Mame i bebe forum

Lori ima necakinju N. s kojom se vidi i igra svaki dan (sestra stanuje nekoliko vrata dalje). Primjetila sam da N. sve cesce “napada” Lori…To je uglavnom grizenje, udaranje, guranje -ako Lori “ne poslusa”, onda ju nekad gura dok ne padne. Nakon sto ju se prvi puta upozori da ju ne udara, ona ju nastavlja toliko dugo lupati po glavi dok netko od odraslih ne ustane i fizicki ju odmakne. Ista stvar sa guranjem i raznoraznim navlacenjem. Moja sestra najcesce reagira na to tako da ju nakon neuspjelih verbalnih upozorenja, fizicki sprijeci u tome sto radi i onda joj vecinom ljupkim glasom objasnjava da se to ne radi. Ponekad bude i stroga. (Ne znam kako reagira kad me nema)
Meni je njen nacin bio simpatican u fazi dok sam cekala da poluci rezultate, ali od rezultata ni “r”, pa me to polako pocinje iritirati. Pored toga, ja nju nekad moram ostaviti kod sestre (I roditelja-zive skupa) satima i onda poslije mi tata prica kako je N. bila agresivna prema Lori. Grrrrrr!
Pitam se koliko dugo bi Lori trebala dobivati po nosu, dok ova druga ne promijeni ponasanje. Da joj bar Lori hoce vratiti, ali to se jos niti jednom nije desilo. Danas ju je bas opako ugrizla i rekla sam sestri nek izvoli probati nesto drugo osim pukog uvjerevanja, stila “zloceste stolice”. Molim za jos par djelotvornih taktika i unaprijed zahvaljujem.

Nisi napisala koliko su stare djevojcice.
Po meni tvoja sestra radi ok. Ne znam sto ocekujes, da ju nalupa po guzici? Najbolje je fizicki maknuti agresivno dijete i da, objasniti mu da je takvo ponasanje neprihvatljivo.
Suma sumarum tvoja je djevojcica pasivnija i drugacijeg karaktera od sestricne. Nemoj ocekivati da ce se drugo dijete u kratkom vremenu promijeniti i postati kao tvoja jer nece. Njih dvije naprosto u ovoj fazi nisu za skupa.
Ako ju moras ponekad ostaviti u toj kuci onda zamoli djeda/baku da budno nadgledaju njihovu igru i razdvajaju ih na svaki oblik agresije.

Mislim kao i tanja. Djeca su razlicita, ovakva i onakva... Kad imas dijete koje nije med i mlijeko onda vidis koliko je tesko pronaci pravi nacin da se dijete nauci prihvatljivo se ponasati. U tvojoj situaciji je nezgodno sto se one moraju druziti, pa ti to jos vise smeta. Drzim fige da se sto prije pocnu lijepo igrati:hug.

Na prvi znak agresije djecu treba odmah razdvojiti i agresivno dijete fizički odstraniti. Agresivno dijete stvorilo je naviku agresivnog ponašanja i tu naviku treba promijeniti. Dok je problem akutan nažalost verbalno upozorenje ne pomaže, zato treba reagirati odmah i ne najprije npr 10 min upozoravati a tek onda razdvajati, jer na taj način agresivac osjeća da se njegovo ponašanje tolerira. I ne puštati djecu bez nadzora. Mi smo nedavno bili na krštenju, jedan vršnjak od G tukao je svu drugu djecu svoje starosti i malo starije i mlađe, čupao ih za kosu, udarao, gurao ... svi su s njim lijepo, te nemoj, te ne smiješ, a kad sam ja bila prisutna i kad je krenuo na G, u istom trenutku sam ga zgrabila (molim - ne grubo) i maknula te strogo rekla da ne smije. Odmah je prestao. Tako malu djecu ja ne bih kažnjavala niti puno objašnjavala, nego bih preusmjerila pažnju i idemo dalje. Kao što sam rekla, reagirati odmah.

