Mame i bebe forum

pozdrav!

ne znam je li tema na pravom mjestu (moderatorice, selite ako je bolje da je tema negdje drugdje ). pitanje je sljedeće: imam 4-mjesečnu curicu. dojim je.

prije nego što se malena rodila odlučili smo da će spavati i kinderbetu. to nam dosad nije baš uspijevalo (jest u jednom periodu, od recimo mjesec i pol do tri mjeseca starosti). no sada se jako namučimo. zaspe dok je dojim (uglavnom), kada je prebacim u kinderbet - probudi se i onda ju je jako teško uspavati. nunamo, stavim je ponovno na cicu, pjevamo, svašta izvodimo i u pravilu oko 10, 11 izgubim volju i ostavim je u svom krevetu. čak i kada se ne probudi odmah, probudi se nakon pola sata, sat

ruku na srce - meni je lijepo spavati uz nju. i puno se bolje naspavam. i nema onog mukotrpnog uspavljivanja. kada je u našem krevetu, ako se i probudi, vrlo brzo ponovno zaspe uz pjesmicu ili sl. dojenje je pjesma - i ja se fino uspavam dojeći je.

e, sad, jako sam uplašena od svih onih priča "nemoj dijete navikavati na svoj krevet"... pa me zanimaju vaša iskustva.
dakle, pitanje je - ako su djeca spavala s vama u krevetu, kako i kada je išlo odvikavanje? je li bilo superteško, puno suza (vaših i njihovih)?
trebam li forsirati kinderbet?

pozdrav svima!!!
i hvala unaprijed na odgovorima!

ja sam tina mjesecima prebacivala i vraćala, pa sam makla stranicu kreveta i uglavila krevetić između kreveta i zida. kao, opet je u svome. tin je bio nemirna beba i spavanje s njim nije bilo opcija.
sad više neću gledat, ako hoće spavat sa mnom nek spava. ako bude mirniji od tina, ako ne, opet ćemo isti sistem

kitty, meni ti je to s 'navikavanjem' bezveze, ali ja i nisam bas mjerodavna jer sam majka sedmogodisnjaka koji joj gotovo svaku vecer dolazi u krevet
moj prvorodjeni je spavao u svom kreveticu bez greske. nikada ga nije trebalo uspavljivati, pusa za laku noc i zatvorim vrata, milina!
s petnaest mjeseci je presao u svoju sobu, sve pet, nema greske, pusa za laku noc, gasim svjetlo, pritvaram vrata.
i sve super do prve bolestine, zacepljenog nosa, kaslja i temperature kad sam ga stavila k sebi jer mi ga je tako bilo lakse bedinati. nakon toga nikada se vise nije vratio u. svoj krevet.
sada, sa 7 godina, legne u njega svaku vecer i zaspe, ali, kako rekoh, u 95 posto slucajeva u toku noci dojezdi k meni.
muz mi zbog toga vec 5 godina spava u boravku
ne znam, ja na tvom mjestu ne bih sizila i brinula o navikavanju, ema je mala, uzmi je k sebi, ljepse je tako i njoj, a sama kazes i tebi.
nece spavati s tobom do 14. godine, ne brini, nije nijedno dijete.
nadam se da nece ni moj

jos da dodam, s prvim sam djetetom nastojala raditi sve by the book.
steta i za njega i za mene, mislim da smo izgubili mnoge stvari zbog takvog pristupa
s ovim malim mi to ne pada na pamet

Neće do 14. al mogla bi do 11. ko ja recimo.

pa neka

I ja kažem.
Treba joj. A ti kitty radi kako tebi paše. Pusti te priče.

