Mame i bebe forum

dakle, jasno je gdje je moja dvojba
Mozda sam trudna...Nisam jos kupila test. Ako jesam, sumnjam da bi bila u stanju napraviti AB. Misljenje u vezi abortusa mi se drasticno promijenilo nakon prvog djeteta. Drugo dijete bi imala vrlo rado, da nije sljedeceg:
Drugo dijete nisam planirala iz sljedecih objektivnih razloga: financijski smo u nekom prosjeku ili mozda malo i ispod i drugo dijete bi bilo prilicno opterecenje. Prvo dijete je bilo katastrofa u prvih godinu dana,a prva trudnoca me je i fizicki "sredila" (kicma), pa si razmisljam da je bolje biti iole pokretna majka jednog djeteta nego polupokretna majka dvoje djece, koja jedva da izdrzi jednu duzu setnju, bez tablete protiv bolova. Misljenja sam da je bolje imati jedno dijete, pa to dijete unaprijedjivati kako treba, poticati razvoj talenata i sl. nego prodjeliti resurse na dvoje, pa da su oboje zakinuti. A da ne pricam o dobi kad je bitno sta se oblaci, koliko se laptopa ima, o osjecaju zakinutosti ako im necemo moci pruziti ono sto druga djeca imaju i sl.
Uostalom studije su pokazale da su djeca jedinci uspjesniji u skoli (pretpostavljam da to onda vrijedi i za vrijeme nakon skole ).
Da ostanemo na jednom djetetu, njoj bi te patnje radi "materijalnih dobara" ostale usparane. Kako je svijet bio ljepsi kad sam ja bila dijete:)
Ima jos...Jos uvijek guram fax. Polako, ali ne odustajem i mislim da bi to za moje unutrasnje zadovoljstvo bilo pogubno ako bi morala odustati od njega. A kako sa dvoje djece? I sta ima dijete/djeca od jedne nezadovoljne i nesretne majke? Odrekla sam se svih hobija, ali faxa necu, on mi je nekako najbitniji.
Ovo jedno dijete mi uzme svaki slobodan trenutak, od jutra do veceri sam manje-vise u pokretu i onda ucim do ponoci. Kako je onda sa dvoje?
I samo kad pomislim na jednu stvar - radim od 07:30 do 16h i treba mi sat vremena do posla. Dakle, ja bi trebala do 06:30 odvesti jedno dijete u skolu, a drugo na drugi kraj kvarta u vrtic?

Mozda ovo zvuci...negativno, ali nemogu se odreci sebe. I uz bolju organizaciju (to mi nije bas najjaca strana) kojom bi mozda dobila mrvicu vise vremena za sebe, dupli prohtjevi su dupli prohtjevi.

Muz mi bas i nije neka podrska. Jedan je od onih koji psihicki i fizicki crknuti nakon 12-satne smjene dodju kuci i onda sljedeci (slobodan) dan cijeli posvete svojem odmoru i regeneraciji zivaca. Ako ja ne trazim, playstation se ne gasi, da bi se nesto drugo napravilo. Uz tu i tamo poneku iznimku. Na tu temu se kacimo vec dugi niz godina.

Voljela bi cuti vasa iskustva- sto se promijenilo sa drugim djetetom, sto je losije, sto bolje, koliko je teze financijski i sa zivcima itd...
Molim vas za sto trezevnije izvjestaje, emotivnih razloga za bebaca br. 2 imam i sama dovoljno

nisi navela niti jedan razlog ZA pa bih ovako slobodno procijenila da si ti svoju odluku vec donijela i samo cekas nasu potvrdu.
gotovo svi razlozi PROTIV koje si pobrojala meni su bezvezni, ali nije moja odluka u pitanju.
o tome hoces li ili neces zadrzati bebu bolje porazgovaraj s muzem, nego s nama.

ja sam pak shvatila da je tvoja borba emocionalno Vs racionalno. emocionalno za, racionalno protiv. i da, racionalnih razloga ima puno i vrlo su "trezveni".