Slažem se s Hajdi do u slovo. Nekad fizickO razdvajanje nije najednostavnije za izvesti, al niko nikad nije rekao da je odgoj lak. Ako su same s bakom i didom, jedan od njih mora ageesivnije dijete maknuti, odvesti u drugu (manje zanimljivu) sobu. I tako par puta, pa će shvatiti.

Lori ima 2g i 5 mj. a sestricna 2g i 2 mj.
Upravo to sto je i Hajdi napisala. Kad je ona tog vrsnjaka upozorila, onda je skuzio. Tako je i kad je N. kod nas i ja sama s curama - onda N. prestaje puno ranije, jer zna da ja odmah reagiram.
Najvise mi se svidja, kako kaze Hajdi, da ih treba odmaknuti jednu od druge, ako treba i u razlicite prostorije, ali to oni ne rade. Stovise, bojim se da je to za njih (baka, deda, sestra) preostra mjera, no ja cu im lijepo saopciti da "od sada tako", pa cemo vidjeti.
Znam da majkama djece koja iz nekog razloga krenu tuci drugu djecu nije lako rijesiti problem, no to se da (i mora) rijesiti, ali se mora biti dosljedan i dijete iz rekacije treba shvatiti da ozbiljno mislimo i da nikome to nije zabavno.
I ne, tanjabb, ne ocekujem da ju tuce, iz kojeg dijela mog posta si izvukla taj zakljucak??? (tipicno, netko pita za savjet i onda se nadje netko tko krece sa optuzbama). Stovise, rekla sam da mi je to bilo lijepo kako ona pokusava na lijep nacin rijesiti konflikt.

Napisala si da te odgojna metoda tvoje sestre pomalo iritira jer mislis sa nije vise dovoljna.
A fizicki makne dijete i objasni joj da to nije u redu. Zato sam pretpostavila da ti ocekujes strozu reakciju.
Ja tebe nigdje za nista ne optuzujem.
Ali imam doma jednog jako ratobornog i upornog 2,5 godisnjaka i znam da je tebi nemoguce shvatiti koje muke isusove imaju majke s takvom djecom. I sama sam ti predlozila da curice treba fizicki odvojiti ili odmah reagirati na nasilje. Ali osim fizickog odvajanja i pokusaja skretanja paznje (kod mog na zalost ne pali) ne moze se puno u ovoj fazi napraviti.

Odmaknuti, rastaviti, napadaču skrenuti pažnju ako je moguće (ta je taktika ponekad uspijavala našim vrtićkim tetama - agresivniji bi začas bili opasani pregačom i dok se nisu ni snašli, već im je kist bio u ruci i pred platnom su stajali ). Napisala si u jednom momentu nešto u stilu da joj bar hoće vratiti, onda bi bilo što? I kome bi bilo bolje? Mislim, kome bi to bila "utjeha"? Nadam se ne tebi. Terrible 2 se tako zovu ne bez veze , a pišem iz pozicije one koja je svog 2, 3 i više godišnjaka micala ali iz drugih razloga (kad je bio napadnut a roditelji napadača koji sam prepovršno znala da bi im se savjetom odlučila miješati npr. nije reagirao baš nikako, ni traga micanju). Kako se radi o setri ti i roditeljima, s njima možeš razgovarati, a ako baš ništa ne upali, naći varijantu da ti dijete bude tamo dok si i ti (ionako 2,5 godišnjaci nisu za ostaviti same na dulje ) . Sad se bratići dobro slažu, u dobi od 3 i 2 (koliko su imali) nisu bili za ostaviti sami, definitivno, u našem slučaju.

