Mame i bebe forum

imam sina starog točno 3 godine. problem je taj što u zadnje vrijeme (zadnjih 6 mjeseci) grize sve i svašta. pod tim mislim na igračke, slikovnice, odjeću, obuću, papire, bojice....skoro sve što mu se nađe pod rukom. ne grize nas i ne grize drugu djecu.
prije 4 mjeseca mu se rodio mlađi brat i prije mjesec dana je krenuo u vrtić. to su dvije stvari koje su mu okrenule život za 180 stupnjeva i razumijem da mu nije lako zbog toga. ali više ne znam šta da radim i kako da mu pomognem da to prestane raditi.
probali smo sa razgovorom i objašnjavanjem da se to ne smije, sa vikanjem, sa ignoriranjem, sa kaznom, sa oduzimanjem izgrižene igračke. ništa nije urodilo plodom.
vjerujem da on na taj način izbacuje frustracije jer često radi to potpuno nesvjesno ali mislim i da na taj način privlači pozornost jer zna da ću na to odmah reagirati. sa zubima nema problema, jede normalno, nema dudu, niti flašicu. gleda crtiće samo ujutro prije vrtića i čim dođe iz vrtića jedan od nas se igra s njim sve do večere.
jel moguće da je to zbog stresa i ljubomore?
imate kakav savjet?

Obzirom da ste ionako sve probali, ja bih probala sad kad krene gristi sjesti pored njega i pokazati suosjećanje u stilu "uh, mora da si jako uzrujan/tužan/ljut kad tako grizeš knjigu/majicu/bojicu... ... Mogu li ti kako pomoći? ... " pa onda skrenuti priču da se svi nekad čudno osjećamo, pa bismo nekad i radili stvari koje možda i ne pomažu da se bolje osjećamo...

Uglavnom, vjerujem da je njegovo ponašanje reakcija na sve što se izdogađalo - dolazi beba, mama ide u rodilište, vraća se s bebom, on kreće u vrtić... On je preplavljen (njemu) čudnim i zbunjujućim osjećajima koje ne zna imenovati niti objasniti... Treba mu objasniti da je normlano da se svakako osjeća, da je u redu i da bude ljut/ljubomoran/tužan, a pokušati ga nježno dobiti da skrene pokazivanje osjećaja u drugom smjeru - možda da pokuša crtati, no da će svi ti osjećaji i proći, da su normalni i da se svi ponekad tako osjećamo... Objasniti da destruktivno ponašanje nikako ne utječe na to da će osjećaji brže proći ili biti lakši...

Pokazati na primjer da i nas zna iznervirati ako beba puno plače ili da smo tužni jer nemamo više vremena za nešto kao prije...

Samo što je to lakše u teoriji nego u praksi...

Ako znaš engleski možda ti neki od ovih članaka pomogne
Helping Toddler & Preschooler adjust to new baby
How to Prepare Your Child for the New Baby

Dami hvala na odgovoru i na linkovima definitivno ću ih proučiti
kroz trudnoću smo ga jako pripremali za dolazak brace jer je on bio jako vezan za mene. dok se brat rodio počeo je pokazivati ljubomoru u vidu agresivnosti prema meni, prema bebi nikad nije pokazao nikakvu agresivnost.
prvih mjesec dana je bilo dosta čupavo jer se dosta vezao za tatu a mene vidno odbacivao, naročito dok je vidio da maloga dojim. onda mi je znao doći i reći da sam ružna i da neće sa mnom ići spavati, kupati se itd.
polako se stvari među nama vraćaju u normalu jer čim dođe iz vrtića većinom se sa mnom igra.
adaptacija u vrtiću je prošla odlično, jede, spava, traži na wc, igra se, ne plače.
to griženje je očito iskazivanje frustracije i nemogućnost da izrazi negativne osjećaje. probat ću ovo što si predložila, samo je pitanje dali će on znati izraziti te osjećaje.
opet si mislim da je bolje da te emocije nekako izađu van nego da ih drži u sebi. mislim da mu je to ispušni ventil.
većinu vremena radi to potpuno nesvjesno, a nekad me zna pogledat i radi to namjerno samo da me izazove da obratim pažnju.
stvarno se nadam da ćemo brzo riješit taj problem jer ružno izgleda dok sjedne i zvače moje papuče

A da mu ne rastu zubi? Ne znam koji su na programu sa tri godine vec sam zaboravila, ali moji kad su dobijali cetvorke i petice su grizli sve i svasta. Danas se smejemo poluprozvakanim slikovnicama, ali onda mi nije bilo tako smesno.