ivanak2602 je napisao/la:Molim vas za sto trezevnije izvjestaje

sori, ja takvih nemam...dugo smo se odlučivali za drugo dijete, skoro i odustali, ali to što mi je emocionalno poklonila moja kora ništa racionalno ne može pokvariti. baš ništa. ni odricanje od nekih materijalnih stvari, ni to što mi muž u zadnje vrijeme radi non-stop pa je sve na meni, ni to što vučem dug na kartici na kojoj uglavnom kupujem potrepštine za bebu...sve se isplati. i preplati.

ali šnita ima pravo - moraš razgovarati sa svojim mužem. odluka mora biti "vaša". jer svaka od nas će možda napisati drukčije. sto ljudi sto ćudi, sto različitih piramida prioriteta. a samo ti znaš koji su tvoji.

sretno

Tko danas ima idealne financijske uvjete za iti jedno dijete, a kamoli više? Po tome bi čovjećanstvo izumrlo u roku od keks.
Gdje ima za jedno dijete ima i za dvoje, nije nikad toliki izdatak za drugo ko što je za prvo.
Ne kužim zašto bi dijete bilo zakinuto ako ima brata ili sestru. Više je zakinuto ako ostane jedinac (govori ti jedinica, takva, ne odlukom mojih roditelja nego nizom nestretnih događaja). Može samo se oblikovati u bolju osobu ako odmalena naući dijeliti ono što se ima i da nije uvijek najvažnije imati odjeću s potpisom i najmoderniji mobitel. I talente sasvim dobro mogu djeca razvijati udvoje.
Što se faxa tiće, nije nikada kasno za i to srediti a i možeš malo jaće se uhvatiti u trudnoći, pa riješiti što više toga. Drugo dijete uostalom nemora biti tako "teško" kao što kažeš da je prvo.
Ali vremena za sebe moraš naći, ali ti u tome treba pomoći TM. Ustvari kao što rekoše cure, sve je do vašeg dogovora. Ali oprosti, uopće ideja pobaciti drugo dijete da bi mogla prvom pružiti "sve" mi je Zamisli da to sazna starije dijete za koju godinu...

Slazem se s petuniom..
Ja sam najstarija od dosta djece i to mi je veci blagoslov nego da sam imala sama svoj laptop vec smo ga djelili.
Sto se talenata tice ja sam se bavila sportom dvoje ih je islo u glazbenu i tako..
Nikad se nisam osjecala zakinuto zivjeli smo prosjecno a sad mi je pogotovo super uvjek ce mi doc pricuvat N ako nemaju obaveza, ma u vidu svega ako mi treba pomoc prvo cu se njima obratit..
Ja bi htjela i da moja i N ima brata ili seku ili oboje. da se uvijek cuvaju u zivotu...

ali odluka je na tebi i tvom mm-u.

mamashnita dobro govori, porazgovaraj o tome sa svojim suprugom.

iskreno rečeno, djeluješ malo izgubljeno i preplašeno, jer svašta si ti tu nešto napisala... i suvislih, ali i bome potpuno nesuvislih rečenica... najprije bih primijetila da odluka o ovome djetetu (ako si uopće trudna) ne mora značiti i odluka o budućoj djeci uopće. u nadi da nisi trudna - ne bi bilo zgorega ipak sjesti i prvo svoje misli malo dovesti u red, a onda i ozbiljno porazgovarati sa mužem o planiranju obitelji za ubuduće. jer i to je odlika odgovornih roditelja.

mislim da tvoj problem i nije u djetetu, nego u vašem supružničkom odnosu. zato emocionalno i jesi za dijete, jer znaš i sama da nije u djetetu problem. pa ni u tvom faksu, koji će kad tad završiti, nego u tome što u suprugu nemaš onog partnera kojeg bi htjela za svoju obitelj - bilo da imate jedno ili petoro djece. i tu nastaje najveći problem. i potpuno mi je jasno da se buniš u sebi i osjećaš da "to nije to" i da se racio uključuje jer osjećaš da će sve pasti na tvoja pleća.

tvoji zdravstveni razlozi nisu za zanemariti (dapače), bilo da se radi o fizičkom (kičma) ili mentalnom zdravlju (nesretna/frustrirana). iz zdravstvenih razloga sam i sama ostala na jednom djetetu, ali sam se onda potrudila ne upasti nikad u dilemu oko ab. iako bih navjerojatnije pobacila da se trudnoća i dogodila.

