Mame i bebe forum

prilično sam sigurna da se o ovoj temi pisalo na forumu, ali je nisam uspjela naći

dakle, moja mala ima skoro 7 mjeseci. i stvarno sam fascinirana koliko se bebe međusobno razlikuju u toj stvarno malenoj dobi. pa me zanima koliko mi, mame, utječemo na njihovo ponašanje i karakter u toj tako ranoj dobi. isto tako, koliko kasnije imamo utjecaja na to kakvi su u vrtiću prema drugoj djeci, pa u školi, pa...?
odnosno, imaju li cool, smirene mame (ili cool, smirene obitelji) i cool i smirenu djecu; imaju li "teške" mame i "tešku" djecu? koliko je sve stvar gena, a koliko okoline?
thanx!

Moji su obojica bili vrlo cool i smirene bebe. I ja sam bila cool i smirena mama. Dok nisu prohodali. Tada nastaje picvjaz -pogotovo s manjim- najsirih razmjera - i ja se od cool mame pretvaram u vristecu mamu, nimalo vise cool , sa zeljom da povremeno pobjegnem na drugu zemljinu polutku .

Ovako bih rekla.. kad su jako mali, bebe, oni tada itekako osjete je li majka smirena i sigurna u sebe i cesto reagiraju nervozno kad je i majka nervozna. Kad izrastu i njihov karakter pocne dolaziti do izrazaja mozes ti biti cool i smirena do besvijesti; kad ti dijete copi ludilo raznih razvojnih faza ako imas srece osjetiti ces ih vrlo blago i imati ces mehanizme da ih ublazis. Ako nemas srece onda si ga nadrapao bio ti u zenu sam sa sobom ili ne .

Uostalom vecina majki koje imaju barem dvoje djece ce ti reci koliko su razliciti karakterno, a imaju iste roditelje i otprilike isti odnos prema djeci.

Potpisala bih tanju.

Imam dva komada, a jedno ko da je s mora drugo s Dunava. Nikakve slicnosti medjusobne nemaju.

Da su me pre par godina pitali, nadobudno bih rekla vaspitanje je najvaznije, ali cvrc, jedan je kopija dede (zastrasujuce verna), a drugi kopija MM-ovih rodjaka. Nemaju ni iste zube i vilicu, a o ostalim detaljima da i ne pricam.

M. voli da jede ono sto deda voli da jede, a video ga je 3 i po puta u zivotu na po par dana, dakle nije naucio nego se sa tim "znanjem" rodio.

Ja se trudim da uticem na njih vaspitanjem, ali vise nisam sigurna da je to odlucujuci uticaj i veci od uticaja gena. Naravno da ne odustajem.

Geni geni kameni, mislim da se odgojem može postići nešto po pitanju manira, pristojnosti, izražavanja frustracija, ponašanja i sl., ali neke karakterne crte su jednostavnu tu i to je to...

i moj potpis na tanju uz dodatak da ih ja imam tri i da su sve tri različite
doduše, u onoj fazi kad sam iz cool mame prešla u vrišteću su bile iste - pobjegulje

totalno potpis na tanju

imam 3 i potpuno su različiti u ovoj maloj dobi, i sigurno nas geni i u kontekstu karaktera predisponiraju, protiv nekih stvari se ne može odgojem, međutim uvjerena sam da mnoge stvari koje nas kasnije određuju ipak usvojimo učenjem po obrascu koji posmatramo.
a da se pretvaram u vrišteću i nimalo cool mamu, to da.

Potpis na Tanju.

svi potpisujemo tanju. i ja
tanja,

čitala sam negdje da je karakter bebe već formiran sa 6 mjeseci. je li moguće tako rano? kako odgajati tako rano kada bebe još ne razumiju? (ili možda razumiju?)