Pomaže igranje uloga, npr. zamijenite uloge mame i djeteta, pa ti žvači, grizi, krevelji se, a on neka te "kori". Iznenadit ćeš se kako dobro razumiju što je ispravno a što ne, ali u krizi moraju izbaciti frustraciju na neki način. Ili igrajte uloge sa igračkama, npr jedna igračka je dijete koje grize, a druga igračka je mama. Pa ga pitaj za savjet, što da napravi ta mama, što bi on rekao tome djetetu koje grize. Puno se stvari tako razjasni.

Uz ovo što su Diami i Hajdi napisale, mislim da je važno obratiti pažnju na aktivnosti/ igre koje posebno voli, nešto u čemu posebno uživa i često s njim provoditi vrijeme u tome. Tako ćete učvrstiti njegov doživljaj da uživa s mamom i tatom, da je voljen i važan kao i prije.

I mislim da je dobro imati na umu da ono što dijete radi ili želi ne mora biti ono što treba. Kad dobije ono što treba neće više biti potrebe za neučinkovitim ponašanjem.
Pokušaj mu dati do znanja da voliš njega i kad grize i ne daj se time "izbaciti iz takta", i to riječima i svojim ponašanjem, a ne voliš njegovo ponašanje.
Čak je važnije kad si s njim kako nešto činiš u odnosu na njega nego što činiš. On će nepogrešivo prepoznati da li ti je u tom trenutku važniji on sam ili činjenica da žvače tvoju papuču.
Znam da je teško živjeti u takvoj situaciji. Treba ti puno strpljenja i razumijevanja, ali vjeruj da ljubav pobjeđuje na kraju.

to griženje je očito iskazivanje frustracije i nemogućnost da izrazi negativne osjećaje. probat ću ovo što si predložila, samo je pitanje dali će on znati izraziti te osjećaje.

Ni ne mora ih znati izraziti niti imenovati - bitno je da zna da je normalno da se nekad tako osjeća, da se mi svi ponekad osjećamo vrlo ljuto ili vrlo bespomoćno i da je to u redu i da će proći. I da ga vi volite i ako je ljut i ako je tužan, samo da ne volite neka njegova ponašanja.

Ja sam se iznenadila kako Maji (2g) nekad bude dovoljno da joj jednostavno potvrdim njene osjećaje (koje ne zna izraziti), kažem kako je razumijem i da shvaćam da joj nije lako. Naravno da to ne rješava sve probleme, ali ipak pomaže.

Jer ako ispravljamo njihova ponašanja bez da im objasnimo da su osjećaji prikriveni ispod ok mogu pomisliti da nije u redu da su ljuti/tužni/ljubomorni i da nešto nije u redu s njima jer se tako osjećaju. Kažu psiholozi. e onda samo treba u trenutku navale emocija (jer i nas preplavi ljutnja/razočaranje itd.) ostati smirennn što i nije lako nekad - tipa ovo kad te gleda i namjerno izaziva. Ali vježba čini čuda...

Hajdi je napisao/la:Pomaže igranje uloga, npr. zamijenite uloge mame i djeteta, pa ti žvači, grizi, krevelji se, a on neka te "kori". Iznenadit ćeš se kako dobro razumiju što je ispravno a što ne, ali u krizi moraju izbaciti frustraciju na neki način. Ili igrajte uloge sa igračkama, npr jedna igračka je dijete koje grize, a druga igračka je mama. Pa ga pitaj za savjet, što da napravi ta mama, što bi on rekao tome djetetu koje grize. Puno se stvari tako razjasni.

ovo je kod nas uvijek uvijek davalo iznenadjujuce dobre rezultate.

osobito

Iznenadit ćeš se kako dobro razumiju što je ispravno a što ne

a doznat ces i sto bi on zelio, kako da postupis kad si u svojoj ulozi, a on grize

Cure su sve rekle...igranje uloga je prava stvar.
.
Došla sam se samo osvrnuti na nešto:

prvih mjesec dana je bilo dosta čupavo jer se dosta vezao za tatu a mene vidno odbacivao,...