sretniji brak (bilo s jednim ili više djece) zahtjeva promjenu vaših odnosa. majčinstvo sigurno ne znači da se moraš odreći sebe kao osobe i svojih snova koji nisu vezani samo za roditeljstvo. ne moraš svoju ličnost i svoje druge identitete negirati samo zato jer si postala majka. samo - naravno zajedno s mužem koji je otac djeteta (djece) - moraš posložiti vaš život tako da oboje imati i poslovno ispunjenje i obiteljske brige i radosti raspoređene podjednako. i onda donesi odluku za budućnost.

hoću reći, sasvim je legitimno željeti samo jedno dijete. a i sasvim je legitimno tražiti od muža, tj. oca djece da bude dio obitelji. ne traži opravdanje u nekim statistikama, ne traži opravdanje u samom djetetu. djetetu bi svakako bilo bolje kad bi imalo bratsku/sestrinsku ljubav, ali ne nauštrb izluđene i nesretne majke. i to ne nesretne majke zbog financijskih poteškoća, nego žene koja osjeća da ne dobija potporu od partnera kakvu bi trebala. bilo s jednim ili više djece.

Ledja ce bolit i trudna i netrudna.
Fax ce ici sporije neg dosad al ni prva ni zadnja mama studentica.Ustajat u cik zore i razvozit djecu - naporno prvi tjedan,poslije rutina.
Muz ko svi muski-lijen onoliko koliko mu dozvolis.
Vrijeme za sebe?Ah nadje se..neke mini varijante svega.
Moje misljenje je,da kad se jednom odlucimo na roditeljstvo,onda je grijeh imati samo jedno.Kako prvo dijete raste tako sve vise vidis koliko je usamljeno..Nek imaju jedni druge, umjesto roditelja jednog dana..
Drugo dijete nas nauci flexibilnosti i balansu.Sve nas.
Ekonomske ne/prilike - vjecita borba,nikad necemo bit dovoljno spremni.No cinjenica-da sve uvijek legne na svoje mjesto.
Manje lagodnosti al puno ponosa i neprocijenjive ljubavi..

Mama courage, hvala ti. Bingo Imas potpuno pravo.

Kratak osvrt na ostala javljanja:
Naravno sa sam izgubljena, da nisam, ne bi otvorila ovu temu I zato trebam ostale mudre mame da me prosvijetle
Naravno da sam razgovarala s muzem. On bi naravno desetero djece - dakle odlucio bi cisto emotivno. No, uvidja i moje racionalne razloge, ne moze previdjeti da ja snosim vecinu obaveza, pa je rekao da odluku prepusta meni.
MON takodjer ima pravo - emotivno znam sta bi, ali racionalno je zbrka.
Da, kod odluke za drugo dijete ima utjecaja i vlastito iskustvo sa bracom/sestrama. Moje je nazalost negativno. Moja sestra je uvijek dobivala sve sto hoce, a ja nista, cisto zato jer je trazila drugacije. Ja sam se u nekom trenutku pomirila sa "ne, nemozes to dobiti", ali ona nije. I tako da je i danas jedno jako egoisticno stvorenje, zainteresirano za tehnike manipuliranja ljudima, da bi postigla svoje ciljeve. Cak si je kupila knjigu na tu temu i primjetila sam jednom da je jednu od tih tehnika iskoristila kod mene. Toliko o mom iskustvu. Super, ne? A kako je imati sestru utjecalo na mene...uh..iskreno, nisam nesto dublje razmisljala o tome, a niti ne zelim.

