Mame i bebe forum

Kako prakticirate? što mislite da je bolje?
ja radim do 16, a on je uvijek prva smjena, do sad sam inzistirala da on sam piše zadaću dok ja dođem.
jer njemu škola završava u 11 pa ima itekako vremena.
međutim on je jako brzoplet i to ni na šta ne liči.
em puno grešaka, em neuredno za poludit....
više puta do sad sam mu iskidala te listove i da piše ponovno,
misleći da će ga to naučit pameti da uspori, međutim, napretka nema

Piše sama, ali netko od nas troje mora biti kraj nje, inače to ni na što ne sliči. Gotovo svaka rečenica ima neku pogrešku, pa joj kažem da pregleda i vidi jel sve ok. Ponekad je pročita i po 5 puta i dalje ne uoči grešku.

Definitivno je se ne može ostaviti samu.

nacelno sam za to da pise sam, ali ako vidim da mu izgleda tako kako opisujes, za pocetak bih mu pokazala kako to treba izgledati.
vidjela bih sto mu odvlaci pozornost, u cemu je problem, pa polako usmjeravala na rjesavanje tih problema i ucenje kako treba. pa bih dvije-tri zadace sjedila uz njega, ali ne uz biljeznicu i gledanje svakog retka, nego tu sam ako treba, podsjetit cu na ono sto treba, dati uputu ako zapne, ali necu biti oslonac da uopce ne misli ni ne pokusava sam.

onda se pomalo izmicem, u drugoj sam sobi pa me moze pozvati ako bas jako zapne.

s vremenom moze posve sam.

svakako bih kontrolirala napisano. pazila na koji nacin izricem kritiku, odnosno ispravljam pogresku. i koncentrirala se na proces pisanja zadace, a ne na rezultat.

moj je recimo vise puta proplakao nad zadacom iz prirode jer on to ne znaaaaaa. a nije npr uzeo udzbenik ni prilog na temelju kojega je trebao odgovarati na pitanja

ma nije problem da njemu nešto zapinje jer ne zna,
već svaka riječ (skoro) je krivo napisana. fali neko slovo.
i jako je neuredno. slova su kvrgava, i vire ispod/iznad crta, i ne piše u novi red kad bi trebao.....bla bla
sama brzina, jer on jednostavno propušta crtani
dakle nije da ne zna. već žuri jer je nervozan jer to uopće treba radit.

a opet, mislim da ako trebam radit s njim zadaću, da ga unazadujem u njegovoj "samostalnosti".
dakle, nije on, prvi razred, već treći.

Nije svako dijete isto. Sa starijom nismo sjedili ni u prvim danima prvog razreda, tu i tamo bi bacili oko, al nakon nekog vrimena shvatili da joj ne treba.

Sa mlađom, a ona je sad drugi razred, mora se raditi. To ne znači da joj netko od nas piše ili diktira domaći, ni u ludilu. Ali se mora pregledavati i ispravljati na način da sama shvati di je pogriješila. Nadam se da će se to ispraviti do petog razreda, ranije se uistinu ne nadam.

Ovako nekako:

dakle nije da ne zna. već žuri jer je nervozan jer to uopće treba radit.

Kod nas ovako kao i ivana. Tu sam ako treba ali nikako joj ne rjesavam zadacu. Obavezno pregledam na kraju.
Ne dam nikom trecem da joj smeta dok je vrijeme zadaci. I apsolutno ne popustam odgodi. Jedini izuzetak joj moze biti glad ili nuzda.

Ako bi nesto ili negdje htjela mora prvo rijesiti zadacu. Ako zuri i jako brlja, ponavlja. Inace ostavim da joj takvo vidi uciteljica pa se onda malo zamisli. Bude pazljivija nakon packe. Tako joj zelim pokazati da je bitno opcenito biti uredna a ne da misli da je to neki moj zahtjev kojim je sprjecavam u njenim zeljama.

Liv Tyler je napisao/la: Inace ostavim da joj takvo vidi uciteljica pa se onda malo zamisli.

ja to vise ne radim. dapace, moram kontrolirati NAKON uciteljice jer ona vrlo cesto previdi pogreske. precesto.

Nasa je za sad jos pazljiva. A i vjerovatno cu i ja to prestati raditi kad dokazem svojoj da je to za njeno dobro.

dapace, moram kontrolirati NAKON uciteljice jer ona vrlo cesto previdi pogreske. precesto.