Ovo ne mora nužno biti znak ljubomore...Do treće godine (otprilike jer ipak je svako dijete individua) majka je "centar svemira" i dijete je sa majkom poistovjećeno a nakon toga se "okreće" prema ocu pa dalje prema "svijetu"....Normalna razvojna faza (jako pojednostavljeno rečeno ali bit je tu).

No zbog ovoga:

...naročito dok je vidio da maloga dojim. onda mi je znao doći i reći da sam ružna i da neće sa mnom ići spavati, kupati se itd.

može biti da se radi i o ljubomori..i sve je to normalno, prepoznala si da mu trebaš pomoći, dobila si divne savjete...Sada treba strpljenja (oh kako je to lako reći) i sve će biti OK

A jel' plače???

cure puno vam hvala svima na super savjetima!
više glava je pametnije od jedne. znam da čuda nisu moguća preko noći i da će trebati strpljenja.
Hajdi ne znam ni sama kako se ja nisam sjetila igranje uloga, to ću definitivno prvo primjeniti.
jako se voli igrati igranje uloga, tako da se nadam da će to dati dobre rezultate.
Stefanova mama definitivno nisu zubi jer su mu niknule četvorke i petice. ja mu jednom tjedno pregledavam zube, a do šestica imamo dobrih 2-3 godine da izrastu.

Dulcineja je napisao/la:I mislim da je dobro imati na umu da ono što dijete radi ili želi ne mora biti ono što treba. Kad dobije ono što treba neće više biti potrebe za neučinkovitim ponašanjem.

ovo je jako dobro rečeno jer u principu i ja mislim da nije ono što dijete želi ujedno i ono što dijete treba.
hvala ti na super savjetima.
mislim da je glavni triger za griženje bilo narušavanje odnosa između mene i njega krajem trudnoće. bili smo prst i nokat i onda ga ja pred kraj trudnoće nisam mogla više ići uspavljivati, s njim se igrat na podu i tata se morao uključiti u "naše" radnje. sad dok se ponovno želim vratit na to da se izmjenjujemo kod uspavljivanja jako to odbija. jedva sam ga dobila da ga ja tuširam i slažem mu večeru.
njemu je kao dijetetu jako bitna rutina i ustaljenost ponašanja, jakoooo. ima dosta ponavljajućih radnji u igri, raspored radnji dok dođe iz vrtića je uvijek isti i ne dozvoljava promjene . igračke slaže po svom redoslijedu, u nizu i ne dozvoljava nikakve sugestije ili promjene u igri. on uvijek vodi igru a ti samo slijediš.
čim dođe do bilo kakve promjene u rasporedu i redoslijedu vidim da se osjeća nesigurno i frustrirano. zato mislim da ga je brat ubio u pojam jer se sve izokrenulo. a i ja sam napravila grešku jer sam prvih mjesec dana sva hormonalna i iscrpljena, griženje rješavala vikom i kaznom.
najviše me "zapali" namjerno griženje zbog provokacije. to radi dok beba plače ili dok ju ja hranim ili vježbam.
druga vrsta griženja je npr. dok čita slikovnicu, lijepo lista, priča priču i skine čarapu i trga je zubima
Nada nisam primjetila da nešto više plače, već više zna onako bezveze cendrati dok mu nešto nije po volji tog trenutka napraviti, npr. oprati ruke, ispuhati nos.

evo mi jučer prvi put igrali igru uloga.
dok sam ja počela žvakat slikovnice i legače od je stao u čudu, nasmijao se (možda se odmah prepoznao) i počeo mi uzimat slikovnice i govorit da ih ne smijem gristi jer su to njegove slikovnice. tu sam skužila da je malo zaboravio da smo zamjenili uloge, pa sam mu rekla da sam ja M a on mama i da su slikovnice moje. onda mi je uzeo slikovnicu iz ruke i rekao da ne grizem. pokušala sam nastavit priču zašto se to ne smije gristi i tako ali sam vidla da ga priča nije zainteresirala. da, kako ste i rekle, odmah je skužio da se to ne smije raditi. pretpostavljam da će se igra trebati ponavljati više puta.