@mama courage: Ovo sto si napisala u supruznickom odnosu mi je bas danas sinulo. Isuse, pa to je razlog. On je razlog zasto se dvoumim. Kad sam pisala gore navedene razloge, polazila sam od toga da je vecina brige za dijete/ dijecu na mojim ledjima i u toj situaciji ne bi mogla pruziti djeci ono sto smatram bi im trebalo biti pruzeno. Ali nas je dvoje Vidis, ja sam u svojim razmisljanjima njegovu pomoc totalno prekrizila. I da, kad bi on maksimalno "potegao", sve bi bilo moguce.
Zajedno samo 11 godina i cijelo vrijeme vodimo bitku oko njegovog sudjelovanja u kucanskim poslovima, sa mirko, mikro pomacima nabolje, tako da jedan nagli "makro" pomak ne smatram mogucim. Cak i kod ovih ekonomskih aspekata sam vise obracala paznju na njegove stavove. On je taj kojem je bitno da ima, a ja zaista nemam nikakve skupe prohtjeve. Zadovoljna sam sa autom, televizorom, kaucem, dok se ne raspadnu.
Hm, interesantno sve to skupa...

Nadam se da ce test u ponedjeljak biti negativan. A sto se tice pitanja odogovronosti- nisam bila jako neodgovorna. Coitus interruptus niti tjedan dana nakon menstruacije. Ne bi trebalo, ali cudno se osjecam...

Nama se prije mjesec dana rodilo drugo dijete. Obje trudnoće su bile željene i planirane. Nikad ne bih ostala na jedincu, jer je brat/sestra jedino što ti preostaje kad roditelja nema više. Nedavno je poznanicima poginuo sin i prvo što mi je prošlo kroz glavu: O Bože, a on im je jedini... Mislim, glupo je uopće razmišljati u tom smjeru, al eto, ne daj Bože, ima i toga.
Kad mi se rodio prvi sin, bila sam izuzetno frustrirana što nemam više svoju slobodu i svoje vrijeme. Muž mi je često izbivao iz kuće (posao/kave/nogomet...). Izuzetno se volimo, ali to nisu bili lijepi dani. Kad je maleni navršio godinu dana, nešto se dogodilo. Muž se posvetio sinu, a ja sam počela raditi/ piti kave/ imati svoje vrijeme. Sad kad se rodilo drugo dijete, stariji je s mužem stalno, a mališa je zasad samo moja briga. Znači, prilagodili smo situaciju kako nama odgovara i kako je nama lakše.

Moraš prvo stvar riješiti sa svojim mužem, ostalo će ići lakše. Smatram vrlo ne ozbiljnim da odrastao čovjek svo svoje slobodno vrijeme provodi za playstationom. No, to je vaša stvar.
Kad bi gledali imamo li dosta novaca za djecu- većina ih ne bi imala. Faks ćeš riješiti- samo trebaš stisnuti, jer iskreno, mislim da si sama sebe bacila u crnjak i da si sama otežavaš. A nisi ni prva ni zadnja uostalom, koja oteže faks. Riješit ćeš- kad-tad.
Smatram da su jedinci jaaako zakinuti i svi koji su u toj situaciji misle isto. I ne mislim se odreći niti druženja s prijateljicama, niti šetanja po trgovinama, ni interneta- ma ničega- zato jer imam dvoje djece. Volim ih najviše na svijetu, ali svoje vrijeme ne dam. Postoji baka/ tetka/ strina koja ti uvijek sat vremena može pričuvati ako će to spasiti tvoje živce.
Ne osuđujem tvoju želju/ odluku za jednim djetetom, ali mislim da samo tražiš opravdanja. Uglavnom, sretno

Da, Gloria's mum- lijen koliko mu dozvolis
Svako malo planiram ostaviti sudje u sudoperu 3 dana ili otkazati usisavanje i nikako. ma fuj!
Malo egoizma bi me izljecilo, a i fax bi bio prije gotov.

Tratincica, ma ne trazim opravdanja, samo od sume nisam vidjela drvo, ali evo, sinulo mi je danas zasto dvojim.
Zeljela sam samo sa ostale majke na ovom forumu podijele samnom iskustvo kako je bilo kad su imale jedno dijete i koje su bile upecatljive promjene kad su dobile drugo.