Jako puno su geni, samo mozda kolicina nasljedjenih gena nije kod svih jednako izrazena, ili ne znam....mozda su se dali bolje modelirati u toku socijalizacije. MM je primjer kopije vise tate nego mame, ali bukvalno kompozicija gena. Mala je , ima ponesto od njega, ponesto od mene, no jos postoji citav spektar koji ne mozemo pripisati niti jednom od nas.
Geni svakako imaju poprilicnu ulogu, kod nekog manje, kod nekog vise. A sto se tice karaktera, kod tako male bebe ne bi bas te (genetske) karakterne crte gledala kao "gotove".
Lorena je do nesto manje od godine dana bila jako zahtjevno dijete, za poludit, a onda se polako pocela mijenjati i sada sa 2,5 god. je prilicno dobro i razumno dijete, gotovo bez ikakvih "terrible two" kriza. Ogromna razlika...

a ja nedavno cula da je samo jedan jedini gen odgovoran za sve nas, ljude. moram naci tu info, da je spodelim.
moja sofka je karakterno super, smeje se i zeza nas kako hoce nece da spava, sve hoce da je po njenom, od 6 meseca se promenila kao da je drugo dete!!! ludim snjom. znaci, veceras sam imala zelju da joj dam vaspitno obrazovnu po guzi
vanja je susta suprotnost. dete za pozeleti, po ps-u. puj puj...samo nek ostane dobrica takva fina ova mala mi krv pije, na slamcici, al je obozavam

Već dugo se vode polemike "nature vs. nurture" i još uvijek nema prihvaćenog zaključka šta preovladava, geni ili okolina. Zasigurno da geni imaju veliki uticaj na razvoj čovjekovog karaktera, no sigurna sam da geni nisu jedina stvar koja nas određuje kao zasebnu individuu. Dapače, čovjek može nositi određeni gen za neku osobinu, a da se ta osobina pod uticajem raznih čimbenika nikada ne razvije, ili ne razvije u potpunosti. Sličan princip imamo i kod razvoja raznih oboljenja koja mogu a i ne moraju biti genetski determinisana.
Ja imam jedno dijete (trenutno u terrible two fazi ) i ima karakter i to kakav! No, moram tek vidjeti kako će se taj njegov karakter razvijati u većem uticaju okoline (recimo, mog malog trenutno čuva baka. SIgurna sam da kada krene u vrtić da će se dijelom i karakter i socijalni odnos mijenjati u zavisnosti od uticaja ljudi oko njega).
U svakom slučaju, mislim da je odnos gena i okoline poprilično podjednak al, voljela bih da imam kristalnu kuglu koja bi mo pokazala kako najbolje usmjeriti i odgojiti dijete

ja imam dvi lelujave hodacice od godinu dana i u stomaku su bile razlicite, jedna mirna druga divlja.
Mirna sad voli spavati, cmizdri svaki put kad joj nije niz dlaku, a divlja se pentra na sve i svasta, nikad ne place osim kad je gladna ili se udari.
Dvi TOTALNO karakterno razlicite bebe.

meni moje frendice koje imaju djecu u pubertetu sve redom tvrde da počinju sumnjati da odgoj / okolina ima bilo kakve veze kažu, u najbolju ruku 30 posto!
možda okolina više dolazi do izražaja kada je beba jako jako mala, već sa 6 mj. kreće pravi karakter pokazivati svoje lice

evo i ja potpisujem tanju.....puno je više karakter u pitanju i geni ...iako naravno odgoj je taj kojim bi trebali zauzdati te nepravilnosti u karakterima...ja imam starijeg malog koji je definitivno živ...nikad nema mira i od dosade se glupira i nesluša...nema načina na koji ga nisam probala smiriti...ljepim stvarima i kaznama...al on i dalje ufff......moja mala mrvica......Lara koju možda neki znaju iz grupe nedonoščadi...rođena 3 mj. prije sa 925.g-......Bogu hvala brblja....zna svašta....ma jednostavno je super.....al je isto jedna živahna curica....iako je kad je bila manja bila smirnija.....1.03.su joj bile dvije godine...al napominjem rodila se 3 mj prije...i dođemo mi ima 20 dana na pregled kod fizijatrice...dr.Jukice u Split...i ona oduševljena koliko priča..radoznala...ali kaže i živahna ...bila joj je dala neke puzle al brzo je odustala od njih...i ona kaže da inače življu djecu šalju kod defektologa za vježbe koncetracije...da su jako pametni ali treba puno raditi s njima...a ja kažem da ima brata koji je isto živahan.....a i da sam ja takva bila kao dijete i da i dan danas nemam mira....uvjek sam u pokretu...a ona meni kaže na to...da to vam je KARAKTER....i lako je nekim ljudima dijeliti savjete ja bih ga ovako,ja bih ga onako...nebi meni on ovo ili ono....al bog zna na koliko načina mu tupim u glavu neke stvari...al moj sin ...nikako da mu ostane pouka u glavi....prošao je prvi razred s 5....pametan je on...al od njegove živosti...radi gluposti...al sve će to doć nadam se na svoje...nadam se da prije toga neću posjediti prije vremena.... sjetim se da sam i ja bila jedna jako živahna curica...jako tvrdoglava...al i ta tvrdoglavost mi je puno puta pomogla u životu...