odglumili smo još jednu situaciju, on je kuhao ručak i zvao me da dođem a ja sam rekla da neću i počela bezveze cviliti (to on zna raditi dok ne želi nešto napraviti šta mu se kaže). onda mi je došao, zagrlio me i rekao da ne budem tužna i da ne plačem . interesantno ja njemu dok bezveze cvili i cendra velim da dođe za stol i da se ne glupira. tješim ga samo za ozbiljan plač. šta sad da radim dok on tako cvili? jer ja mislim da on nije skužio da je to bezvezno cendranje nego je mislio da ozbiljno plačem pa me zato išao tješiti.
šta vi radite dok vam djeca tako bezveze cendraju? ako to uopće i rade

Rade, kako ne...

Znam i ja reć kao i ti da prekinu s tim. Al mi se pokazao bolji pristup koji tvoj sin predlaže, ako pokažem suosjećanje da im se ne da u trenutku tom, da pokušam skužit u čemu je kvaka. Je "naporniji" pristup, nemam ni uvijek vremena i volje za to, ali kad probam - vrlo često upali.

Nije da to suosjećanje koje pokažem puno odgodi što moramo napraviti (jesti, obući se ili što već), ali ih prebaci u "mod za suradnju" lakše nego direktna naredba...

Lorena mali ti je super i tocno ti je pokazao sto ocekuje od tebe u danim situacijama.
Ovo kad si ti pocela s prodikom zasto se ne smije grist prebacila si se u "mama mod" i zato te vise nije slusao.

Bas ovako kao sto Diami kaze. Pokazem suosjecanje i razumijevanje za njegov problem. Jeste napornije, ali uvijek upali.

Kad place bezveze, pitam ga jel' mu se to malo skupilo i jel mu malo tesko. Uvijek kaze da jeste, pa mu onda kazem kako je i meni tako nekada i kako je najbolje da se isplace. I, da me zovne kad se isplace. Odmah prestane plakati.
Neki dan sam ga kupala, a on je bezveze plakao jer cu mu prati kosu. Onda je MM dosao i pitao ga sto place, da bi mu on rekao "Tesko mi je, pusti me da se malo isplacem".

A, kad se bebac rodio, gledali smo da Afan i dalje bude u centru paznje. Nismo htjeli uvoditi nikakve promjene (tipa odvikavanje od cuce, pelena, polazak u vrtic). I gledali smo da i dalje imamo samo "mama, tata i Afan vrijeme", pa bismo bebaca ostavili s nekim, a samo nas troje bi izlazili van. Onda je on s vremenom poceo traziti da i Isa u svemu ucestvuje. Sada trazi da je i Isa u sve ukljucen.

Diami je napisao/la:Nije da to suosjećanje koje pokažem puno odgodi što moramo napraviti (jesti, obući se ili što već), ali ih prebaci u "mod za suradnju" lakše nego direktna naredba...

istina, dovoljno je samo malo da ga zagrlim i utješim pa će mi onda i lakše reći i pokazati što ga ljuti i zbog čega je tužan.

Hajdi je napisao/la:Ovo kad si ti pocela s prodikom zasto se ne smije grist prebacila si se u "mama mod" i zato te vise nije slusao.

ja prigovaram dijetetu šta je zaboravio da smo zamjenili uloge a onda sam i ja sama opet postala mama dok sam počela sa prodikom . ali baš sam se iznenadila kako je on odmah skopčao šta radim sa slikovnicama i da se to ne smije.
Kayo preslatki ti je mali
i mi smo se jako trudili da M ostane u centru pažnje. znam da se ne smiju uvoditi nikakve velike promjene dok dolazi novi član obitelji, ali jednostavno smo ga morali dati u vrtić. razmišljala sam da ga dam na jesen prije bebina rođenja ali me bilo strah bolesti. šta je tu je sad, malo nam je sad čupavo zbog toga jer mu se previše toga nakupilo u kratkom vremenu ali riješit ćemo to.