sve je stvar organizacije. spomenula si da ti to ne leži ali spontano će sve doći na svoje. što se muževa tiče ja osobno radije operem suđe nego da ga gledam 3 dana u sudoperu a on ga vjerojatno ni nakon 3 dana ne bi sam odlučio oprati. ali meni to ne smeta dapače nekad mi pranje suđa bude odmor ako on to vrijeme kvalitetno provede s djecom.
nama uskoro dolazi treće i nikad mi nisu financije pale na pamet. financije su mi oduvijek bile loš izgovor zašto nemati (još) djece. vremena se uvijek nađe. možda treba presložiti prioritete ali i to ide. a i ne zaboravimo, što su veći mi im manje trebamo zato što više iskoristimo ovo vrijeme dok su mali.

dobivena ljubav je neprocjenjiva

edit. upeecatljive promjene. meni je sve bilo lakše kad je došlo i drugo. s prvim mi je bio ogromni preokret u životu. jako sam se teško privikla. sve mi je teško padalo. od noćnih buđenja, problema s dojenjem, uspavljivanjem i ostalim zapravo uobičajenim stvarima. s drugim je sve bilo puno puno lakše. ima dana kada bude teško ali ništa teže nego kad sam imala jednog.
a još kad ih vidim kako se skupaju igraju i cerekaju...divno.

naravno da bi on desetero. kad nije problem imati ni ovo jedno.

ne znam koliko ti dijete ima godina i ako nisi trudna, a nadam se da nisi... potraži ipak malo bolju zaštitu. i to onu na koju se ti možeš osloniti (antibabypilule). i onda porazgovarajte. ako želi djecu - mora biti otac. a to znači da mora preuzeti ne samo roditeljske nego i kućanske obaveze (eh da, nema on šta tebi "pomagati" nego je to i njegov dom kao što je to i njegovo dijete ) problem je sada što ti ne radiš. i onda je nekako i normalno da si preuzela taj kućanski dio. no, na žalost prečesto se dogodi da žena i kad ponovno počne raditi doživi situaciju da na njoj (gle čuda ) opet ostanu ti mrski kućanski poslovi. nekako iako oboje počnu raditi, žena je ta koja kad dođe doma preuzima kućanstvo.

nađite kompromis - razumijem da je njemu nakon teškog posla potreban odmor, nekako valjda je moguće naći neku sredinu koja svima odgovara.

zato bih ti predlagala u ovih nekoliko godina dok ne završiš faks i dijete ne poraste malo da se naučite zajedničko životu kakav bi trebao biti, a onda krećete (ili ne) na drugo dijete. dijete može i ići u jaslice/vrtić, barem na nekoliko sati, tako da i preko dana imaš vremena za sebe i učenje.

a svoja iskustva sa sestrom nemoj prenositi na druge slučajeve. nije fer prema djetetu. ti kao majka možeš odgojiti svoju djecu da se međusobno poštuju i vole. i imaju jedno drugo.

sretno!

Ma promjenila sam antibaby, i ta nova marka se pokazala kao totalni libido-killer, pa sam ju prestala piti. I klasika- vec dva mjeseca planiram otici ginekologu, al uvijek imam "pametnija" posla.
Zar sam uptrijebila rijec "pomaganje"? Sram me bilo! I to od jedne studentice sociologije
Ja radim pola radnog vremena, ali njegov posao je njemu toliko grozan da se ne moze usporediti s mojim sjedenjem za uredskim stolom.
A sto se tice planiranja drugog djeteta u buducnosti...ove godine punim 35 g. Citala sam jednom o porastu mogucih komplikacija s godinama i frka me je.

kao što rekoh, ne treba zanemariti tvoje zdravstveno stanje. i to s kičmom, a eto i godine. nisam od onih koji smatraju da žena treba žrtvovati svoje tijelo i zdravlje da bi odgovarala nekim društvenim idealima. ako radiš i odgajaš dijete i još učiš onda jako puno toga radiš. tako da malo više cijeni sebe i svoje djelo a on nije jedina osoba koja radi puno radno vrijeme, tako da prestane kukumakati. razumijem umor i stres i potrebu za odmorom - ali postoji i obitelj za koju se treba pobrinuti, a i proživjeti lijepe trenutke s njom. u suprotnom nije se trebao niti ženiti niti pravit dijete.

ajd, javi što je bilo i čuvaj se!

ivana

ivanak2602 je napisao/la:Ma promjenila sam antibaby, i ta nova marka se pokazala kao totalni libido-killer, pa sam ju prestala piti. I klasika- vec dva mjeseca planiram otici ginekologu, al uvijek imam "pametnija" posla.
Zar sam uptrijebila rijec "pomaganje"? Sram me bilo! I to od jedne studentice sociologije
Ja radim pola radnog vremena, ali njegov posao je njemu toliko grozan da se ne moze usporediti s mojim sjedenjem za uredskim stolom.
A sto se tice planiranja drugog djeteta u buducnosti...ove godine punim 35 g. Citala sam jednom o porastu mogucih komplikacija s godinama i frka me je.