[quote="mamashnita od noje"]jos da dodam, s prvim sam djetetom nastojala raditi sve by the book.
steta i za njega i za mene, mislim da smo izgubili mnoge stvari zbog takvog pristupa
quote]
i ovo X

njega smo se trudili ne naviknit, al onda naše spavanje nije dolazilo u obzir...nije me bilo briga, nek mi spava na glavi, al samo nek spava...horor...i tako skoro 2 godine. onda nam je postalo tijesno, pa smo ga vratili u njegov krevete, 2 noći plakanja po pola sata i naviknuo se.
ona je skroz drukčija. ona ne želi spavat nigdje nego u svom krevetiću. ako je s nama onda se igra, i kad joj se poćne spavat oće u svoj.
dakle moj zaključak: nećeš ga naviknit na ništa ili odviknit, dijete je ovakvo ili onakvo. ako guštaš s njom u krevetu, onda guštaj, jednog dana ćeš žalit šta se neće mazit s tobom u krevetu

milka je napisao/la:ako guštaš s njom u krevetu, onda guštaj, jednog dana ćeš žalit šta se neće mazit s tobom u krevetu

potpis

Mi smo našega otpočeka za prvo uspavljivanje stavljali najčešće u kinderbet, nakon prvog buđenja premještaj k nama. Pogotovo prvih mjeseci, s konstantnim nacicavanjem, to je bila jedina mogučnost da kako tako spavamo.
S 13 mj premještaj u njegovu sobu, spavanje malo bolje, al još uvijek isti ritam, dakle uspavljivanje u njegovom krevetu, pa nakon prvog buđenja mami na ciku i tu bi ostajao do jutra. Prestali dojiti sa 21 mjesec, spavanje još uvijek isto, dakle bar jedno buđenje, al najčešće ga ponovo uspavam u njegovom krevetu. Al isto svaki toliko dočeka jutro kod nas (a meni liiipooo )

Uglavnom, mislim da je tvoja beba još dosta mala i da neko silno navikavanje na bilo što još i nema nekog smisla, polako će doć sve na svoje, postupno kako bude veća. A jedan dan ćemo se s nostalgijom sjećati kako ih nismo mogli istjerati naših kreveta

kitty, bluea svaku vecer stavljamo u kinderbet. kad se probudi za prvo dojenje uzmem ga k sebi u krevet. ako mi je n. dosao u krevet, nakon dojenja blua vratim u kinderbet, ako nije, ostavim ga kod sebe bez obzira sto se u kinderbetu ne budi jer spava jednako dobro i u njemu i u mom krevetu.
gust mi je spavati s njim i briga me je l' to dobro ili lose.
a nitko me ne moze uvjeriti da je lose.

ne može bit loše spavanje s bebom, čitala sam da to potiče razvoj mozga.

ma potice razvoj svega necega dobroga

Moja malena od prvog dana spava u kinderbetu. Ali slažem se apsolutno s ovim što su cure rekle da to ovisi o djetetu i o tome kako njoj/njemu paše. Kad joj se spava ide u kinderbet spavati, zna da je to njeno mjesto. Par noći smo je znali staviti kod nas dok je bila bolesna, ali čim bi temperatura prošla najnormalnije bi pošla spavati u kinderbet.
Ako je i tebi i njoj zgodnije da spava s vama onda neka tako i bude. Nema tu navikavanja i odvikavanja, možda kad se njen ritam malo ustali možeš probati vratiti je i vidjeti da li funkcionira, ali zaista nema potreba da ju siliš da spava u kinderbetu.
Kao što si i sama napisala mučite se obje, a to ne prolazi.
Samo polako, sve u svoje vrijeme i sretno

nesto mi zvoni da si negdje na nasem generacisjkom topicu napisala da ti je vazno da ema spava u svom kreveticu. ako jesi, zbog cega ti je to vazno?

mislim da smo izgubili mnoge stvari zbog takvog pristupa
s ovim malim mi to ne pada na pamet

TOCNO TAKO i ja!

Za spavanje u krevetu, za dojenje, za SVE...odgovore znamo same, sada bih se usudila reci.
Samo ih ne cujemo od straha, zbog neiskustva, plivanju u moru savjeta...Dobro je pitati, odlicno!!!
Ali se zapitati da li mi je LEGAO odgovor koji sam dobila ili osjecam otpor ali cu napraviti jer je by the book.