Ja pak mislim da je nepravedno čak i dok je beba mala okrivljivati mamu ili tatu ako je dijete nervozno. Jasno da ako je dijete plačljivo i teško da će mama biti smirena. Ima beba koje su zbilja od rođenja velike plakalice, a mame koliko god pokušavaju biti smirene svejedno nemaju toliki utjecaj na bebe - mogu ako ih ne ispuštaju iz ruku, a to ako nemam tete čistilice, peglalice, kuharice i sl. nije baš realno! Moja je curka plačljivica velike vrste, a s njom sam bila fakat opuštena (puno opuštenija nego sa prvim djetetom), no kvragu kad ti se čista i sita beba dere u autosjedalici bez prestanka gdje god idete i koliko god to trajalo, kad ne možeš s njom u šetnju kolicima jer se dere čim ju spustiš, jako je teško biti smirena mama vjerujte mi i onda je to začarani krug.
Moja je Emi kao beba bila smirena samo na cici ili u marami i to je to. Autosjedalica, kolica, krevetac, tepih - 0 bodova, deranje, plakanje, nezadovoljstvo i sl. I tako sve do negdje godinu dana (nešto prije). Sad sa nepune tri godine je (osim plakanja koje i dalje voli - vrlo je uvredljiva) zapravo dosta mirna curica s kojom mogu bilo gdje i bilo kada i nema problema, vozi se u kolicima koliko god treba, u autu može biti satima, u trgovini je razumna, mogu sjediti i piti kavu na miru bilo gdje, a da je ona pored mene i sl.
Totalno sam 100% sigurna da se djeca rode s određenim karakterom i to je to.
Učiti ih treba i puno ulagati da se razviju što je više moguće u njihovim okvirima, da budu civilizirani, da se znaju ponašati u određenim situacijama i sl., ali ne vjerujem uopće i nikad neću da se djeca ponašaju ovisno o odgoju.
Moja seka ima troje djece, ona je dosta nervozna osoba, ali prvo dvoje djece su oduvijek bili gdje ih staviš tu ostanu, ne progovore dok ih ne pitaš i sl., a treća je curica nadmašila i moje dvoje djece po ponašanju I to ide u prilog onome kako razmišljam na ovu temu.
No s prvim sam djetetom bila nesigurna jer sam sumnjala u svoj pristup njemu, u svoj odgoj, preispitivala se i sl., no danas, nakon drugog djeteta i sve ostale djece koju sam promatrala ovih 9 godina, sigurna sam da sam dala sve od sebe

Ja na karakter gledam kao na identitet osobe/djeteta i mišljenja sam da se na njega može utjecati odgojem. A da je temperament kamen spoticanja i da tu nemamo puno utjecaja.

Primjer: dva sina, oba vrijedni, pošteni, usađene moralne vrijednost. Jedan od njih, problem koji nastane rješava mirno, drugi ima ispade i bijesni. Obojica uspiju riješiti problem, ali svaki na svoj način.
Šta reći? Dobri su ljudi, karakterni, moralni,daš ruku u vatru za njih, ali ovaj drugi će uvijek biti drugačiji/rekli bi zločestiji