Draga,uredu je podijeliti svoje dvojbe,muke i stotinu pitanja iznad glave.Uvijek dizem kapu osobama koje su iskrene sa sobom i drugima i nije ih sram podijeliti svoju muku,jad i bol.
Ja imam dvoje djece,iskreno da imam drugacijeg partnera imala bi bar 4,to mi je bio san! Volim djecu ali da ih sam odgajas zaista je tesko,klanjam se majkama koje same odgajaju djecu.
Nase prvo dijete je bilo za pozeljeti,kad smo odlucili na drugo,tj ja sam bila navalila kao da ce smak svijeta,nisam uspjela zatrudjenjeti 3.5 godine,bila sam spremna da usvojim jer mi je bilo nezamislivo da mi dijete bude samo.(i ja i mm smo sami u roditelja ali ovo je duga prica,rat i najmladji smo od djece ostali pobijeni)
MM je odsutan zbog posla jako puno tako da sam kao samohrana majka nemam se na koga bas osloniti osim mame koja radi jako tezak posao Radim sve zivo sama jos sam i zaposlena,djeca su sada veca a prosla sam svasta,mm koji dodje kuci da nezna ni ko je od umora a ja ludim od svega
Iskreno uvijek sam zamjerila svojim roditeljima sto nisu imali jos djece,biti sam za mene je jedan od vecih udaraca u zivotu,jer moji roditelji su imali mogucnosti ali odrasli su velikim obiteljima pa su kao umorni bili muciti se i cekati da nekim od brace otijesne tene da ih oni mogu nositi.A djeca kao djeca koliko god da das malo je,moja imaju od ipods do laptops i opet se svadjaju i cupaju za neku olovku koja nije potrebna ni jednoj.
Ali ti ako nisi spremna onda nemoj,jer dijete ipak nije za jedan dan,tu je za cijeli zivot i treba dosta vremena,zivaca,strpljivosti da se odgoje i stave na svoje noge.
Nase drugo dijete koje je toliko cekano da smo se rastapali kao secer na suncu kad se rodila,nisam mogla skinuti osmijeh sa lica ali ali ali,godinama nije spavala,plac,plac,dreka,vriska,plac,nespavanje,sta god da uradis nije dobro.Nosi,hrani,pjevam,dreka,plac,vriska,naravno mm nije bio prisutan tako da sam "ja" odlucila da necemo vise djece jer osjecam da nebi vise mogla ni fizicki ni psihicki.



Sretno draga i zelim ti da bude onako kako ti zelis i osjecas

Razumijem tvoje dvojbe na neki način, kod mene se u glavi vrti pitanje "ići na treće ili ne?".

I meni je kao i Snowwhite s drugim nekako sve lakše i opuštenije. Ali ipak se pitam kako bi to išlo s trećim. Jer i s dvoje je nekad poprilično naporno. I ima dana kad se pitam u posebnom napornim trenucima "ajme što mi je ovo trebalo" ili pomislim "treće ne dolazi u obzir ni teoretski", a onda padne pogled na osmjeh starijeg ili bistre oke malene i - guraš dalje, sve je drugo manje važno. Ta ljubav koju osjećam prema njima je neopisiva.

Nekako osjećam da želim treće, a razum priča svoje - boljih dana je za, težih dana je protiv...

Mm je dosta aktivniji nego tvoj po opisu, iako opet daleko od onog što bih priželjkivala po pitanju kućnih poslova, ali radimo na tome, malo po malo, pa se pokefamo, pa opet radimo na tome i tako ukrug...