U tvom slucaju bebicu bih ostavila u svom krevetu.
Kao sto sam i svoje dvije.
Dobrobit za dijete je ogromna (attachment, samopouzdanje, povjerenje-kroz povjerenje prema majci gradi povjerenje prema svijetu, da vec sada, itd...).
Tebi je prakticno radi dojenja, vise se naspavas jer je i bebica mirnija...

A navika....djetetu od 3, 5 ili 7 godina lakse je objasniti razloge ZASTO treba spavati u svome kreveticu, nego novorodjencetu.
Druga je stvar sto je NAMA lakse SLOMITI otpor bebe od 2 mjeseca nego djeteta od 3 ili 5 godina

Da, ponekada roditeljima smeta (iz ovih ili onih razloga) da beba spava u bracnom krevetu.
Tada je bolje (i to je normalno) da beba spava u SVOM kreveticu jer...Bebi treba mama koja je dobro-takva mama je dobra mama

Boldam jer sam precesto puta SILOM zeljela biti DOBRA mama a NISAM SE OSJECALA DOBRO i vrtila se u zacaranom krugu dok nisam dobila carobnu formulu.

E sad sam osla predaleko ali mi se ucinilo vaznim pa molim uzeti u obzir ovu olakotnu okolnost.

p.s. Moje imaju 4 i 7 godina, jos uvijek spavaju u nasem krevetu, jos uvijek nisam uvidjela negativne posljedice. Da, sada nam je guzva jer se I MM vratio iz boravka (tamo je spavao jer je curama I meni tako odgovaralo). Tu I tamo zaspu u svojoj sobi ali se vrate usred noci.
Ponekada dodju u izvidnicu, suljaju se I virkaju jesmo li zaspali pa kada skuze da nismo, vrate se (a jaaaaaaaaaadneee) u svoju sobu…Ujutro se probudimo ucetvoro.
I tako se igramo… Sjetim se sebe kako sam voljela spavati izmedju mame I tete, srce mi zaigra na to sjecanje…

edit: pisem na brzinu pa gresakaaaaaaaaaaa

Potpis na mamashnitu od noje i IINU, da ne citiram sve njihove postove.

Kitty, batali sto mislis "da bi trebalo" i naprosto uzivaj u bebi .
Moji so oboje spavali sa mnom u krevetu od rodjenja, za drugog nisam mjesecima ni kimbac slozila , i oboje su s vremenom presli prvo u kimbac a kasnije i u svoju sobu (stariji, s 3 godine; mladji jos spava u kimbacu pokraj bracnog kreveta). Ja sam prakticirala ovako kao Shnita, dojenje, zaspi, u kimbac, pa koliko izdrzi tamo. Ako nece uopce odmah sam ga stavila u svoj krevet spavati (ali sam ga i ogradila da mi ne zvekne na pod). U glavnom s vremenom se period spavanja u kimbacu poceo produzavati. Prvo bi spavao u njemu od 20/21.sat do ponoci kada bi se budio za dojenje i onda do jutra ostao spavati u mom krevetu. Kako se produzavao period bez dojenja (a to je sve bilo iza godine dana, ne ranije) tako se skracivalo i vrijeme kojeg su proveli u mom krevetu. Stariji je prespavao noc u komadu bez dojenja s 15 mjeseci i od tada je spavao cijelu noc u kimbacu (s izuzecima kad je bio bolestan i kurio), mladji je prestao dojiti nocu nesto kasnije, oko 20.mjeseci. Obojica su rado ljegali u svoj krevetic jer su znali da cu ih uzeti k sebi ako budu trazili. Mislim da to djeci daje osjecaj sigurnosti.
Opcenito kod takvih osnovnih stvari tipa spavanje, hranjenje nista s bebom ne treba raditi na silu. Ako saslusas njezine potrebe i odgovoris joj na njih to ce ti se kasnije visestruko vratiti.

