgojiti dijete?

Dakle drage moje, evo nas je za vikend snašlo upravo to bacanje na pod i dernjava za glupost - jer npr. nakon cijelog dana vani mora ući u kućui ručat.
ja sam ga onda unjela i stavila na tepih, a on je 5 minuta plakao iz sveg glasa, slina curi, šmrklji cure, on maše i valja se, ne da blizu sebi, neće se zagrlit... i onda kad skužim da je pri kraju, ja dođem bliže i on se digne i zagrli me i malo jeca na ramenu i onda se pomazimo i ko da se ništa nije dogodilo! do sljedećeg puta kad mora ući u kuću
ja se sad moram malo tu požalit, jer on im 2 godine i 8 mjeseci i nama se to eto počelo događat ovaj vikend - bez ikakve najave, samo odjednom!!! a uvijek je bio vrlo "razumno" dijete - sve smo se mogli dogovorit i čak ako je bio ljut jer nešto ne dobije malo oplače i gotovo, ali ni blizu ovakvom cirkusu. za sad zapravo i nije nešto strašno, osim što nam je za početak neobično, ali čini mi se da ćemo se brzo naviknut
ja ga zapravo ignoriram, ali sjedim pokraj njega i čekam da ga prođe. ne mogu mu popustit, jer je zahtjev totalno sulud. kažem jedino nešto u stilu: znam ja da je to grozno i da je tebi grozno, ali bit će bolje kad se ti isplačeš
ALI ono što me totalno izbacilo iz takta je kad sinoć nije htio ući u kuću, kad je moja sveki čula da on plače jer on hoće kod bake (dakle poanta je da neće unutra, a ne da hoće kod bake), zvala je 3 puta u 5 minuta, da će ona doć, da je njoj njega žao, da šta ga mi ne zagrlimo?!?!?!?! da nek on dođe malo k njima, ona će ipak doć AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA jedva čekam da se njoj tako baci na pod i počne vikat za ništa! a što je najgore od svega, kad bi inače za nešto se on naljutio (bez ovog bacanja) onda su odmah počeli s onim: a sram te bilo šta se ljutiš, a tako veliki dečko, a ti se ljutiš, a neće ti onda baka doć kad se ti ljutiš presahnula sam objašnjavajući im kako to nije u redu reći djetetu, kako se on ima pravo ljutit, kako on mora naučit da ne može uvijek bit kako on hoće i da je normalno da ga to nekad frustrira, i sad ona meni - njoj je njega žao. a meni nije, jel'? i onda se naljutila kad ju je mm otkatao da slučajno nije došla i da nek se ne mješa u naš odgoj!
eto, sad sam sve istresla ....

nadam se samo da je kod nas ključni faktor pojave toga glad i umor, jer kad ne ulazi u kuću satima, neprestano trči i ne stigne jest, blago rečeno je i gladan i umoran i još ko za vraga - mora ući pod krov

Latica...ovakvu istu situaciju imam i ja sa svekrvom...još i na takve stvari treba trošiti energiju Tvojem MM svaka čast na reakciji

Danas dva tri ispada, ali puno puno manjeg intenziteta ignoriram svaki puta, ne popuštam. Kad smo same prođe bez problema, ali čim je netko još u blizini kao da se unervozi.
I slažem se da prečesto NE postane da te uopće ne doživljavaju