Ja imam problem sama sa sobom jer sam se sad već dosta zapostavila na nekim frontama, svoje želje stavila "na led", al druge stvari nisam - recimo internet mi sada puno više znači nego prije... I opet - kad će biti veća djeca, neće nas toliko trebati, imati će i sebe međusobno, a i druge želje i prohtjeve, potrebu za društvom...

Markirana odjeća i slično mi nije razlog protiv, više da li ću moći djeci priuštiti neki prosjek, da recimo odemo jednom godišnje na more, da je uvijek pristojno obučeno (nadam se da ću ih uspjeti naučiti da marka nije smisao svijeta) i slično. Najveći izdaci jesu za prvo, kasnije imaš i kolica i krevetić i odjeće nešto i igračaka (mi sad čak imamo problem što kupiti manjoj jer većinu stvari već imamo... )

Sve u svemu, borba racionalnog i emotivnog se nastavlja...

Pa eto, ista razmisljanja imam i ja, samo u vezi drugog. (Krivo si me shvatila, apsolutno ne drzim do marki, ali djeca pod pritiskom okoline zahtjevaju da odredjene stvari bude od odredjenog proizvodaca .)

U mom slucaju zapostaviti sebe nije bilo tesko. Isla sam na jahanje (ostvareni san iz djetinjstva), slikala i isla na salsu, pa onda pocela sa faxom i reducirala hobije. Fax mi je sada jedini hobi .

Danas sam imala informativni razgovor sa MM i obznanila sam mu da planiram poceti biti sebicnija i da je "najezio" po pitanju svog slobodnog vremena. Slozio se sa mojom transformacijom i obecao da ce svaki dan koji ima slobodan provesti pola sata sa kucanskim poslovima. Da vidimo hoce li biti sto od toga.
Pa u slucaju da sada nisam trudna, mozda jos razmislimo o drugom.

ivanak2602
Moja mama uvijek kaze trosis vrijeme mijenjajuci ljude a u biti promijeni sebe lakse ti je,manje energije i zivaca crpis tako.
Ja mrzim sebe sto cijeli zivot glumim superwoman kao sve ja mogu i okolica se brzo navikne na to i kad se pobunis npr da mm izvede dijete u park,onda pa kako to vodila si godinama sad nemozes jer pokvarila sam mu plan,drzao je daljinski u tom momentu a ja dosla da mu drobim nad glavom
Ali polako svaki dan neka nova bolest,boli noga,boli ruka,uhvatilo me u kicmi i sad sam uzme i izvede a ja odem trcati ili popnem se na masinu i vjezbam,stavim muziku u usi i odem setati sama,kad se vratim kao da sam rodjena ponovo

Muz i ja nismo planirali drugo djete baš iz sličnih razloga ,nema se novca ,mi podstanari,sin je još premali.Ali,dogodilo se i što sad .Dugo sam plakala kako ću ja to ,muz terenac nikad ga nema osim vikenda i slično.Onda mi je mama pomogla savjetima i evo me imam i treće,koje najesen kreće u školu.Abortus mi nije bio na pameti .Nekako se stavri poslože kad imaš volju.Ne mogu reći da mi je muz bio od neke pomoći jer ga nikad nije ni bilo,ali kad je bio gledala sam da to vrijeme provedemo s djecom bez ikakvih drugih obaveza sa strane.On čak nije znao da ja polažem vozački dok nisam polozila testove.A trebalo je vodati djecu u vrtić skolu i ja na posao .Ustajanje u 5 i idemo...popodne se kuha za sutra ili se sve pusti ako je lijepo vrijeme i idemo van.Ne dira me prljavo sude i da li ga je on oprao.Dok oni rade zadaće ja pospremam ili kuham a kad muz dođe s posla svi skupa ručamo i idemo van.Moraš malo više angazirati muza ako ti je teško i ne stižeš sve ali ne trebaš se ni zamarati ako nešto nije pospremljeno .Jer djeac tako brzo rastu da zaboraviš kud ej vrjeme prošlo.