Kaya071 je napisao/la: I gledali smo da i dalje imamo samo "mama, tata i Afan vrijeme", pa bismo bebaca ostavili s nekim, a samo nas troje bi izlazili van. Onda je on s vremenom poceo traziti da i Isa u svemu ucestvuje. Sada trazi da je i Isa u sve ukljucen.

e ovo mi nismo i sad vidim da je to velika greška. nikad nismo nikud izašli samo nas troje da mu nekako vratimo onaj osjećaj dok je bio samo on. baš mi je sad žao zbog toga, vjerujem da bi to puno pomoglo u boljem prevladavanju ljubomore. sad ćemo prvom prilikom izaći bez bebe. uvijek idemo ili svi ili M samo sa mnom ili mm.
hvala vam svima na savjetima

nama će bii totalno nemoguće naći Lidia-tata-mama vrijeme

Li nam dosta cendra u zadnje vrijeme a ja često nemam dosta energije za taj suosjećajni pristup.
tj. onako ga provodim pomalo strogo i tražim ju da prestane, da ne cendra jer to smeta i da tako ništa ne dobiva.

ima težih i lakših dana.

nekad uspijemo nekada ne biti uvijek 100% suosjećajni i pametniji

Pcelice, nemate nikoga kod koga bi mogli ostaviti, ili ko bi mogao ostati s bebacem bar na jedno pola sata, sat?

A cendranje...to im je nekako u opisu posla. Vidim da je ona jos jako mala i ne mislim da konta kad joj kazes da time nista ne dobiva. Njoj trebate vi, sve sto je poznavala, sto je cinilo sretnom, zadovoljnom, sigurnom, se sada naglavacke izokrenulo.
Pa, ja bi vristala, ne cendrala .

pčelice ja isto mislim da je potpuno normalno da ona cendra jer je kao prvo jako mala a kao drugo dolazak brace/seke je za njih jako veliki šok i treba vremena da to prerade.
meni je M tek sad počeo doživljavati A, u smislu da se s njim želi slikati, zna legnuti pored njega i zagrliti ga, sve više ga uključuje u naše obiteljske priče.
jednom tjedno imamo mama-tata-M vrijeme i stvarno pomaže (hvala Kayo).
šta se tiče griženja....sa igračaka smo se prebacili na nokte
pričala sam i s tetama u vrtiću o tome i one kažu da noktiće grize dok je frustriran npr. dok treba nešto pospremiti ili dok se posvađa s nekim. rekle su da ga upozorim dok ga vidim i kažem da to nije lijepo, da će bolit prstić ali da ga puno ne pilim s tim jer se situacija može samo pogoršat i produžit.

Lorena, brzo ce to s noktima prestati.
Vidjeces, cim bebac malo naraste i krene starijeg gledati k'o idola, situacija ce se skroz okrenuti. Tako je kod nas bilo. Afan sad cim se probudi pita gdje je Isa (a spavaju zajedno), ne moze se vise nigdje ici bez Ise, i kad ga pitas koga najvise voli, k'o iz topa kaze "Isu". Jos je Isa ulizica, pa sjedne pored Afana i mazi ga po glavi (ja govorim "dragi Afan), a ovaj se topi .
A, u pocetku ga isto nije dozivljavao.

Drago mi je da je druzenje radilo .

Kayo nažlost nemamo nikoga. Barem ne još sad dok P ima mj dana. Kasnije na sat dva možemo ponekad zamoliti prijatelje ali vrlo je teško uhvatiti ikoga jer svi imaju svoje planove i obveze.
Uglavnom mi se izjalove svi dogovori koji su i manje zahtjevni od jednosatnom nunannja bebe male.

Moji su roditelji u Zagrebu i uostalo svi prijatelji (bivši sad već tj. telefonski) i rodbina, a od mm (samo jako star otac i braća starija i samoživa) ne možemo očekivati ništa (osim da nam nesmotrenošću udave koje dijete ili ga zapale )
moram se šaliti jer je to jako teško probaviti drugačije.

imamo mm frendove i jedne zajedničke, no teško je uloviti ljude danas.
ponekad uspijemo, budemo se potrudili više, no imam osjećaj da L treba bar jednom tjedno to vrijeme mama-tata-ona