E da, stariji je s 3 godine presao u svoju sobu i nikada nije dolazio k nama u krevet. Sad ima 8.

mamashnita od noje je napisao/la:nesto mi zvoni da si negdje na nasem generacisjkom topicu napisala da ti je vazno da ema spava u svom kreveticu. ako jesi, zbog cega ti je to vazno?

dobro ti zvoni. htjela sam da spava u svom krevetiću jer jako nemirno spava. prekjučer se na neku foru dovukla skroz do MM, bila je okrenuta poprečke oko 4 (ili ranije) krene mahati nogicama i rukicama k'o luda, vrti glavom, odguruje se nogicama. pa ja ne spavam. ali vrijeme je pokazalo da je i to bolje nego da je uspavljujem po sat, dva ili tri za sat, sat i pol sna u kinderbetu. fakat nema smisla. ovako barem malo bolje spavam i ne čekam svaki tren da se probudi (kao što je slučaj kada je u kinderbetu). hvala ti za komentare! n. i b. imaju super mamu

cure, hvala vam na komentarima! i slažem se sa svime.

o majčinstvu sam čitala iz knjiga i slušala sam savjete - a nitko mi tada nije rekao (niti napisao u knjigama) da TAKO PUNO ovisi o djetetu! baš sam bila u šetnji s frendicom koja ima blizanke, jedna zaspe k'o top čim se najede, drugu trebaju nosati po sat i dva da zaspe. jedna premeće bocu po ustima, druga pocica 150 ml u trenu. jedna vrišti u AS, druga gleda kroz prozor. itd. itd.

hvala još jednom! samo pišite što vam padne na pamet o ovoj temi! meni svako mišljenje dobro dođe!

Moji spavaju oboje s nama, K još u priljubljenom kinderbetu bez stranice prednje, a M između tate i mene. Usko je na mahove, ali ide. I uživam u tome jer si mislim baš to kaj su cure rekle - dovoljno brzo će doći vrijeme kad se neće htjet mazit i provodit puno vremena s nama. A posebno K je dijete kojem to baš treba, on baš želi blizinu, i vjerujem da mu možemo učinit samo dobro što ispunjavamo tu potrebu.

od prvog dana je s nama u krevetu. nekad su to mirne noci - nekad je ima posvuda. nekad se tata probudi s petom pod bradom, nekad je nađemo podno naših nogu
nekad se sama odkotrlja u svoj kinderbed koji je spojen s nasim krevetom (bez te jedne ograde).
nemam pojma do kad ce to tako bit, nit se razmišljam. ionako slabo spavam, još i da se moram ustajati - ne dolazi u obzir.

a njena soba je ionako još uvijek puna kutija od preseljenja.

htjela sam da spava u svom krevetiću jer jako nemirno spava

kitty, spava li ti u vreci za spavanje? ako ne, pokusaj s vrecom. ne samo zbog nemirnog spavanja, vec i zbog pokrivanja, odnosno otkrivanja.
ako je od malena naviknes na vrecu velika je vjerojatnost da ce ti u njoj spavati i s tri - cetiri godine pa neces morati brinuti je li pokrivena nocu. kasnije ce ti je tesko prihvatiti.
moj je u vreci doslovno od prvog dana kada smo dosli doma, a tada se jos nije mogao ni pomaknuti.
uglavnom, vrecom ces joj znatno smanjiti radijus kretanja

jest, u vreći je. ali joj je ova zimska možda sitnicu prevelika, skoro ću je preseliti u ljetnu, koja bi je mogla malo sputati. ali opet si mislim - pa i bolje da je ne sputavam, mala radi prekovremeno, što ću joj...