I kod nas. Često joj ispravljam ono što je u školi sa ploče prepisala ili im je učiteljica diktirala. Kad je pitam jel im ona to pregledala, kaže da je. A grešaka...

mislim da kod moje uciteljice nije problem u nepaznji, nego u neznanju. cujem je, naime, kako govori i vidim pisma koja nam salje

Taj problem imamo sa S razrednicom. Kad je slušam na roditeljskom, sretna sam što im predaje matematiku, pa je pisanje svedeno na minumum.

oh good....
naša je full perfektna. i previše.... stara cura

ok, ali se vratimo na pitanje?
dakle, da li čekaju vas da pišu zadaću, ili je pišu dok vas nema pa vi pregledate kad dođete?

sam. ne uspije uvijek sve sam, ali vecinu da. cetvrti razred. dosad je bio u boravku.

Ja sam doma pa nisam mjerilo. ALI kad moram negdje izbivati obavi sve. Pregledam kad se vratim. I bude svega. Nekad ok nekad ne. Vjerovatno joj ovisi i kakav joj je dan. Ali vise pazi jer joj je bitno da ne mora ponavljati kasnije.
U biti tocno skuzim kad je namjerno brljala. Ili rijesila polovicno.

Ja sam za to da (osim u 1. razredu) pišu samostalno zadaće. Mogu me pitati ako zapnu, ali poludim kad vidim da je krenuo rješavati zadaću bez da je pročitao lekciju, što se često događa. Ponovno sam uvela pregledavanje zadaća, odnosno pregledam sve udžbenike, bilježnice, radne bilježnice obzirom da su do sada često "zaboravljali" pisati zadaće. Uvijek zaokruže zadatke ili zapišu negdje pa ih je lako kontrolirati, a mislim da je preskakanje zadaća više jer im se ne da nego što su zaboravili.
Pita me nešto, a kad pogledam u udžbenik odgovor mu poboldan
Benediktu sam pregledavala lektire i običnom olovkom podcrtavala greške da ispravi, a onda mi pokaže bilježnicu u kojoj učiteljica samo preko moje olovke crvenom označila greške
Uporno, kao papagaj, im ponavljam: "Kad dođete kući iz škole, vadite predmet po predmet i pregledajte što ste radili. Ono što treba pisati zadaće ili učiti ostavite otvoreno na radnom stolu. Kad ste to napravili možete ići jesti, odmoriti se, poigrati, a onda redom učenje i pisanje zadaća" Ne kontroliram ih svaki dan, ali sada jedno 3 x tjedno i to sve predmete. Bez obzira jesu li to imali taj dan. Mada, bojim se, da su oni uporniji u svom kampanjstvu, nego ja u tome da ih naučim redovnom radu.

Moja je prva dva bila u boravku pa je tamo napisala zadaću, u trećem razredu je krenula u smjene i zadaću bi pisala dok smo na poslu.

Ja sam se ponekad znala zaletiti i prekontrolirati, tu je znalo biti veselo jer se uvijek ljutila kad bi morala ispraviti neke greške. Uglavnom znamo imati rasprave jel ja smijem kontrolirati njene stvari

Liv Tyler je napisao/la:Tu sam ako treba ali nikako joj ne rjesavam zadacu. Obavezno pregledam na kraju.

x

Ja se jednostavno ne želim previše uključivati u njegove obaveze. Ne želim čak ni kontrolirati zadaću na redovitoj bazi jer će se onda uljuljkati da može zbrljaviti bilo kako, ionako ću ja pregledati je li dobro.
Povremeno, ne često, nenajavljeno pregledam bilježnice i zadaće. Ako bude grešaka onda je pičvajz.

Pišu same, ja svaki dan prekontroliram.
Kod K rijetko imam nešto za ispraviti, najčešće pravopis iz nekog sastavka i sl.
M bi najradije da sjedim kraj nje pa da cendra, ali tražim da bude napisano dok dodjem doma. Napiše 90 % sve uredno i točno i onda tih 10 % kasnije mora procendrati. No ona je tek krenula.

No kad su popodne u školi pišu navečer i onda mi piju krv na slamčicu, točnije manja, K je ove godine 4. razred i zadovoljna sam jako kak ona to sad sve hendla.

Jučer je R napisala sama domaći. Naravno, gotovo svaka rečenica pogrešna. Tako da smo morali sve ispočetka.

Mislim, to se odnosi na hrvatski, matematiku uglavnom riješi dobro, osim ako nisu pisani zadaci.