Već dva dana noću ne spava po sat dva i budi nam se i plače i viće : neću i plače mamam i čak nekad kaže "mama-braco"

mislim da je preopterećena sa time, da je nakon 4 tjedna odličnog odnosa poželjela opet sve po starom.
jako me žalosti to. ne znam kaj da radim. teško mi je kad me odbije i odgurne rukicama a vidim da me samo želi zagrliti.
jer se tako vesleila što ju grlim i presvlačim a P mi je plakao od gladi i naravno da sam morala otići nakon nekog vremena

pčelice
znam da ti je teško i ako treba samo se isplači, meni je odmah bilo lakše od plakanja.
znam da te boli kad te odguruje ali ona na taj način pokazuje da se ljuti na tebe. moraš i nju razumjet jer je do sad bila jedna jedina i centar vašeg svijeta a sad je tu mali braco koji treba svu tvoju pažnju, šta je i prirodno i normalno.
ja sam bila jako tužna prvih mjesec dana jer je M isto pokazivao agresivnost prema meni. gurao me, govorio da sam ružna, da me ne želi, da ne želi sa mnom spavati, kupati se. pustila sam ga da se ispuše i pokaže ljutnju. polako smo povratili naš odnos i naše zajedničke rituale.
nemoj zaboraviti da si još dosta hormonalna i da onda takve stvari i još više bole.
nemoj ju kriviti zbog takvog ponašanja, ona je mala i probaj koliko god možeš dok beba spava da radite ono što ste radile samo vas dvije.
bit će bolje, ja sam mislila da nikad neće biti, pa je već puno bolje nego što je bilo na početku.
a vjerujem i Kayi da će kasnije dok na bebice porastu da će biti još lakše, naročito dok se zajedno počnu igrati.
moj je od tog svog šoka zbog brata počeo sa griženjem stvari i noktiju i ponovno se vratio k nama u krevet.
teško je dok nemaš nikoga da ti bar malo bude s bebom jer vjerujem da bi L pomoglo vrijeme samo s vama. vidim da je to "samo naše vrijeme" moga dosta podignulo i osnažilo

ma ja nu skroz shvaćam. znam da je mala i da su to emocije koje ne zna kontrolirati.
ali i ja sma nekad jako umorna i žalosna, baš je teško neke dane, a neke ide kao podmazano.

čini mi se kao da sada idemo unazad. bolje je sve prihvaćala kroz pvih mjesec dana nego sada nakon tog prvog mjeseca.
valjda joj je prekipilo, želi nas za sebe opet.
danas je mmbio sa malim a ja i curka smo prošetale ulicom usprkos vjetru i mokrim lokvama.
bila je odlična, zaineresirana i poslušna.

no moram nešto smisliti sa dojenjem, ona ne može vidjeti da on doji, odmah traži. prije smo se mogle dogovoriti: cika jednom dnevno a sad je sve otišlo vrit

vjerojatno je sad skužila da će braco ostati zauvijek i da nije samo u kratkoj posjeti

pčelica_maja_23 je napisao/la:no moram nešto smisliti sa dojenjem, ona ne može vidjeti da on doji, odmah traži. prije smo se mogle dogovoriti: cika jednom dnevno a sad je sve otišlo vrit

e ovo ti vjerujem da ti je teško i da je njoj jako teško dok ga vidi da doji. moj ne doji od svojih 13 mjeseci pa je cvilio dok je vidio da bebu dojim.
mislim da ti ona ne kuži taj dogovor za ciku jer ona u tome svemu vidi samo brata koji joj krade mamu, ciku i mlijekeco
možda se javi netko tko je dojio tandem pa će te moći bolje savjetovati.
drži se

Diami je dojila tandem. 100% ima savjet.
Ali, ako neces da ih oboje dojis, mislim da je dovoljno da ona uvijek sjedi tu pored vas. Nju mazi, a njega doji.

Generalno, jako, jako puno je mazi. Bebacu posveti onoliko paznje koliko moras, a sve ostalo njoj. Nosaj je, mazi je, ljubi je. Ona je jos uvijek beba (iako ti sada vjerovatno tako ne izgleda) i tretiraj je kao bebu, ne kao veliku curu koja mora znati kako da se ponasa i mora prihvatiti promjene.