mamashnita od noje je napisao/la:ma potice razvoj svega necega dobroga

i to sto je nada napisala
zajednicko spavanje potice brdo pozitivnih stvari-od samopouzdanja, povjerenja, svaceg neceg...i mama je odmornija ako nemora ustajat te preko dana onda ima vise energije za kvalitetno druzenje sa bebom i daljnje ispunjavanje njenih potreba
a i netreba se bojati da ces ozlijediti dijete jer su majcinski instinkti jaka stvar, osim ako ne uzimas ljekove za spavanje, pijes, drogiras se il nesto takvo u sto sumnjam

eto, nekoj djeci nije potrebno i od prvog dana spavaju sami, a neki su ovisniji o nasoj blizini, i ako im to dajemo, dajemo im ono sto im treba i time ih samo ohrabrujemo, slusaj svoju bebicu i njezine potrebe, kako sa hranjenjem i slicnim, tako i sa spavanjem

moj se svaku noc prebacuje kod nas, kad je bio manji ponekad bi ga vratila u krevetic, ali uglavnom smo ga uspavljivali u njemu, iako je bilo lakse uspavati ga na nasem pa prebaciti, a sad sa 3,5 god nakon spremanja i piđame, trazi - stavi me u moj krevet- al ujutro se budi u nasem

mamashnita od noje je napisao/la:jos da dodam, s prvim sam djetetom nastojala raditi sve by the book.
steta i za njega i za mene, mislim da smo izgubili mnoge stvari zbog takvog pristupa
s ovim malim mi to ne pada na pamet

slažem se s ovim

prvi je spavao s nama, naravno ne mojom voljom, stalno smo se mazili,
puno nam je privrženiji, mazniji, iako da je bilo naporno bilo je, jer sam uvijek
morala leći s njim da zaspi evo recimo do njegove 7g. .

A curku smo naučili odmah na kinderbet pa na vlastiti krevet, nama bilo lakše,,
i duuugo se nije tako mazila s nama, pa je opet kad je prošla 4g. i ona zaželjela
k nama u krevet. I danas ih (6g i 9g) vikendom stavimo k nama u krevet, svi
se grlimo, oni sretni a mi se s njima mazimo i presretni smo.

Dodir uopće nije loša stvar !

Baš su prekrasni svi prethodni odgovori, slažem se također sa zajedničkim spavanjem. Moje prvo dijete je kratko spavalo u kinderbettu, jer nas je dojenje povezalo na zajedničko spavanje do dve i pol god., nakon tog je bez problema pristao na spavanje u svojoj sobi ali naravno ja s njim na krevetu do njegovog, sa drugim od početka spavam zajedno u krevetu ( 7mj.), a muž sa prvim djetetom koje sad ima 4.g.

cure, hvala najljepša!

jučer je na koncu prespavala u svom kindaču do pola 3.
a večeras je neću forsirati. i tako sam i odlučila: forsirat ću neku rutinu, pokušat ću nametnuti neki ritam dnevnog i noćnog spavanja, igranja i ostalog (jer mislim da je to za nju dobro), ali ću je oko toga gdje želi spavati pustiti. barem dok je još tako mala. ionako skužim kada joj treba njezin mir, pa ću se u skladu s time i ponašati - nekad ću je staviti u kindač, nekad neću (ovisi o tome kako njoj treba i kako meni odgovara).

pišite i dalje, zanimaju je različita iskustva!

Ja baš volim kad se D. uvuče u naš krevet , a uvuče se skoro svaku noć

Moja mlađa je od početka spavala sa mnom na bračnom krevetu (MM je bio u drugoj sobi sa starijom curkom jer je i ona još bila prilično malena).
Jednostavno mi se nije dalo gnjaviti s prebacivanjem ,buđenje ,plakanjem..... dojila je, i ovak se maltene nisam ni razbuđivala, i svima nam je tak bilo super.
Trajalo je to tako cc 3 g (dojila je do godinu) i onda smo ju bez problema prebacili seki u sobu ,a ja sam dobila MM-a natrag.