M. je 3. r. i ide u boravak. Ono što je definitivno tamo usvojio jest da se školske zadaće rješavaju samostalno. Tamo nitko ne sjedi pored njega dok piše zadaću, eventualno mogu pitati učiteljicu ako im nešto nije jasno. Zadaće su sve ove godine redovito tamo napisane i pregledane.
Posljedično tome, i doma piše sam ako ima nešto preko vikenda i lektiru. Tu sam, naravno, za pregledati i objasniti nešto što ne razumije, ili ga ispitati prije ispita. Ali do tad sjedi u svojoj sobi, napiše, nauči sam i onda dođe: "Mama, pitaj me!"
I moje dosadašnje iskustvo sa našim ludim boravkom je zapravo ok, iako u prvom razredu i nisam bila nešto oduševljena kaosom koji je tada tamo vladao, ali obzirom na usvojene navike, dobro mu je došlo.

Piše sam u boravku. Ukoliko je nešto što mora kod kuće obaviti opet radi sam: počinje odmah čim stigne doma, ne izuva se, ne pere ruke, , ne bi ni torbu s leđa skinuo da ne mora iz nje knjige izvaditi. ne, nije prvašić , drugi razred.

Pregledam ukoliko me pita, a ponekad pitam i ja njega mogu li mu u torbu pogledati: mislim da mu tako potvrđujem kako je škola njegova obaveza, a ne moja. Za sada funkcionira dobro.

Dođem i ja u napast nepozvana intervenirati, par puta smo kao radili nešto skupa, pa se posvađali: zapilili oboje i na koncu sam odustala: osjetila sam da ću inzistirajući dalje stvoriti nesigurnost u njemu i ovisnost o meni, sada se ograničavam samo na to da mu ponudim izvor mogućeg odgovora: pogledaj u rječnik, leksikon, enciklopediju.... Uostalom, ima on pravo i griješiti i ispravljati svoje greške: bolje neka nauči to sad, dok je mali, nego kasnije.

Ali mislim kako možda ne bi to bilo tako da nema(mo) učiteljicu koja inzistira na tome da su škola i školske obaveze briga djeteta (i njena), a ne roditelja (mi smo samo logističari). Kada bi obavezu prebacila na nas, ne vjerujem da bi sve ovo bilo tako jednostavno.
(Imam iskustva s radionicom klavira, u početku je vježbao sam i sve je bilo u redu, ali kad je to teta čula, prigovorila jednom, dvaput... meni, pred njim... na kraju sam se našla uz klavir dok on vježba, rezultati izvrsni (imao je pet godina), a njemu i meni muka od svega. Nije to tako bilo zamišljeno. Promjenili smo tetu (i još radi s njom). Bilo bi, naravno, sve puno teže da je u pitanju redovna škola.)

Moj piše sam ali obavezno mu moramo provjeriti zadaću budući da ima dijagnosticiranu disleksiju i potkradaju mu se pogreške ma koliko pazio.

U Barbi kategoriji sam - piše sam, pregledam povremeno i nenajavljeno

Isto ko i Barbi i Volvo, kategorija NNNI

Ja težim Barbinom načinu.

lastavica je napisao/la:Uglavnom znamo imati rasprave jel ja smijem kontrolirati njene stvari

Ma, kakve rasprave smijem li ih kontrolirati. Ja sam mama i posao mi je da ih kontroliram i odgajam. Imaju me pravo upozoriti da ne vičem, možemo se raspravljati kako će se nešto napraviti i eventualno, ako ima vremena kada, ali da će se raspravljati sa mnom što ih odgajam, to ne dolazi u obzir.
Ja kontroliram samo da li su napisali, ne i sadržaj. Ako im je netočno nešto s tim neka se bavi učiteljica.

ja kontroliram, svaki dan, naravno i obavezno.
problem nije to, nego je problem što ima puno grešaka/neuredno je.
i sad briši, pa kad brišemo to izgleda očajno, jer on pritiska olovkom/tehničkom pa to još gore izgleda....

danni je napisao/la:ja kontroliram, svaki dan, naravno i obavezno.
problem nije to, nego je problem što ima puno grešaka/neuredno je.
i sad briši, pa kad brišemo to izgleda očajno, jer on pritiska olovkom/tehničkom pa to još gore izgleda....

Pa se, s vremena na vrijeme, iskida cila stranica i piše ponovo.

da, to i ja uradim, ali mislim stvarno, nema smisla da zadaća na kraju ima 10 stranica