Istina, i ja sam spustila standarde po pitanju peglanja, čišćenja nekih stvari (npr. brisanje prašine u kutevima i na policama koje nisu baš pri ruci... ), razbacanih stvari (igračaka na primjer...), suđerica mi je nadraži prijatelj i radi praktički svaki dan... Ali mi smo zadovoljni ovako i sretni. Krepani navečer, al sretni kad legnemo pored svojih anđela.

Evo Bubica, danas je prvi dan moje promjene
MM je danas bez gundjanja oprao balkonska vrata i spremio kuhinju nakon rucka i tako odradio svojih (niti) pola sata.
To sa kicmom mi ne pali, jer smo oboje podjednako strgani, al mogla bi me cesce boliti glava.
Negativna strana jedne powerwoman je naravno ta da je preopterecena, ali sam taj samopouzdan stav o sebi kao o nekome tko puno moze podnijeti, svasta stici, snaci se, imati zivaca i strpljenja te u losim vremenima drzi iznad vode. Moja prijateljica, jedna takva powerwoman se opisala kao "mokrog psa koji kad pokisne samo otrese dlaku i ide dalje".
Sutra idem kupiti test...pa da vidimo. Bude li kojim ludim slucajem pozitivan, odlucila sam zadrzati.
Javim...

ivanak2602 je napisao/la:Voljela bi cuti vasa iskustva- sto se promijenilo sa drugim djetetom, sto je losije, sto bolje, koliko je teze financijski i sa zivcima itd...
Molim vas za sto trezevnije izvjestaje, emotivnih razloga za bebaca br. 2 imam i sama dovoljno

pročitala sam samo prvi post, i razlozi koje si navela nisu mi razlozi
ti trebaš sjeti sama sa sobom i odlučiti kako i šta ti je na prvom mjestu.Onda porazgovarati sa mužem,ako ste obadvoje za,ako obadvoje želite to istinski onda ćete sve drugo lako. s druge strane,ako se odlučite za ne,Bože moj-ima raznih metoda zaštite
Da odgovorim na ovo gore kvotano...promjenilo se puno toga,svi smo bogatiji,potpuniji,tata,mama i seka.
Gledajući na financije nikad ne bi išla na prvo a ne na drugo.O financijama nikad nisam razmišljala kad bi pomislila na dijete.Ali vjeruj mi,sada sa manje love, već prije kad nas je troje bilo, imamo sasvim dovoljno.Naravno da je dug mjesec,treba to razgoditi ali sa srećom koju smo dobili ne mogu i ne želim porediti.
MM radi ja sam kući,imam puno obaveza ,manja prohodala,veća drugi razred.Kad muž dođe s posla,naravno da će odmoriti.Ali kad svoju turu odspava/odmori tu je i pomaže.Zapravo prije je pomagao ali kad je došla druga bebica ne smatra to više pomaganjem već svojom obavezom.

ivanak2602 je napisao/la:Evo Bubica, danas je prvi dan moje promjene
MM je danas bez gundjanja oprao balkonska vrata i spremio kuhinju nakon rucka i tako odradio svojih (niti) pola sata.
To sa kicmom mi ne pali, jer smo oboje podjednako strgani, al mogla bi me cesce boliti glava.
Negativna strana jedne powerwoman je naravno ta da je preopterecena, ali sam taj samopouzdan stav o sebi kao o nekome tko puno moze podnijeti, svasta stici, snaci se, imati zivaca i strpljenja te u losim vremenima drzi iznad vode. Moja prijateljica, jedna takva powerwoman se opisala kao "mokrog psa koji kad pokisne samo otrese dlaku i ide dalje".
Sutra idem kupiti test...pa da vidimo. Bude li kojim ludim slucajem pozitivan, odlucila sam zadrzati.
Javim...

Samo polako,korak po korak i docice sve na svoje

Test je negativan. Cudno, ne osjecam neko preveliko olaksanje. A nista, sad mozemo u namjeravanu kupovinu stana, pa cemo vidjeti kad to prodje...Thx svima!

ivanak2602 je napisao/la:Test je negativan. Cudno, ne osjecam neko preveliko olaksanje. A nista, sad mozemo u namjeravanu kupovinu stana, pa cemo vidjeti kad to prodje...Thx svima!