Naši su u vrtiću učili glasno protestirati i vikati "Ne, prestani, smeta me da me udaraš, čupaš, vučeš",... nastavi niz - ok to su već bili vrtićanci, preko 3 godine, ali to pali, kao učenje djeteta da se postavi i brani.

tanja, mozda sam se krivo izrazila. Mene iritira sto vec duze vrijeme gledam (ili slusam) kako lori dobiva po nosu, a da moja sestra nije odlucila uvesti taktiku da reagira ODMAH i odmakne N. Ona upozorava i nakon sto Lori dobije nekoliko udaraca ili ju ova srusi, onda tek ode k njima i fizicki ju sprijeci. Ali ju ne odmakne i onda N. udari Lori ponovo. N. u takvoj jednoj situaciji niti ne registrira moju sestru, niti ju pogleda niti se vidi da slusa sto ova prica, nego gleda kako da ponovo dohvati Lori.
U situacijama kad N. bas pretjera, onda joj se moja sestra obrati strozim glasom, primi ju za ruku (u letu), okrene ju k sebi i zapocne strogim glasom objasnjavanje. Na to N. pocne plakati i onda ju moja sestra tjesi, ljubi, mazi.

@volvo: ne planiram uciti Lori da udara, nego da se pokusa verbalno obraniti, a kad to ne upali, onda da vrati. Za sada se ne brani niti verbalno .
Ja sam bila mali agresivac kad sam bila mala i iskreno, najbolje je palilo kad mi je netko vratio.

Uostalo, znam se se previse prasine dize oko tih djetinjih faza i cijelo vrijeme si mantram da ce proci i da nece ostaviti traga, al ne mogu si pomoci, zao mi je Lori.

Ivana ona je još premala da se sama obrani, zato ste prisutni odrasli koji ćete odmah reagirati. Ako vidiš da onaj drugi odrasli ne reagira, podigni svoje dijete, reci glasno "dođi mami kad te ova N. tuče" i otiđi drugamo sa svojim djetetom.

Ja sam mislila da bi to mozda bilo kontraproduktivno, jer ju onda ne usmjeravam da "jaca" samopouzdanje, kaze "ne" i sama se obrani, nego da bjezi meni. Mozda zaista je prerano....
Probat cu reducirati na minimum vrijeme koje provodi tamo bez mene i odreagirati kako zbori mudra Hajdi... mozda ce i ostatak family slijediti moj primjer .

Ah, za jačanje samopouzdanja je između ostalog važno da se dijete osjeća sigurno i da mu se ostavi prostor da samo reagira kad je za to zrelo (ne da se ostavi da samo ragira a to još ne može, ne zna, nema u sebi još način za reakciju i sve to ) - priča sa socijalizacijom se zapravo spominje od 3. godine kao izraženija (neka su djeca "jača" za reakciju s vršnjacima i prije, neka nisu ni tad ).

Ponekad mi je bio problem sročiti odgovor koji je usput i diplomatski na pitanje zašto ih ne pustiti da se češće "igraju" skupa, bez obzira što sam nesklona borbu igrom zvati - tako da sam pri susretima s nekim tko je bio žešći od mog malca (a to su bili skoro pa svi ) često sjedila na podu i sudjelovala veselo u igri na radost ostalih odraslih koji su se mogli držati stola, čašice, čegagod - al' sam se autića i vlakova navozala i mostića nagradila do vremena dok se nisu naučili međusobno se uvažavati umjesto vući za kose - dobra strana toga je što sam upoznala dobro i nećake i klince iz društva, pa imam za razliku od nekih odraslih u familiji/društvu i sad neku sponu s tim klincima

dobro je, sad sam prosvijetljena ....do neke druge stojbe Thx cure!

slazem se s Hajdi.
a osim same fizicke boli/neugode, kakvu ce poruku djeca nauciti? ako se agresivnost tolerira umjesto stopira, "nasilno" dijete uci da mu to moze proci, dok "napadnuto" da ce biti umlacen od jacega i na taj nacin vec zauzimaju odredjene uloge u zivotu.
neovisno jel se radi o vlastitoj necakinji ili o nekom random djetetu u parku, ako se moj dvogodisnjak se nije sposoban zauzeti za sebe ili obraniti, zelim da on zna da ce odrasla osoba uz njega reagirati i zastititi ga.