I, nemoj joj nikada reci da ne radi nesto (bilo sta), jer ce probuditi, povrijediti... brata. Nama je patronazna odmah rekla da bebi stariji ne moze nikako nauditi. Da pustimo da ga razvlaci, dira, mazi. Jedino da pazimo na fontanelu.

pa i puno ju mazim, no on još puno i doji, imao je i skokove u razvoju -znate kako je.

ne zabranjujem joj ništa više od onoga što su normalne granice to mora ostati, ove nebitne stvari prešutim

jugovina je pa je i njoj fitilj kraći.

ona ne bude dala da ju samo mazim dok on jede

muž je dosta preuzeo jer ju do sada nisam smjela dizati (babinje)

ma katastrofa
toliko se trudim da joj sve nadomjestim a sad se sve poremetilo

teško mi je dojitiih zajedno jer on ne može zauzeti dobar položaj
jedino odvojeno

diami javi se!!!

Napišem nešto suvislo kad uspavam klince, ak ne zaspim s njima...

Evo konačno da ispunim obećanje.

Mi smo dojili tandem 9 mjeseci. Uz napomenu da je Karlo izrazito vezan uz mene i da je teško podnio rastanak dok sam bila u rodilištu, što je bio razlog zašto nisam niti pokušala ograničiti mu broj podoja.

Tako da je on sisao uvijek prvih dana kad i ona odnosno kad bi ju vidio da doji. Kroz par tjedana to se ipak malo prorijedilo, no ostalo je na 3 do 5 puta dnevno, plus uvijek za utjehu, što smo onda kasnije postepeno zamjenjivali.

Ja sam si uvijek prvo namjestila Maju, pa kad bi ona bila prištekana pustila njega. Sjedeći mi je bilo najlakše da nju držim u klasičnom položaju, a on bi se onda prištekao na drugu dojku. Ležečki bi napola legla na bok, nju namjestila i onda pustila njega (koji je već čekao "iza leđa") da se priključi. S vremenom se i leđa naviknu.

K je imao 2g i 3 mjeseca kad se M rodila i mislim da ne bi mogao i da sam probala smanjiti broj podoja shvatiti zašto bi sad ona smjela a on ne, odnosno ona može uvijek, a on samo recimo navečer. Neki klinci to prihvate, al njemu kad bi to i spomenula kužilo se da mu nije jasno baš.

Kad se počeo približavati treći roćkas, meni su i njegovi podoji postali sve neugodniji. Narastao je i imao vrlo jaki cug i znao nesvjesno prejako zahvatiti, tako da je ili bilo neugodno ili je i bolilo. Tako da sam mu počela pričati da sa 3g bude bio preveliki za sisanje, da će mu onda biti dovoljno da papa ostalu hranu i slično. Najteže je bilo prva dva dana... tu je bilo plakanja, cviljenja, moljenja, no već prema kraju drugog dana su se upiti prorijedili, kad bi skužila da mu je jako teško ponudila bih kockicu čokolade ili sok u zamjenu, treći dan je već slabo pitao i onda i prestao. Nekad bi došao i sjetno se mazio uz mene, kužila sam da mu fali dojenje, pričali bi kako mu je teško i kako mu fali. No nakon tjedan dana je to bilo riješeno. Još bi tjedan, dva znao reći da mu fali i da mu je teško, poslije niti to.

Eto sad me izgleda čeka i drugi tandem jer iako sam mislila da će M prestati, ne da se ona. Jedno vrijeme je pitala svaki treći dan, a sad se vratila na svako jutro. Već sam joj spominjala da čuvamo za bebu i ne dam joj predugo, al joj niti ne odbijem. Nekako računam da je od pomoći da navuče mlijeko kad se beba rodi... Pa ako ne prestane skroz do tad sama, nek joj je još malo...

našla sam na rodi tvoj topik, jer sam tamo iščitavala tandeme.
iste osjećaje bih potpisala, u slovo.

i sama sam otvorila topik

kužim kaj oćeš rećei i mislim da i mi idemo u tom smjeru iako je Lida mlađa od tvog Karla u to doba pa je i namještanje malo teže, manja je i za to "preko "leđa" mi je teško.

trebali bismo i tu na mibu otvoriti tandemski topik jer tu je to egzotika a na rodi više pravilo

Meni je to bilo i lijepo i naporno u jednom. I imala sam podijeljene osjećaje. I sad me strah kako će to izgledati kad se treće rodi. Posebno hoće li se K osjećati isključeno kad će M i beba dojiti... Mada ću se truditii injega ulljučiti, samo na drugi način...

diami i ne bi ti bila u koži i jednom u budućnosti bih.
eto...
biti roditelj nije lako.
možda ćeš imati ne tandem nego trindem